Atos 27
zin (ZIN) vs NTLH
1 Káhaabaliile yaálamulwa nka nikwo tubuge no obwáato bwi itaanga kuza omu nsi ya Italia. Bityo Paulo ne embóhe abáandi baáhikiilizwa aha mwiímeelelezi oómo wa abalwaanila ngoma, izíina lyoómwe ni Juliasi, we embága ya abalwaanila ngoma eyaabeele neeyétwa Embága yo Omukáma Agusto.
1 Ficou resolvido que devíamos embarcar para a Itália. Então entregaram Paulo e os outros presos a Júlio, um oficial romano que era do batalhão chamado “Batalhão do Imperador”.
2 Bityo twaáhanama omu bwáato búmo bwi itaanga bwo omuzihwa gwa Adramitio obwaabeele nibuzeénda no kugoba omu byaambo bunaanka bya Asia. Kátwaalugileho, tukaba tuli hamo na Aristariko, owa Teesalonike omu nsi ya Makedonia.Oluzeendo lwa Paulo kuza Rúumi|alt="Journey of Paul to go to Rome" src="HG-K-Paul-Rome_BW-Zinza.jpg" size="span" loc="27:2" copy="none" ref="27:1–28:16"
2 Nós embarcamos num navio da cidade de Adramítio, que estava pronto para navegar para os portos da província da Ásia. E assim começamos a viagem. Aristarco, um macedônio da cidade de Tessalônica, estava conosco.
3 Kábwaachíile, twaágoba aha chaambo cha Sidóoni. Aho ogwo Juliasi yaámunyegeza Paulo kuzima aha kumukuúndila azeénde kubonana na abanywáani boómwe, babone kumuzuna ebikozeso byo kumugasa weényini.
3 No dia seguinte chegamos ao porto de Sidom. Júlio tratava Paulo com bondade e lhe deu licença para ir ver os seus amigos e receber deles o que precisava.
4 Kuluga okwo twaázeendelela no oluzeendo lwéetu, twaátéelwa omuyaga. Bityo twaálabila olubazu lwi iífo lwi iziinga lya Kipro tubone kweéliga no omuyaga kuba okwo tigulabeeleyo mwíinzi.
4 Depois de sairmos de Sidom, navegamos ao norte da ilha de Chipre a fim de evitar os ventos que estavam soprando contra nós.
5 Tukaambuka ezo nziba kuzeenda aha kulabila aha ngeégeelo ya Kilikia, ne ya Paamfilia, twaáhika Mira omu nsi ya Likia.
5 Atravessamos o mar em frente ao litoral da região da Cilícia e província da Panfília e chegamos a Mirra, uma cidade da província da Lícia.
6 Aho, ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma yaábusaanga aho obwáato bwi itaanga kuluga Alekisandria obwaabeele nibuzeénda omu nsi ya Italia. Niho yaátuhanamika omuli obwo bwáato.
6 Ali o oficial romano encontrou um navio da cidade de Alexandria, que ia para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Twaámala ebilo bíinzi omuli obwo bwáato tuli omu kubuga mpóla mpola aha lwaágalalo, tuba tweélilila omu muzihwa gwa Nido. Aho omuyaga muháango gwaátulema kuhiíngula olubazu óolwo tukaba tutegiize tulabile, yaáleetelela tuzeénde enyuma yi iziinga lya Kirete, kulabila olusoonga olulikwéetwa Salimone.
7 Navegamos bem devagar vários dias e com grande dificuldade chegamos em frente da cidade de Cnido. Como o vento não nos deixava continuar naquela direção, passamos pelo cabo Salmona da ilha de Creta e seguimos pelo lado sul daquela ilha, o qual é protegido dos ventos.
8 Twaázeenda nitucheecheéla héehi ne engeégeelo aha lwaágalalo, twaálemwa twaáhika ahalikwéetwa Omu Igobelo lyo Obuhóolo, héehi no omu iboma lya Lasea.
8 Assim fomos navegando bem perto do litoral e, ainda com dificuldade, chegamos a um lugar chamado “Bons Portos”, perto da cidade de Laseia.
9 Omwáanya mula gukaba gwaáhiingwíileho, nóobu echilo chikúlu che Echisiibo chaaba chaáhiingwíile. Chaabaho nka nikwo kábilaaba nituzeendelela no olwo luzeendo, twaakaáhicha kuba omu ntaambala. Ha bwéecho Paulo yaábahanuuza abo bazeenzíbe aha kugaamba,
9 Ficamos ali muito tempo, e tornou-se perigoso continuar a viagem porque o inverno estava chegando . Então Paulo avisou:
10 “Íimwe baséeza, naábona nka nikwo óolu luzeendo lwéetu nilutuleetela entaambala. Obu bwáato bwi itaanga hamo ne ezi emigugu yaáyo, byóona nibisiingaálikila omu nziba. Nóobu omuli íichwe, heena áabo abalaasiingaalicha obulami bwáabo.”
10 — Homens, estou vendo que daqui para diante a nossa viagem será perigosa. Haverá grandes prejuízos não somente com o navio e com a sua carga, mas também haverá perda de vidas.
11 Náho ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma taleekiliize obuhanuuzi bwa Paulo yaábona nka nikwo tibukugasa, yaákoonzwa koonzwa amagaambo go omugobi wo obwo bwáato, na aga kanyina wo obwáato.
11 Mas o oficial romano tinha mais confiança no capitão e no dono do navio do que em Paulo.
12 Hamo na ago, áaho lili elyo igobelo hakaba hatali hazima omu buchilo bwe embého. Ha bwéecho abaantu beenzi omuli obwo bwáato bwi itaanga baálamula obuhanuuzi nka nikwo balugého aho, baléebe kábaakuhicha kuhika omu igobelo elíindi omuli elyo nyini iziinga lya Kirete ahalikwéetwa Foonikisi. Aho niho bakeenda basigale omu buchilo obwo obwe embého. Elyo igobelo lya Kirete nilyoolekela obutúluka bwa nyakaziinzakazi hamo no omu butuluka bwa chiziba cha ntumwa.
12 O porto não era bom para passar o inverno. Por isso a maioria achava que devíamos sair dali e tentar chegar a Fênix. Essa cidade é um porto de Creta que tem um lado para o sudoeste e o outro para o noroeste. E eles achavam que poderíamos passar o inverno ali.
13 Mbwéenu, omuyaga gwe echineembe gwaábaanza kuhéemba kuluga olubazu lwa nyakaziinzakazi. Gwaábakola abo obwáato obwo bateekúze nka nikwo baábona omwáanya gwo kuzeendelela no olwo luzeendo lwáabo, óokwo baabeele beénzileho. Ha bwéecho baasiimbuláyo enaanga. Baábuga nibacheecheéla héehi ne engeégeelo ye elyo iziinga lya Kirete.
13 Começou a soprar do sul um vento fraco, e por isso eles pensaram que podiam fazer o que tinham planejado. Levantamos âncora e fomos navegando o mais perto possível do litoral de Creta.
14 Náho tigulahiingwiileho omwáanya mula, kuluga omuli elyo iziinga gwéeza omuyaga muháango bwooli gwe echiihúle gwaátéela, ogulikwéetwa, Obutúluka bwa Chiziba cha Ntumwa.
14 Mas, de repente, um vento muito forte, chamado “Nordeste”, veio da ilha
15 Ogwo muyaga gukaba niguteéla omu mbazu zo obwo bwáato bwi itaanga. No óobu twaásiingaangeene nágwo, náho gukatulema. Twaábéha kuza omu nziba.
15 e arrastou o navio de tal maneira, que não pudemos fazer com que ele seguisse na direção certa. Por isso desistimos e deixamos que o vento nos levasse.
16 Twaaba twaálaba enyuma ya akaziinga kache akalikwéetwa Kauda, kaatuchiingilizaho kache. Aha lwaágalalo tukahicha kubukoma engóye obwáato bwéetu obuche
16 Para escaparmos do vento, passamos ao sul de uma pequena ilha chamada Cauda. Ali, com muita dificuldade, conseguimos recolher o bote do navio.
17 twaábona tubuhanamike omu bwáato bwi itaanga. Obuchilo twaabele twaábutiilemo omwo, abo babugi baábuziíngilila ne engóye obwo bwáato obuháango obwi itaanga, butaákuhicha kwaátika. Baátíina nka nikwo bwaakaáhatila aha mukuúngulu gwi ikóondo lya Sirti. Ha bwéecho baátúula itaanga lyo obwo bwáato, baábuleka obwáato busiindikwe no omuyaga.
17 Os marinheiros levantaram o bote para dentro do navio e amarraram o casco do navio com cordas grossas. Estavam com medo de que o navio fosse arrastado para os bancos de areia que ficam perto do litoral da Líbia. Então desceram as velas e deixaram que o navio fosse levado pelo vento.
18 Echiihúle chiháango chaázeendelela kuhéemba no kubutéela muno obwo bwáato. Nikwo nyeéncha eémo, abo babugi baálamula kunaguza emigugu omu nziba.
18 E a terrível tempestade continuou. No dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Echilo cha kásatu, beehaho ebikozeso byo obwáato, baábizugunya omu nziba aha ngalo záabo nyini.
19 E, no outro dia, os marinheiros, com as próprias mãos, jogaram no mar uma parte do equipamento do navio.
20 Byaáhiingula ebilo bíinzi izóoba ne enyeyéezi tizikubonwa, ne ezo enziba yaaba neezeendelela kubíiha. Yaáleetelela tubulwe itegezo nka nikwo titukuchila.
20 Durante muitos dias não pudemos ver o sol nem as estrelas, e o vento continuava soprando forte. Finalmente perdemos toda a esperança de nos salvarmos.
21 Abo babugi, kábaabeele baámazile ebilo bíinzi omuli ezo nziba batakulya chiintu, Paulo yaáyemeelela omugati yáabo, yaábagaambila, “Íimwe babugi, obuchilo obwo nkabahanuuza okwo Kirete nka nikwo tutaákulugáho aho, mukaba nimuhikiililwa kuumpuliiliza. Kámwaakubeele muumpuliilize, ebiintu byáanyu tibyaákusiisiikeele no kusiingaalika biti.
21 Fazia muito tempo que eles não comiam nada. Então Paulo ficou de pé no meio deles e disse: — Homens, vocês deviam ter dado atenção ao que eu disse e ter ficado em Creta; e assim não teríamos tido toda esta perda e este prejuízo.
22 Nóobu bityo, niimbasaba óobu nka nikwo mutiímbye emiganya. Ensoonga tihaliho nóobu oómo omuli íimwe alaáfwa, náho obwáato nibwo bulyaásikila.
22 Mas agora peço que tenham coragem. Ninguém vai morrer; vamos perder somente o navio.
23 “Íinye ndi omuuntu wa Múungu, na mále ndi omuhálila woómwe. Omu chilo cha leélo maléeka woómwe oómo ayimeeliile omu mpelo yaanze,
23 Digo isso porque, na noite passada, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo apareceu a mim
24 yaángaambila, ‘Íiwe Paulo, otaákutiina! Ni lwaampaka oyimeelele omu méeso ga Kaizáari. Mále omanye nka nikwo bóona áabo abalikubuga hamo neewe, Múungu akuheéle aha mbabazi zoómwe.’
24 e disse: “Paulo, não tenha medo! Você precisa ir até a presença do Imperador. E Deus, na sua bondade, já lhe deu a vida de todos os que estão viajando com você.”
25 Ha bwéecho íimwe abaséeza, mutiímbye emiganya, kuba niinyesiga Múungu nka nikwo amagaambo aga nigaba nko óokwo angaambíile.
25 Por isso, homens, tenham coragem! Eu confio em Deus e estou certo de que ele vai fazer o que me disse.
26 Nóobu bityo, nituhatikwa kubéha omu iziinga bunaanka.”
26 Porém vamos ser arrastados para alguma ilha.
27 Omu bilo ikúmi na bina tukaba nitusiindikwa no ogwo omuyaga muháango kunu no okwo omuli ezo nziba ya Adilia. Obuchilo kihaabeele omu itúumbi, abo babugi beehulila nka nikwo hamo beeliliza aha chaambo bunaanka.
27 Duas semanas depois, à noite, continuávamos sendo levados pela tempestade no mar Mediterrâneo. Mais ou menos à meia-noite, os marinheiros começaram a sentir que estávamos chegando perto de terra.
28 Nikwo baátúula endeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta makúmi ábili. Kábeeliilého kache, káandi baátúula ezo ndeengo omu nziba, baábona nka nikwo kuhika ahaansi heena ebíta ikúmi na bitaanu.
28 Então jogaram no mar uma corda com um peso na ponta e viram que a água ali tinha trinta e seis metros de fundura. Mais adiante tornaram a medir, e deu vinte e sete metros.
29 Baátíina nka nikwo obwáato bukaátíile aha byáazi, ha bwéecho baátubiza omu méenzi enaanga iína za aha nyuma yo obwáato obuháango. Baaba nibasaba nka nikwo hache bwaangu.
29 Eles ficaram com muito medo de que o navio fosse bater contra as rochas. Por isso jogaram quatro âncoras da parte de trás do navio e oraram para que amanhecesse logo.
30 Aho abo babugi baáleengesa kuchweéngela kuluga omu bwáato. Baátúucha akáato omu nziba, beekola nkokwo nibeénda kunaguza enaanga olubazu lwo omu méeso go obwáato obuháango.
30 Aí os marinheiros tentaram escapar do navio. Baixaram o bote no mar, fingindo que iam jogar âncoras da parte da frente do navio.
31 Ahonyini Paulo yaágaambila ogwo mwiímeelelezi wa abalwaanila ngoma, hamo na abalwaanila ngoma boómwe naagaámba, “Aba babugi, kábalaaba batasigeéle hamo neemwe omuli obu bwáato obuháango, timukuhicha kuchila.”
31 Então Paulo disse ao oficial romano e aos soldados: — Se os marinheiros não ficarem no navio, vocês não poderão se salvar.
32 Ha bwéecho abo balwaanila ngoma baánogola engóye ezaabeele zikomile obwo bwáato obuche, baábulekula enziba ebutwáale.
32 Aí os soldados cortaram as cordas que prendiam o bote e o largaram no mar.
33 Obuchilo kihaabeele heélilila omulutulutúlu, Paulo yaábaneémbelela abo bazeenzíbe bóona balye ebyookulya kunu naagaámba, “Leélo mwaámala ebilo ikúmi na bina muli omu kutahwa tahwa, na tihaliho echiintu éecho muliíle.
33 De madrugada Paulo pediu a todos que comessem alguma coisa e disse: — Já faz catorze dias que vocês estão esperando e durante este tempo não comeram nada.
34 Ha bwéecho niimbasaba mulye, mubóne kuhicha kuzeendelela kuba no obulame. Taliho weéna wéena omuli íimwe alaabuza no óobu olusoke lúmo omu mútwe gwoómwe.”
34 Agora comam alguma coisa, por favor. Vocês precisam se alimentar para poder continuar vivendo. Pois ninguém vai perder nem mesmo um fio de cabelo.
35 Obuchilo Paulo káyaamazile kugaamba aátyo, yaátwáala omukaate, yaámusiima Múungu omu méeso ga abo bóona, yaágumenyula, yaábaanza kulya.
35 Em seguida Paulo pegou pão e deu graças a Deus diante de todos. Depois partiu o pão e começou a comer.
36 Ahonyini abo bóona baátiimbwa emiganya, nábo baálya.
36 Então eles ficaram com mais coragem e também comeram.
37 Twéena omu bwáato tukaba tuli abaantu magana ábili na makúmi musaanzu na mukáaga.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Abo bóona, obuchilo baabeele baáhaagile, baánaguza engano omu nziba, babone kubukola obwo bwáato buhuhuúke.
38 Depois que todos comeram, jogaram o trigo no mar para que o navio ficasse mais leve.
39 Obuchilo kábwaachíile kuzima, abo babugi baábona ikóondo héehi elikaba liina omusényi aha chaambo, náho tibalamanyile ne lya nsi chi. Baálamula nka nikwo babwoólekeze obwo bwáato buzeende buhase omuli elyo ikóondo, keélaaba chiíkililizeene.
39 Quando amanheceu, os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma baía onde havia uma praia. Então resolveram fazer o possível para encalhar o navio lá.
40 Nikwo baánogola engóye ze ezo nnaanga baazisigayo omu nziba, baásumuulula engóye ezaabeele zikomile ensukáani, ensukáani zibone kutúuka omu méenzi kubugisa obwáato. Mále baáhanamika itaanga eliche elya mbele lyo obwáato bubone kusiíndikwa no omuyaga kuzeendela omuli elyo ikóondo aha chaambo.
40 Eles cortaram as cordas das âncoras, e as largaram no mar, e desamarraram os lemes. Em seguida suspenderam a vela do lado dianteiro, para que pudessem seguir na direção da praia.
41 Náho obwo bwáato kábweeliileho kache, bwaáhika omu iteélanilo lye engezi ibili, omwo bwaáhatila aha mukuúngulu. Aho bweekala obutanyegenyuka, bwaátéelwa lwa amáani na Amakóonzo aha chitako kuhicha bwaásiingaalika.
41 Mas o navio bateu num banco de areia e ficou encalhado. A parte da frente ficou presa, e a de trás começou a ser arrebentada pela força das ondas.
42 Abo balwaanila ngoma bakeéhanuuza nka nikwo babeegáze abo embóhe bóona, kuba atabaho nóobu omuuntu oómo omuli abo ayaakuhicha kuziha akatoloka.
42 Os soldados combinaram matar todos os prisioneiros, para que nenhum pudesse chegar até a praia e fugir.
43 Náho ogwo mwiímeelelezi wáabo talayeenzile nka nikwo Paulo ayitwe, ha bwéecho yaábaangila bataákukola obweéhanuuzi bwáabo. Aho yaábalagila nka nikwo abo abalikumanya kuziha beénaguze omu méenzi, babone kuhika aha chaambo.
43 Mas o oficial romano queria salvar Paulo e não deixou que fizessem isso. Pelo contrário, mandou que todos os que soubessem nadar fossem os primeiros a se jogar na água e a nadar até a praia.
44 Abalaasigalila batwaále embaáhu, nali ebinogoka ebíindi byo obwáato, nibyo bazihíse. Bityo nikwo bóona bakaambuka baaba baáhika kuzima aha chaambo.
44 E mandou também que os outros se salvassem, segurando-se em tábuas ou em pedaços do navio. E foi assim que todos nós chegamos a terra sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.