Gênesis 21
Vaikala Noxou Lataua (ATA) vs NVT
1 Xe iliꞌi la IAUE muneꞌe sou musuꞌuline Sala aloxo anu mulemolu tei,
1 O S enhor agiu em favor de Sara e cumpriu o que lhe tinha prometido.
2 la sou ane opoone. Xe iliꞌi la sou ane mivoꞌonu ꞌilie mulu no mine momu Avalaamu ne anu itema tila maninanu. Mivoꞌonu ne no voxo ane anu Lataua molu musosovosou lexe nenu ivoꞌonu no anu.
2 Ela engravidou e deu à luz um filho para Abraão na velhice dele, exatamente no tempo indicado por Deus.
3 Xe momu muavuti la mumoxoꞌu ualasou lexe Aisaki,
3 Abraão deu o nome Isaque ao filho que Sara lhe deu.
4 xe voxo sou muxatele tatalu mukalu, la sou xooxoo mungaasou aloxo Lataua mulemolu lamana tei.
4 No oitavo dia depois do nascimento de Isaque, Abraão o circuncidou, como Deus havia ordenado.
5 No voxo ane Avalaamu tauu iexu loxo itemaxu taꞌuve, la Aisaki nenu mivoꞌonu.
5 Abraão tinha 100 anos quando Isaque nasceu.
6 Xe nenu miavuti la mivikala aloxo ꞌo, “Lataua molu mulosilo ꞌosaꞌila mo keke. Ta mitema ane ilomusou aꞌalosou mii ane muxali noxilo ꞌo, la aneꞌi kalumo iꞌosa mo ikeke.”
6 Sara declarou: “Deus me fez sorrir. Todos que ficarem sabendo do que aconteceu vão rir comigo!”.
7 Xe miavuti la mivikala aloxo ꞌo, “Evile uvikalanu Avalaamu lexe ulai iliꞌi la semau ne ipalaa ta ꞌilie uasi. Ia Avalaamu anu soxu ane, itema tila mukalu ꞌo, eni evoꞌonu iu keakea mulu ꞌo.”
7 E disse mais: “Quem diria a Abraão que sua mulher amamentaria um bebê? E, no entanto, em sua velhice, eu lhe dei um filho!”.
8 Aisaki muleme tatila mupasipaa loxo. Xe no voxo ane anu muꞌitalonu susu, la momu muꞌoxonu laꞌilali toxoxaꞌa.
8 Quando Isaque cresceu e estava para ser desmamado, Abraão preparou uma grande festa para comemorar a ocasião.
9 No voxo vile, la Isimaeli e Axali semasie Aixiputo, Avalaamu mulai noxie la mivoꞌonu, muvikala masua mulai noxou Aisaki, Sala ꞌilie.
9 Sara, porém, viu Ismael, filho de Abraão e da serva egípcia Hagar, caçoar de seu filho, Isaque,
10 Xe Sala milomusou la mivikalanu Avalaamu aloxo ꞌo, “Napalusiꞌa Axali ilou ꞌilie ne mo ilai. ꞌIlie ne umomomo sou ualasou utelo no anu mimii seꞌi noxine uasi. Mimii ne eni ꞌalixe Aisaki miumiu ukalusi.”
10 e disse a Abraão: “Livre-se da escrava e do filho dela! Ele jamais será herdeiro junto com meu filho, Isaque!”.
11 Avalaamu mulomusou vaikala ane ne, la uai laixe no opo uasi, xo Isimaeli ne anu ꞌolu kalumo.
11 Abraão ficou muito perturbado com isso, pois Ismael era seu filho.
12 Ia Lataua muavuti la muvikalanu Avalaamu, “Taneni utamasiꞌa ꞌiline ilee nenu ne mamu. Namuli vaikalaie Salasi, xo ulai iliꞌi, la ta xasixasine mo ta ꞌilusulusuneni ixali tavuꞌalo ane noxou Aisaki ꞌosi, aloxo eni epalaꞌalixu noxine ne.
12 Deus, porém, lhe disse: “Não se perturbe por causa do menino e da serva. Faça tudo que Sara lhe pedir, pois Isaque é o filho de quem depende a sua descendência.
13 Isimaeli kalumo ne eni axalixaꞌa ta ꞌolu mo ta xasoxasou mo ta ꞌilusulusunu tavuꞌalo aso vile, mo sou aneꞌi mata ane ne ixali tavuꞌalo. Anu Isimaeli ne nini ꞌiline kalumo.”
13 Contudo, também farei uma nação dos descendentes do filho de Hagar, pois ele é seu filho”.
14 Miai xe mitulu no kakau ne la, Avalaamu munoꞌu laꞌilali seꞌi sou mulai mulosie Axali ilou lexa mutavulenu no anu mee sosou. Xe mulutu vaxa la muvoꞌonu ꞌolu Isimaeli sou muꞌitalonu vaxa noxie nenu tumalie, io sou mupalusiꞌa ilou milai. Aneꞌi ilou ꞌilie soxu milutu mole milai. Milai mixixaoxao mivaxa mineꞌe ne Beru-seva. Xalee lia ane ne, xalee vitanisi. Ovuovu ilou iaꞌeiaꞌe ne uleme uꞌoki uasi, vilevilesi. Xalee seꞌi la tani taxulunusi. Lavolavoꞌo mo ioꞌiioꞌisi. Lexa kalumo uasi.
14 Na manhã seguinte, Abraão se levantou cedo, preparou mantimentos e uma vasilha cheia de água e os pôs sobre os ombros de Hagar. Então, mandou-a embora com seu filho, e ela andou sem rumo pelo deserto de Berseba.
15 Xe no voxo ane lexaxaꞌa ilou mukalu la, ane milai miꞌitalonu ꞌilie ne no ovu soxo vile maimaixu,
15 Quando acabou a água, Hagar colocou o menino à sombra de um arbusto
16 ia ane milai mixolu no paxa sevile, io ane mixavuxavutala, la mivikala aloxo ꞌo, “Eni elavu lexe umomomo sou eni amaisou ꞌalixeni usoli uasi.” Ane mixolu sou mixavuxavutala aloxo ne la mitatama.
16 e foi sentar-se sozinha, uns cem metros adiante. “Não quero ver o menino morrer”, disse ela, chorando sem parar.
17 ꞌIlie kalumo ne mutatama xe Lataua mulomusou mine ane itatama, la sou angelo noxou Lataua teitexi no opoonu loxotolo mutaliꞌisie Axali aloxo ꞌo, “Maꞌia ane nini oponeni uai no anu laixe uasi ne, Axali? Naꞌume mamu, xo Lataua mulomusou molomolo e utatama ne.
17 Mas Deus ouviu o choro do menino e, do céu, o anjo de Deus chamou Hagar: “Que foi, Hagar? Não tenha medo! Deus ouviu o menino chorar, dali onde ele está.
18 Natulu mo nalai mo navoꞌonu, mo naxolixolinu. Xo ulai iliꞌi la eni axalixaꞌa ta ꞌolu mo ta xasoxasou mo ta ꞌilusulusunu ixali tavuꞌalo sou ixali ta mitema sou mata vile toxoxaꞌa.”
18 Levante-o e anime-o, pois farei dos descendentes dele uma grande nação”.
19 Xe Lataua musuꞌuline la sou ane iei mukaa lamana laixe, la sou ane mimaisou lexa iou uopuopu utetelo no taxasou. Ane milutu milai sou mitau no anu tavulu e Avalaamu mulosiꞌa ilou sou miienu Isimaeli.
19 Então Deus abriu os olhos de Hagar, e ela viu um poço cheio de água. Sem demora, encheu a vasilha de água e deu para o menino beber.
20 Lataua muxolu noxou Isimaeli la sou anu muleme toxoxaꞌa. Ilee nenu mixolu no xalee lia vitanisi ne Paran mole anu muxali itema vile sou uvau mii manina no anu pasiko ilou tavi.
20 Deus estava com o menino enquanto ele crescia no deserto. Ismael se tornou flecheiro
21 Xe nenu miavuti la milai minoꞌe semasie Aixiputo vile sou mineꞌe muꞌuluxe.
21 e se estabeleceu no deserto de Parã, e sua mãe conseguiu para ele uma esposa egípcia.
22 No tauu ie ane ne, la Avimeleki ilou Pikolu itema tila sou uulaxuneꞌi ta mitema sou ꞌotoꞌoto noxou anu Avimeleki milai mixali noxou Avalaamu, la mivikalanu aloxo ꞌo, “Lataua a uxoo noxine mo no anu xaixai noxine ukalusi,
22 Por esse tempo, Abimeleque, acompanhado de Ficol, comandante do seu exército, foi visitar Abraão. “É evidente que Deus está com você, ajudando-o em tudo que faz”, disse Abimeleque.
23 anu aloxo ne la sou alalae ꞌo, eni amasaxa lexe nini napalaꞌalixu taneni no iou Lataua mo navikala lamana lexe nini ulai la nini namomomo sou nakalavoinexi noxiꞌa ta ꞌaliꞌalixeni mo ta xasixasilo mo ta ꞌiluꞌilusuleli uasi. Xo eni esuꞌulineni mo asusu no anu ꞌilixo vile masua no ieni uasi. Ia lexe nini kalumo napalaꞌalixu taneni lexe nini kalumo nini tanenixo mo nasuꞌulileli no xalee tuala ane nini neneꞌe naxoxoo no anu ꞌo.”
23 “Jure, em nome de Deus, que não enganará nem a mim, nem a meus filhos, nem a nenhum de meus descendentes. Tenho sido leal a você, por isso jure que será leal a mim e a esta terra onde vive como estrangeiro.”
24 Xe Avalaamu muavuti la muvikala aloxo ꞌo, “Eni aꞌoxo aloxo nini nelemolu ne.”
24 Abraão respondeu: “Eu juro!”.
25 Xe muavuti la, la musolo vaivaikalau mulai noxou Avimeleki sou mukalapuusou lexa iou anu muꞌasou lexe anu iloꞌa ta minuminu naꞌa, ia ta mitema sou xaixai noxou anu Avimeleki mivukosou lexe aneꞌi lexaxaꞌa iou ane.
25 Contudo, Abraão reclamou com Abimeleque sobre um poço que os servos de Abimeleque lhe haviam tomado à força.
26 Xe Avimeleki muavuti la muvikalanu aloxo ꞌo, “Eni alavu no anu mii ane nini nalemolu ꞌo uasi. Mo alavusiꞌa ta mitema ane miꞌoxo ꞌilixo ane ne uasi. Nini navikalalelixu lamana uasi, ia uao eni alomusou ꞌo.”
26 “Eu não sabia disso”, respondeu Abimeleque. “Não faço ideia de quem seja o responsável. Você nunca se queixou a esse respeito.”
27 Xe Avalaamu muavuti la muitiu Avimeleki ta sipsip iloꞌa ta kau seꞌi xe mukalu la sou aneꞌi ilou misakiinu xavutalaiꞌa ilou lexe, aneꞌi ilou maasi, la xoluxoluxaꞌa ilou ne vilesisi, ia mii vile loxo ꞌotoꞌoto la uasi.
27 Então Abraão deu ovelhas e bois a Abimeleque, e os dois fizeram um acordo.
28 Xe Avalaamu mulutu la mulai no taasiꞌa ta sipsip noxou sou mukalipalaꞌaneꞌi ta sipsip ta ꞌiliꞌiliꞌa ane ta sema sou munoꞌa muxatele tamei no nano no laꞌoluxaꞌa sou mulai mutaꞌoluneꞌi vaꞌaxu.
28 Quando Abraão também separou do rebanho mais sete cordeirinhas,
29 Avimeleki muavuti la mutaliꞌisou, “Loxovaa ane nini neꞌoxo loxo ne?”
29 Abimeleque lhe perguntou: “Por que você separou estas sete das demais?”.
30 Xe Avalaamu muavuti la mukolinu aloxo ꞌo, “Maasi ꞌo la oponeni uꞌosasi, mo nanoꞌa ta sipsip ta ꞌiliꞌiliꞌa muxatele tamei ꞌo. Nini nanoꞌa mo sou nini napalaꞌalixu lexe eni amoosou lexa iou eꞌasou ano.”
30 Abraão respondeu: “Por favor, aceite estas sete cordeirinhas como testemunho de que eu cavei este poço”.
31 La sou lia xalee se ne aneꞌi mipotongalelee lexe Beru-seva. Xo aneꞌi ilou misakiinu xavuxavutalaiꞌa ane.
31 Por isso Abraão chamou o lugar de Berseba, porque ali os dois fizeram o juramento.
32 Mukalu la sou anu Avimeleki ilou Pikolu milivu milai no tualasiꞌa ne Pilistia.
32 Depois de firmarem a aliança em Berseba, Abimeleque e Ficol, comandante do seu exército, voltaram para a terra dos filisteus.
33 Xe iliꞌi la sou Avalaamu mutounu ovu vile ne Beru-seva ne sou mulotu mulai noxou IAUE anu Lataua kaluxu uasi.
33 Abraão plantou uma tamargueira em Berseba e ali invocou o nome do S enhor , o Deus Eterno.
34 Avalaamu muxolu no xalesiꞌa ta Pilistia ne, maxuvee misevile.
34 E Abraão morou na terra dos filisteus como estrangeiro por longo tempo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.