Marcos 4

Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Zezu tii sa̰w fére nzoɓri fe ɓa kḭ rɔɓay ká nzaa maambii ká Galele. Ruɔ nzoɓri ŋgḭi ɓamba mbṵ kḭ mɛr mɛr í kiri ni ha̰ ni hil a kaw ɓil tuo ká tul maambii, a pɔŋ ruɔ nzoɓkeri riw bele kaw siri ká nzaa maambii na.Zezu kaw ɓil tuo a fere nzoɓri fe.|src="CN01705C.TIF" size="span" loc="Mrk 4.1-9" copy="David C. Cook" ref="4.1"
1 Jesus pôs-se novamente a ensinar, à beira do mar, e aglomerou-se junto dele tão grande multidão, que ele teve de entrar numa barca, no mar, e toda a multidão ficou em terra na praia.
2 Ka fere ri feri ŋgḭi ɓamba ɓáy faa law ɓayri mii:
2 E ensinava-lhes muitas coisas em parábolas. Dizia-lhes na sua doutrina:
3 «Te suku-rì í laa key! Nzoɓ pay mbḭw munu tḭi a se wáa ɓe ɓay mii pa̰ra fe pay.
3 Ouvi: Saiu o semeador a semear.
4 Zaɗkaʼa ɗo míi pa̰ra fe pay na báyḭi lɛ, pa̰rɛ ha̰nɛri toɗ kporoŋ kporoŋ zuɔ lafaa. Lɛɛ, nduyri vi í re.
4 Enquanto lançava a semente, uma parte caiu à beira do caminho, e vieram as aves e a comeram.
5 A pa̰rɛ ha̰nɛri laa lɛ, ga̰y zuɔ tul tisaw ká siri laa tul-e ndḭi munu hɔy. Lɛɛ, fe paykeri na uru vbuɓuɓu, ɓay ḭi lɛ, siri laa tul tisawke na laa hɔy.
5 Outra parte caiu no pedregulho, onde não havia muita terra; o grão germinou logo, porque a terra não era profunda;
6 A zaɗka síe zaŋ báyḭi lɛ, ví nzuŋ vay fe paykeri na ha̰ ni huɔ wǔɔ, ɓay ḭi lɛ, sa̰w-ɛ ɓar siri ŋgḭi ya.
6 mas, assim que o sol despontou, queimou-se e, como não tivesse raiz, secou.
7 A pa̰rɛ ha̰nɛri ga̰y zuɔ ɓil ŋgatukruri nda̰w, lɛ, ŋgatukruri na uru a kpaŋ tul fe paykeri na ha ri lie mbḭw ya.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; estes cresceram, sufocaram-na e o grão não deu fruto.
8 Roo lɛ, pa̰rɛ ha̰nɛri ga̰y zuɔ tusiri kere, lɛ, fe paykeri na tḭi ɓáy kere a gaŋ a lie ɓáy kere. Ha̰nɛri ɗaa pa̰ra ɓa síŋ say, ha̰wri ɗaa pa̰ra ɓa síŋ yie, a ɓil-eri laa lɛ, ɗaa pa̰ra ɓa ike mbḭw.»
8 Outra caiu em terra boa e deu fruto, cresceu e desenvolveu-se; um grão rendeu trinta, outro sessenta e outro cem.
9 Falɛ ku lɛ, Zezu ɓaa ha ri mii: «Nzoɓ ká ɗo ɓáy suku ɓay láake lɛ, ka laa.»
9 E dizia: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça!
10 Zaɗka Zezu naa sùo-ɛ ɓáy ruɔ nzoɓri na báyḭi lɛ, nzoɓri ká i ɗo lakun-ɛ ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri ká duɔ falɛ siɗi na, í vbi ni ɓay haŋa ni ka tína sa̰w law ɓayri na ha ri laa.
10 Quando se acharam a sós, os que o cercavam e os Doze indagaram dele o sentido da parábola.
11 Lɛɛ, ka yḭiŋra ɓáy ɓay ha ri mii: «Ɓaarì na, fe ká ɗo zaɗ muni ká se tul faa ká Ŋgɛrɛwṵru réke mbay ká tul nzoɓri na ka ha rì kɔ. Roo lɛ, nzoɓ ha̰wri na, i laa ɓayke ɓáy faa law ɓayri kḭ hɔy,
11 Ele disse-lhes: A vós é revelado o mistério do Reino de Deus, mas aos que são de fora tudo se lhes propõe em parábolas.
12 ɓay haŋa ɓo,
12 Desse modo, eles olham sem ver, escutam sem compreender, sem que se convertam e lhes seja perdoado.
13 Falɛ lɛ, Zezu ɓaa ha ri mii: «Ì laa sa̰w law ɓay na key ya wṵ̌m lɛ woo? A wa̰a, ì ɗáa mina nda̰w rɔɔ ɓay láa sa̰w law ɓay ha̰wri riw bele lɛ?
13 E acrescentou: Não entendeis essa parábola? Como entendereis então todas as outras?
14 Nzoɓ mii pa̰ra fe pay na ɗo munu ɓa nzoɓ káa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru.
14 O semeador semeia a palavra.
15 A nzoɓ ha̰nɛri laa lɛ, i ɗo munu ɓa lafaa ká pa̰ra fe pay ga̰y zuɔ ɗi. Zaɗka i laa ɓayke na báyḭi lɛ, *Satan vi koɗ hɔy a naa ɓay na ká i ru ɗo ɓil law-ri na hɔ̰́n ɓa fal.
15 Alguns se encontram à beira do caminho, onde ela é semeada; apenas a ouvem, vem Satanás tirar a palavra neles semeada.
16 Ɗo faa mbḭw munu nda̰w, nzoɓ ha̰nɛri ɗo munu ɓa tul tisaw ká pa̰ra fe pay ga̰y zuɔ ɗi, lɛ, sa̰w-ɛ ɓar siri ya. Ɓari na, zaɗka i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru na, i ya̰a koɗ hɔy ɓáy suoriya.
16 Outros recebem a semente em lugares pedregosos; quando a ouvem, recebem-na com alegria;
17 Lɛɛ, i ha̰ Ɓayke na ɓar sa̰w ká ɓil law-ri ya; i ɗo tul Ɓayke na bole ɗi ndḭi hɔy. Zaɗka fe sɛkɛ, mase fe ɗáa nun tuɔ síe tḭi tul-ri ɓay tul Ɓay Ŋgɛrɛwṵru na lɛ, i pɔŋ mbika law-ri na yak.
17 mas não têm raiz em si, são inconstantes, e assim que se levanta uma tribulação ou uma perseguição por causa da palavra, eles tropeçam.
18 Nzoɓ ha̰nɛri rɔɓay, i ɗo munu ɓa pa̰ra fe pay ká ga̰y zuɔ ɓil ŋgatukruri. Nzoɓkeri ku na, i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru na kḭ,
18 Outros ainda recebem a semente entre os espinhos; ouvem a palavra,
19 roo lɛ, ker ɓay feri ká tusiri key, mase kɔn feziŋari ká ula ri, mase kɔn feri ɓoɗ ɓoɗ ká ɗo ɓil law-ri na, kpaŋ Ɓayke na ha̰ pa̰rɛ mbḭw tiya.
19 mas as preocupações mundanas, a ilusão das riquezas, as múltiplas cobiças sufocam-na e a tornam infrutífera.
20 A nzoɓ ɓil-eri laa lɛ, i ɗo munu ɓa pa̰ra fe pay ká ga̰y zuɔ tusiri kere. Ɓa nzoɓri ká i laa Ɓay Ŋgɛrɛwṵru í ya̰a ɓo law-ri, a í lie lereke ɗo ɗi. Lereke ha̰nɛri ɓa síŋ say, ha̰wri ɓa síŋ yie, a ɓil-eri laa lɛ, ɓa ike mbḭw.»
20 Aqueles que recebem a semente em terra boa escutam a palavra, acolhem-na e dão fruto, trinta, sessenta e cem por um.
21 Falɛ lɛ, Zezu ɓaa ha ri mii: «Wa̰a, nzoɓ a mbika huu ndele a ɗaa sìi rɔɔ, a ɗaa tuŋguo guɓa ɗi, mase a ɗaa sìi sa̰w ŋgɔŋ ɗokro lɛ? Úwaa, munu ya! Wa̰a, ndaɗ ɓay ɗaa sìi tutakra ya lɛ woo?
21 Dizia-lhes ainda: Traz-se porventura a candeia para ser colocada debaixo do alqueire ou debaixo da cama? Não é para ser posta no candeeiro?
22 Tusuɛke lɛ, feri riw bele ká ɗo lanzɔŋ na, namke vi lɛ, a tḭ́i ɗo zaɗ hie gbay gbay ká nun nzoɓri. A feri riw bele ká ɗo zaɗ muni kara, feke na a tḭ́i ɗo kɛlɛ gbay gbay ha̰ nzoɓri kɔ.
22 Porque nada há oculto que não deva ser descoberto, nada secreto que não deva ser publicado.
23 Nzoɓ ká ɗo ɓáy suku láa ɓay lɛ, ka laa.»
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, que ouça.
24 Ka ɓaa ha ri na rɔɓay mii: «Ɓay ká ì laa na, ì kɔ ɓáy kere nda̰w rɔ! Faa mbḭw munu ká ì lie fe ha nzoɓri na, ɓe nda̰w ze Ŋgɛrɛwṵru a líeke fe ha rì; ze fe kḭ kara a ɗáa nde ɗi ha rì rɔɓay.
24 Ele prosseguiu: Atendei ao que ouvis: com a medida com que medirdes, vos medirão a vós, e ainda se vos acrescentará.
25 Tusuɛke lɛ, nzoɓ ká ɗo ɓáy fe na, Ŋgɛrɛwṵru a haŋa ni kḭ nde tul-e. Roo lɛ, nzoɓ ká ɗǒke ya na, ha̰y ká ndḭi káʼa ɗǒke na kara, kaʼa náa ɗɔɗ a pɔŋ ni.»
25 Pois, ao que tem, se lhe dará; e ao que não tem, se lhe tirará até o que tem.
26 Zezu ɓaa ha ri na rɔɓay mii: «Réke mbay Ŋgɛrɛwṵru ká tul nzoɓri na ɗo munu ɓa nzoɓ ká ru mḭiri ká ɓil wáa.
26 Dizia também: O Reino de Deus é como um homem que lança a semente à terra.
27 Zaɗka rúkake ɔ báyḭi lɛ, nzoɓke zɔl a se puɔ. Suŋ ɓáy ɓisie, ze ka na-nam mase ka kaw siya nzokɗo hɔy kara, fe pay na tḭi a ŋgɔŋ ha̰ nzoɓ wáa na kɔ ŋgɔ́ŋke ya wṵ̌m.
27 Dorme, levanta-se, de noite e de dia, e a semente brota e cresce, sem ele o perceber.
28 Tusiri na uru fe pay sùo-ɛ. Titire lɛ, fe pay na ɗaa vay; falɛ lɛ, ka ɗaa tul; rɔɔ a hṵu ɓáy kere.
28 Pois a terra por si mesma produz, primeiro a planta, depois a espiga e, por último, o grão abundante na espiga.
29 Zaɗka fe pay na ŋgɔŋ báyḭi lɛ, nzoɓke na vi ɓáy mii a vbieke, ɓay ḭi lɛ, few vbíe fe pay na vi ro.»
29 Quando o fruto amadurece, ele mete-lhe a foice, porque é chegada a colheita.
30 Zezu ɓaa na rɔɓay mii: «Fe ḭi rɔɔ náa mgbakari ɓay líeke réke mbay Ŋgɛrɛwṵru ká tul nzoɓri ká tusiri key na lɛ? Mase ɓáy faa law ɓay ḭi nda̰w rɔɔ, náa ɗáari ha ri láake ɓay ká se tul-e na lɛ?
30 Dizia ele: A quem compararemos o Reino de Deus? Ou com que parábola o representaremos?
31 Réke mbay Ŋgɛrɛwṵru na ɗo munu ɓa pa̰ra túŋ. Ká sakra mḭiriri riw bele ká tusiri key na, pa̰rake na ŋgɔɓ ya kakalke,
31 É como o grão de mostarda que, quando é semeado, é a menor de todas as sementes.
32 roo lɛ, zaɗka i mii ni na, ka tḭi a ví ŋgɔɓ mbaa fe pay ha̰wri riw bele. Nzaa tɔykeri na ŋgɔɓ ɓamba ha̰ nduyri maa kaw temke í ɗaa kpaŋ ɓari ɗo ɗi.»
32 Mas, depois de semeado, cresce, torna-se maior que todas as hortaliças e estende de tal modo os seus ramos, que as aves do céu podem abrigar-se à sua sombra.
33 Ɓe mini ze, Zezu fere ri Ɓay Ŋgɛrɛwṵru ɓáy faa kḭri law ɓayri ká mini key ŋgḭi ɓamba ha̰ nzoɓri, maa ɓáy zaɗ hṵrusuo-ri ká ɓay haŋa ri láake ɓaykeri na.
33 Era por meio de numerosas parábolas desse gênero que ele lhes anunciava a palavra, conforme eram capazes de compreender.
34 Ɓay káʼa ɓaa ha ri taŋ mbika law ɓay ya na, tiya, roo lɛ, zaɗka ɓáy leɗ nduoɓal-ɛri huo-ri hɔy i kaw na, ka tina sa̰w ɓaykeri riw bele ha ri laa.
34 E não lhes falava, a não ser em parábolas; a sós, porém, explicava tudo a seus discípulos.
35 Namke ku ká ɓa láw na, Zezu ɓaa ha̰ leɗ nduoɓal-ɛri mii: «Náa séri ɓa nzaa kporombii ká fi kɛlu.»
35 À tarde daquele dia, disse-lhes: Passemos para o outro lado.
36 Lɛɛ, i pɔŋ ruɔ nzoɓri kaw zaɗɛ ku, í kaw ɓil tuo ká Zezu kaw ɗi a í se ziŋ ni. Bawda tuo ha̰nɛri ɗo lakun-ɛ taa ɓe nda̰w.
36 Deixando o povo, levaram-no consigo na barca, assim como ele estava. Outras embarcações o escoltavam.
37 Báyḭi lɛ, zuu bura uru bivbiɗ a tii sa̰w kúuka ha̰ mbii nda tuo paw pǎw a kal a mbaa ɓil tuo na.
37 Nisto surgiu uma grande tormenta e lançava as ondas dentro da barca, de modo que ela já se enchia de água.
38 Roo lɛ, Zezu ɗaa fe geɗe tul-e a na-nam ká tigba̰a tuo na. Lɛɛ, leɗ nduoɓal-ɛri tuma ni í gúuke fe ha̰ ni mii: «Mbay, huɗ káʼa ika naari key na wa̰a, mù kɔ ɓa fe ya lɛ woo?»
38 Jesus achava-se na popa, dormindo sobre um travesseiro. Eles acordaram-no e disseram-lhe: Mestre, não te importa que pereçamos?
39 Báyḭi lɛ, Zezu uru saa tul nam a ɓaa ɓay ŋgɔ-ŋgɔŋ ziŋ zuu ɓáy mbii na mii: «Pɔŋ! Mgba nzaa-a!» Lɛɛ, nzaa zuu na kuŋ nzɛɗ ha̰ zaɗ ɗo ndiŋ.
39 E ele, despertando, repreendeu o vento e disse ao mar: Silêncio! Cala-te! E cessou o vento e seguiu-se grande bonança.
40 Falɛ ku lɛ, ka ɓaa ha̰ leɗ nduoɓal-ɛri mii: «Ɗaa mina rɔɔ, ì ɓa toko mini key lɛ? Wa̰a, ì ɗaa law-rì ɓo tul-i ya ɓáy lɛ?»
40 Ele disse-lhes: Como sois medrosos! Ainda não tendes fé?
41 Hḭɛ ɗaa ri ŋgḭi ɓamba ha ri ɓaa ɓay ká sakra kḭ mii: «Nzoɓ ni key na wa̰a, ɓa nzoɓ ve nda̰w rɔɔ, zuu ɓáy mbiiri kara ɗaa vu mbom ɓo tul-e mini key lɛ?»
41 Eles ficaram penetrados de grande temor e cochichavam entre si: Quem é este, a quem até o vento e o mar obedecem?

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.