Lucas 15

Ayao amisy urairi wanyin (YVANT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Masyote inta vatano wo pajak ranugande akarijo pemerinta aije inta nawe, vatano ayao kakaije no maije inta nawe ude no Yesusa nui indamu wo anaun.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Umba vatano Parisije nawe, kuruno makari mbaro Ananyao Musa raije nawe wo rantutibe ware, “Veanimaibe Yesus bekobe vatano awa ayao kakaije no maije mai muno pisyisyo matavon?”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Maisyare omai ti, Yesus po ananeneae inta raura nanto mai.
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 Pare, “Ranivara vatane inta no no wapa yasyin apave domba tename radani mai umba intabo aumandi, weamo animaisye mirati po rave? Indati po domba abusyine kaimambisy eane kaimambisy mapaya ti una no anok, umba poroto po uma aumandijoe akani jao nanto ai.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Arono nanto ai, weamo anayanambe rave, ti po aijaseo no apa ivam po akomboni,
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 umba po auga ti pakare. Arono siso no apa yavar, umba po apa arakove mawainde pare, ‘Wade ra wansanayanambe tenambe, weye sya domba aumandijoe opamo syo akanija syo aen to.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Maisyare omaisy tavon, Amisye pe apa naite awa manayanambe no no munijo ntiti manakoe rave weye vatane intabo sakinavo apa ayao kakaije rai, weti mo awa manayanambe vatano mansano abusyine kaimambisy eane kaimambisy mansai rakivan, nanawirati wo taune makarae ware onawamo manuga mamaisy ti ware usakinavo ayao kakai rai jewen kai.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Maisyare somai tavon: wanya inta amave doije vasye abusyin ama mangke nseo, weramu vasye intabo aumandi. Weamo tugae mo yawainye raindi umba mo anaingkainyo yavaruga rayavir, mo akani mavabe yava nanto ai.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Nanto ai ti mo ama arakove mawainde, mo raura nanto mai mare, ‘Inanayanambe rave weye sya doijo akaniveowe inanto ai to, weti wade ra wansanayanambe tenambe.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Maisyare omai tavon, naito Amisye una no munijo ntiti manayanambe arono vatano ayao kakaije no aije intabo sakinavo apa ayao kakaije rai.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesus po ananeneae inta raura nakato pare, “Vatane inta apa arikainyo anya rurum.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Masyote inta apa arikainyo rijate po raura nanto aja ai pare, ‘Injae, syare ririma ananugo nyare nyo raosoro ririnsai mamo nyo sya nake raunande rinai. Weye ribeker syare syaura sya nake rai no naiso kobe.’ Naije ajae umaso po apa ananugo manuije raosor, po inta raunanto apa arikainyo rijate ai, inta raunanto apa arikainyo anuije ai.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Masyote inta yai jakato, umba arikainyo rijate umaso po apa ananuge umawe rambayano vatane mansai ti mewen bintabo, umba po ama doije raugav umba pusyo ti to no munijo nggwaravainy. Nai ratuije apa doijo po raugave umawe po rambaon bayave ti mewen.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Weti apa doije mewen mbintabo ai, muno arono naije tavon munijo namije marore tami rai, weti arikainye umaso aarebe.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Weti poroto po anakere raijaro vatano no no munije umaso inta ai indamu po doije inta ijaro ai. Umba apa akarije umaso po atutir ti to po apa ugeye maeranande.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Arikainye umaso marore po ave rave, weramu vatane inta po anaisye inta raunanto po raisye ramu, weti pare bekero po uge awa anaisyo kukupe inta raisyi.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Umba apa ana datantona ngkov akato, po raurana pare, ‘Vatano wanapatambe sya injaya aije onawamo awa anaisye mawes, yara risyamo kavintare ikakaijo marore rai.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Weti syare syakato no injaya nui, umba syo raura ai syare, “Injae, sya ana idave ngkakaijo winai muno Amisye ai.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Weti vemo nyo nya arikainye waino rinai jakato inya, weye risyamo imamaisye ramu, yara nyo inawainamo vatano syanapatambe naije pi risy inda nyo rinavae.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Naije arikainye umaso nin ti pakato no aja nui. Pakato pararai rainya nene, umba apa aja po aen, muno aemeno ai, weti aja pansanan po apa kavo aijanande po anu.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Umba arikainye umaso po raura nanto aja ai pare, ‘Injae, sya ana idave ngkakaijo winai muno Amisye ai, weti winyamo vemo nyo nya arikainye waino rinai jakato inya.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Weramu ajae umaso po vatano wanapatambe aije mawainde umba po raura nanto mai pare, ‘Wapavave, wapo ansuno ngko dave inta raugavere indamu sya arikainye so po rave muno wapo sinsinijo ngko dave inta rave apa kawije rai tavon. Umba wapo ajo kokome inta raunanto po rave tavon no ajoe rai.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Umba wapo sapijo kamuramo mani rave inta aotar inda wamo raisy muno wansanayanambe.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Weye sya arikainye umaso pusyo ti to no munijo maran, ti syo amune raumandi maisyare muno kakaije wemaisy, weramu naisoamo pakare ti syo amune raen akato to maisyare muno kovakato wemaisy.’ Umba wo apa one rave, manayanambe.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 Arono naije apa kavo anuije pamo to po nawaisye raijar. Umba pakare ti pararaijo yavare rai, naije danito po vatane manamote ranauno ukinye muno usarer bovambe weye wo one rave.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Weti po vatano panapatambe umawe inta awainde po anajo pare, ‘Animaisye mi wapo rave no yavare wato?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Umba vatano panapatambe umaso po raura nande ai pare, ‘Nya rijata pi pakare to, weti inya po matutir pare wo sapijo kamuramo mani rave inta aubai da wo aisyo one umaso rai, weye apa arikainye umawe pakare to muno anakea nsauman ivae.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Naije arikainyo anuije umaso pari, ti ponayo siso no yavaruga raiji. Umba aja pusyo payao memembe ai inda siso tavondijo one umaso rai.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Weramu arikainyo anuije umaso po raura nanto ai pare, ‘Syanapatambe Injae naija tume manui rave to. Muno Injae, nyo anakere inta rauranamo, syo nya rawatambe ramu yara syo raijar. Weramu animaisye mi Injae nyo raunande rinai? Nyo kambine inta raunande rinai indamu risye sya arakove nawe reamo sya one inta rave ramu, jewen dave.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Yara nya arikainye uma wato pamo po nya ananugo nyo raunanto aije ma po raveti mpatimu wanya anaerere mai. Weramu arono pakare, nyo sapijo kamuramo mani rave aubai da nyo apa one rave!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Aja pare, ‘Sya arikainye, winyamo no inarijat tutir. Weti animaisye mi syaura rai omamo winyaura rai tavon ivae.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Weramu syare wamo one rave wansanayanambe, weye sya arikainye umaso pusyo ti to no munijo maran ti syo amune raumandi maisyare muno kakaije wemaisy, weramu naisoamo pakare ti syo amune raen akato ti maisyare muno kovakato wemaisy.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.