João 11

Iamalele NT (YML_TBL) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Tamu ꞌatamana ꞌana wagava Bedani bei Lasalo i miamia ma novunavo, Meli wata Malida. Melinina kumanina ꞌAuvea Iesu ꞌagena i iwagi bunama magaina ꞌatumaina ꞌwainega, wata navaꞌaunega i tamavelavelalai. Tamu tutuya Lasalo i viga bwaikina begaidi novunavo vala i vetunei Iesu ꞌwaineye i vo, ꞌAuvea, iamu kumanina ꞌu nuakalikalieni bwaikina i viga.”
1 Um homem chamado Lázaro estava doente. Ele era do povoado de Betânia, onde Maria e a sua irmã Marta moravam.
2 — ausente —
2 (Esta Maria era a mesma que pôs perfume nos pés do Senhor Jesus e os enxugou com os seus cabelos. Era o irmão dela, Lázaro, que estava doente.)
3 — ausente —
3 As duas irmãs mandaram dizer a Jesus: — Senhor, o seu querido amigo Lázaro está doente!
4 Tutuyanina Iesu valana i nogai i vona i vo, Viganina i souyeniga Lasalo ꞌwaineye kebu wafaotoga faifaina, siwe i souyeni bega tomotoga fuedi Yaubada i na subiai wata ꞌwainega, yau Natuna i na awaꞌaiꞌaiku.”
4 Quando Jesus recebeu a notícia, disse:
5 Lasalo ma novunavo Iesu i nuakalikaliedi bwaikina, siwe tutuyanina i nogai Lasalo i viga kebu i da nago ꞌwaineye, ꞌatamananina ꞌwaineye i valenogaya bei wata ꞌaiata ꞌailuga i mia.
5 Jesus amava muito Marta, e a sua irmã, e também Lázaro.
6 — ausente —
6 Porém quando soube que Lázaro estava doente, ainda ficou dois dias onde estava.
7 ꞌAiatanidi ꞌadi ꞌailuga i ꞌaꞌavana, mulieta yana tovetutuyamavo i vonedi i vo, Ta na vilada ta na nagoi Iudia.”
7 Então disse aos seus discípulos:
8 Yana tovetutuyamavo i vo, Tove, basenadi bei me Diu igodi i da luvewafamu, wata igodi nuanuamu bei ꞌu na nago.”
8 Mas eles disseram: — Mestre, faz tão pouco tempo que o povo de lá queria matá-lo a pedradas, e o senhor quer voltar?
9 Iesu i vonedi i vo, ꞌAkonadi ꞌwa ꞌasetai ꞌaiata ꞌana ꞌawasasa matatabuna 12. ꞌAwasasanidi ꞌwaidie ta na yabaga kebu ꞌana fata ta na nikeyeda fai fwayafwaya ꞌana mageta ꞌwainega ta ꞌiꞌisadewa.
9 Jesus respondeu:
10 Siwe ꞌaiꞌedi ta na yaba-vuvua lovane, bola ta na nikeyeda fai mageta kebu. Bola yaku tutuya ꞌatumaina i ꞌenoꞌeno, ꞌaku fata a na folofolova.
10 Mas, se anda de noite, tropeça porque nele não existe luz.
11 Iada Lasalo i ꞌenomwadumwadu, siwe ta na nagoi a na luvagoni i na ꞌisa.”
11 Jesus disse isso e depois continuou:
12 Yana tovetutuyamavo i vo, ꞌAuvea, ꞌaiꞌedi i na ꞌenoꞌenovamo ꞌana fata i na veꞌatumai.”
12 — Senhor, se ele está dormindo, isso quer dizer que vai ficar bom! — disseram eles.
13 Siwe Iesu i vonavona i wafaga faifaina, weꞌe yana tovetutuyamavo yadi nuanua i vo, ꞌEno mogitana faifaina i vonavona.”
13 Mas o que Jesus queria dizer era que Lázaro estava morto. Porém eles pensavam que ele estivesse falando do sono natural.
14 Begaidi Iesu i vonaotoga ꞌwaidie i vo, Lasalo i wafa, siwe ꞌaiꞌedi ꞌwaineye taiadi ta da miamiani a da ꞌiveꞌatumaia viga ꞌaisena ꞌwainega bola yami vetumagana mweadi. ꞌAtumaina, ta na nagoi ꞌwaineye yaku folova ꞌwa na ꞌiseni bega yami vetumagana i na vetoketoke.”
14 Então Jesus disse claramente:
15 — ausente —
15 mas eu estou alegre por não ter estado lá com ele, pois assim vocês vão crer. Vamos até a casa dele.
16 Tomasi, tamu ꞌana ꞌeba ꞌainana Natulugaluga tovetutuyamavo ꞌifwaidi i vonedi i vo, Ekwavo, ta na nagoi yada ꞌAuvea taiadi bega ma fueda ta na wafa.”
16 Então Tomé, chamado “o Gêmeo”, disse aos outros discípulos: — Vamos nós também a fim de morrer com o Mestre!
17 Tutuyanina Iesu yana tovetutuyamavo taiadi i leꞌwai saiꞌafo Bedani lilivaneye, tomotoga i vonedi i vo, Lasalo yawaina i ꞌaꞌava, i ꞌenoꞌeno taumaseye ꞌakonadi ꞌaiata 4 i veluagai.”
17 Quando Jesus chegou, já fazia quatro dias que Lázaro havia sido sepultado.
18 Ielusalemega ta na nago Bedani kebu ꞌaniꞌiega, vivideyebegaidi me Diu fuedi i maia Bedani Malida ma taina Meli nuadi i na ꞌiveagiagidi, novudi i ꞌiawediga faifaina.
18 Betânia ficava a menos de três quilômetros de Jerusalém,
19 — ausente —
19 e muitas pessoas tinham vindo visitar Marta e Maria para as consolarem por causa da morte do irmão.
20 Tutuyanina Malida i nogai Iesu i nunago, begaidi i mai i yogoꞌedeꞌedeni, weꞌe Meli i miamia vanuge.
20 Quando Marta soube que Jesus estava chegando, foi encontrar-se com ele. Porém Maria ficou sentada em casa.
21 Malida i veluagai nika i vona Iesu ꞌwaineye i vo, ꞌAuvea, ꞌaiꞌedi ꞌomu taiadi ta da miamiaga ꞌako novuku kebu i da wafaga.
21 Então Marta disse a Jesus: — Se o senhor estivesse aqui, o meu irmão não teria morrido!
22 Mogitana novuku i wafa, siwe a ꞌasetai avaꞌai nuanuamu ꞌu na veluꞌui Yaubada ꞌwaineye i na velemu bega ꞌaivaita ꞌa na veluagai.”
22 Mas eu sei que, mesmo assim, Deus lhe dará tudo o que o senhor pedir a ele.
23 Iesu i voneni i vo, Novumu i na tovoi-vaitugana.”
23 — O seu irmão vai ressuscitar! — disse Jesus.
24 Malida i vo, Eꞌe ꞌakonadi a ꞌasetai ꞌawaie fwayafwaya ꞌana ꞌeba veꞌaꞌava ꞌwaineye i na tovoi-vaitugana.”
24 Marta respondeu: — Eu sei que ele vai ressuscitar no último dia!
25 Wata Iesu i voneni i vo, Yau kumaniku towafa ꞌadi tosivetovoi wata mia-vagata ꞌana toꞌanivelena. ꞌAiꞌedi egavo i na vetumagana ꞌwaikuye mulieta i na wafa, siwe mia ꞌatumaina wata miamia-vagaina i na veluagai.
25 Então Jesus afirmou:
26 Egavo i na vetumagana ꞌwaikuye kebu tamu saiꞌafo i na wafaotoga. Malida, yaku vona deꞌe ꞌu da nuani, ꞌu vetumagana ꞌalo kebu?”
26 e quem vive e crê em mim nunca morrerá. Você acredita nisso?
27 Malida i vo Eꞌe ꞌAuvea yamu vonanina faifaina a vetumagana, wata a ꞌasetai ꞌomu Keliso, Yaubada Natuna wata ꞌana Venuaꞌivina, kumanimu basenadi Yaubada i vonaꞌawaufaufa yamu mai fwayefwayeye faifaina.”
27 — Sim, senhor! — disse ela. — Eu creio que o senhor é o Messias , o Filho de Deus, que devia vir ao mundo.
28 Malida i vonaꞌaꞌava, mulieta i vilai i nago Meli ꞌwaineye ꞌaiseꞌavadi i veifufu i vo, Tove ꞌakonadi i mai, nuanuana ꞌu na nago i na vonemu.”
28 Depois de dizer isso, Marta foi, chamou Maria, a sua irmã, e lhe disse em particular: — O Mestre chegou e está chamando você.
29 Bega Meli i tovoi i lilide i mai Iesu ꞌwaineye.
29 Quando Maria ouviu isso, levantou-se depressa e foi encontrar-se com Jesus.
30 Iesu bola kebu i da souyeni ꞌatamane, avaꞌaibe bei Malida i veluagaiga bei bola i tovotovoi.
30 Pois ele não tinha chegado ao povoado, mas ainda estava no lugar onde Marta o havia encontrado.
31 Me Diu i maiaga Meli ma iana ꞌadi ꞌivenuagiagi faifaina, tutuyanina i ꞌiseni Meli i tovoi i souyeni i lilide i mimai yadi nuanua igodi i vo, I nunago taumaseye bei i na vemogai,” begaidi i yogoꞌwaili.
31 As pessoas que estavam na casa com Maria, consolando-a, viram que ela se levantou e saiu depressa. Então foram atrás dela, pois pensavam que ela ia ao túmulo para chorar ali.
32 Tutuyanina Meli i leꞌwa ma yana veꞌililibu i beꞌu Iesu mataneye i voneni i vo, ꞌAuvea, ꞌaiꞌedi ꞌomu taiadi ta da miamiaga, ꞌako kebu novuku i da wafaga.”
32 Maria chegou ao lugar onde Jesus estava e logo que o viu caiu aos pés dele e disse: — Se o senhor tivesse estado aqui, o meu irmão não teria morrido!
33 Iesu Meli i ꞌiseni me Diu taiadi i vevemogai nuana i vekalikalia wata i nuasako wafa faifaina.
33 Jesus viu Maria chorando e viu as pessoas que estavam com ela chorando também. Então ficou muito comovido e aflito
34 Begaidi i velutoliedi i vo, Avaꞌaibe bei iada ꞌwa veꞌufai?” I voneni i vo, ꞌAuvea ꞌu mai ta na nago ꞌa na vemu.”
34 e perguntou: — Venha ver, senhor! — responderam.
35 Nika Iesu i lumatageu.
35 Jesus chorou.
36 Me Diu i ꞌiseni Iesu ma matageuna begaidi i vo, Vona mogitana, iana i nuakalikalieni bwaikina.”
36 Então as pessoas disseram: — Vejam como ele amava Lázaro!
37 Weꞌe ꞌifwaidi i vo, Tomatasako i ꞌiveꞌatumaia bega wata iana i da ꞌivaiseni yana viga ꞌwaineye nika kebu i da wafaga.”
37 Mas algumas delas disseram: — Ele curou o cego. Será que não poderia ter feito alguma coisa para que Lázaro não morresse?
38 Wata Iesu nuana i vekalikalia saiꞌafo i vaganago taumata ꞌwaineye. Taumatanina ovu matumatu ꞌwaineye, kileu bwaikinega ꞌawana i vetovibodai.
38 Jesus ficou outra vez muito comovido. Ele foi até o túmulo, que era uma gruta com uma pedra colocada na entrada,
39 Iesu tomotoga i vonedi i vo, Kileunina ꞌwa ꞌewai.” Nika Malida towafanina novuna i vo, ꞌAuvea, magai fai ꞌaiata 4 ꞌakonadi i ꞌaꞌava.”
39 e ordenou: Marta, a irmã do morto, disse: — Senhor, ele está cheirando mal, pois já faz quatro dias que foi sepultado!
40 Siwe wata Iesu i voneni i vo, ꞌWa da vo kebu a da vonemu a vo, ꞌAiꞌedi ꞌu na vetumagana ꞌwaikuye, Yaubada yana toketokena ꞌu na ꞌiseni.”
40 Jesus respondeu:
41 Tomotoga kileu i ꞌewai, mulieta Iesu i ꞌisalaka i veluꞌui Yaubada ꞌwaineye i vo, Tamaku, a vekaiwa bwaikina ꞌwaimuye fai bonaku ꞌu noganogaidi.
41 Então tiraram a pedra. Jesus olhou para o céu e disse:
42 ꞌA ꞌasetai mogitana tutuya matatabuna bonaku ꞌu noganogaidi, siwe deꞌe baniꞌodi a veveluꞌuiediga fai nuanuaku tomotoga i na nogai i na vetumagana ꞌomu ꞌu vetuneku a mai.”
42 Eu sei que sempre me ouves; mas eu estou dizendo isso por causa de toda esta gente que está aqui, para que eles creiam que tu me enviaste.
43 Iesu i veluꞌuiꞌaꞌava, mulieta i vegole i vo, Lasalo, ꞌu souyemu.”
43 Depois de dizer isso, gritou:
44 Iesu yana voneye nika Lasalo i tovoi i souyeni taumatayega nimana wata ꞌagena taiadi fanifanidi, wata ꞌunuꞌununa babaniumana. Iesu tomotoga i vonedi i vo, ꞌWa na ꞌiyavuyavuya nika ꞌana fata i na yaba.”
44 E o morto saiu. Os seus pés e as suas mãos estavam enfaixados com tiras de pano, e o seu rosto estava enrolado com um pano. Então Jesus disse:
45 Me Diu fuedi i maiga Meli ꞌwaineye, Iesu yana folova toketokena i ꞌiseni i vetumagana ꞌwaineye.
45 Muitas pessoas que tinham ido visitar Maria viram o que Jesus tinha feito e creram nele.
46 Weꞌe ꞌifwaidi i viladi i nagoi totafalolo Falisi ꞌwaidie i luꞌivona avaꞌai Iesu i ꞌidewaiga faifaina.
46 Mas algumas pessoas voltaram e contaram aos fariseus o que ele havia feito.
47 Begaidi Falisinidi, tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo, wata me Diu yadi Kaniselo taiadi i vaꞌauta i veifufu Iesu faifaina i vo, Baniꞌodi ta na munegi? Tomogonina ꞌeba nuavogana wata ꞌeba nuaꞌewa fuedi i ꞌiꞌidewadewadi.
47 Então os fariseus e os chefes dos sacerdotes se reuniram com o Conselho Superior e disseram: — O que é que nós vamos fazer? Esse homem está fazendo muitos milagres!
48 ꞌAiꞌedi ta na ꞌiseꞌisenimoga, bola tomotoga matatabudi i na vetumagana ꞌwaineye. Bega Loma gabemani tomotoga i na ꞌisedi i na vo, I baibailema i nunagoi Iesu ꞌwaineye,” bega i na maia i na leoda, ꞌida me Diu yada veimea i na geuya, yada vanuga ꞌeba veluꞌui taiadi.”
48 Se deixarmos que ele continue fazendo essas coisas, todos vão crer nele. Aí as autoridades romanas agirão contra nós e destruirão o Templo e o nosso país.
49 Tamu me Diu yadi Kaniselo ꞌana wagava Kaiafa, taunina tovelomu bwaikina malamalanina ꞌwaineye, i vonedi i vo, ꞌOmi ꞌwavaꞌwavami, weꞌe kebu ꞌwa da nuaniga.
49 Então Caifás, que naquele ano era o Grande Sacerdote , disse: — Vocês não sabem nada!
50 I lubwainemi ꞌwa da ꞌasetai Iesu ta na luvewafai bega me Diu matatabuda ta na mia ꞌatumaina. ꞌAiꞌedi kebu i na wafaga, me Loma i na leoda.”
50 Será que não entendem que para vocês é melhor que morra apenas um homem pelo povo do que deixar que o país todo seja destruído?
51 Vonanina Kaiafa i ꞌinanaiga, kebu taunina yana nuanuayega, siwe fai taunina tovelomu bwaikina malamalanina ꞌwaineye begaidi Yaubada yana venuayato ꞌwainega i vona-vagata siwe kebu i da ꞌasetaiga. Yana vonanina ꞌana nuanua mogitana ꞌawaie Iesu i na wafa me Diu matatabudi faifaidi.
51 Naquele momento Caifás não estava falando por si mesmo. Mas, como ele era o Grande Sacerdote naquele ano, estava profetizando que Jesus ia morrer pela nação.
52 Kebu mogitana ꞌaiseꞌavadi faifaidi siwe wata Yaubada natunavo faifaidi i vemiaveꞌeveꞌeꞌelagi ꞌawalawa matatabuna ꞌwaidie, Iesu yana wafa ꞌwainega i na vaꞌaugidi bega natunavo ꞌailaꞌa ꞌaitamogana.
52 E não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo todos os filhos de Deus que estão espalhados por toda parte.
53 Bega tutuyanina ꞌwaineye me Diu toꞌedakumetavo i velamu ꞌaiseꞌavadi i veveifufu-givagiva baniꞌodi i na munega Iesu i na luvewafai.
53 Então, daquele dia em diante, os líderes judeus fizeram planos para matar Jesus.
54 Begaidi Iesu kebu i da yogomagemageta ꞌawalawa Iudia nageneye, faifainanina givagivayega yana tovetutuyamavo taiadi i tauya i nagoi ꞌatamana Ifeleimi, saliꞌavuꞌavu lilivaneye, bei taiadi i miamiani.
54 Por isso ele já não andava publicamente na Judeia, mas foi para uma região perto do deserto, a uma cidade chamada Efraim, e ficou ali com os seus discípulos.
55 Saiꞌafoga me Diu i na sakali Uviꞌagalatagonafaifaina, begaidi tomotoga fuedi ꞌawalawa tulina tulina ꞌwaidiega i laka Ielusalema, nagami i na ꞌilekoa-dewa wata i na tafalolo yadi sauluva baniꞌodi, nuanuadi i na veꞌatumai Yaubada mataneye, mulieta sakalinina i na ꞌidewai.
55 Faltava pouco tempo para a Festa da Páscoa . Muitos judeus foram a Jerusalém antes da festa para tomar parte na cerimônia de purificação .
56 Tomotoganidi Iesu i lulualeniga, wata tutuyanina i vaꞌauta vanuga ꞌeba veluꞌui nageneye ꞌaitamogana ꞌaitamogana i velutolitoli i vo, ꞌWa da nuani, ꞌako Iesu i na mai, ꞌalo kebu?”
56 Eles procuravam Jesus e, no pátio do Templo, perguntavam uns aos outros: — O que é que vocês acham? Será que ele vem à festa?
57 Weꞌe Diu totafalolo Falisi wata tovelomu ꞌadi toꞌedakumetavo taiadi veimea faꞌalina i yatoi i vo, ꞌAiꞌedi aitoi Iesu i na ꞌiseni avaꞌaibe bei i miamiaga i na luꞌivona ꞌwaimeye.” Yadi veimeanina faꞌalina i yatoiga fai nuanuadi Iesu i na ꞌiveꞌavini.
57 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus queriam prender Jesus. Por isso tinham dado ordem para que, se alguém soubesse, contasse onde ele estava.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.