Atos 27

zin (ZIN) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Káhaabaliile yaálamulwa nka nikwo tubuge no obwáato bwi itaanga kuza omu nsi ya Italia. Bityo Paulo ne embóhe abáandi baáhikiilizwa aha mwiímeelelezi oómo wa abalwaanila ngoma, izíina lyoómwe ni Juliasi, we embága ya abalwaanila ngoma eyaabeele neeyétwa Embága yo Omukáma Agusto.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Bityo twaáhanama omu bwáato búmo bwi itaanga bwo omuzihwa gwa Adramitio obwaabeele nibuzeénda no kugoba omu byaambo bunaanka bya Asia. Kátwaalugileho, tukaba tuli hamo na Aristariko, owa Teesalonike omu nsi ya Makedonia.Oluzeendo lwa Paulo kuza Rúumi|alt="Journey of Paul to go to Rome" src="HG-K-Paul-Rome_BW-Zinza.jpg" size="span" loc="27:2" copy="none" ref="27:1–28:16"
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Kábwaachíile, twaágoba aha chaambo cha Sidóoni. Aho ogwo Juliasi yaámunyegeza Paulo kuzima aha kumukuúndila azeénde kubonana na abanywáani boómwe, babone kumuzuna ebikozeso byo kumugasa weényini.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Kuluga okwo twaázeendelela no oluzeendo lwéetu, twaátéelwa omuyaga. Bityo twaálabila olubazu lwi iífo lwi iziinga lya Kipro tubone kweéliga no omuyaga kuba okwo tigulabeeleyo mwíinzi.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Tukaambuka ezo nziba kuzeenda aha kulabila aha ngeégeelo ya Kilikia, ne ya Paamfilia, twaáhika Mira omu nsi ya Likia.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Aho, ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma yaábusaanga aho obwáato bwi itaanga kuluga Alekisandria obwaabeele nibuzeénda omu nsi ya Italia. Niho yaátuhanamika omuli obwo bwáato.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Twaámala ebilo bíinzi omuli obwo bwáato tuli omu kubuga mpóla mpola aha lwaágalalo, tuba tweélilila omu muzihwa gwa Nido. Aho omuyaga muháango gwaátulema kuhiíngula olubazu óolwo tukaba tutegiize tulabile, yaáleetelela tuzeénde enyuma yi iziinga lya Kirete, kulabila olusoonga olulikwéetwa Salimone.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Twaázeenda nitucheecheéla héehi ne engeégeelo aha lwaágalalo, twaálemwa twaáhika ahalikwéetwa Omu Igobelo lyo Obuhóolo, héehi no omu iboma lya Lasea.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Omwáanya mula gukaba gwaáhiingwíileho, nóobu echilo chikúlu che Echisiibo chaaba chaáhiingwíile. Chaabaho nka nikwo kábilaaba nituzeendelela no olwo luzeendo, twaakaáhicha kuba omu ntaambala. Ha bwéecho Paulo yaábahanuuza abo bazeenzíbe aha kugaamba,
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 “Íimwe baséeza, naábona nka nikwo óolu luzeendo lwéetu nilutuleetela entaambala. Obu bwáato bwi itaanga hamo ne ezi emigugu yaáyo, byóona nibisiingaálikila omu nziba. Nóobu omuli íichwe, heena áabo abalaasiingaalicha obulami bwáabo.”
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Náho ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma taleekiliize obuhanuuzi bwa Paulo yaábona nka nikwo tibukugasa, yaákoonzwa koonzwa amagaambo go omugobi wo obwo bwáato, na aga kanyina wo obwáato.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Hamo na ago, áaho lili elyo igobelo hakaba hatali hazima omu buchilo bwe embého. Ha bwéecho abaantu beenzi omuli obwo bwáato bwi itaanga baálamula obuhanuuzi nka nikwo balugého aho, baléebe kábaakuhicha kuhika omu igobelo elíindi omuli elyo nyini iziinga lya Kirete ahalikwéetwa Foonikisi. Aho niho bakeenda basigale omu buchilo obwo obwe embého. Elyo igobelo lya Kirete nilyoolekela obutúluka bwa nyakaziinzakazi hamo no omu butuluka bwa chiziba cha ntumwa.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Mbwéenu, omuyaga gwe echineembe gwaábaanza kuhéemba kuluga olubazu lwa nyakaziinzakazi. Gwaábakola abo obwáato obwo bateekúze nka nikwo baábona omwáanya gwo kuzeendelela no olwo luzeendo lwáabo, óokwo baabeele beénzileho. Ha bwéecho baasiimbuláyo enaanga. Baábuga nibacheecheéla héehi ne engeégeelo ye elyo iziinga lya Kirete.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Náho tigulahiingwiileho omwáanya mula, kuluga omuli elyo iziinga gwéeza omuyaga muháango bwooli gwe echiihúle gwaátéela, ogulikwéetwa, Obutúluka bwa Chiziba cha Ntumwa.
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 Ogwo muyaga gukaba niguteéla omu mbazu zo obwo bwáato bwi itaanga. No óobu twaásiingaangeene nágwo, náho gukatulema. Twaábéha kuza omu nziba.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Twaaba twaálaba enyuma ya akaziinga kache akalikwéetwa Kauda, kaatuchiingilizaho kache. Aha lwaágalalo tukahicha kubukoma engóye obwáato bwéetu obuche
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 twaábona tubuhanamike omu bwáato bwi itaanga. Obuchilo twaabele twaábutiilemo omwo, abo babugi baábuziíngilila ne engóye obwo bwáato obuháango obwi itaanga, butaákuhicha kwaátika. Baátíina nka nikwo bwaakaáhatila aha mukuúngulu gwi ikóondo lya Sirti. Ha bwéecho baátúula itaanga lyo obwo bwáato, baábuleka obwáato busiindikwe no omuyaga.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Echiihúle chiháango chaázeendelela kuhéemba no kubutéela muno obwo bwáato. Nikwo nyeéncha eémo, abo babugi baálamula kunaguza emigugu omu nziba.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Echilo cha kásatu, beehaho ebikozeso byo obwáato, baábizugunya omu nziba aha ngalo záabo nyini.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Byaáhiingula ebilo bíinzi izóoba ne enyeyéezi tizikubonwa, ne ezo enziba yaaba neezeendelela kubíiha. Yaáleetelela tubulwe itegezo nka nikwo titukuchila.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Abo babugi, kábaabeele baámazile ebilo bíinzi omuli ezo nziba batakulya chiintu, Paulo yaáyemeelela omugati yáabo, yaábagaambila, “Íimwe babugi, obuchilo obwo nkabahanuuza okwo Kirete nka nikwo tutaákulugáho aho, mukaba nimuhikiililwa kuumpuliiliza. Kámwaakubeele muumpuliilize, ebiintu byáanyu tibyaákusiisiikeele no kusiingaalika biti.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Nóobu bityo, niimbasaba óobu nka nikwo mutiímbye emiganya. Ensoonga tihaliho nóobu oómo omuli íimwe alaáfwa, náho obwáato nibwo bulyaásikila.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 “Íinye ndi omuuntu wa Múungu, na mále ndi omuhálila woómwe. Omu chilo cha leélo maléeka woómwe oómo ayimeeliile omu mpelo yaanze,
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 yaángaambila, ‘Íiwe Paulo, otaákutiina! Ni lwaampaka oyimeelele omu méeso ga Kaizáari. Mále omanye nka nikwo bóona áabo abalikubuga hamo neewe, Múungu akuheéle aha mbabazi zoómwe.’
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Ha bwéecho íimwe abaséeza, mutiímbye emiganya, kuba niinyesiga Múungu nka nikwo amagaambo aga nigaba nko óokwo angaambíile.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Nóobu bityo, nituhatikwa kubéha omu iziinga bunaanka.”
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Omu bilo ikúmi na bina tukaba nitusiindikwa no ogwo omuyaga muháango kunu no okwo omuli ezo nziba ya Adilia. Obuchilo kihaabeele omu itúumbi, abo babugi beehulila nka nikwo hamo beeliliza aha chaambo bunaanka.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Nikwo baátúula endeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta makúmi ábili. Kábeeliilého kache, káandi baátúula ezo ndeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta ikúmi na bitaanu.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Baátíina nka nikwo obwáato bukaátíile aha byáazi, ha bwéecho baátubiza omu méenzi enaanga iína za aha nyuma yo obwáato obuháango. Baaba nibasaba nka nikwo hache bwaangu.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Aho abo babugi baáleengesa kuchweéngela kuluga omu bwáato. Baátúucha akáato omu nziba, beekola nkokwo nibeénda kunaguza enaanga olubazu lwo omu méeso go obwáato obuháango.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Ahonyini Paulo yaágaambila ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma, hamo na abalwaanila ngoma boómwe naagaámba, “Aba babugi, kábalaaba batasigeéle hamo neemwe omuli obu bwáato obuháango, timukuhicha kuchila.”
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Ha bwéecho abo balwaanila ngoma baánogola engóye ezaabeele zikomile obwo bwáato obuche, baábulekula enziba ebutwáale.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Obuchilo kihaabeele heélilila omulutulutúlu, Paulo yaábaneémbelela abo bazeenzíbe bóona balye ebyookulya kunu naagaámba, “Leélo mwaámala ebilo ikúmi na bina muli omu kutahwa tahwa, na tihaliho echiintu éecho muliíle.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Ha bwéecho niimbasaba mulye, mubóne kuhicha kuzeendelela kuba no obulame. Taliho weéna wéena omuli íimwe alaabuza no óobu olusoke lúmo omu mútwe gwoómwe.”
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Obuchilo Paulo káyaamazile kugaamba aátyo, yaátwáala omukaate, yaámusiima Múungu omu méeso ga abo bóona, yaágumenyula, yaábaanza kulya.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Ahonyini abo bóona baátiimbwa emiganya, nábo baálya.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Twéena omu bwáato tukaba tuli abaantu magana ábili na makúmi musaanzu na mukáaga.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Abo bóona, obuchilo baabeele baáhaagile, baánaguza engano omu nziba, babone kubukola obwo bwáato buhuhuúke.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Obuchilo kábwaachíile kuzima, abo babugi baábona ikóondo héehi elikaba liina omusényi aha chaambo, náho tibalamanyile ne lya nsi chi. Baálamula nka nikwo babwoólekeze obwo bwáato buzeende buhase omuli elyo ikóondo, keélaaba chiíkililizeene.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Nikwo baánogola engóye ze ezo nnaanga baazisigayo omu nziba, baásumuulula engóye ezaabeele zikomile ensukáani, ensukáani zibone kutúuka omu méenzi kubugisa obwáato. Mále baáhanamika itaanga eliche elya mbele lyo obwáato bubone kusiíndikwa no omuyaga kuzeendela omuli elyo ikóondo aha chaambo.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Náho obwo bwáato kábweeliileho kache, bwaáhika omu iteélanilo lye engezi ibili, omwo bwaáhatila aha mukuúngulu. Aho bweekala obutanyegenyuka, bwaátéelwa lwa amáani na Amakóonzo aha chitako kuhicha bwaásiingaalika.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Abo balwaanila ngoma bakeéhanuuza nka nikwo babeegáze abo embóhe bóona, kuba atabaho nóobu omuuntu oómo omuli abo ayaakuhicha kuziha akatoloka.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Náho ogwo mwiímeelelezi wáabo talayeenzile nka nikwo Paulo ayitwe, ha bwéecho yaábaangila bataákukola obweéhanuuzi bwáabo. Aho yaábalagila nka nikwo abo abalikumanya kuziha beénaguze omu méenzi, babone kuhika aha chaambo.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Abalaasigalila batwaále embaáhu, nali ebinogoka ebíindi byo obwáato, nibyo bazihíse. Bityo nikwo bóona bakaambuka baaba baáhika kuzima aha chaambo.
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.