Gênesis 41
Vaikala Noxou Lataua (ATA) vs ARA
1 Xe iliꞌi no anu tauu ie tamei mukalu, la tatananu tuala ne Aixiputo ne muaipiepiena lexe anu mulai mo a mututulu no lexa Nailu paꞌumele,
1 Passados dois anos completos, Faraó teve um sonho. Parecia-lhe achar-se ele de pé junto ao Nilo.
2 la mumaisiꞌa ta kau muxatele tamei ta toxotoxoxaꞌa. Vasimeꞌa ne muveli loxo ꞌo. Mo lovoxaꞌa misevile. Meꞌa no lexa mitelo mo a iꞌaniꞌani iaꞌeiaꞌe no lexa paꞌumolu.
2 Do rio subiam sete vacas formosas à vista e gordas e pastavam no carriçal.
3 Xe iliꞌi la ta kau muxatele tamei la mitelo. Aneꞌi ta kau ane ne, alaalamaneꞌisi, mo vasimeꞌa ne muꞌitaꞌitasi. Meꞌa no lexa xe mixali mutelo, la mitulu no paꞌumeꞌa aneꞌi ane mixali mitelo tei.
3 Após elas subiam do rio outras sete vacas, feias à vista e magras; e pararam junto às primeiras, na margem do rio.
4 Xe miavuti vaxa la miꞌiꞌa aneꞌi ane mixali mitelo tei ne mukalusi. Tatananu tuala mumaisou aipiepiena ane ne xe mukuluke la mutulu.
4 As vacas feias à vista e magras comiam as sete formosas à vista e gordas. Então, acordou Faraó.
5 Xe iliꞌi, la mulivu sou muai, la muaipiepiena la. No anu aipiepiena ane tameisou ne, la mumaisou uiti ngiangiaxu palepanu toxotoxoxaꞌa muxatele tamei no aiinu vilesisi. Uiti ngiangiaxu ne lingamo sou ivalitusou.
5 Tornando a dormir, sonhou outra vez. De uma só haste saíam sete espigas cheias e boas.
6 Xe iliꞌi la, la mumaisou uiti ne ngiangiaxu palepanu muxatele tamei no aiinu vilesisi muxali mutelo la, ia kisou ngialanusi. Palepalepanu ne kitukitusi xo atume ialuxu muili molu loxo no xalee lia ane aso utetelo no anu la muxutuxu.
6 E após elas nasciam sete espigas mirradas, crestadas do vento oriental.
7 Xe aneꞌi ta uiti ane ne, miavuti la mimalukusiꞌa aneꞌi ane ta toxotoxoxaꞌa e mixali mutelo tei ne. Xe tatananu tuala mukuluke la, la mutulu avile la sou tanu tema. La sou mulavu lexe anu muaipiepiena.
7 As espigas mirradas devoravam as sete espigas grandes e cheias. Então, acordou Faraó. Fora isto um sonho.
8 Xe mutulu no kakau la tanu laixe uasi. La sou mukala anaxu mulai noxiꞌa ta mitema sou lavulavu no tuala tila ne Aixiputo ne mo ta mitema ane milavu no anu alualu iouiou ne sou mineꞌe noxou mukalusi. Ta motu mineꞌe mixali noxou mukalu, la sou anu muvikalaneꞌixu aipiepiena noxou ne. Ia vile noxiꞌa ne umomomo sou ululusou aipiepiena tamei ne laaxu ulai noxou uasi.
8 De manhã, achando-se ele de espírito perturbado, mandou chamar todos os magos do Egito e todos os seus sábios e lhes contou os sonhos; mas ninguém havia que lhos interpretasse.
9 Xe itema e sou usaxisaxilaꞌu uaini ne muxavutala, la muvikalanu tatananu tuala ne aloxo ꞌo, “Vaimomo ꞌo eni apalaꞌalixu lexe eni eꞌoxo susu vile.
9 Então, disse a Faraó o copeiro-chefe: Lembro-me hoje das minhas ofensas.
10 No voxo ane nini laꞌiaxeneiꞌa ta mitema sou xaixai noxine la minoꞌixe noxou itema sou usaxisaxilaꞌu laꞌilalixene sou milai miꞌunalailinexe no tani noxou itema sou xaixai uuli noxiꞌa ta mitema sou ꞌotoꞌoto.
10 Estando Faraó mui indignado contra os seus servos e pondo-me sob prisão na casa do comandante da guarda, a mim e ao padeiro-chefe,
11 La nexi noxou teai la teaipiepiena mukei. Ia aipiepiena noxixe noxou ne laaxu vilesisi uasi.
11 tivemos um sonho na mesma noite, eu e ele; sonhamos, e cada sonho com a sua própria significação.
12 No nano no tani sou navunavu ne, maulusie Evalaio vile a nexi noxiꞌa texoo no nano ne. Anu uxoxoo noxou tila noxiꞌa ta mitema sou ꞌotoꞌoto sou isaxisaxilaꞌu taasine. Maulu ne a uxoxoo noxou sou anu upalupalusou. Nexi noxou tevikalanuxu aipiepiena noxixe noxou, la anu mululusou laaxu aipiepiena noxixe vilevilesi ne muneꞌe noxixe.
12 Achava-se conosco um jovem hebreu, servo do comandante da guarda; contamos-lhe os nossos sonhos, e ele no-los interpretou, a cada um segundo o seu sonho.
13 Xe iliꞌi, la mimii ne muxali maninasou aloxo anu mulemolu lamana noxixe ne. Nini nelaalinexe noxou, la nelivunixo sou elivu elai no anu xaixai noxilo la, ia nelilixu itema sou usaxilaꞌu laꞌilalixene.”
13 E como nos interpretou, assim mesmo se deu: eu fui restituído ao meu cargo, o outro foi enforcado.
14 Xe tatananu tuala ne Aixiputo mulomu aloxo ne, la mukalanu anaxuou Iosepu sou uneꞌe noxou. Alaxu vilesisi ꞌo la milai milaanu Iosepu no nano no tani sou navunavu. Iosepu mulaa mukalu, la mulai sou musala saexu laxusou muxexe xe mutokolomo laixe. Xe iliꞌi la sou minoꞌu mulai noxou tatananu tuala.
14 Então, Faraó mandou chamar a José, e o fizeram sair à pressa da masmorra; ele se barbeou, mudou de roupa e foi apresentar-se a Faraó.
15 Mulai muxali noxou, la sou anu muvikalanuxu aipiepiena noxou aloxo ꞌo, “Eai la eaipiepiena, ia evile sou ululusou noxilo uasi. Eni elavu xo mivikalaleli lexe nini nalavusou nalulusou aipiepiena laaxu.”
15 Este lhe disse: Tive um sonho, e não há quem o interprete. Ouvi dizer, porém, a teu respeito que, quando ouves um sonho, podes interpretá-lo.
16 Xe Iosepu muavuti la muvikalanu tatananu tuala aloxo ꞌo, “Toxo tila, eni amomomo uasi, ia Lataua molusi ululusou aipiepiena noxine laaxu.”
16 Respondeu-lhe José: Não está isso em mim; mas Deus dará resposta favorável a Faraó.
17 Tatananu tuala muavuti la muvikalanuxu Iosepu sou aipiepienau aloxo ꞌo, “Eni eaipiepiena lexe, eni elai mo a atutulu no lexa Nailu paꞌumele,
17 Então, contou Faraó a José: No meu sonho, estava eu de pé na margem do Nilo,
18 xe emalei la ta kau muxatele tamei ta toxotoxoxaꞌa, vasimeꞌa ne muveli mo lovoxaꞌa misevile. Meꞌa no lexa mitelo mo a iꞌaniꞌani iaꞌeiaꞌe.
18 e eis que subiam dele sete vacas gordas e formosas à vista e pastavam no carriçal.
19 Xe iliꞌi la, la ta kau muxatele tamei la mixali mutelo. Ia ta kau ane ne vasimeꞌa ne muꞌitaꞌitasi mo alaalamaneꞌisi. Eni alavusou amaisiꞌa ta kau seꞌi loxo ne lai ꞌo ne Aixiputo uasisi manina.
19 Após estas subiam outras vacas, fracas, mui feias à vista e magras; nunca vi outras assim disformes, em toda a terra do Egito.
20 Aneꞌi ta kau ane ne miavuti vaxa la miꞌiꞌa aneꞌi ane ta toxotoxoxaꞌa e emaisiꞌa tei.
20 E as vacas magras e ruins comiam as primeiras sete gordas;
21 Ia talavusou laixe uasi xo, miꞌiꞌa loxo ne ia vasimeꞌa uxali laixe uasi. Vasimeꞌa muꞌitaꞌita mo alaalamaneꞌi ne a uxoo nesi. Eaipiepiena aloxo ne xe ekuluke, la etulu.
21 e, depois de as terem engolido, não davam aparência de as terem devorado, pois o seu aspecto continuava ruim como no princípio. Então, acordei.
22 Xe eai muluꞌelai la, la eaipiepiena la. No anu aipiepiena ane ne, la emaisou uiti ngiangiaxu palepanu toxotoxoxaꞌa muxatele tamei no aiinu vilesisi. Uiti ngiangiaxu ne lingamo sou ivalitusou.
22 Depois, vi, em meu sonho, que sete espigas saíam da mesma haste, cheias e boas;
23 Xe iliꞌi la, la emaisou uiti ngiangiaxu palepanu muxatele tamei la, ia atume ialuxu muili molu no lia xalee ane aso utetelo no anu muxutuxu mole uleme laixe uasi, palepalepanu ne kitukitusi.
23 após elas nasceram sete espigas secas, mirradas e crestadas do vento oriental.
24 Xe aneꞌi ta uiti ane ne miavuti vaxa la mimalukusiꞌa ane ta toxotoxoxaꞌa e mixali mutelo tei ne. Ioxe, no kakau xe etulu, la ekalaa anaxoiꞌa ta mitema ane milavu no anu alualu iouiou ne Aixiputo sou mineꞌe sou eaꞌaloiꞌaxu aipiepiena noxilo ꞌo, ia vile noxiꞌa umomomo sou ululusou laaxu noxilo uasi manina.”
24 As sete espigas mirradas devoravam as sete espigas boas. Contei-o aos magos, mas ninguém houve que mo interpretasse.
25 Xe Iosepu muavuti la muvikalanu tatananu tuala ne Aixiputo ne aloxo ꞌo, “Aipiepiena tamei ne laaxu vilesisi. Lataua mulosienixu mimii ane anu uꞌoxonu uxali iliꞌi ane nemaisou.
25 Então, lhe respondeu José: O sonho de Faraó é apenas um; Deus manifestou a Faraó o que há de fazer.
26 Ta kau muxatele tamei ta toxotoxoxaꞌa mo vasimeꞌa muvelisi mo lovoxaꞌa misevile ne mo uiti ngiangiaxu palepanu toxotoxoxaꞌa muxatele tamei nemaisou no aiinu vilesisi ne laaxu vilesisi lexe tauu ie muxatele tamei.
26 As sete vacas boas serão sete anos; as sete espigas boas, também sete anos; o sonho é um só.
27 Xe ta kau muxatele tamei ane vasimeꞌa muꞌitaꞌita mo alaalamaneꞌisi ne mo uiti ngiangiaxu palepanu muxatele tamei ia kisou ngialanusi ne laaxu vilesisi lexe nenge ulai la taxolixu soli toxoxaꞌa tauu ie muxatele tamei.
27 As sete vacas magras e feias, que subiam após as primeiras, serão sete anos, bem como as sete espigas mirradas e crestadas do vento oriental serão sete anos de fome.
28 Nalomu, aloxo elemolu noxine tei, Lataua mulosienixu mimii ane anu uꞌoxonu uxali iliꞌi ane nemaisou ne.
28 Esta é a palavra, como acabo de dizer a Faraó, que Deus manifestou a Faraó que ele há de fazer.
29 Ulai, la nenge nenge laꞌilali piena misevile sou taꞌou no anu, no anu tauu ie muxatele tamei. Tuala xalee vile no ano no tuala tila ne Aixiputo ꞌo paꞌusou uasi.
29 Eis aí vêm sete anos de grande abundância por toda a terra do Egito.
30 Xe iliꞌi no anu tauu ie muxatele tamei ne lexe ukalu, la nenge taxolu no anu tauu ie muxatele tamei sou soli toxoxaꞌa manina. Umomomo sou evile uxavutalanu tauutauu ie ane xoluxolu lailaixe ta mitema mixolu sou ꞌosaꞌila no anu uasi, xo soli toxoxaꞌa ano ꞌo ne utaasinge mo uꞌoxo masuanenge ukalusi.
30 Seguir-se-ão sete anos de fome, e toda aquela abundância será esquecida na terra do Egito, e a fome consumirá a terra;
31 Umomomo sou ta mitema ixavutalanu tauutauu ie ane aneꞌi mixoxoolu la miꞌoꞌou laꞌilali iouiou piepiena no anu la ua, xo soli toxoxaꞌa ane uxali noxinge ꞌo ne, utila manina misevile.
31 e não será lembrada a abundância na terra, em vista da fome que seguirá, porque será gravíssima.
32 Lataua mulosienixu mii vile tatila no anu aipiepiena tamei xo anu umasaxa lexe nini nalavu no anu mii ane sou anu uꞌoxonu uxali manina. Mii ane ne a ꞌalaꞌalai sou uxali.
32 O sonho de Faraó foi dúplice, porque a coisa é estabelecida por Deus, e Deus se apressa a fazê-la.
33 Ioxe, maasi la nini napasipaa mo nasosovosou itema vile ane xavutalau lailaixe mo mulavu laixe manina sou usaxilaꞌu muamuaꞌixu xaixai no nano ne Aixiputo ꞌo.
33 Agora, pois, escolha Faraó um homem ajuizado e sábio e o ponha sobre a terra do Egito.
34 — ausente —
34 Faça isso Faraó, e ponha administradores sobre a terra, e tome a quinta parte dos frutos da terra do Egito nos sete anos de fartura.
35 — ausente —
35 Ajuntem os administradores toda a colheita dos bons anos que virão, recolham cereal debaixo do poder de Faraó, para mantimento nas cidades, e o guardem.
36 Laꞌilali ane ne uai sou ta mitema iꞌou no nano no tauu ie muxatele tamei sou soli toxoxaꞌa ane uxali noxinge lexe tauu ie muxatele tamei sou xoluxolu lailaixe mo laꞌilali piepiena ukalu. Lexe nenge tamulinu xavutala ano ꞌo, la umomomo sou ta mitema isolixaꞌa uasi.”
36 Assim, o mantimento será para abastecer a terra nos sete anos da fome que haverá no Egito; para que a terra não pereça de fome.
37 Xe tatananu tuala ne Aixiputo ne, mulomusou xavutala ane ne la mutama pumuxu laixe no anu xavutalau, la sou iloꞌa ta mitema ta tatila sou xaixai noxou mimasaxa lexe imulinu aloxo Iosepu mulemolu ne.
37 O conselho foi agradável a Faraó e a todos os seus oficiais.
38 Xe anu muavuti la muvikalaneꞌi ta tatila sou xaixai noxou aloxo ꞌo, “Nenge umomomo sou taxalisou itema vile laixe loxo Iosepu ꞌo uasi. Itema e Lataua uleenu muxoo noxou.”
38 Disse Faraó aos seus oficiais: Acharíamos, porventura, homem como este, em quem há o Espírito de Deus?
39 Xe tatananu tuala muavuti la muvikalanu Iosepu aloxo ꞌo, “Eni elavu lexe Latauasi ane molu mulosienixu mimii ane nini nelemolu lexe uxali noxinge ꞌo, la sou anu lamanasi lexe ninisi ane nini namitema vile sou xavutala lailaixe mo nelavu laixe manina. Evile umomomo loxo nini uasi.
39 Depois, disse Faraó a José: Visto que Deus te fez saber tudo isto, ninguém há tão ajuizado e sábio como tu.
40 Eni emasaxa lexe eni asosovosine sou nini naxali loxo itema tila sou nasaxilaꞌu taasilo. Mo ta mitema noxilo sou xalexalee tuatuala sou tuala tila ꞌo ne ilomuxenesi. No anu ualasi, eni tila noxine, ia nini nasaxilaꞌu tuala tila noxilo lai ꞌo.”
40 Administrarás a minha casa, e à tua palavra obedecerá todo o meu povo; somente no trono eu serei maior do que tu.
41 La sou tatananu tuala ne Aixiputo muavuti la muvikalanu Iosepu aloxo ꞌo la, “Nalomu, vaimomo ꞌo eni amuxaxene sou nini naxali itema sou nasaxilaꞌu xalexalee tuatuala no nano no tuala tila ne Aixiputo ꞌo ukalusi.”
41 Disse mais Faraó a José: Vês que te faço autoridade sobre toda a terra do Egito.
42 Xe muavuti la mulaa ring no avolu simisou sou mulai mukelelixu noxou Iosepu avolu simisou. Ia ring ane ne, sosovo vile noxou tatananu tuala ne a muxolu no anu. Xe muavuti la mutokolomonu no anu tokolomo noxou laixe ka mutaa xapo xoulu vile vaxa no xolanu Iosepu.
42 Então, tirou Faraó o seu anel de sinete da mão e o pôs na mão de José, fê-lo vestir roupas de linho fino e lhe pôs ao pescoço um colar de ouro.
43 Xe muavuti la mulosou karisi sou ꞌotoꞌoto noxou ane tameisou sou utavulenu. Ta mitema iꞌava lexe, “Ngaxexesou voteꞌi! Ngaxexesou voteꞌi!” La sou musosovosou Iosepu sou muxali loxo itema sou usaxilaꞌu xalexalee tuatuala no xalee lia tila ne Aixiputo ukalusi.
43 E fê-lo subir ao seu segundo carro, e clamavam diante dele: Inclinai-vos! Desse modo, o constituiu sobre toda a terra do Egito.
44 Xe tatananu tuala ne Aixiputo ne, muavuti la muvikalanu Iosepu aloxo ꞌo la, “Enisi eni tatananu tuala. Ia eni avikalaneni aloxo ꞌo, itema vile lai ꞌo umomomo sou uꞌoxonu mii vile no anu masaxa noxou vitanisi uasi manina. Lexe itema vile umasaxa uꞌoxonu mii vile, la anu utaliꞌisinexu tei o.”
44 Disse ainda Faraó a José: Eu sou Faraó, contudo sem a tua ordem ninguém levantará mão ou pé em toda a terra do Egito.
45 Xe tatananu tuala muavuti la mumoxoꞌu Iosepu no anu uala vile noxiꞌa ta Aixiputo. Mumoxoꞌu lexe Sapenati-Panea. Xe muavuti la, la muvaitaulaꞌinu Iosepu noxie sema vile ualasie lexe Asenata, eiae Potipera ꞌolu. Potipera ne anu itema sou uvala suluvixaꞌa ta maliava no tuala vile ilemolu lexe Eliopolisi. Xe Iosepu ne muavuti la muxixaoxao sou umaisou xalexalee tuatuala ukalusi no nano ne Aixiputo.
45 E a José chamou Faraó de Zafenate-Paneia e lhe deu por mulher a Asenate, filha de Potífera, sacerdote de Om; e percorreu José toda a terra do Egito.
46 Iosepu ne tauu iexu muxali loxo mavulovexa tatalu, la sou anu musokou sou muxaxai noxou tatananu tuala ne Aixiputo. Xe muavuti la mulaa no taasou sou mulai mumuamuaꞌi no xalexalee tuatuala no nano no tuala tila ne Aixiputo mukalusi.
46 Era José da idade de trinta anos quando se apresentou a Faraó, rei do Egito, e andou por toda a terra do Egito.
47 No nano no anu tauu ie muxatele tamei, la laꞌilali muxali tavuꞌalo mo muꞌokiꞌoki tani manina.
47 Nos sete anos de fartura a terra produziu abundantemente.
48 La sou Iosepu mumolo laꞌilali sou muꞌunanu no taataasou laꞌilali no tuatuala tila vilevilesi no nano no tuala tila ne Aixiputo. No anu tuala tila vilevilesi ne, muꞌunanu laꞌilali molu no xaixai no paꞌupaꞌumolu tuatuala vilevilesi ne.
48 E ajuntou José todo o mantimento que houve na terra do Egito durante os sete anos e o guardou nas cidades; o mantimento do campo ao redor de cada cidade foi guardado na mesma cidade.
49 Iosepu mumolo laꞌilali tavuꞌalo misevile loxo ioꞌiioꞌi no tasiꞌi. Tavuꞌalo tavuꞌalo misevile, la sou anu umomomo sou uitisou uasi.
49 Assim, ajuntou José muitíssimo cereal, como a areia do mar, até perder a conta, porque ia além das medidas.
50 Iliꞌi no anu tauu ie muxatele tamei sou soli toxoxaꞌa uxalisiꞌa uao, ia Iosepu ilee Asenata mipalaaneꞌi ta ꞌiliꞌa tamei ta mulu. Asenata ane eiae Potipera ꞌolu.
50 Antes de chegar a fome, nasceram dois filhos a José, os quais lhe deu Asenate, filha de Potífera, sacerdote de Om.
51 La sou muvikala lexe, “Lataua musuꞌulileli mole eni ieli siꞌisou tuꞌutuꞌumaxu ane muxali noxilo mo ieli siꞌisiꞌa mamilo iloꞌa ta viivilo mo ta minuminu no tualasixe noxiꞌa.” La sou mumoxoꞌu ꞌolu laposalaxu ne lexe Manase.
51 José ao primogênito chamou de Manassés, pois disse: Deus me fez esquecer de todos os meus trabalhos e de toda a casa de meu pai.
52 Xe muavuti la muvikala la aloxo ꞌo, “Tavaꞌu xo Lataua molu muxalixaꞌa ta ꞌalixeni tamei no tuala ane eni eneꞌe exalisou tuꞌutuꞌumaxu no anu ꞌo, la eni amoxoꞌu ꞌalixeni ane tameisou ꞌo lexe Epalaimu.”
52 Ao segundo, chamou-lhe Efraim, pois disse: Deus me fez próspero na terra da minha aflição.
53 Tauu ie muxatele tamei sou laꞌilali mo xoluxolu lailaixe ne Aixiputo a muneꞌe muxali no telexu,
53 Passados os sete anos de abundância, que houve na terra do Egito,
54 mo tauu ie muxatele tamei ane sou aneꞌi ixolixu soli toxoxaꞌa a musoko aloxo Iosepu mulemolu. Soli toxoxaꞌa mutaasou xalexalee tuatuala mukalusi, ia no nano no tuala ne Aixiputo muꞌisalili no tuatuala no xalee lia ne Aixiputo ukalusi ne laꞌilali a uxolu.
54 começaram a vir os sete anos de fome, como José havia predito; e havia fome em todas as terras, mas em toda a terra do Egito havia pão.
55 Ta mitema ne Aixiputo ixoxolu xe isolixaꞌa, la ilai ikatu noxou tatananu tuala ne Aixiputo, la sou anu molu upalusiꞌa ilai noxou Iosepu sou anu uvikalaneꞌixu mii ane aneꞌi iꞌoxonu.
55 Sentindo toda a terra do Egito a fome, clamou o povo a Faraó por pão; e Faraó dizia a todos os egípcios: Ide a José; o que ele vos disser fazei.
56 Mixoxoolu xe, soli toxoxaꞌa ne muꞌokiꞌoki tani mo mutaasou xalexalee tuatuala ne Aixiputo ne mukalu, la sou Iosepu mukisiinu aiaitengaxu taataasou laꞌilali ne mukalusi sou ta mitema mineꞌe milotoxaꞌa laꞌilali.
56 Havendo, pois, fome sobre toda a terra, abriu José todos os celeiros e vendia aos egípcios; porque a fome prevaleceu na terra do Egito.
57 Ta mitema meꞌa no xalexalee tuatuala mukalusi no paxapaxa ne, mineꞌe mixali noxou Iosepu ne Aixiputo ne sou ilotoxaꞌa laꞌilali noxou xo soli toxoxaꞌa ne muꞌokiꞌoki mo mutaasou xalexalee tuatuala neꞌei neꞌei ne mukalusi.
57 E todas as terras vinham ao Egito, para comprar de José, porque a fome prevaleceu em todo o mundo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 41, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.