Romanos 4
Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH
1 Ebelamo, me Diu ꞌadi wauma lamuna a na veifufuyeni. Yana veꞌatumai Yaubada mataneye, avaꞌai ꞌwainega?
1 Então o que é que podemos dizer de Abraão, o antepassado de nossa raça? O que foi que ele conseguiu?
2 ꞌAiꞌedi yana vematayakayaka ꞌwainega Yaubada i da ꞌiveꞌatumaia, ꞌako yana vematayakayakanina faifaina taunina i da awaꞌaiꞌaia. Siwe kebu tamu nani i da ꞌenoꞌeno bega ꞌwainega taunina i na awaꞌaiꞌaia Yaubada mataneye.
2 Se foi por causa das coisas que ele fez que Deus o aceitou, então ele teria motivo para se orgulhar, mas não para se orgulhar diante de Deus.
3 ꞌAna ꞌiveꞌatumai faifaina i kilumi Yaubada yana Buki ꞌwaineye i vo, Ebelamo i vetumagana Yaubada ꞌwaineye, Yana vetumagananina faifaina Yaubada i awaveꞌatumaieni I vo, Taunina yana sauluva tonovidi matakuye.”
3 Pois o que é que as Escrituras Sagradas dizem? Elas dizem: “Abraão creu em Deus, e por isso Deus o aceitou.”
4 ꞌAiꞌedi tamu aitoi i na vetofolovaga tamu tomogo ꞌwaineye mani i na veleni. Siwe kebu i na vo, Deꞌe ꞌana nuakalikali,” weꞌe mogitana i na vo, ꞌAna tutula, folova vitadi i ꞌidewadiga faifaina.”
4 O salário que o trabalhador recebe não é um presente, mas é o pagamento a que ele tem direito por causa do trabalho que fez.
5 Weꞌe ꞌiveꞌatumai folova ꞌwainega kebu faifaina Yaubada i da nuanuaga, vetumagana nani bwaikina ꞌwaineye. Avinodi ꞌida tosakona, siwe ꞌaiꞌedi ta na vetumaganamo Yaubada ꞌwaineye ta na veꞌatumai mataneye, bega faifaida i na vo, Taunidi yadi sauluva tonovidi matakuye, yadi sakona i ꞌaꞌava.”
5 Porém a pessoa que não põe a sua esperança nas coisas que faz, mas simplesmente crê em Deus, é a fé dessa pessoa que faz com que ela seja aceita por Deus, o Deus que trata o culpado como se ele fosse inocente.
6 Wata baniꞌodi basenadiotoga Kini Devida i vona ꞌada ꞌiveꞌatumai Yaubada mataneye faifaina. I vonaga i vo, Egavo i veꞌatumaiga, kebu yadi folova ꞌalo yadi vematayakayaka ꞌwaidiega, i veꞌatumaiga vetumaganaꞌava ꞌwainega, ꞌeba sosoana ꞌwaidie.”
6 E isso foi o que Davi queria dizer quando falou da felicidade daqueles que Deus aceita, sem levar em conta o que eles fazem.
7 Wata i vo, Egavo yadi sauluva sakoidi Yaubada i nuatavunidiga wata yadi sakona i ꞌuꞌumidiga, ꞌEba sosoana ꞌwaidie.
7 Davi disse: “Feliz aquele cujas maldades Deus perdoa e cujos pecados ele apaga!
8 Aitoi yana sakona ꞌAuvea kebu i na nuanuanidiga, ꞌEba sosoana ꞌwaineye.”
8 Feliz aquele que o Senhor não acusa de cometer pecado!”
9 Sosoananina Devida i voneyeniga, ꞌwa da nuani, me Diu kumanidiavo bunudi i bobodiga ꞌaisedi i veveluagai yadi vetumagana ꞌwainega? Kebu, wata mali tomotoga bunu ꞌaibobo kebu i da ꞌewaiga ꞌadi fata i na sosoana yadi vetumagana ꞌwainega. Nani deꞌe ta ꞌasetai fai ꞌakonadi Yaubada yana Buki ꞌwainega a luꞌivona ꞌwaimie. I vo, Ebelamo i vetumagana Yaubada ꞌwaineye, Yana vetumagananina faifaina Yaubada i awaveꞌatumaieni, I vo, Taunina yana sauluva tonovidi matakuye.”
9 Será que essa felicidade de que Davi falou existe somente para os que são circuncidados ? É claro que não! Ela existe também para os que não são circuncidados. Pois já citamos as Escrituras Sagradas, que dizem: “Abraão creu em Deus, e por isso Deus o aceitou.”
10 Maꞌavia ꞌana awaveꞌatumai i veluagai? Nagami Yaubada i awaveꞌatumaieni mulieta bununa i boboi, ꞌalo bununa i boboina mulieta i awaveꞌatumaieni? Nagami Yaubada i awaveꞌatumaieni, mulieta bununa i boboi.
10 Quando foi que isso aconteceu? Foi antes ou depois de Abraão ser circuncidado? Foi antes e não depois.
11 Nagami Yaubada i vo, Ebelamo yana vetumagana ꞌwainega yana sauluva i tonova matakuye,” mulieta wata i voneni bununa i boboi. I boboiga, yana ꞌeba ꞌisa nagami Yaubada i awaveꞌatumaieni yana vetumagana faifaina, mulieta tugusanina i ꞌewai. Naninidi i souyedi Ebelamo ꞌwaineye bega egavo tugusanina kebu i da ꞌewaiga siwe yadi vetumagana ꞌaisena ꞌwainega i veꞌatumai Yaubada mataneye, taunidi baniꞌodi Ebelamo ꞌana wauma i vetubuna ꞌwaineye.
11 Ele foi circuncidado mais tarde. E a sua circuncisão foi um sinal para provar que Deus aceitou Abraão porque ele tinha fé; e isso aconteceu quando ele ainda não havia sido circuncidado. Assim Abraão é o pai espiritual de todos os que creem em Deus e são aceitos por ele, mesmo que não sejam circuncidados.
12 Wata baniꞌodi Ebelamo me Diu tubudi, kumanidiavo Yaubada yana tugusa i ꞌewai tomogodi ꞌwaidie. I vetubunaga kebu bunu ꞌaibobo ꞌaisena faifainaga, siwe wata fai yana sauluva i salai. Yana sauluvanina bola kebu bunu ꞌaibobo i da ꞌewaiga, ma yana vetumagana Yaubada ꞌwaineye i miamia.
12 Ele é também o pai dos que são circuncidados. Não apenas porque são circuncidados, mas porque vivem a mesma vida de fé que Abraão, o nosso pai, viveu antes de ter sido circuncidado.
13 Basenadiotoga Yaubada i vonaꞌawaufaufa Ebelamo ꞌwaineye i vo, ꞌOmu wata ꞌamu wauma fwayafwaya matatabuna a na velemi.” Deꞌe baniꞌodi Yaubada i vonaꞌawaufaufa Ebelamo ꞌwaineye fai yana vetumagana faifaina Yaubada i vo, Taunina yana sauluva i tonova matakuye,” kebu veꞌetoboda ꞌadi vematayakayaka ꞌwaidiega i da veꞌatumaiga.
13 Deus prometeu a Abraão e aos seus descendentes que o mundo ia pertencer a eles. Essa promessa foi feita não porque Abraão tinha obedecido à lei , mas porque ele havia crido em Deus e havia sido aceito por ele.
14 Yaubada kebu i da vo, Tomotoganidi yaku veꞌetoboda a velediga Mosese ꞌwainega i na vematayakeyakedi yaku vonaꞌawaufaufa ꞌadi mogitana i na veluagadi.” ꞌAiꞌedi mogitana, weꞌe tomotoganidi i vetumaganamo baniꞌodi? ꞌWa da vo i da vetumagana-maimaiga wata Yaubada yana vonaꞌawaufaufa i da venani-ꞌavoꞌavovo.
14 Pois, se aqueles que obedecem à lei vão receber o que Deus prometeu, então a fé é inútil, e a promessa de Deus não tem valor.
15 Kebu ꞌana fata tomotoga Yaubada yana vonaꞌawaufaufa ꞌadi mogitana i na veluagadi yana veꞌetoboda ꞌadi vematayakayaka ꞌwaidiega fai veꞌetobodanidi i geugeudi bega Yaubada yana nuasako wata yana vematavuloga i sousouyedi ꞌwaidie. ꞌAiꞌedi veꞌetoboda kebu, ꞌako tomotoga kebu i da geugeudi. Siwe fai veꞌetobodanidi i ꞌenoꞌenovi nika tomotoga i geugeudi ꞌadi vematavuloga i na veluagai.
15 Pois a lei traz o castigo de Deus. Mas, onde não existe lei, também não existe desobediência à lei.
16 Fai veꞌetoboda ꞌwaidiega Yaubada yana nuasako i sousouyeni, bega yana vonaꞌawaufaufa ꞌadi mogitana kebu ꞌana fata ta na veluagadi veꞌetobodanidi ꞌadi vematayakayaka ꞌwaidiega. Weꞌe mogitana vetumaganaꞌava ꞌwainega nika ta na ꞌasetai mogitana, vonaꞌawaufaufanidi Yaubada yana ꞌanivelena-maimaiga ꞌwaideye. ꞌAiꞌedi me Diu yadi veꞌetoboda ta na vematayakeyakediga ꞌalo kebu, kebu tamu avaꞌai, weꞌe nani bwaikina ta na vetumagana Yaubada ꞌwaineye Ebelamo baniꞌodi i vetumagana, nika vonaꞌawaufaufa ꞌadi mogitana ta na veluagadi. ꞌAiꞌedi Ebelamo ta na salaiga, ꞌida tubunavo.
16 Portanto, a promessa de Deus depende da fé, a fim de que a promessa seja garantida como presente de Deus a todos os descendentes de Abraão. Ela não é somente para os que obedecem à lei, mas também para os que creem em Deus como Abraão creu, pois ele é o pai espiritual de todos nós.
17 Ta na vetubuna Ebelamo ꞌwaineye faifaina Yaubada i vona yana Buki ꞌwaineye i vo, A venuaꞌivinemu bega ꞌailaꞌa tulina tulina i na veꞌawatubuna ꞌwaimuye.” Bega Ebelamo ꞌida tovetumagana tubuda Yaubada mataneye. Yaubadanina kumanina Ebelamo i vetumagana ꞌwaineye, taunina towafa ꞌadi tosivetovoi wata naninidi bola kebu i da souyediga, faifaidi i vovona-vagata ꞌwa da vo ꞌakonadi i da souyedi.
17 Como dizem as Escrituras Sagradas : “Eu fiz de você o pai de muitas nações.” Assim a promessa depende de Deus, em quem Abraão creu, o Deus que ressuscita os mortos e faz com que exista o que não existia.
18 Basenadiotoga Yaubada Ebelamo i voneni i vo, ꞌAmu wauma i na vefue, Walaꞌai ꞌana ꞌilukulukuta baniꞌodi.” Ebelamo kebu tamu natunavoga wata ꞌakonadi i veꞌauvea siwe kebu i da vo, Baniꞌodi i na munega ꞌaku ꞌailaꞌa i na vefue?” Ma yana vetumagana i nuaniamo mogitana Yaubada yana vonaꞌawaufaufanina ꞌana mogitana i na souyeni, nika mogitana ꞌailaꞌa tulina tulina i vetubuna ꞌwaineye.
18 Abraão teve fé e esperança, mesmo quando não havia motivo para ter esperança, e por isso ele se tornou “o pai de muitas nações”. Como dizem as Escrituras: “Os seus descendentes serão muitos.”
19 Ebelamo i veꞌauvea-ꞌafoꞌafo ꞌana malamala 100 lilivaneye i ꞌasetai taumata ꞌawaneye i tovotovoi weꞌe yana vavine Sela i vemoꞌai kebu ꞌadi fata venatuna, siwe yana vetumagana kebu i da mwea.
19 Abraão tinha quase cem anos. Mas, mesmo quando ele pensou a respeito do seu corpo, que já estava como morto, ou quando lembrou que Sara não podia ter filhos, a sua fé não enfraqueceu.
20 Ma yana vetumagana Yaubada yana vonaꞌawaufaufanina faifaina kebu i da venuanaluga, yana vetumagananina i kiavetoketokei Yaubada i subiaimo naninina ꞌawaie i na souyeniga faifaina.
20 Abraão não perdeu a fé, nem duvidou da promessa de Deus. A sua fé o encheu de poder, e ele louvou a Deus
21 I nuani mogitana Yaubada ma yana toketokena, avaꞌai i voneyeniga ꞌana mogitana i na souyeni.
21 porque tinha toda a certeza de que Deus podia fazer o que havia prometido.
22 Yana vetumagananina ꞌwainega Yaubada i awaveꞌatumaieni i vo, Taunina yana sauluva matatabuna tonovidi matakuye.”
22 Por isso Abraão, por meio da fé, “foi aceito por Deus.”
23 Awaveꞌatumai ꞌana vonanina i kilumiga kebu Ebelamo ꞌaisena faifainaga, wata ꞌida faifaida, fai ta vetumagana ꞌwaineye Yaubada i awaveꞌatumaieda. Yaubadanina, ꞌada Toveimea Iesu i sivetovoia wafayega.
23 As palavras “foi aceito” não falam somente dele.
24 — ausente —
24 Falam também de nós, que seremos aceitos, nós os que cremos em Deus, o qual ressuscitou Jesus, o nosso Senhor.
25 ꞌAda Toveimeanina Yaubada i ꞌaniveleneni tomotoga i luvewafai yada sakona faifaidi weꞌe Yaubada i sivetovoia bega ta veꞌatumai mataneye yada sakona i nuatavunidi.
25 Jesus foi entregue para morrer por causa dos nossos pecados e foi ressuscitado a fim de que nós fôssemos aceitos por Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.