Atos 27
zin (ZIN) vs VC
1 Káhaabaliile yaálamulwa nka nikwo tubuge no obwáato bwi itaanga kuza omu nsi ya Italia. Bityo Paulo ne embóhe abáandi baáhikiilizwa aha mwiímeelelezi oómo wa abalwaanila ngoma, izíina lyoómwe ni Juliasi, we embága ya abalwaanila ngoma eyaabeele neeyétwa Embága yo Omukáma Agusto.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Bityo twaáhanama omu bwáato búmo bwi itaanga bwo omuzihwa gwa Adramitio obwaabeele nibuzeénda no kugoba omu byaambo bunaanka bya Asia. Kátwaalugileho, tukaba tuli hamo na Aristariko, owa Teesalonike omu nsi ya Makedonia.Oluzeendo lwa Paulo kuza Rúumi|alt="Journey of Paul to go to Rome" src="HG-K-Paul-Rome_BW-Zinza.jpg" size="span" loc="27:2" copy="none" ref="27:1–28:16"
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Kábwaachíile, twaágoba aha chaambo cha Sidóoni. Aho ogwo Juliasi yaámunyegeza Paulo kuzima aha kumukuúndila azeénde kubonana na abanywáani boómwe, babone kumuzuna ebikozeso byo kumugasa weényini.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Kuluga okwo twaázeendelela no oluzeendo lwéetu, twaátéelwa omuyaga. Bityo twaálabila olubazu lwi iífo lwi iziinga lya Kipro tubone kweéliga no omuyaga kuba okwo tigulabeeleyo mwíinzi.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Tukaambuka ezo nziba kuzeenda aha kulabila aha ngeégeelo ya Kilikia, ne ya Paamfilia, twaáhika Mira omu nsi ya Likia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Aho, ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma yaábusaanga aho obwáato bwi itaanga kuluga Alekisandria obwaabeele nibuzeénda omu nsi ya Italia. Niho yaátuhanamika omuli obwo bwáato.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Twaámala ebilo bíinzi omuli obwo bwáato tuli omu kubuga mpóla mpola aha lwaágalalo, tuba tweélilila omu muzihwa gwa Nido. Aho omuyaga muháango gwaátulema kuhiíngula olubazu óolwo tukaba tutegiize tulabile, yaáleetelela tuzeénde enyuma yi iziinga lya Kirete, kulabila olusoonga olulikwéetwa Salimone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Twaázeenda nitucheecheéla héehi ne engeégeelo aha lwaágalalo, twaálemwa twaáhika ahalikwéetwa Omu Igobelo lyo Obuhóolo, héehi no omu iboma lya Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Omwáanya mula gukaba gwaáhiingwíileho, nóobu echilo chikúlu che Echisiibo chaaba chaáhiingwíile. Chaabaho nka nikwo kábilaaba nituzeendelela no olwo luzeendo, twaakaáhicha kuba omu ntaambala. Ha bwéecho Paulo yaábahanuuza abo bazeenzíbe aha kugaamba,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Íimwe baséeza, naábona nka nikwo óolu luzeendo lwéetu nilutuleetela entaambala. Obu bwáato bwi itaanga hamo ne ezi emigugu yaáyo, byóona nibisiingaálikila omu nziba. Nóobu omuli íichwe, heena áabo abalaasiingaalicha obulami bwáabo.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Náho ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma taleekiliize obuhanuuzi bwa Paulo yaábona nka nikwo tibukugasa, yaákoonzwa koonzwa amagaambo go omugobi wo obwo bwáato, na aga kanyina wo obwáato.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Hamo na ago, áaho lili elyo igobelo hakaba hatali hazima omu buchilo bwe embého. Ha bwéecho abaantu beenzi omuli obwo bwáato bwi itaanga baálamula obuhanuuzi nka nikwo balugého aho, baléebe kábaakuhicha kuhika omu igobelo elíindi omuli elyo nyini iziinga lya Kirete ahalikwéetwa Foonikisi. Aho niho bakeenda basigale omu buchilo obwo obwe embého. Elyo igobelo lya Kirete nilyoolekela obutúluka bwa nyakaziinzakazi hamo no omu butuluka bwa chiziba cha ntumwa.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Mbwéenu, omuyaga gwe echineembe gwaábaanza kuhéemba kuluga olubazu lwa nyakaziinzakazi. Gwaábakola abo obwáato obwo bateekúze nka nikwo baábona omwáanya gwo kuzeendelela no olwo luzeendo lwáabo, óokwo baabeele beénzileho. Ha bwéecho baasiimbuláyo enaanga. Baábuga nibacheecheéla héehi ne engeégeelo ye elyo iziinga lya Kirete.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Náho tigulahiingwiileho omwáanya mula, kuluga omuli elyo iziinga gwéeza omuyaga muháango bwooli gwe echiihúle gwaátéela, ogulikwéetwa, Obutúluka bwa Chiziba cha Ntumwa.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Ogwo muyaga gukaba niguteéla omu mbazu zo obwo bwáato bwi itaanga. No óobu twaásiingaangeene nágwo, náho gukatulema. Twaábéha kuza omu nziba.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Twaaba twaálaba enyuma ya akaziinga kache akalikwéetwa Kauda, kaatuchiingilizaho kache. Aha lwaágalalo tukahicha kubukoma engóye obwáato bwéetu obuche
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 twaábona tubuhanamike omu bwáato bwi itaanga. Obuchilo twaabele twaábutiilemo omwo, abo babugi baábuziíngilila ne engóye obwo bwáato obuháango obwi itaanga, butaákuhicha kwaátika. Baátíina nka nikwo bwaakaáhatila aha mukuúngulu gwi ikóondo lya Sirti. Ha bwéecho baátúula itaanga lyo obwo bwáato, baábuleka obwáato busiindikwe no omuyaga.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Echiihúle chiháango chaázeendelela kuhéemba no kubutéela muno obwo bwáato. Nikwo nyeéncha eémo, abo babugi baálamula kunaguza emigugu omu nziba.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Echilo cha kásatu, beehaho ebikozeso byo obwáato, baábizugunya omu nziba aha ngalo záabo nyini.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Byaáhiingula ebilo bíinzi izóoba ne enyeyéezi tizikubonwa, ne ezo enziba yaaba neezeendelela kubíiha. Yaáleetelela tubulwe itegezo nka nikwo titukuchila.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Abo babugi, kábaabeele baámazile ebilo bíinzi omuli ezo nziba batakulya chiintu, Paulo yaáyemeelela omugati yáabo, yaábagaambila, “Íimwe babugi, obuchilo obwo nkabahanuuza okwo Kirete nka nikwo tutaákulugáho aho, mukaba nimuhikiililwa kuumpuliiliza. Kámwaakubeele muumpuliilize, ebiintu byáanyu tibyaákusiisiikeele no kusiingaalika biti.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Nóobu bityo, niimbasaba óobu nka nikwo mutiímbye emiganya. Ensoonga tihaliho nóobu oómo omuli íimwe alaáfwa, náho obwáato nibwo bulyaásikila.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 “Íinye ndi omuuntu wa Múungu, na mále ndi omuhálila woómwe. Omu chilo cha leélo maléeka woómwe oómo ayimeeliile omu mpelo yaanze,
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 yaángaambila, ‘Íiwe Paulo, otaákutiina! Ni lwaampaka oyimeelele omu méeso ga Kaizáari. Mále omanye nka nikwo bóona áabo abalikubuga hamo neewe, Múungu akuheéle aha mbabazi zoómwe.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Ha bwéecho íimwe abaséeza, mutiímbye emiganya, kuba niinyesiga Múungu nka nikwo amagaambo aga nigaba nko óokwo angaambíile.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Nóobu bityo, nituhatikwa kubéha omu iziinga bunaanka.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Omu bilo ikúmi na bina tukaba nitusiindikwa no ogwo omuyaga muháango kunu no okwo omuli ezo nziba ya Adilia. Obuchilo kihaabeele omu itúumbi, abo babugi beehulila nka nikwo hamo beeliliza aha chaambo bunaanka.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Nikwo baátúula endeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta makúmi ábili. Kábeeliilého kache, káandi baátúula ezo ndeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta ikúmi na bitaanu.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Baátíina nka nikwo obwáato bukaátíile aha byáazi, ha bwéecho baátubiza omu méenzi enaanga iína za aha nyuma yo obwáato obuháango. Baaba nibasaba nka nikwo hache bwaangu.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Aho abo babugi baáleengesa kuchweéngela kuluga omu bwáato. Baátúucha akáato omu nziba, beekola nkokwo nibeénda kunaguza enaanga olubazu lwo omu méeso go obwáato obuháango.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Ahonyini Paulo yaágaambila ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma, hamo na abalwaanila ngoma boómwe naagaámba, “Aba babugi, kábalaaba batasigeéle hamo neemwe omuli obu bwáato obuháango, timukuhicha kuchila.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ha bwéecho abo balwaanila ngoma baánogola engóye ezaabeele zikomile obwo bwáato obuche, baábulekula enziba ebutwáale.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Obuchilo kihaabeele heélilila omulutulutúlu, Paulo yaábaneémbelela abo bazeenzíbe bóona balye ebyookulya kunu naagaámba, “Leélo mwaámala ebilo ikúmi na bina muli omu kutahwa tahwa, na tihaliho echiintu éecho muliíle.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Ha bwéecho niimbasaba mulye, mubóne kuhicha kuzeendelela kuba no obulame. Taliho weéna wéena omuli íimwe alaabuza no óobu olusoke lúmo omu mútwe gwoómwe.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Obuchilo Paulo káyaamazile kugaamba aátyo, yaátwáala omukaate, yaámusiima Múungu omu méeso ga abo bóona, yaágumenyula, yaábaanza kulya.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ahonyini abo bóona baátiimbwa emiganya, nábo baálya.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Twéena omu bwáato tukaba tuli abaantu magana ábili na makúmi musaanzu na mukáaga.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Abo bóona, obuchilo baabeele baáhaagile, baánaguza engano omu nziba, babone kubukola obwo bwáato buhuhuúke.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Obuchilo kábwaachíile kuzima, abo babugi baábona ikóondo héehi elikaba liina omusényi aha chaambo, náho tibalamanyile ne lya nsi chi. Baálamula nka nikwo babwoólekeze obwo bwáato buzeende buhase omuli elyo ikóondo, keélaaba chiíkililizeene.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Nikwo baánogola engóye ze ezo nnaanga baazisigayo omu nziba, baásumuulula engóye ezaabeele zikomile ensukáani, ensukáani zibone kutúuka omu méenzi kubugisa obwáato. Mále baáhanamika itaanga eliche elya mbele lyo obwáato bubone kusiíndikwa no omuyaga kuzeendela omuli elyo ikóondo aha chaambo.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Náho obwo bwáato kábweeliileho kache, bwaáhika omu iteélanilo lye engezi ibili, omwo bwaáhatila aha mukuúngulu. Aho bweekala obutanyegenyuka, bwaátéelwa lwa amáani na Amakóonzo aha chitako kuhicha bwaásiingaalika.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Abo balwaanila ngoma bakeéhanuuza nka nikwo babeegáze abo embóhe bóona, kuba atabaho nóobu omuuntu oómo omuli abo ayaakuhicha kuziha akatoloka.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Náho ogwo mwiímeelelezi wáabo talayeenzile nka nikwo Paulo ayitwe, ha bwéecho yaábaangila bataákukola obweéhanuuzi bwáabo. Aho yaábalagila nka nikwo abo abalikumanya kuziha beénaguze omu méenzi, babone kuhika aha chaambo.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Abalaasigalila batwaále embaáhu, nali ebinogoka ebíindi byo obwáato, nibyo bazihíse. Bityo nikwo bóona bakaambuka baaba baáhika kuzima aha chaambo.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.