Lucas 1
Na Alangaia Falu 'ana Baea 'i Baegu (BVD) vs ARC
1 'O Tiofilas 'ae, na waa 'oro ki da kedaa sui na mai ununua sulia doo neki sui guu sa Disas nia ilida ki mai 'i malutameli.
1 Tendo, pois, muitos empreendido pôr em ordem a narração dos fatos que entre nós se cumpriram,
2 Kera da kekeda sulia doo nai ki da rongo faasia waa da tala soi mai doo nai ki kada kera fuli, toa nai ki da tala rongo mai doo ki, kera unu sulia doo nai ki fuameli.
2 segundo nos transmitiram os mesmos que os presenciaram desde o princípio e foram ministros da palavra,
3 Nia ne adea ku faarongo 'oe kau Tiofilas, 'oe waa 'inito kani. Nau ku manata toi 'e diana, fua nau 'i tala 'aku ku kekeda lau guu sulia doo nai ki fuamu. Nau ku doori alu aoloa kau 'ana ununua nee fuamu, sulia nau tala 'aku ku filo diana ai. Doo ne adea ku filo diana ai, sulia nau ku fafurongo diana mai sulia ununua nai, 'ita 'ana safali lana lelea mai ka dao 'ana sui lana.
3 pareceu-me também a mim conveniente descrevê-los a ti, ó excelentíssimo Teófilo, por sua ordem, havendo-me já informado minuciosamente de tudo desde o princípio,
4 Nau ku kekeda sulia doo nai ki fuamu, uri 'oko tala saitomana 'amu mamana lana doo nai ki sui guu kera toolangainia mai siamu.
4 para que conheças a certeza das coisas de que já estás informado.
5 'Ana kada sa Herod nia 'inito fua bali lolofaa 'i Diudia, tii waa ni foa ne satana sa Sakaraea nia too lau guu 'ana kada nai. Sa Sakaraea nia waa ni foa fulingana arai ni foa ne satana sa 'Abida. Na 'afe sa Sakaraea, ni 'Elisabeti, nia wela keni lau guu fasi kwalafaa sa 'Aaron, arai ni foa ni gwau bae toolana sa Mosis.
5 Existiu, no tempo de Herodes, rei da Judeia, um sacerdote, chamado Zacarias, da ordem de Abias, e cuja mulher era das filhas de Arão; o nome dela era Isabel.
6 Na roo maakwaina nai ki, keeru abulo 'o'olo 'i maana God, sulia nao daru si ilia tasi doo si garo 'ana ade lae sulia taki Aofia ki ma si baea fifii nia ki tiifau.
6 E eram ambos justos perante Deus, vivendo irrepreensivelmente em todos os mandamentos e preceitos do Senhor.
7 Sui ta, ni 'Elisabeti ne nia 'aba'ato ma keeru ka nao daru si welaa guu. Ma ka ta'aa ka fafonaa lau, keeru sui guu daru waro naa.
7 E não tinham filhos, porque Isabel era estéril, e ambos eram avançados em idade.
8 Totoo tii fa dani, arai sa Sakaraea, nia kai rao 'ana fua God lao Beukaua bae, sulia nia na waa ni foa. Nia fai waa ni foa neki da rao kwaimani ki, si kada nai si kada kera naa fua rao lae 'i seeri.
8 E aconteceu que, exercendo ele o sacerdócio diante de Deus, na ordem da sua turma,
9 Kera da rao gu kau 'uri nai, daka nenee naa mala 'ana ne 'ita daka ilia na mai lao foaa kera ki, fua dao lae tona sa tii ada ne kai ruu kau lao kadabeu lalo 'i lao Beukaua nai. Kada da ili 'uri nai guu, na nenee laa nai ka 'asia naa faafia arai sa Sakaraea uri nia ka ruu kau lao kadabeu lalo nai, uri suungi lana doo moko diana ki 'i laona.
9 segundo o costume sacerdotal, coube-lhe em sorte entrar no templo do Senhor para oferecer o incenso.
10 Si kada ne nia roo 'ana suungi lana doo moko diana nai, na konia baita ne kera koni kau 'i maa, daka too 'ana foa laa.
10 E toda a multidão do povo estava fora, orando, à hora do incenso.
11 Ma 'ana si kada nai guu, na 'ensel nia God ka sakatafa faatai mai ka uu gu 'ana 'i bali aolo 'ana fuliere nai ni suungi lana doo moko diana ki ai.
11 Então, um anjo do Senhor lhe apareceu, posto em pé, à direita do altar do incenso.
12 Kada sa Sakaraea, 'e suana 'ensel nai, nia 'e tona baita ka mau 'asia naa.
12 E Zacarias, vendo- o, turbou-se, e caiu temor sobre ele.
13 Sui boroi 'ana, na 'ensel nai ka bae 'urii fuana, “Sakaraea, nao 'osi mau lau! God nia rongoa naa foa laa 'oe. 'Afe 'oe ni 'Elisabeti nia kai kulua kai kwalafia tii wela wane. 'Oe 'oko 'ailia wela nai, satana sa Dion.
13 Mas o anjo lhe disse: Zacarias, não temas, porque a tua oração foi ouvida, e Isabel, tua mulher, dará à luz um filho, e lhe porás o nome de João.
14 Kada wela nai 'e futa, ni 'oe 'oi ele 'oki noni sasala tasa, ma toaa 'oro kera kai ele lau guu suli nia,
14 E terás prazer e alegria, e muitos se alegrarão no seu nascimento,
15 sulia na wela nai nia na wela 'initoa nia God. Wela nai kai abu 'ana kuufi lana waen, ma nao ta kafo ne kai faa gwaulilinge nia. Ma kada nia nao si futa 'ua boroi mai, na Anoedoo Abu ka funguli nia 'ua guu.
15 porque será grande diante do Senhor, e não beberá vinho, nem bebida forte, e será cheio do Espírito Santo, já desde o ventre de sua mãe.
16 Nia naa ne kai olitainia mai toaa 'oro 'i 'Israel uri oli lae mai talea God kera.
16 E converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus,
17 Ma nia naa ne kai dao mai 'i nao sui fatai Aofia kafi dao mai. Ma nia kai ili raoa lao mamanaa bae brofet 'Ilaeja nia totoo ai 'i nao. Nia kai bulasia manata lana waa ni maa lae ki fua kera oli daka liosau lau 'ana wela kera ki. Ma fua nia ka bulasia manata lana toaa ade faasia ki fua kera oli daka fafurongoa lau si baea manata faasia toaa abulo 'o'olo ki. Ma fua nia ka ade akau 'ana toaa ne kera kai kwaimaakwali maasia dao lana mai Aofia.”
17 e irá adiante dele no espírito e virtude de Elias, para converter o coração dos pais aos filhos e os rebeldes, à prudência dos justos, com o fim de preparar ao Senhor um povo bem disposto.
18 Sa Sakaraea, nia ka bae 'urii fua na 'ensel nai, “Nau ku ulafusia 'asia naa sae uri si doo nai lelea ka mamana wala, sulia nau ku waro naa, ma na 'afe nau boroi, nia waro naa!”
18 Disse, então, Zacarias ao anjo: Como saberei isso? Pois eu já sou velho, e minha mulher, avançada em idade.
19 Na 'ensel nai, 'e luu nia ka bae 'urii, “Wala 'ae, nau sa Gebrel naa ne, nau waa 'ita ku too na fai God ne. Ma nia naa ne odu nau mai fua faarongo lamu asi faarongoa diana nee.
19 E, respondendo o anjo, disse-lhe: Eu sou Gabriel, que assisto diante de Deus, e fui enviado a falar-te e dar-te estas alegres novas.
20 Ma lea 'oe 'osi faamamanea guu na doo neki ku faarongo 'oe ai nee, ne totoo dai fuli na mone asi kada ne da gwalua fuai, tama fakamu nia kai 'ato nai. Ka nao 'osi bae tafa guu lelea ka dao naa asi kada doo neki kai fuli ai.”
20 Todavia ficarás mudo e não poderás falar até ao dia em que estas coisas aconteçam, porquanto não creste nas minhas palavras, que a seu tempo se hão de cumprir.
21 Toaa nai ki daka maasia gu 'ada sa Sakaraea, ma daka too lelea kera ka kwaikolai naa 'ana doo ne adea nia too mai ka tau 'asia naa lao Beukaua loko.
21 E o povo estava esperando a Zacarias e maravilhava-se de que tanto se demorasse no templo.
22 Kada nia ruu mai maa ka lea mai ka dao siada, na fakana 'e 'ato ka nao si bae tafa naa fuada. Ma kera ka manata toi 'ada sae sa nia 'e suana mai ta faataia lao kadabeu lalo loko, ne ka adea nia nao si bae tafa naa, ma toka kwaikaru ka faatai 'aba ki na 'ana fuada.
22 E, saindo ele, não lhes podia falar; e entenderam que tivera alguma visão no templo. E falava por acenos e ficou mudo.
23 Aia, nia ka dao naa asi kada fua nia fai toa ne kera rao kwaimani ki lao Beukaua bae fua kera ka faasuia raoe ai, nia ka oli na kau 'i luma kera.
23 E sucedeu que, terminados os dias de seu ministério, voltou para sua casa.
24 'I burina si doo nai 'e fuli, nia fai 'afe nia ni 'Elisabeti keeru ka too lelea guu, 'afe nia ka safali kulua naa. Ma ni 'Elisabeti ka too banitai gu 'ana 'i luma keerua sulia lima madama ki.
24 E, depois daqueles dias, Isabel, sua mulher, concebeu e, por cinco meses, se ocultou, dizendo:
25 Ma too nia ka bae 'urii, “Si doo God nia ilia fuaku sulia nia manata toku ne. Ne nia 'e taga 'ana noni susuala laa baita bae nau ku too mai laona 'i maana konia nau, bae nau ku 'aba'ato!”
25 Assim me fez o Senhor, nos dias em que atentou em mim, para destruir o meu opróbrio entre os homens.
26 Aia, kera too kau lea ka dao naa 'ana onona madama ni 'Elisabeti nia 'e kulua sulia, God ka odua 'ensel Gebrel ka lea lau gu mai uri kasi maefera nai 'i Naasaret, ne nii lao bali lolofaa 'i Galilii.
26 E, no sexto mês, foi o anjo Gabriel enviado por Deus a uma cidade da Galileia, chamada Nazaré,
27 Sa Gebrel nia ngalia mai si faarongoa fua tii wela keni saarii da ala'ato 'ani nia 'i seeri ne kera alufaafia fua tii waa da 'ailia 'ana sa Diosef. Sa Diosef nia futa 'ana kwalafaa sa Defet na waa 'inito bae. Na wela keni saari nai satana ni Meri.
27 a uma virgem desposada com um varão cujo nome era José, da casa de Davi; e o nome da virgem era Maria.
28 Na 'ensel nai 'e dao ka bae 'urii fuana, “Sato diana kau fuamu wala, God nia 'ofe 'oe ma ka nii fai 'oe!”
28 E, entrando o anjo onde ela estava, disse: Salve, agraciada; o Senhor é contigo; bendita és tu entre as mulheres.
29 Kada ni Meri 'e rongoa na 'ensel 'e bae 'uri nai, nia manata lana ka tona ka nanisia naa malutana si baea nai.
29 E, vendo- o ela, turbou-se muito com aquelas palavras e considerava que saudação seria esta.
30 Na 'ensel ka bae 'urii fuana, “Meri 'ae, nao 'osi mau lau, sulia God nia 'ofe 'oe.
30 Disse-lhe, então, o anjo: Maria, não temas, porque achaste graça diante de Deus,
31 Ni 'oe, 'oki kulua 'oko kwalafia tii wela wane. 'Oko 'ailia satana wela nai 'ana sa Disas.
31 E eis que em teu ventre conceberás, e darás à luz um filho, e pôr-lhe-ás o nome de Jesus.
32 Wela nai nia kai 'inito, ne kera kai saea nia 'alakwa God na gwautasaliu. Ma God kai faa'inito nia mala koko nia sa Defet.
32 Este será grande e será chamado Filho do Altíssimo; e o Senhor Deus lhe dará o trono de Davi, seu pai,
33 Na wela nee kai 'inito ladoa totoo si sui fua toaa Diu, kwalafaa sa Diakab!”
33 e reinará eternamente na casa de Jacó, e o seu Reino não terá fim.
34 Ni Meri nia ka bae 'urii fuana 'ensel nai, “Nau na wela keni saarii sakwadoloa nee, si doo ne 'oe saea nai, tara nau ku kulua 'utaa gu 'aku 'ana wele nai?”
34 E disse Maria ao anjo: Como se fará isso, visto que não conheço varão?
35 Na 'ensel 'e olisi nia, ka bae lau 'urii, “Na Anoedoo Abu 'ana ne nia kai sifoli 'oe, ma na rigita lana God ne 'inito tasa, nia 'ana ne kai nunufi 'oe. Doo nai ne adea ma kera kai 'ailia wela abu nee 'ana 'Alakwa God.
35 E, respondendo o anjo, disse-lhe: Descerá sobre ti o Espírito Santo, e a virtude do Altíssimo te cobrirá com a sua sombra; pelo que também o Santo, que de ti há de nascer, será chamado Filho de Deus.
36 'O liotoi fasi too lamu ni 'Elisabeti bae da saea nia 'aba'ato, ma ka waro naa ka 'afitai naa fua kwala wela lae. Nia loko 'e iana naa 'ana wela wane ka ladea naa onona madame nia nai.
36 E eis que também Isabel, tua prima, concebeu um filho em sua velhice; e é este o sexto mês para aquela que era chamada estéril.
37 Si doo nai 'e fuli gu 'ana uri ka faatainia ne dodolofia tasi doo ka 'afitai kaaroa 'ana God fua ili lana.”
37 Porque para Deus nada é impossível.
38 Ni Meri ka bae na 'urii, “Ni nau na wela keni rao nia God naa ne. Alu doo nai ki 'oe faarongo nau ai ki sui guu, da fuli nada 'ani nau ilingia ne 'oe saea nai.” Kada ni Meri nia bae 'uri nai sui guu, na 'ensel nai ka lea na 'ana faasi nia.
38 Disse, então, Maria: Eis aqui a serva do Senhor; cumpra-se em mim segundo a tua palavra. E o anjo ausentou-se dela.
39 'Ana kada nai burina ni Meri nia rongo sulia si faarongoa nai 'e sui, nia tatae, 'ali'ali ka lea naa uri tii kasi maefera nai lao tolo nai ki 'ana bali lolofaa 'i Diudia.
39 E, naqueles dias, levantando-se Maria, foi apressada às montanhas, a uma cidade de Judá,
40 Kada nia lea kau ka dao 'i maefera nai, nia ka ruu 'i luma kera sa Sakaraea, ka bae diana kau tale ni 'Elisabeti.
40 e entrou em casa de Zacarias, e saudou a Isabel.
41 Ma si kada ni 'Elisabeti nia rongoa fatai na bae lana ni Meri, na wela nai ni 'Elisabeti 'e kulua ai nai, 'e tona ka agara 'ua guu lao rakena. Ma na Anoedoo Abu ka fungulia naa ni 'Elisabeti,
41 E aconteceu que, ao ouvir Isabel a saudação de Maria, a criancinha saltou no seu ventre; e Isabel foi cheia do Espírito Santo,
42 ma nia ka bae baita ka bae na 'urii, “'Oo Meri wela keni nee 'ae, diana tasa 'asia naa fuamu ka talua keni na fere ki sui, ma ka diana 'asia naa lau guu fuana wela nee 'oe kulua ai ruruumu.
42 e exclamou com grande voz, e disse: Bendita és tu entre as mulheres, e é bendito o fruto do teu ventre!
43 Si doo 'e baita tasa ka nao kusi bobola fainia, ne ni 'oe na gaa nia Aofia nau 'o lea mai 'oko tala dao toku gu 'urii!
43 E de onde me provém isso a mim, que venha visitar-me a mãe do meu Senhor?
44 Suli nau, si kada bae ku rongoa kau lingemu 'o bae mai tale nau, na wela nee 'i ruruuku boroi 'e ele ka 'igi baita guu.
44 Pois eis que, ao chegar aos meus ouvidos a voz da tua saudação, a criancinha saltou de alegria no meu ventre.
45 'E diana tasa fuamu wela keni nee, sulia ni 'oe 'o faamamanea si baea God totoo kai fuli mala ne kera faarongo 'oe ai.”
45 Bem-aventurada a que creu, pois hão de cumprir-se as coisas que da parte do Senhor lhe foram ditas!
46 Ni Meri ka bae lau 'urii,
46 Disse, então, Maria: A minha alma engrandece ao Senhor,
47 ma 'i lao mangoku sui naa, nau ku ele suli God nia faamauri nau.
47 e o meu espírito se alegra em Deus, meu Salvador,
48 Nia 'e manata toku ai ni rao nia, boroi 'ana nau gwa ai mala nia gwana. Suai fasi nai, 'ita 'i tari'ina ka oli 'alaa, toae ki sui da kai saea nau ai 'e diana tasa 'asia naa fuaku,
48 porque atentou na humildade de sua serva; pois eis que, desde agora, todas as gerações me chamarão bem-aventurada.
49 suli God nia ilia doo talingai ki fuaku 'ana rigitaa nia.
49 Porque me fez grandes coisas o Poderoso; e Santo é o seu nome.
50 Nia 'e 'ofea toae ki sui guu ne kera sae'inito 'ani nia, ta unitae wane nao si ore.
50 E a sua misericórdia é de geração em geração sobre os que o temem.
51 'I lao ilidooa nia ki, nia 'e faatainia tetedea nia ka tagalangainia toaa ne kera manata naunau ki.
51 Com o seu braço, agiu valorosamente, dissipou os soberbos no pensamento de seu coração,
52 Nia 'e faakosoa mai waa 'inito ni maungi lada ki 'i saegano faasi 'initoaa kera ki, ma ka tafoa mai waa mala kera ki 'i langi daka 'inito.
52 depôs dos tronos os poderosos e elevou os humildes;
53 Nia 'e sangonia toaa fiolo mae ki 'ana doo diana ki,
53 encheu de bens os famintos, despediu vazios os ricos,
54 — ausente —
54 e auxiliou a Israel, seu servo, recordando-se da sua misericórdia
55 — ausente —
55 (como falou a nossos pais) para com Abraão e sua posteridade, para sempre.
56 Aia, ni Meri nia too kwaimani fai ni 'Elisabeti sulia bobola fainia ta olu madama lau sui nia kafi oli na 'i fera kera.
56 E Maria ficou com ela quase três meses e depois voltou para sua casa.
57 Ni 'Elisabeti nia too kau lelea ka dao 'ana si kada nia naa fua faafuta lae, nia ka faafutaa na wela wane.
57 E completou-se para Isabel o tempo de dar à luz, e teve um filho.
58 Toaafuta ma toaa kwaimani nia ki daka ele 'asia naa kada kera rongoa doo diana nai God 'e ilia fuana.
58 E os seus vizinhos e parentes ouviram que tinha Deus usado para com ela de grande misericórdia e alegraram-se com ela.
59 Kada wela nai 'e dao naa 'ana kwaluna maedani nia, kera daka lea na mai uri daka 'iri'unga 'ani nia sulia doo na taki kera toaa Diuda ki saea, ma kera daka dooria faasata lana 'ana satana maa nia sa Sakaraea.
59 E aconteceu que, ao oitavo dia, vieram circuncidar o menino e lhe chamavam Zacarias, o nome de seu pai.
60 Ma sui, gaa nia ka nao si ala faafia, ka bae 'ana 'urii fuada, “Nao molu si 'aili nia lau 'ana satana maa nia, nao! Molu 'aili nia 'amolu 'ana sa Dion!”
60 E, respondendo sua mãe, disse: Não, porém será chamado João.
61 Toaa nai ki tiifau kera luu nia daka 'urii, “Nee wala, nao ta waa 'ana kwalafaa kamuru dasi 'aili nia 'ua gu mai 'ana satae doo nai!”
61 E disseram-lhe: Ninguém há na tua parentela que se chame por este nome.
62 'I seeri kera ka kwaikaru 'ana 'abada fua maa nia wela nai, arai sa Sakaraea, kera ka leditona uri satae doo ne nia dooria daka 'ailia 'ana wela nai.
62 E perguntaram, por acenos, ao pai como queria que lhe chamassem.
63 Guu nia kwaikaru fuada, ka gani kera uri daka faa kau ta reba doo ni kekeda lae 'i fafona uri nia ka kekeda ai. Kada nia kekeda, nia ka faarongo 'urii, “Na wela nee, satana sa Dion.” Toaa nai ki tiifau kera daka kwele 'asia naa.
63 E, pedindo ele uma tabuinha de escrever, escreveu, dizendo: O seu nome é João. E todos se maravilharam.
64 Ma asi kada nai guu, na faka sa Sakaraea 'e alube nia ka bae tafa naa. Nia ka tangoa na 'ana God.
64 E logo a boca se lhe abriu, e a língua se lhe soltou; e falava, louvando a Deus.
65 Ma na toaa nai ki tiifau kera koni mai 'i seeri, kera da kwele daka mae 'ada. Ma 'i seeri na faarongo lae sulia doo nai ki ka talofia maefera nai ki tiifau lao tolo 'i seeri, 'ana bali lolofaa 'i Diudia sui guu.
65 E veio temor sobre todos os seus vizinhos, e em todas as montanhas da Judeia foram divulgadas todas essas coisas.
66 Ma na toae ki sui guu ne da rongoa doo nai ki, kera ka manata sulida daka bae 'urii, “Na wela nee mone bobongi nia baita, nia nao lau ta waa mamala wela ne rowaa!” Kera bae 'uri nai, sulia kera saitomana na tetedea God 'e nii fai nia.
66 E todos os que as ouviam as conservavam em seu coração, dizendo: Quem será, pois, este menino? E a mão do Senhor estava com ele.
67 Na Anoedoo Abu ka faabaea sa Sakaraea maa sa Dion, nia ka silia God ka bae 'urii,
67 E Zacarias, seu pai, foi cheio do Espírito Santo e profetizou, dizendo:
68 “Kolu tangoa God na Aofia kolu nee toaa Diu ki kolu foosia.
68 Bendito o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e remiu o seu povo!
69 Nia 'e falea mai waa tetede ni kwai faamauri kia, ne futa mai 'ana kwalafaa waa 'inito kia sa Defet, na waa rao nia God,
69 E nos levantou uma salvação poderosa na casa de Davi, seu servo,
70 'uri bae nia bae 'ana brofet abu nia ki 'i nao ka alangainia sui na mai.
70 como falou pela boca dos seus santos profetas, desde o princípio do mundo,
71 Nia 'e alangai uri kai faamauri kia faasia malimae kia ki, ma kai tafalangai kia faasia toaa neki manata lada ta'aa fuaka.
71 para nos livrar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos aborrecem
72 Nia 'e alangai fua kokoo kia ki mai 'i nao, nia kai faatainia kwai'ofeia nia fuaka, ma kai manata toi na alangaia abu nia fai kera.
72 e para manifestar misericórdia a nossos pais, e para lembrar-se do seu santo concerto
73 Na alangaia abu nia fua kokoo kia sa 'Abraham 'ana kada 'i nao, ne nia kai lafutai kia faasia 'abana malimae kia ki,
73 e do juramento que jurou a Abraão, nosso pai,
74 fasi uri kolu ka rao fuana ma kolu si mau lau 'ana malimae kolu ki,
74 de conceder-nos que, libertados das mãos de nossos inimigos, o servíssemos sem temor,
75 ma uri kolu ka too 'o'olo na 'akolu 'i maana ka lelea firi.”
75 em santidade e justiça perante ele, todos os dias da nossa vida.
76 Sa Sakaraea nia oli ka bae 'urii fua 'alakwa nia sa Dion,
76 E tu, ó menino, serás chamado profeta do Altíssimo, porque hás de ir ante a face do Senhor, a preparar os seus caminhos,
77 Ni 'oe 'oko faarongoa toaa nia ki, ne God kera nee kai faamauri kera kada nia manata lukea ade garoa kera ki.
77 para dar ao seu povo conhecimento da salvação, na remissão dos seus pecados,
78 God ne 'inito ka tasa nia kwai'ofei tasa. Ma fafona kwai'ofeia nia, nia kai faa mai na Waa Kwai Faamauri. Na waa nai, dao lana mai kai mala 'ana sato loo nia afuraga mai 'aena salo ka tala faafi kia,
78 pelas entranhas da misericórdia do nosso Deus, com que o oriente do alto nos visitou,
79 uri ka faa folaalia manata lana toaa kera too lao rorodoa lae 'ana maee. Ma ka kwesu folaa tala 'ae kolu uri fali lae lao aroaroa 'ana too kwaimani lae fai God.”
79 para alumiar os que estão assentados em trevas e sombra de morte, a fim de dirigir os nossos pés pelo caminho da paz.
80 Sa Dion na wela nai, nia ka baita ka lea 'alaa, ma na manata lana ka rafo. Kada nia baita naa, nia ka too gu 'ana lao fera kwasi, lelea ka dao 'ana kada nia fua saka faatai lae ai 'i maana toaa nia 'Israel.
80 E o menino crescia, e se robustecia em espírito, e esteve nos desertos até ao dia em que havia de mostrar-se a Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.