Lucas 1
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs NVT
1 'O Tiofilas 'ae, na waa 'oro ki da kedaa sui na mai ununua sulia doo neki sui guu sa Disas nia ilida ki mai 'i malutameli.
1 Muitos se propuseram a escrever uma narração dos acontecimentos que se cumpriram entre nós.
2 Kera da kekeda sulia doo nai ki da rongo faasia waa da tala soi mai doo nai ki kada kera fuli, toa nai ki da tala rongo mai doo ki, kera unu sulia doo nai ki fuameli.
2 Usaram os relatos que nos foram transmitidos por aqueles que, desde o princípio, foram testemunhas oculares e servos da palavra.
3 Nia ne adea ku faarongo 'oe kau Tiofilas, 'oe waa 'inito kani. Nau ku manata toi 'e diana, fua nau 'i tala 'aku ku kekeda lau guu sulia doo nai ki fuamu. Nau ku doori alu aoloa kau 'ana ununua nee fuamu, sulia nau tala 'aku ku filo diana ai. Doo ne adea ku filo diana ai, sulia nau ku fafurongo diana mai sulia ununua nai, 'ita 'ana safali lana lelea mai ka dao 'ana sui lana.
3 Depois de investigar tudo detalhadamente desde o início, também decidi escrever-lhe um relato preciso, excelentíssimo Teófilo,
4 Nau ku kekeda sulia doo nai ki fuamu, uri 'oko tala saitomana 'amu mamana lana doo nai ki sui guu kera toolangainia mai siamu.
4 para que tenha plena certeza de tudo que lhe foi ensinado.
5 'Ana kada sa Herod nia 'inito fua bali lolofaa 'i Diudia, tii waa ni foa ne satana sa Sakaraea nia too lau guu 'ana kada nai. Sa Sakaraea nia waa ni foa fulingana arai ni foa ne satana sa 'Abida. Na 'afe sa Sakaraea, ni 'Elisabeti, nia wela keni lau guu fasi kwalafaa sa 'Aaron, arai ni foa ni gwau bae toolana sa Mosis.
5 Quando Herodes era rei da Judeia, havia um sacerdote chamado Zacarias, que fazia parte do grupo sacerdotal de Abias. Sua esposa, Isabel, também pertencia à linhagem sacerdotal de Arão.
6 Na roo maakwaina nai ki, keeru abulo 'o'olo 'i maana God, sulia nao daru si ilia tasi doo si garo 'ana ade lae sulia taki Aofia ki ma si baea fifii nia ki tiifau.
6 Zacarias e Isabel eram justos aos olhos de Deus e obedeciam cuidadosamente a todos os mandamentos e estatutos do Senhor.
7 Sui ta, ni 'Elisabeti ne nia 'aba'ato ma keeru ka nao daru si welaa guu. Ma ka ta'aa ka fafonaa lau, keeru sui guu daru waro naa.
7 Não tinham filhos, pois Isabel era estéril, e ambos já estavam bem velhos.
8 Totoo tii fa dani, arai sa Sakaraea, nia kai rao 'ana fua God lao Beukaua bae, sulia nia na waa ni foa. Nia fai waa ni foa neki da rao kwaimani ki, si kada nai si kada kera naa fua rao lae 'i seeri.
8 Certo dia, Zacarias estava servindo diante de Deus no templo, pois seu grupo realizava o trabalho sacerdotal, conforme a escala.
9 Kera da rao gu kau 'uri nai, daka nenee naa mala 'ana ne 'ita daka ilia na mai lao foaa kera ki, fua dao lae tona sa tii ada ne kai ruu kau lao kadabeu lalo 'i lao Beukaua nai. Kada da ili 'uri nai guu, na nenee laa nai ka 'asia naa faafia arai sa Sakaraea uri nia ka ruu kau lao kadabeu lalo nai, uri suungi lana doo moko diana ki 'i laona.
9 Foi escolhido por sorteio, como era costume dos sacerdotes, para entrar no santuário do Senhor e queimar incenso.
10 Si kada ne nia roo 'ana suungi lana doo moko diana nai, na konia baita ne kera koni kau 'i maa, daka too 'ana foa laa.
10 Enquanto o incenso era queimado, uma grande multidão orava do lado de fora.
11 Ma 'ana si kada nai guu, na 'ensel nia God ka sakatafa faatai mai ka uu gu 'ana 'i bali aolo 'ana fuliere nai ni suungi lana doo moko diana ki ai.
11 Então um anjo do Senhor lhe apareceu, à direita do altar de incenso.
12 Kada sa Sakaraea, 'e suana 'ensel nai, nia 'e tona baita ka mau 'asia naa.
12 Ao vê-lo, Zacarias ficou muito abalado e assustado.
13 Sui boroi 'ana, na 'ensel nai ka bae 'urii fuana, “Sakaraea, nao 'osi mau lau! God nia rongoa naa foa laa 'oe. 'Afe 'oe ni 'Elisabeti nia kai kulua kai kwalafia tii wela wane. 'Oe 'oko 'ailia wela nai, satana sa Dion.
13 O anjo, porém, lhe disse: “Não tenha medo, Zacarias! Sua oração foi ouvida. Isabel, sua esposa, lhe dará um filho, e você o chamará João.
14 Kada wela nai 'e futa, ni 'oe 'oi ele 'oki noni sasala tasa, ma toaa 'oro kera kai ele lau guu suli nia,
14 Você terá grande satisfação e alegria, e muitos se alegrarão com o nascimento do menino,
15 sulia na wela nai nia na wela 'initoa nia God. Wela nai kai abu 'ana kuufi lana waen, ma nao ta kafo ne kai faa gwaulilinge nia. Ma kada nia nao si futa 'ua boroi mai, na Anoedoo Abu ka funguli nia 'ua guu.
15 pois ele será grande aos olhos do Senhor. Nunca tomará vinho nem outra bebida forte. Será cheio do Espírito Santo, antes mesmo de nascer.
16 Nia naa ne kai olitainia mai toaa 'oro 'i 'Israel uri oli lae mai talea God kera.
16 Fará muitos israelitas voltarem ao Senhor, seu Deus.
17 Ma nia naa ne kai dao mai 'i nao sui fatai Aofia kafi dao mai. Ma nia kai ili raoa lao mamanaa bae brofet 'Ilaeja nia totoo ai 'i nao. Nia kai bulasia manata lana waa ni maa lae ki fua kera oli daka liosau lau 'ana wela kera ki. Ma fua nia ka bulasia manata lana toaa ade faasia ki fua kera oli daka fafurongoa lau si baea manata faasia toaa abulo 'o'olo ki. Ma fua nia ka ade akau 'ana toaa ne kera kai kwaimaakwali maasia dao lana mai Aofia.”
17 Será um homem com o espírito e o poder de Elias, e preparará o povo para a vinda do Senhor. Fará o coração dos pais voltar para seus filhos e levará os rebeldes a aceitarem a sabedoria dos justos”.
18 Sa Sakaraea, nia ka bae 'urii fua na 'ensel nai, “Nau ku ulafusia 'asia naa sae uri si doo nai lelea ka mamana wala, sulia nau ku waro naa, ma na 'afe nau boroi, nia waro naa!”
18 Zacarias disse ao anjo: “Como posso ter certeza de que isso acontecerá? Já sou velho, e minha mulher também é de idade avançada”.
19 Na 'ensel nai, 'e luu nia ka bae 'urii, “Wala 'ae, nau sa Gebrel naa ne, nau waa 'ita ku too na fai God ne. Ma nia naa ne odu nau mai fua faarongo lamu asi faarongoa diana nee.
19 O anjo respondeu: “Sou Gabriel, e estou sempre na presença de Deus. Foi ele quem me enviou para lhe trazer estas boas-novas.
20 Ma lea 'oe 'osi faamamanea guu na doo neki ku faarongo 'oe ai nee, ne totoo dai fuli na mone asi kada ne da gwalua fuai, tama fakamu nia kai 'ato nai. Ka nao 'osi bae tafa guu lelea ka dao naa asi kada doo neki kai fuli ai.”
20 Agora, porém, você ficará mudo até os dias em que essas coisas acontecerão, pois não acreditou em minhas palavras, que se cumprirão no devido tempo”.
21 Toaa nai ki daka maasia gu 'ada sa Sakaraea, ma daka too lelea kera ka kwaikolai naa 'ana doo ne adea nia too mai ka tau 'asia naa lao Beukaua loko.
21 Enquanto isso, o povo esperava Zacarias sair do santuário e se perguntava por que ele demorava tanto.
22 Kada nia ruu mai maa ka lea mai ka dao siada, na fakana 'e 'ato ka nao si bae tafa naa fuada. Ma kera ka manata toi 'ada sae sa nia 'e suana mai ta faataia lao kadabeu lalo loko, ne ka adea nia nao si bae tafa naa, ma toka kwaikaru ka faatai 'aba ki na 'ana fuada.
22 Quando finalmente saiu, não conseguia falar com eles, e perceberam por seus gestos e seu silêncio que ele havia tido uma visão no santuário.
23 Aia, nia ka dao naa asi kada fua nia fai toa ne kera rao kwaimani ki lao Beukaua bae fua kera ka faasuia raoe ai, nia ka oli na kau 'i luma kera.
23 Ao fim de seus dias de serviço no templo, Zacarias voltou para casa.
24 'I burina si doo nai 'e fuli, nia fai 'afe nia ni 'Elisabeti keeru ka too lelea guu, 'afe nia ka safali kulua naa. Ma ni 'Elisabeti ka too banitai gu 'ana 'i luma keerua sulia lima madama ki.
24 Pouco tempo depois, sua esposa, Isabel, engravidou e não saiu de casa por cinco meses.
25 Ma too nia ka bae 'urii, “Si doo God nia ilia fuaku sulia nia manata toku ne. Ne nia 'e taga 'ana noni susuala laa baita bae nau ku too mai laona 'i maana konia nau, bae nau ku 'aba'ato!”
25 “Como o Senhor foi bom para mim em minha velhice!”, exclamou ela. “Tirou de mim a humilhação pública de não ter filhos!”
26 Aia, kera too kau lea ka dao naa 'ana onona madama ni 'Elisabeti nia 'e kulua sulia, God ka odua 'ensel Gebrel ka lea lau gu mai uri kasi maefera nai 'i Naasaret, ne nii lao bali lolofaa 'i Galilii.
26 No sexto mês da gestação de Isabel, Deus enviou o anjo Gabriel a Nazaré, uma cidade da Galileia,
27 Sa Gebrel nia ngalia mai si faarongoa fua tii wela keni saarii da ala'ato 'ani nia 'i seeri ne kera alufaafia fua tii waa da 'ailia 'ana sa Diosef. Sa Diosef nia futa 'ana kwalafaa sa Defet na waa 'inito bae. Na wela keni saari nai satana ni Meri.
27 a uma virgem de nome Maria. Ela estava prometida em casamento a um homem chamado José, descendente do rei Davi.
28 Na 'ensel nai 'e dao ka bae 'urii fuana, “Sato diana kau fuamu wala, God nia 'ofe 'oe ma ka nii fai 'oe!”
28 Gabriel apareceu a ela e lhe disse: “Alegre-se, mulher favorecida! O Senhor está com você!”.
29 Kada ni Meri 'e rongoa na 'ensel 'e bae 'uri nai, nia manata lana ka tona ka nanisia naa malutana si baea nai.
29 Confusa, Maria tentou imaginar o que o anjo quis dizer.
30 Na 'ensel ka bae 'urii fuana, “Meri 'ae, nao 'osi mau lau, sulia God nia 'ofe 'oe.
30 “Não tenha medo, Maria”, disse o anjo, “pois você encontrou favor diante de Deus.
31 Ni 'oe, 'oki kulua 'oko kwalafia tii wela wane. 'Oko 'ailia satana wela nai 'ana sa Disas.
31 Ficará grávida e dará à luz um filho, e o chamará Jesus.
32 Wela nai nia kai 'inito, ne kera kai saea nia 'alakwa God na gwautasaliu. Ma God kai faa'inito nia mala koko nia sa Defet.
32 Ele será grande, e será chamado Filho do Altíssimo. O Senhor Deus lhe dará o trono de seu antepassado Davi,
33 Na wela nee kai 'inito ladoa totoo si sui fua toaa Diu, kwalafaa sa Diakab!”
33 e ele reinará sobre Israel para sempre; seu reino jamais terá fim!”
34 Ni Meri nia ka bae 'urii fuana 'ensel nai, “Nau na wela keni saarii sakwadoloa nee, si doo ne 'oe saea nai, tara nau ku kulua 'utaa gu 'aku 'ana wele nai?”
34 Maria perguntou ao anjo: “Como isso acontecerá? Eu sou virgem!”.
35 Na 'ensel 'e olisi nia, ka bae lau 'urii, “Na Anoedoo Abu 'ana ne nia kai sifoli 'oe, ma na rigita lana God ne 'inito tasa, nia 'ana ne kai nunufi 'oe. Doo nai ne adea ma kera kai 'ailia wela abu nee 'ana 'Alakwa God.
35 O anjo respondeu: “O Espírito Santo virá sobre você, e o poder do Altíssimo a cobrirá com sua sombra. Portanto, o bebê que vai nascer será santo, e será chamado Filho de Deus.
36 'O liotoi fasi too lamu ni 'Elisabeti bae da saea nia 'aba'ato, ma ka waro naa ka 'afitai naa fua kwala wela lae. Nia loko 'e iana naa 'ana wela wane ka ladea naa onona madame nia nai.
36 Além disso, sua parenta, Isabel, ficou grávida em idade avançada. As pessoas diziam que ela era estéril, mas ela concebeu um filho e está no sexto mês de gestação.
37 Si doo nai 'e fuli gu 'ana uri ka faatainia ne dodolofia tasi doo ka 'afitai kaaroa 'ana God fua ili lana.”
37 Pois nada é impossível para Deus”.
38 Ni Meri ka bae na 'urii, “Ni nau na wela keni rao nia God naa ne. Alu doo nai ki 'oe faarongo nau ai ki sui guu, da fuli nada 'ani nau ilingia ne 'oe saea nai.” Kada ni Meri nia bae 'uri nai sui guu, na 'ensel nai ka lea na 'ana faasi nia.
38 Maria disse: “Sou serva do Senhor. Que aconteça comigo tudo que foi dito a meu respeito”. E o anjo a deixou.
39 'Ana kada nai burina ni Meri nia rongo sulia si faarongoa nai 'e sui, nia tatae, 'ali'ali ka lea naa uri tii kasi maefera nai lao tolo nai ki 'ana bali lolofaa 'i Diudia.
39 Alguns dias depois, Maria dirigiu-se apressadamente à região montanhosa da Judeia, à cidade
40 Kada nia lea kau ka dao 'i maefera nai, nia ka ruu 'i luma kera sa Sakaraea, ka bae diana kau tale ni 'Elisabeti.
40 onde Zacarias morava. Ela entrou na casa e saudou Isabel.
41 Ma si kada ni 'Elisabeti nia rongoa fatai na bae lana ni Meri, na wela nai ni 'Elisabeti 'e kulua ai nai, 'e tona ka agara 'ua guu lao rakena. Ma na Anoedoo Abu ka fungulia naa ni 'Elisabeti,
41 Ao ouvir a saudação de Maria, o bebê de Isabel se agitou dentro dela, e Isabel ficou cheia do Espírito Santo.
42 ma nia ka bae baita ka bae na 'urii, “'Oo Meri wela keni nee 'ae, diana tasa 'asia naa fuamu ka talua keni na fere ki sui, ma ka diana 'asia naa lau guu fuana wela nee 'oe kulua ai ruruumu.
42 Em alta voz, Isabel exclamou: “Você é abençoada entre as mulheres, e abençoada é a criança em seu ventre!
43 Si doo 'e baita tasa ka nao kusi bobola fainia, ne ni 'oe na gaa nia Aofia nau 'o lea mai 'oko tala dao toku gu 'urii!
43 Por que tenho a grande honra de receber a visita da mãe do meu Senhor?
44 Suli nau, si kada bae ku rongoa kau lingemu 'o bae mai tale nau, na wela nee 'i ruruuku boroi 'e ele ka 'igi baita guu.
44 Quando ouvi sua saudação, o bebê em meu ventre se agitou de alegria.
45 'E diana tasa fuamu wela keni nee, sulia ni 'oe 'o faamamanea si baea God totoo kai fuli mala ne kera faarongo 'oe ai.”
45 Você é abençoada, pois creu no que o Senhor disse que faria!”.
46 Ni Meri ka bae lau 'urii,
46 Maria respondeu: “Minha alma exalta ao Senhor!
47 ma 'i lao mangoku sui naa, nau ku ele suli God nia faamauri nau.
47 Como meu espírito se alegra em Deus, meu Salvador!
48 Nia 'e manata toku ai ni rao nia, boroi 'ana nau gwa ai mala nia gwana. Suai fasi nai, 'ita 'i tari'ina ka oli 'alaa, toae ki sui da kai saea nau ai 'e diana tasa 'asia naa fuaku,
48 Pois ele observou sua humilde serva, e, de agora em diante, todas as gerações me chamarão abençoada.
49 suli God nia ilia doo talingai ki fuaku 'ana rigitaa nia.
49 Pois o Poderoso é santo, e fez grandes coisas por mim.
50 Nia 'e 'ofea toae ki sui guu ne kera sae'inito 'ani nia, ta unitae wane nao si ore.
50 Demonstra misericórdia a todos que o temem, geração após geração.
51 'I lao ilidooa nia ki, nia 'e faatainia tetedea nia ka tagalangainia toaa ne kera manata naunau ki.
51 Seu braço poderoso fez coisas tremendas! Dispersou os orgulhosos e os arrogantes.
52 Nia 'e faakosoa mai waa 'inito ni maungi lada ki 'i saegano faasi 'initoaa kera ki, ma ka tafoa mai waa mala kera ki 'i langi daka 'inito.
52 Derrubou príncipes de seus tronos e exaltou os humildes.
53 Nia 'e sangonia toaa fiolo mae ki 'ana doo diana ki,
53 Encheu de coisas boas os famintos e despediu de mãos vazias os ricos.
54 — ausente —
54 Ajudou seu servo Israel e lembrou-se de ser misericordioso.
55 — ausente —
55 Pois assim prometeu a nossos antepassados, a Abraão e a seus descendentes para sempre”.
56 Aia, ni Meri nia too kwaimani fai ni 'Elisabeti sulia bobola fainia ta olu madama lau sui nia kafi oli na 'i fera kera.
56 Maria ficou com Isabel cerca de três meses, e então voltou para casa.
57 Ni 'Elisabeti nia too kau lelea ka dao 'ana si kada nia naa fua faafuta lae, nia ka faafutaa na wela wane.
57 Chegado o tempo de seu bebê nascer, Isabel deu à luz um filho.
58 Toaafuta ma toaa kwaimani nia ki daka ele 'asia naa kada kera rongoa doo diana nai God 'e ilia fuana.
58 Vizinhos e parentes se alegraram ao tomar conhecimento de que o Senhor havia sido tão misericordioso com ela.
59 Kada wela nai 'e dao naa 'ana kwaluna maedani nia, kera daka lea na mai uri daka 'iri'unga 'ani nia sulia doo na taki kera toaa Diuda ki saea, ma kera daka dooria faasata lana 'ana satana maa nia sa Sakaraea.
59 Quando o bebê estava com oito dias, eles vieram para a cerimônia de circuncisão. Queriam chamar o menino de Zacarias, como o pai,
60 Ma sui, gaa nia ka nao si ala faafia, ka bae 'ana 'urii fuada, “Nao molu si 'aili nia lau 'ana satana maa nia, nao! Molu 'aili nia 'amolu 'ana sa Dion!”
60 mas Isabel disse: “Não! Seu nome é João!”.
61 Toaa nai ki tiifau kera luu nia daka 'urii, “Nee wala, nao ta waa 'ana kwalafaa kamuru dasi 'aili nia 'ua gu mai 'ana satae doo nai!”
61 Então eles lhe disseram: “Não há ninguém em sua família com esse nome”,
62 'I seeri kera ka kwaikaru 'ana 'abada fua maa nia wela nai, arai sa Sakaraea, kera ka leditona uri satae doo ne nia dooria daka 'ailia 'ana wela nai.
62 e com gestos perguntaram ao pai como queria chamar o bebê.
63 Guu nia kwaikaru fuada, ka gani kera uri daka faa kau ta reba doo ni kekeda lae 'i fafona uri nia ka kekeda ai. Kada nia kekeda, nia ka faarongo 'urii, “Na wela nee, satana sa Dion.” Toaa nai ki tiifau kera daka kwele 'asia naa.
63 Ele pediu que lhe dessem uma tabuinha e, para surpresa de todos, escreveu: “Seu nome é João”.
64 Ma asi kada nai guu, na faka sa Sakaraea 'e alube nia ka bae tafa naa. Nia ka tangoa na 'ana God.
64 No mesmo instante, Zacarias voltou a falar e começou a louvar a Deus.
65 Ma na toaa nai ki tiifau kera koni mai 'i seeri, kera da kwele daka mae 'ada. Ma 'i seeri na faarongo lae sulia doo nai ki ka talofia maefera nai ki tiifau lao tolo 'i seeri, 'ana bali lolofaa 'i Diudia sui guu.
65 Toda a vizinhança se encheu de temor, e a notícia do que havia acontecido se espalhou por toda a região montanhosa da Judeia.
66 Ma na toae ki sui guu ne da rongoa doo nai ki, kera ka manata sulida daka bae 'urii, “Na wela nee mone bobongi nia baita, nia nao lau ta waa mamala wela ne rowaa!” Kera bae 'uri nai, sulia kera saitomana na tetedea God 'e nii fai nia.
66 Todos que ficavam sabendo meditavam sobre esses acontecimentos e perguntavam: “O que vai ser esse menino?”. Pois a mão do Senhor estava sobre ele.
67 Na Anoedoo Abu ka faabaea sa Sakaraea maa sa Dion, nia ka silia God ka bae 'urii,
67 Então seu pai, Zacarias, ficou cheio do Espírito Santo e profetizou:
68 “Kolu tangoa God na Aofia kolu nee toaa Diu ki kolu foosia.
68 “Seja bendito o Senhor, o Deus de Israel, pois visitou e resgatou seu povo.
69 Nia 'e falea mai waa tetede ni kwai faamauri kia, ne futa mai 'ana kwalafaa waa 'inito kia sa Defet, na waa rao nia God,
69 Ele nos enviou poderosa salvação da linhagem real de seu servo Davi,
70 'uri bae nia bae 'ana brofet abu nia ki 'i nao ka alangainia sui na mai.
70 como havia prometido muito tempo atrás por meio de seus santos profetas.
71 Nia 'e alangai uri kai faamauri kia faasia malimae kia ki, ma kai tafalangai kia faasia toaa neki manata lada ta'aa fuaka.
71 Agora seremos salvos de nossos inimigos e de todos que nos odeiam.
72 Nia 'e alangai fua kokoo kia ki mai 'i nao, nia kai faatainia kwai'ofeia nia fuaka, ma kai manata toi na alangaia abu nia fai kera.
72 Ele foi misericordioso com nossos antepassados ao lembrar-se de sua santa aliança,
73 Na alangaia abu nia fua kokoo kia sa 'Abraham 'ana kada 'i nao, ne nia kai lafutai kia faasia 'abana malimae kia ki,
73 o juramento solene que fez com nosso antepassado Abraão.
74 fasi uri kolu ka rao fuana ma kolu si mau lau 'ana malimae kolu ki,
74 Prometeu livrar-nos de nossos inimigos para o servirmos sem medo,
75 ma uri kolu ka too 'o'olo na 'akolu 'i maana ka lelea firi.”
75 em santidade e justiça, enquanto vivermos.
76 Sa Sakaraea nia oli ka bae 'urii fua 'alakwa nia sa Dion,
76 “E você, meu filhinho, será chamado profeta do Altíssimo, pois preparará o caminho para o Senhor.
77 Ni 'oe 'oko faarongoa toaa nia ki, ne God kera nee kai faamauri kera kada nia manata lukea ade garoa kera ki.
77 Dirá a seu povo como encontrar salvação por meio do perdão de seus pecados.
78 God ne 'inito ka tasa nia kwai'ofei tasa. Ma fafona kwai'ofeia nia, nia kai faa mai na Waa Kwai Faamauri. Na waa nai, dao lana mai kai mala 'ana sato loo nia afuraga mai 'aena salo ka tala faafi kia,
78 Graças à terna misericórdia de nosso Deus, a luz da manhã, vinda do céu, está prestes a raiar sobre nós,
79 uri ka faa folaalia manata lana toaa kera too lao rorodoa lae 'ana maee. Ma ka kwesu folaa tala 'ae kolu uri fali lae lao aroaroa 'ana too kwaimani lae fai God.”
79 para iluminar aqueles que estão na escuridão e na sombra da morte e nos guiar ao caminho da paz”.
80 Sa Dion na wela nai, nia ka baita ka lea 'alaa, ma na manata lana ka rafo. Kada nia baita naa, nia ka too gu 'ana lao fera kwasi, lelea ka dao 'ana kada nia fua saka faatai lae ai 'i maana toaa nia 'Israel.
80 João cresceu e se fortaleceu em espírito. E viveu no deserto até chegar o tempo de se apresentar ao povo de Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.