2 Samuel 13
asg (ASG) vs NVT
1 Abusalom maku ma Dawuda wi ta̱ n taku vu na wi n tsuloboi vuza na e ci ɗeke Tamaru, ɗa Amunon maku ma Dawuda ma̱ ka̱na̱i kuciga Tamaru va.
1 Absalão, filho de Davi, tinha uma irmã muito bonita chamada Tamar. Amnom, outro filho de Davi, apaixonou-se por ela.
2 Ɗa Amunon u ucigi ni gbani-gbani ali u ka̱na̱i mɓa̱la̱ adama taku vu ni Tamaru, we ne ta̱ adanshi wi a̱ kuciya̱ kuyaꞋan tsugbani n a̱yi ba, adama a na a̱yi Tamaru va ka̱ta̱ u yeve mavali ba.
2 Amnom ficou tão obcecado por Tamar que adoeceu. Ela era virgem, e Amnom imaginou que seria impossível possuí-la.
3 Ama Amunon va wi ta̱ n ka̱ja̱Ꞌa̱ ka̱ ni vuza kula Jonadabu maku ma Shimeya toku vu Dawuda. Jonadabu va wi ta̱ n ugboji ka̱u.
3 Contudo, Amnom tinha um amigo muito astuto, seu primo Jonadabe. Ele era filho de Simeia, irmão de Davi.
4 Ɗa we ecei Amunon u danai, <<Yiɗa̱i i zuwai usana lakam vu yongo ka̱tsuma̱ una̱mgbi? Avu maku mo mogono ma ba? Dana mu.>>
4 Certo dia, Jonadabe disse a Amnom: “Qual é o problema? Por que o filho do rei parece tão abatido todos os dias?”. Amnom lhe respondeu: “Estou apaixonado por Tamar, irmã de meu irmão Absalão”.
5 Ɗa Jonadabu u danai ni, <<Bana vu vaku ka̱ta̱ vu dana vu pana uyoꞋo wi ikyamba i nu ba. Ɗa baci esheku a̱ nu a̱ ta̱wa̱i ku ene wu, ka̱ta̱ vu danai, <YaꞋan taku vu va̱ Tamaru u ta̱wa̱ u neꞋeshe mu ilikulyaꞋa. Ka̱ta̱ kpamu u ta̱wa̱ u yaꞋanka mu ilikulyaꞋa ya a̱ a̱shi a̱ va̱, ali n lyaꞋa i na u yaꞋin n ekiye a̱ ni.> >>
5 “Faça o seguinte”, disse Jonadabe. “Deite-se e finja que está doente. Quando seu pai o visitar, peça-lhe que deixe Tamar vir e preparar algo para você comer. Peça que ela prepare o alimento aqui mesmo, para que você a veja e ela o sirva.”
6 Ɗa Amunon u vaki a danshi ugaꞋin ba. Ana mogono Dawuda u ta̱wa̱i kene yi, ɗa Amunon u danai mogono ma, <<Mi ta̱ ufolu u nu danaka mu taku vu va̱ Tamaru u ta̱wa̱. Mi ta̱ a kuciga u yaꞋanka mu emeshe mpa e kene ka̱ta̱ u neꞋeshe mu.>>
6 Então Amnom se deitou e fingiu que estava doente. Quando o rei foi vê-lo, Amnom lhe pediu: “Por favor, permita que minha irmã Tamar venha e prepare dois bolos aqui mesmo, para que eu a veja e ela os sirva para mim”.
7 Ɗa Dawuda u suki a kpaꞋa a dana Tamaru, <<Bana a kpaꞋa ku taku vu nu Amunon vu yaꞋanka yi ilikulyaꞋa.>>
7 Davi concordou e mandou Tamar ir à casa de Amnom preparar algo para ele comer.
8 Ɗa Tamaru u banai a kpaꞋa ku taku vu ni Amunon, a̱ ubuta̱ u na wi ivaꞋin. Ɗa u kenuki kiya ɗa u zuɓuki, ɗa u yaꞋankai ni emeshe a̱yi e kene.
8 Quando Tamar chegou à casa de Amnom, foi até o lugar onde ele estava deitado, para que ele pudesse vê-la preparar a massa. Então ela assou os bolos, conforme ele tinha pedido.
9 Ɗa u ɗikai kapara ɗa u kenuku ni emeshe a, ama ɗa u iwain kulyaꞋa. Ɗa Amunon u danai aza kuyaꞋanka yi ulinga a̱ uta̱ ra̱ka̱, ɗa ra̱ka̱ vu le a̱ uta̱i.
9 Contudo, quando ela colocou a bandeja diante de Amnom, ele se recusou a comer. “Saiam todos daqui”, disse ele a seus servos. E todos saíram.
10 Ɗa Amunon u danai Tamaru, <<Tuka̱ mu n ilikulyaꞋa a̱ kunu ki ivaꞋin ku va̱. Ka̱ta̱ vu neꞋeshe mu n kukiye ku nu n lyaꞋa.>> Ɗa Tamaru u ɗikai emeshe a na u yaꞋin va ɗa u banai n a ɗa a̱ kunu ki ivaꞋin ku taku vu ni Amunon.
10 Então Amnom disse a Tamar: “Agora traga os bolos ao meu quarto e dê-me de comer”. Tamar fez conforme ele pediu.
11 Ama ana u yawai ɗevu n a̱yi adama a na u neꞋeshe yi, ɗa u ka̱na̱i ni u danai, <<Taku vu va̱, ta̱wa̱ vu vaku nu mpa.>>
11 Quando, porém, ela lhe ofereceu a comida, ele a agarrou e exigiu: “Venha para a cama comigo, minha irmã!”.
12 Ɗa wu ushuki ni u danai, <<A̱Ꞌa̱, taku vu va̱! Nannai va wi a kuyaꞋan ba, ka̱ta̱ kpamu vu zuwa mu n yaꞋan nannai n utsura ba. Adama a na a ci yaꞋan nannai a Isaraila ba, ka̱ta̱ vu yaꞋan ili i gbani-gbani i wono i nanlo ba.
12 “Não, meu irmão! Não me violente!”, exclamou Tamar. “Isso não se faz em Israel! Não faça essa loucura!
13 N yaꞋan ba ci nannai, teɗai n kuꞋuwa adama o wono? Avu feu i ta̱ o kubonoko wu vuza gbani-gbani a̱ ka̱tsuma̱ ka aza a Isaraila. Ama gogo na mi ta̱ ufolu u nu yaꞋan kadanshi m mogono, wi a̱ kusa̱nka̱ mu ku olo wu ba.>>
13 Como eu poderia viver com tamanha vergonha? E você cairia em desgraça em Israel! Por favor, fale com o rei, e ele permitirá que você se case comigo!”
14 Ama Amunon u panaka yi ba. Ana wo okpoi u laꞋa yi ta̱ utsura, ɗa u lyaꞋi ni utsura u yaꞋin tsugbani n a̱yi.
14 Mas Amnom não quis ouvi-la e, como era mais forte que ela, violentou-a.
15 Ɗa Amunon u iwain Tamaru ka̱u, ali ɗa u laꞋi tsu na wi ishi a kuciga yi. Ɗa Amunon u danai ni, <<Ɗa̱nga̱ vu wala.>>
15 Então a paixão de Amnom se transformou em profundo desprezo, e seu desprezo por ela foi mais intenso que a paixão que havia sentido. “Saia daqui!”, gritou para ela.
16 Ɗa Tamaru u danai ni, <<A̱Ꞌa̱ taku vu va̱, kuloko ku na vi a kuciga kuloko mu na wi ta̱ a kulaꞋa ili i na vu yaꞋankai mu ɗe n gbani-gbani.>>
16 “Não, não!”, respondeu Tamar. “Mandar-me embora agora seria pior do que o mal que você me fez.” Amnom, porém, não quis ouvi-la.
17 Ɗa u ɗekeshei maku mu ulinga ma̱ ni u danai ni, <<Utuka̱ vuka vu nampa va pulai, ka̱ta̱ vu ɓa̱ya̱ngu utsutsu wa.>>
17 Chamou seu servo e ordenou: “Ponha esta mulher para fora daqui e tranque a porta!”.
18 Ɗa maku mu ulinga ma̱ ni mu utukai ni pulai ɗa u ɓa̱ya̱ngi utsutsu wa. Tamaru va tana wi ta̱ u uki m motogu me ekiye a ugaɗi, adama a na ta nkere m kpaꞋa ku mogono, aza a na ka̱ta̱ e yevei ali ba a tsu uka.
18 O servo a pôs para fora e trancou a porta. Tamar vestia uma túnica longa, como era costume naqueles dias entre as filhas virgens do rei.
19 Ɗa Tamaru u tsungi kokomo a kaci ka̱ ni adama o wono, ɗa kpamu u ka̱na̱i motogu ma̱ ni u karai. Ɗa u kiyangi ekiye a̱ ni a kaci u walai n u lapasai una̱.
19 Então rasgou sua túnica, jogou cinzas sobre a cabeça e, cobrindo o rosto com as mãos, foi embora chorando.
20 Ana taku vu ni Abusalom we enei ni ɗa we ecei ni u danai, <<Amuno taku vu nu ɗa u vaki n avu? Gogo na paɗa bini taku vu va̱ ka̱ta̱ vu dana vuza ba. Ka̱ta̱ kpamu wo okpo wu ili i yoku ba, taku vu nu ɗa feu, ka̱ta̱ vu ka̱sukpa̱ i ɗa i la̱nga̱sa̱ wu ka̱ɗu ka̱u ba.>> Ɗa Tamaru u da̱sa̱ngi a kpaꞋa ku taku vu ni Abusalom endeꞋen.
20 Seu irmão Absalão a viu e perguntou: “É verdade que Amnom esteve com você? Bem, minha irmã, é melhor ficar quieta, pois Amnom é seu irmão. Não se aflija com isso”. Então Tamar, como uma mulher desolada, foi morar na casa de seu irmão Absalão.
21 Ana mogono Dawuda u panai ukuna wa ra̱ka̱, ɗa ka̱ɗu ka̱ ni ka̱ na̱mgba̱i ka̱u.
21 Quando o rei Davi soube o que havia acontecido, ficou furioso.
22 Ama Abusalom u keɓece Amuno kakuna ba, u iwan ta̱ Amuno adama a na u la̱nga̱sa̱ ta̱ taku vu ni Tamaru.
22 E, embora Absalão não tivesse dito nada a Amnom a esse respeito, odiou Amnom profundamente pelo que ele havia feito à sua irmã.
23 Ana a̱ya̱ ere a lazai, ɗa Abusalom u danai a puna nlala n ni cileme ɗe a BaꞋalu Hazo likuci i na yi ɗevu n likuci i Ifirayimu. Ɗa Abusalom u banuki olobo o ngono ra̱ka̱.
23 Dois anos depois, quando as ovelhas de Absalão estavam sendo tosquiadas em Baal-Hazor, perto de Efraim, Absalão convidou todos os filhos do rei para uma festa.
24 Ɗa Abusalom u banai u mogono u danai ni, <<Wuma u nu u geshe, aza a na a kupuna ka mu cileme tsu nlala tsa a̱ ta̱wa̱ ta̱ kuyaꞋanka mu ulinga. Ko vi ta̱ a̱ kuta̱wa̱ koɓolo n abara a̱ nu ci yaꞋan ka̱ɗiva̱ ka koɓolo?>>
24 Foi até o rei e disse: “Meus tosquiadores estão trabalhando. Gostaria que o rei e seus servos celebrassem essa ocasião comigo”.
25 Ɗa mogono ma danai Abusalom, <<A̱Ꞌa̱ maku ma̱ va̱, tsa kubana ra̱ka̱ vu tsu ba, ci ta̱ a kuyaꞋan a̱bunda̱i.>> Ɗa Abusalom u gutsai ni, ama u iwain kubana ɗa u zuwakai ni una̱singai.
25 Mas o rei respondeu: “Não, meu filho. Se todos nós fôssemos, seria um peso para você”. Embora Absalão insistisse, o rei se recusou a ir, mas abençoou Absalão.
26 Ɗa Abusalom u danai, <<Vi baci a kubana ba, sai vu ka̱sukpa̱ Amuno vuza va̱ u bana koɓolo n a̱tsu.>>
26 “Está bem”, disse Absalão. “Se o senhor não pode vir, permita que meu irmão Amnom vá conosco.” “Por que Amnom?”, perguntou o rei.
27 Ɗa Abusalom u gutsai ni, ali ɗa wu ushuki Amuno u bana koɓolo n a̱yi n olobo a̱ ni a na a buwai, ɗa a banai ra̱ka̱ n a̱yi.
27 Mas Absalão continuou a insistir até que, finalmente, o rei concordou em deixar seus filhos, incluindo Amnom, irem à festa.
28 Ɗa Abusalom u danai agbashi a̱ ni, <<Zukai, a makyan ma na baci ye enei Amuno ma̱ra̱ ma makai ni, ɗa baci i panai n danai ɗa̱, unai ni, ka̱ta̱ yu una yi, i pana wovon ba. Mpa ɗa vuza na n danai ɗa̱ i yaꞋan. Tsurukpai ka̱ta̱ i gbama asuvu.>>
28 Absalão disse a seus homens: “Esperem até Amnom estar bêbado; então, quando eu ordenar, matem-no. Não tenham medo. A responsabilidade é minha. Sejam corajosos e valentes!”.
29 Ɗa agbashi a Abusalom a unai Amuno uteku tsu na Abusalom u danai le a yaꞋan. Ɗa olobo o mogono a na a buwai ra̱ka̱ a̱ ɗa̱nga̱i, a kumbai mkparagi n le a sumai.
29 Assim, quando Absalão deu o sinal, eles mataram Amnom. Os outros filhos do rei montaram em suas mulas e fugiram.
30 Ele a uye o kubono, ɗa kadanshi ka yawai u Dawuda a danai ni, <<Abusalom wu una ta̱ olobo o mogono ra̱ka̱, babu vuza na u buwai n wuma.>>
30 Quando ainda estavam a caminho de Jerusalém, a notícia chegou a Davi: “Absalão matou todos os filhos do rei; não restou um sequer com vida!”.
31 Ɗa mogono Dawuda u ɗa̱ngai u karai motogu ma̱ ni ɗa u vaki a iɗika adama a una̱mgbuka̱tsuma̱. Ɗa kpamu agbashi a̱ ni a na i kashani n a̱yi ra̱ka̱ vu le feu a karai ntogu n le.
31 O rei se levantou, rasgou suas roupas e lançou-se no chão. Seus conselheiros também rasgaram suas roupas.
32 Ama ɗa Jonadabu maku ma Shimeya, toku vu Dawuda, u danai, <<Vuzagbayin, ka̱ta̱ vu sheshe a una ta̱ olobo a̱ nu ra̱ka̱ ba, Amuno ɗa koci a unai. Abusalom va u foɓuso ta̱ ka nampa ka, ali a kanna ka na Amuno u yaꞋin tsugbani n taku vu ni Tamaru.
32 Nesse momento, Jonadabe, filho de Simeia, irmão de Davi, chegou e disse: “Não pense, meu senhor, que todos os filhos do rei foram mortos! Foi apenas Amnom! Absalão tramava isso desde que Amnom violentou sua irmã Tamar.
33 Vuzagbayin mogono ka̱ta̱ vu dana a una ta̱ olobo a̱ nu ra̱ka̱ ba, Amuno ɗa koci u kuwa̱i.>>
33 O meu senhor, o rei, não deve acreditar que todos os seus filhos estão mortos! Apenas Amnom morreu”.
34 Ɗa Abusalom u sumai.
34 Enquanto isso, Absalão fugiu. Então a sentinela sobre o muro de Jerusalém viu muita gente descendo o monte pela estrada que vinha do oeste.
35 Ɗa Jonadabu u danai mogono, <<La̱na̱, olobo a̱ nu a ɗa lo o kubono uteku tsu na n danai nu>>
35 E Jonadabe disse ao rei: “Veja! Lá estão eles! São os filhos do rei voltando, como eu tinha dito”.
36 A̱yi o kukotso kuyaꞋan kadanshi, ɗa olobo o mogono a yawai, ɗa a̱ ka̱na̱i ma̱shi. Ɗa Dawuda koɓolo n agbashi a̱ ni ra̱ka̱ a̱ shika̱i ka̱u.
36 Logo eles chegaram, chorando e soluçando, e o rei e todos os seus servos choraram amargamente com eles.
37 Ɗa Abusalom u sumai a kubana u Talamayi maku ma Amihudu, mogono ma Geshuru. Ɗa Dawuda u na̱mgba̱i ka̱tsuma kanna n kayin adama a ukpa̱ u maku ma̱ ni Amunon.
37 Davi chorou muitos dias por seu filho Amnom. Absalão fugiu para a terra de Talmai, filho de Amiúde, rei de Gesur,
38 Ana Abusalom u sumai a kubana a Geshuru, u yongoi ɗe ali a̱ya̱ a tatsu.
38 onde permaneceu por três anos.
39 Ana mogono Dawuda ma cinukpai n ukpa̱ u maku ma̱ ni Amuno, ɗa u ka̱na̱i ma̱za̱nga̱ ma na we ene Abusalom.
39 E o rei Davi, conformado com a morte de Amnom, abandonou a ideia de perseguir Absalão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.