Lucas 15
Ayao amisy urairi wanyin (YVANT) vs NVT
1 Masyote inta vatano wo pajak ranugande akarijo pemerinta aije inta nawe, vatano ayao kakaije no maije inta nawe ude no Yesusa nui indamu wo anaun.
1 Cobradores de impostos e outros pecadores vinham ouvir Jesus ensinar.
2 Umba vatano Parisije nawe, kuruno makari mbaro Ananyao Musa raije nawe wo rantutibe ware, “Veanimaibe Yesus bekobe vatano awa ayao kakaije no maije mai muno pisyisyo matavon?”
2 Os fariseus e mestres da lei o criticavam, dizendo: “Ele se reúne com pecadores e até come com eles!”.
3 Maisyare omai ti, Yesus po ananeneae inta raura nanto mai.
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 Pare, “Ranivara vatane inta no no wapa yasyin apave domba tename radani mai umba intabo aumandi, weamo animaisye mirati po rave? Indati po domba abusyine kaimambisy eane kaimambisy mapaya ti una no anok, umba poroto po uma aumandijoe akani jao nanto ai.
4 “Se um homem tiver cem ovelhas e uma delas se perder, o que acham que ele fará? Não deixará as outras noventa e nove no pasto e buscará a perdida até encontrá-la?
5 Arono nanto ai, weamo anayanambe rave, ti po aijaseo no apa ivam po akomboni,
5 E, quando a encontrar, ele a carregará alegremente nos ombros e a levará para casa.
6 umba po auga ti pakare. Arono siso no apa yavar, umba po apa arakove mawainde pare, ‘Wade ra wansanayanambe tenambe, weye sya domba aumandijoe opamo syo akanija syo aen to.’
6 Quando chegar, reunirá os amigos e vizinhos e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei minha ovelha perdida!’.
7 Maisyare omaisy tavon, Amisye pe apa naite awa manayanambe no no munijo ntiti manakoe rave weye vatane intabo sakinavo apa ayao kakaije rai, weti mo awa manayanambe vatano mansano abusyine kaimambisy eane kaimambisy mansai rakivan, nanawirati wo taune makarae ware onawamo manuga mamaisy ti ware usakinavo ayao kakai rai jewen kai.”
7 Da mesma forma, há mais alegria no céu por causa do pecador perdido que se arrepende do que por noventa e nove justos que não precisam se arrepender.”
8 “Maisyare somai tavon: wanya inta amave doije vasye abusyin ama mangke nseo, weramu vasye intabo aumandi. Weamo tugae mo yawainye raindi umba mo anaingkainyo yavaruga rayavir, mo akani mavabe yava nanto ai.
8 “Ou suponhamos que uma mulher tenha dez moedas de prata e perca uma. Acaso não acenderá uma lâmpada, varrerá a casa inteira e procurará com cuidado até encontrá-la?
9 Nanto ai ti mo ama arakove mawainde, mo raura nanto mai mare, ‘Inanayanambe rave weye sya doijo akaniveowe inanto ai to, weti wade ra wansanayanambe tenambe.’
9 E, quando a encontrar, reunirá as amigas e vizinhas e dirá: ‘Alegrem-se comigo, pois encontrei a minha moeda perdida!’.
10 Maisyare omai tavon, naito Amisye una no munijo ntiti manayanambe arono vatano ayao kakaije no aije intabo sakinavo apa ayao kakaije rai.”
10 Da mesma forma, há alegria na presença dos anjos de Deus quando um único pecador se arrepende”.
11 Yesus po ananeneae inta raura nakato pare, “Vatane inta apa arikainyo anya rurum.
11 Jesus continuou: “Um homem tinha dois filhos.
12 Masyote inta apa arikainyo rijate po raura nanto aja ai pare, ‘Injae, syare ririma ananugo nyare nyo raosoro ririnsai mamo nyo sya nake raunande rinai. Weye ribeker syare syaura sya nake rai no naiso kobe.’ Naije ajae umaso po apa ananugo manuije raosor, po inta raunanto apa arikainyo rijate ai, inta raunanto apa arikainyo anuije ai.
12 O filho mais jovem disse ao pai: ‘Quero a minha parte da herança’, e o pai dividiu seus bens entre os filhos.
13 Masyote inta yai jakato, umba arikainyo rijate umaso po apa ananuge umawe rambayano vatane mansai ti mewen bintabo, umba po ama doije raugav umba pusyo ti to no munijo nggwaravainy. Nai ratuije apa doijo po raugave umawe po rambaon bayave ti mewen.
13 “Alguns dias depois, o filho mais jovem arrumou suas coisas e se mudou para uma terra distante, onde desperdiçou tudo que tinha por viver de forma desregrada.
14 Weti apa doije mewen mbintabo ai, muno arono naije tavon munijo namije marore tami rai, weti arikainye umaso aarebe.
14 Quando seu dinheiro acabou, uma grande fome se espalhou pela terra, e ele começou a passar necessidade.
15 Weti poroto po anakere raijaro vatano no no munije umaso inta ai indamu po doije inta ijaro ai. Umba apa akarije umaso po atutir ti to po apa ugeye maeranande.
15 Convenceu um fazendeiro da região a empregá-lo, e esse homem o mandou a seus campos para cuidar dos porcos.
16 Arikainye umaso marore po ave rave, weramu vatane inta po anaisye inta raunanto po raisye ramu, weti pare bekero po uge awa anaisyo kukupe inta raisyi.
16 Embora quisesse saciar a fome com as vagens dadas aos porcos, ninguém lhe dava coisa alguma.
17 Umba apa ana datantona ngkov akato, po raurana pare, ‘Vatano wanapatambe sya injaya aije onawamo awa anaisye mawes, yara risyamo kavintare ikakaijo marore rai.
17 “Quando finalmente caiu em si, disse: ‘Até os empregados de meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui, morrendo de fome.
18 Weti syare syakato no injaya nui, umba syo raura ai syare, “Injae, sya ana idave ngkakaijo winai muno Amisye ai.
18 Vou retornar à casa de meu pai e dizer: Pai, pequei contra o céu e contra o senhor,
19 Weti vemo nyo nya arikainye waino rinai jakato inya, weye risyamo imamaisye ramu, yara nyo inawainamo vatano syanapatambe naije pi risy inda nyo rinavae.” ’
19 e não sou mais digno de ser chamado seu filho. Por favor, trate-me como seu empregado’.
20 Naije arikainye umaso nin ti pakato no aja nui. Pakato pararai rainya nene, umba apa aja po aen, muno aemeno ai, weti aja pansanan po apa kavo aijanande po anu.
20 “Então voltou para a casa de seu pai. Quando ele ainda estava longe, seu pai o viu. Cheio de compaixão, correu para o filho, o abraçou e o beijou.
21 Umba arikainye umaso po raura nanto aja ai pare, ‘Injae, sya ana idave ngkakaijo winai muno Amisye ai, weti winyamo vemo nyo nya arikainye waino rinai jakato inya.’
21 O filho disse: ‘Pai, pequei contra o céu e contra o senhor, e não sou mais digno de ser chamado seu filho’.
22 Weramu ajae umaso po vatano wanapatambe aije mawainde umba po raura nanto mai pare, ‘Wapavave, wapo ansuno ngko dave inta raugavere indamu sya arikainye so po rave muno wapo sinsinijo ngko dave inta rave apa kawije rai tavon. Umba wapo ajo kokome inta raunanto po rave tavon no ajoe rai.
22 “O pai, no entanto, disse aos servos: ‘Depressa! Tragam a melhor roupa da casa e vistam nele. Coloquem-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés.
23 Umba wapo sapijo kamuramo mani rave inta aotar inda wamo raisy muno wansanayanambe.
23 Matem o novilho gordo. Faremos um banquete e celebraremos,
24 Weye sya arikainye umaso pusyo ti to no munijo maran, ti syo amune raumandi maisyare muno kakaije wemaisy, weramu naisoamo pakare ti syo amune raen akato to maisyare muno kovakato wemaisy.’ Umba wo apa one rave, manayanambe.
24 pois este meu filho estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’. E começaram a festejar.
25 Arono naije apa kavo anuije pamo to po nawaisye raijar. Umba pakare ti pararaijo yavare rai, naije danito po vatane manamote ranauno ukinye muno usarer bovambe weye wo one rave.
25 “Enquanto isso, o filho mais velho trabalhava no campo. Na volta para casa, ouviu música e dança,
26 Weti po vatano panapatambe umawe inta awainde po anajo pare, ‘Animaisye mi wapo rave no yavare wato?’
26 e perguntou a um dos servos o que estava acontecendo.
27 Umba vatano panapatambe umaso po raura nande ai pare, ‘Nya rijata pi pakare to, weti inya po matutir pare wo sapijo kamuramo mani rave inta aubai da wo aisyo one umaso rai, weye apa arikainye umawe pakare to muno anakea nsauman ivae.’
27 O servo respondeu: ‘Seu irmão voltou, e seu pai matou o novilho gordo, pois ele voltou são e salvo!’.
28 Naije arikainyo anuije umaso pari, ti ponayo siso no yavaruga raiji. Umba aja pusyo payao memembe ai inda siso tavondijo one umaso rai.
28 “O irmão mais velho se irou e não quis entrar. O pai saiu e insistiu com o filho,
29 Weramu arikainyo anuije umaso po raura nanto ai pare, ‘Syanapatambe Injae naija tume manui rave to. Muno Injae, nyo anakere inta rauranamo, syo nya rawatambe ramu yara syo raijar. Weramu animaisye mi Injae nyo raunande rinai? Nyo kambine inta raunande rinai indamu risye sya arakove nawe reamo sya one inta rave ramu, jewen dave.
29 mas ele respondeu: ‘Todos esses anos, tenho trabalhado como um escravo para o senhor e nunca me recusei a obedecer às suas ordens. E o senhor nunca me deu nem mesmo um cabrito para eu festejar com meus amigos.
30 Yara nya arikainye uma wato pamo po nya ananugo nyo raunanto aije ma po raveti mpatimu wanya anaerere mai. Weramu arono pakare, nyo sapijo kamuramo mani rave aubai da nyo apa one rave!’
30 Mas, quando esse seu filho volta, depois de desperdiçar o seu dinheiro com prostitutas, o senhor comemora matando o novilho!’.
31 Aja pare, ‘Sya arikainye, winyamo no inarijat tutir. Weti animaisye mi syaura rai omamo winyaura rai tavon ivae.
31 “O pai lhe respondeu: ‘Meu filho, você está sempre comigo, e tudo que eu tenho é seu.
32 Weramu syare wamo one rave wansanayanambe, weye sya arikainye umaso pusyo ti to no munijo maran ti syo amune raumandi maisyare muno kakaije wemaisy, weramu naisoamo pakare ti syo amune raen akato ti maisyare muno kovakato wemaisy.’ ”
32 Mas tínhamos de comemorar este dia feliz, pois seu irmão estava morto e voltou à vida. Estava perdido e foi achado!’”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.