Atos 27

Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Zaɗka Fetus mbi nzi-ɛ ɓay haŋa ɓuru kaw ɓil bawda tuo ɓúru se tusiri Itali na báyḭi lɛ, i pɔŋ Pol ɓáy nzoɓ ha̰nɛri ká i naa hul sal na zuɔ ɓil nduo ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ká riŋ-ɛ ɓa Zuliyus. Ɓe na, ka re tul nzoɓ yṵmri ɓa isɔɗ ká tul kuɗu nzoɓ yṵmri ká i ɗi ri ɓa nzoɓ yṵmri ká puoruo Mbay Sezar.
1 Quando chegou a hora, zarpamos para a Itália. Paulo e muitos outros prisioneiros foram colocados sob a guarda de um oficial romano chamado Júlio, capitão do Regimento Imperial.
2 Báyḭi lɛ, ɓuru hil ɓúru kaw ɓil bawda tuo ká uru saa Adaramiti a se ɓa puori ká ɗo nzaa kporombii ká kuɗu zaɗ ká Azi ɓúru zɔl. Arisitak, ká ɓa nzoɓ ká Tesalonik ká kuɗu zaɗ ká Maseduwa̰n na se ziŋ ɓuru mbḭw hɔy.
2 Aristarco, um macedônio de Tessalônica, nos acompanhou. Partimos num navio que tinha vindo do porto de Adramítio, no litoral noroeste da província da Ásia. Estavam previstas diversas paradas em portos ao longo da costa.
3 Nzaaruoke na, ɓuru ta̰a ká Sido̰n. Lɛɛ, Zuliyus ɗaa law kere ziŋ Pol a pɔŋ faa ha̰ ni ɓay haŋa ni ka se ɓil puɔ ká luo nzoɓ buɔ-ɛri ha ri sɔ ni ká tul feri káʼa se síeke.
3 No dia seguinte, quando ancoramos em Sidom, Júlio demonstrou bondade a Paulo permitindo-lhe que desembarcasse para visitar amigos e receber ajuda material deles.
4 Úru saa zaɗ nu ku báyḭi lɛ, ɓuru hil ɓúru kaw ɓil bawda tuo ɓúru kal ɓáy lakun tukuɗu mbii ká Sipir ɓúru laɓa ɓáy nzaakoŋ ká zuu kuu ɗi ŋgḭi ya, ɓay ḭi lɛ, zuu kuu ŋgḭi ɓamba ká ɓil mbii a suɔ nun ɓuru.
4 Quando partimos de lá, fomos costeando a ilha de Chipre, devido aos ventos contrários que tornavam difícil manter o rumo.
5 Falɛ ku lɛ, ɓuru tuo maambii ká ɗo ɗi ya ɓáy kuɗu zaɗ ká Silisi ɓáy Pamfili, ɓúru tḭi Mira ká ɗo kuɗu zaɗ ká Lisi.
5 Prosseguindo por mar aberto, passamos pelo litoral da Cilícia e da Panfília, chegando a Mirra, na província de Lícia.
6 Zaɗ nu ku báyḭi lɛ, ŋgɛrɛnzoɓ yṵm na ziŋ bawda tuo kḭ ká uru saa Alezandere, a ɗo ɗi ya ɓay séke ɓa tusiri Itali, ze a ha̰ ɓuru hil ziŋ ni mbḭw hɔy ɓúru zɔl.
6 Ali, o oficial no comando encontrou um navio egípcio de Alexandria que estava de partida para a Itália e nos fez embarcar.
7 Ɓuru ɗaa nam ŋgḭi maa fe, ɓúru se ɓáy ɓil mbii na ɗaka ɗaka ɓúru ta̰a ká ɗi pɔɗɔ pɔɗɔ kpṵru nda̰w rɔɔ, ɓúru tḭi ɓúru kɔ tul puo ká Sinide ká ɗo pol ɓuru dil. Munu ká zuu kuu a suɔ nun ɓuru ká ɓuru nzaa faa kpṵy, ɓúru ziŋ faa séke ɓa pola ya na báyḭi lɛ, ɓuru yḭ̀i ɓúru ra̰a ɓúru se nun ɓuru ɓa tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ɓúru tḭi tḭw zaɗ ká ɗi ká riŋ-ɛ ɓa Salmone. Falɛ lɛ, ɓuru kal ɓúru ra̰a ɓáy bawda tuo na, ɓúru se ɓáy nzaakoŋ ká fi mbḭɛ.
7 Navegamos vagarosamente por vários dias e, depois de muita dificuldade, nos aproximamos de Cnido. Por causa dos ventos contrários, atravessamos para Creta, acompanhando o litoral menos exposto da ilha, defronte ao cabo de Salmona.
8 Ɓuru kaa tɔrɔm ká nzaakoŋ na ku kpṵru nda̰w rɔɔ, ɓúru tḭ́ike zaɗ mbḭw munu ká riŋ-ɛ ɓa Zaɗ Ɗol Tuori ɓúru ta̰a ká ɗi. Zaɗɛ ku na ɗo ɗi ya ɓáy ŋgɛrɛpuo ká Laze.
8 Costeamos a ilha com grande esforço, até que chegamos a Bons Portos, perto da cidade de Laseia.
9 Munu ká namri kal ŋgḭi ɓamba na, se-seɗ ɓa pola ɓáy bawda tuo na ɓa huɗ, ɓay ḭi lɛ, few varu kere na kal ɓáy nam ká Ziɓri sǎŋke sùo-ri í sṵ fe ya na. Sa̰wke mini ze, Pol baka nzoɓ peɗ tuori a ɓaa ha ri mii:
9 Havíamos perdido muito tempo. As condições climáticas estavam se tornando perigosas para a navegação, pois se aproximava o fim do outono, e Paulo tratou dessa questão com os oficiais do navio.
10 «Yṵ-iri woo! Mì kɔ ku na, zaɗka náa zɔlri timbɛɗɛ key ɓáy faa mbii lɛ, a ɓá ɓíɛ naari. Tuo ɓáy soɓari ká zuɔ ɓil-e na a ɓíɛ riw bele, a naari nzoɓri ká náa káwri ɓil-e kara, a ɓá huɗ naari nda̰w.»
10 Disse ele: “Senhores, se prosseguirmos, vejo que teremos problemas adiante. Haverá grande prejuízo para o navio e para a carga, e perigo para nossa vida”.
11 Roo lɛ, ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ká kɔrɔ Pol na, ɗaa law-ɛ ɓo tul nzoɓ mgbaka ŋgɔŋ bawda tuo ɓáy ŋgɛrɛ tul nzoɓ bawda tuo hɔy, a hii ɓay ɗáa law-ɛ ɓo tul ɓay ká Pol baka ri na ya.
11 Mas o oficial encarregado dos prisioneiros deu mais ouvidos ao capitão e ao proprietário do navio que a Paulo.
12 Munu ká Zaɗ Ɗol Tuori ká ɓil fewri key, ɓa zaɗ kere ká ɓay káw ɗi ya na báyḭi lɛ, ruɔ nzoɓ ha̰nɛri ká sakra ɓuru mbi nzaa-ri ɓay haŋa ɓuru nzáara faa ɓo, zaɗka ɓuru ziŋ faa lɛ, ɓuru se nun ɓuru ɓa pola ɓúru tḭi Finɛz. Puoke ku na ɓa zaɗ ɗol kere ká tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ká nzoɓri ɗo ɗi í kɔ-kɔ́m ɓa zaɗ riŋ síe ká laɓil-e fi gel nda̰w, ká laɓil-e fi hoɗo nda̰w pi. Ɓe ze, i hii ɓay haŋa ɓuru kḭri ɓúru káw ɗi ɓáy fewri ká zuu kúuke nda̰w, mbam tɔke nda̰w pi.
12 E, uma vez que Bons Portos era uma enseada aberta, um péssimo lugar para passar o inverno, a maioria da tripulação desejava ir a Fenice, que ficava mais adiante na costa de Creta, e passar o inverno ali. Fenice era um bom porto, com abertura apenas para o sudoeste e o noroeste.
13 Nam mbḭw munu ká zuu uru saa fi hoɗo a tii sa̰w kúuka perere na báyḭi lɛ, nzoɓ bawda tuori na ker í ɓaa mii, fe ká ɓari mbi nzaa ɓari ká ɗi na, fe káʼa hiya̰ŋ faake hiya̰ŋ na tiya. Ro, nzoɓ peɗ bawda tuori na kuɔ fe ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw na í ɗaa ɓo ɓil-e, í ha̰ ɓuru se nun ɓuru ɓa pola maa ɓáy nzaakoŋ ká tukuɗu mbii ká Kɛrɛɗ na.
13 Quando um vento leve começou a soprar do sul, os marinheiros pensaram que conseguiriam chegar lá a salvo. Por isso, levantaram âncora e foram costeando Creta.
14 Waka ya hɔy lɛ, zuu bura uru giŋgiŋ saa fi zaɗ tḭ́i síe laɓil-e fi gel. Ɓa zuu ká uru saa tul kuori ká tukuɗu mbii ká Kɛrɛɗ ká i ɗi ɓa zuu ká uru saa fi zaɗ tḭ́i síe laɓil-e fi gel. Zuuke kuu giŋgiŋ,
14 Mas o tempo mudou de repente, e um vento com força de furacão, chamado Nordeste, soprou sobre a ilha e nos empurrou para o mar aberto.
15 a mbi nzaa bawda tuo na mari ɓa zaɗ kḭ ha̰ bawda tuo na uma seɗ kpṵy. Báyḭi lɛ, ɓuru kaw munu hɔy ro ha̰ zuu kuɔ ɓuru a séke munu ká law-ɛ hii.
15 Como os marinheiros não conseguiam manobrar o navio para ficar de frente para o vento, desistiram e deixaram que fosse levado pela tempestade.
16 Zuu na kuɔ ɓuru ha̰ ɓuru kal ká laɓil vu tukuɗu mbii fi mbḭɛ ká zuu kuu ɗi ŋgḭi ya ká riŋ-ɛ ɓa Koda, ha̰ ɓuru ya̰a ɔ̰mi ndḭi ká ɗi. Ɓuru kaa tɔrɔm nda̰w rɔɔ, ɓúru ziŋ faa ɓúru mbi vu tuo ká i siŋ ɗo fal bawdake na, ɓúru ɗaa ɓo ɓil-e.
16 Navegamos pelo lado menos exposto de uma pequena ilha chamada Cauda, onde, com muito custo, conseguimos içar para bordo o barco salva-vidas que viajava rebocado.
17 Zaɗka i mbi vu tuo na ɓo siya báyḭi lɛ, i kaari bawda tuo na ɓáy sal lari kpiɗik kpiɗik ha̰ ni ŋgɔŋ kpaŋ kpaŋ. Rɔɓay, i leke tuo ɓáy fe peɗkeri riw bele, í ɗaa ɗo ɓay haŋa zuu ka kúɔ ri ŋgḭi ya, ɓay ḭi lɛ, i hḭɛ í ɓaa mii, bawda tuo na a dáa dikuɗi ká ɗo ɗi ya ɓáy Libi. Ɓe munu nda̰w rɔɔ, zuu na kuɔ ɓuru a séke munu ká law-ɛ hii ɓáy.
17 Então os marinheiros amarraram cordas em volta do casco do navio para reforçá-lo. Temiam ser arrastados para os bancos de areia de Sirte, diante do litoral africano, por isso baixaram a âncora flutuante para desacelerar o navio e deixaram que fosse levado pelo vento.
18 Munu ká bawda zuu kuu bivbiɗ bivbiɗ ha̰ mbii laŋ bawda tuo beŋna beŋna na báyḭi lɛ, nzaaruoke ku na i tii sa̰w fá̰a soɓari í vbuku zuɔ maambii.
18 No dia seguinte, como ventos com força de vendaval continuavam a castigar o navio, a tripulação começou a lançar a carga ao mar.
19 Ndeke ɗi nam sayke na, i nan fe peɗ bawda tuo ha̰nɛri ɓáy nduo-ri kḭ í vbuku zuɔ maambii.
19 No terceiro dia, removeram até mesmo parte do equipamento do navio e o jogaram fora.
20 Lɛɛ, ká ɓil namri ká kal maa fe na, ɓuru kɔ nun síe ya nda̰w, mbaymawri ya nda̰w pi. Bawda zuu na kuu ɓaŋguɔ a ha̰ law ɓuru kuŋ mbii gbaɗ, ɓúru ɓaa mii, ɓuru hu-huka ro ɓo, ɓuru ti tḭ́i suku mbǎa.
20 A tempestade terrível prosseguiu por muitos dias, escondendo o sol e as estrelas, até que perdemos todas as esperanças.
21 Munu ká i sṵ fe ya nam maa fe na báyḭi lɛ, Pol uru siya ká sakra ɓari a ɓaa ha ri mii: «Yṵ-iri! Ɓa fe ká ì laa ɓay ɓi ká mì ɓaa ha rì pola, a í uru saa tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ya na lɛ, a ɗoko ɓáy kere hɔy ɓo, náa ti ɗokori ɓil kɔ́kɔ sɛkɛ feri mini key ya nda̰w, náa ti ɓíɛri ya nda̰w pi.
21 Fazia tempo que ninguém comia. Por fim, Paulo reuniu a tripulação e disse: “Os senhores deveriam ter me dado ouvidos no princípio e não ter deixado Bons Portos. Teriam evitado todo este prejuízo e esta perda.
22 Timbɛɗɛ key na, mì koɗ rì ɓay haŋa rì siŋ law-rì, ɓay ḭi lɛ, nzoɓ mbḭw ká sakra ɓaarì key na ti huka ya. Roo lɛ, bawda tuo hɔy ze a ɓíɛ.
22 Mas tenham bom ânimo! O navio afundará, mas nenhum de vocês perderá a vida.
23 Mì ɓaa ha rì munu, ɓay ḭi lɛ, Ŋgɛrɛwṵru ká mì ɓa nzoɓ taa ɓe mí ɗaa peɗ ha̰ ni na, pie leɗ nzaapeɗ ká nulue tḭi tul-i suŋɛ
23 Pois, ontem à noite, um anjo do Deus a quem pertenço e sirvo se pôs ao meu lado
24 a ɓaa ha̰ mì mii: “Pol, mu hḭ́ɛ ya! Ɗo nun haŋa mù ɓaa ɓay mú yǎ̰ake sùo-ɔ ká pol Mbay Sezar. Mu kɔ, nzoɓri riw bele ká i kaw ɓil bawda tuo ziŋ mù key na, Ŋgɛrɛwṵru ɗaa kere ziŋ ri ɓáy faa ɓo, ɓay haŋa ri kaw ɓáy kumnun.”
24 e disse: ‘Não tenha medo, Paulo! É preciso que você compareça diante de César. E Deus, em sua bondade, concedeu proteção a todos que navegam com você’.
25 Sa̰wke mini ze, yṵ-iri, ndaɗ ɓay haŋa rì siŋ law-rì, ɓay ḭi lɛ, mì ɗaa law-i ɓo tul Ŋgɛrɛwṵru. Ɓay káʼa ɓaa ha̰ mì na, fekeri a ɗoko munu na kḭ.
25 Portanto, tenham bom ânimo! Creio em Deus; tudo ocorrerá exatamente como ele disse.
26 Roo lɛ, ɗo nun haŋa bawda tuo na ka daa dikuɗi ká ɗo lakun tukuɗu mbii ká zaɗ ha̰nɛ munu.»
26 É necessário, porém, que sejamos impulsionados para uma ilha”.
27 Ndeke ɗi nam duɔ falɛ niŋke ká ɓa suŋ na báyḭi lɛ, bawda zuu na kuɔ ɓuru ɓa lie ɓa lew ɓaŋguɔ ká law sikɗa Maambii Mediterane. Maa ɓáy nzaa zaɗ buo báyḭi lɛ, nzoɓ peɗ bawda tuori na tul-ri loŋ ri wṵ̌y ha ri ker mii, ɓari tɔ̀ŋ ɗi ya ɓáy tusiri.
27 Por volta da meia-noite, na décima quarta noite de tempestade, enquanto éramos levados de um lado para o outro no mar Adriático, os marinheiros perceberam que estávamos perto de terra firme.
28 Báyḭi lɛ, i mbi sal i siŋ fe híike ha̰nɛ ɗo ɗi í vbu ɓo mbii í kuɔ vi kɛlɛ í lie í kɔ lɛ, ɓa tunduo gbarak gbarak síŋ siɗi. Rɔɓay, zaɗka i se ndḭi ɓa pola na, i lie na rɔɓay. Líeke taa ɓe nu ku báyḭi lɛ, tunduo gbarak gbarak ɓa duɔ falɛ ndeɓe hɔy ro.
28 Lançaram a sonda e verificaram que a água tinha 37 metros de profundidade. Um pouco depois, lançaram a sonda novamente e encontraram apenas 27 metros.
29 Lɛɛ, i ɗaa hḭɛ ɓay bawda tuo káʼa dár tisawri, ze í fa̰a fe híikeri ká ɓa niŋ ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw ká zuɔ ɓil bawda tuo na, í siŋ sal ɗo ɗi, rɔɔ í vbuku zuɔ tigba̰a mbii, ɓo zaɗka faa ɗo ɗi lɛ, fekeri na ka mgba bawda tuo na ka ɗo zaɗ mbḭw ha̰ ɓari gíyaŋke nzaaruo káʼa sil.
29 Temiam que, se continuássemos assim, seríamos atirados contra as rochas na praia. Por isso, lançaram quatro âncoras da parte de trás do navio e ansiavam para que o dia chegasse logo.
30 Lɛɛ, nzoɓ peɗ bawda tuori na i nzaa faa ɓay ɗú, ze í mbi vu tuo ká ɗo ɓil bawda tuo na, í ɗaa ɓo mbii rìi fe ká i hii ɓay síŋ fe híikeri ɗo nzaa mṵu tuo ŋgɔɓke í vbuku zuɔ mbii.
30 Dando a entender que iriam lançar as âncoras da parte da frente, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas, na tentativa de abandonar o navio.
31 Zaɗka Pol kɔ munu báyḭi lɛ, ka ɓaa ha̰ ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ɓáy nzoɓ yṵmri mii: «Nzoɓ niri key na, i kaw ɓil bawda tuo naari key ya lɛ, i ti zíŋ faa ká ɓay ya̰aŋa sùo-ri ya.»
31 Paulo, então, disse ao oficial no comando e aos soldados: “Se os marinheiros não permanecerem a bordo, vocês não conseguirão se salvar”.
32 Báyḭi lɛ, nzoɓ yṵmri na kuɗ sal ká i síŋke vu tuo na, í pɔŋ ha̰ ni tɔɗɔ ɓo mbii a kal.
32 Então os soldados cortaram as cordas do barco salva-vidas e o deixaram à deriva.
33 Ndḭi munu ká ɓay haŋa nzaaruo sil na báyḭi lɛ, Pol ɓo nzoɓri riw bele ɓay haŋa ri sṵ fe. Ka ɓaa ha ri mii: «Vuri key na, ɓa nam duɔ falɛ niŋke ro, ze mbii fe sṵm tɔɗɔ ɓo ɓil-ri ya, a í giyaŋ kekeke munu taŋ sṵŋa fe.
33 Enquanto amanhecia, Paulo insistiu que todos comessem. “De tão preocupados, vocês não se alimentam há duas semanas”, disse ele.
34 Sa̰wke mini ze, mì koɗ rì ɓay haŋa rì sṵ fe. Ɓe ze ɓa fe káʼa haŋa rì hṵrusuo a í káwke ɓáy kǔora. Ì kɔ, sṵy tul nzoɓ mbḭw mini ká sakra ɓaarì key hɔy kara ti zéeke gɔr ya.»
34 “Por favor, comam alguma coisa agora, para seu próprio bem. Pois nem um fio de cabelo de sua cabeça se perderá.”
35 Fal ɓay ká Pol ɓaa ha̰ ɓuru munu na ku báyḭi lɛ, ka mbi maapa a ɗaa taambɔl ha̰ Ŋgɛrɛwṵru ká nun nzoɓri riw bele, rɔɔ a haw a tii sa̰w sṵŋa.
35 Em seguida, tomou um pão, deu graças a Deus na presença de todos, partiu-o em pedaços e comeu.
36 Ɓe nu ku báyḭi lɛ, ɓari riw bele na, i siŋ law-ri ŋgɔ-ŋgɔŋ í sṵ fe.
36 Todos se animaram e começaram a comer.
37 Ɓuru riw bele ká ɓuru kaw ɓil bawda tuo na, tul ɓuru maa isɔɗ siɗi ɓáy síŋ tɔnɔ say pa̰rɛ yie.
37 Havia um total de 276 pessoas a bordo.
38 Zaɗka i sṵ fe maa ri siɓ siɓ na báyḭi lɛ, i fa̰a ɓɔl pa̰ra fe payri ká zuɔ ɓil bawda tuo na, í vbuku zuɔ mbii ɓay pɔ́ŋ bawda tuo na ka hii ya.
38 Depois de se alimentar, a tripulação aliviou o peso do navio mais um pouco, atirando ao mar toda a carga de trigo.
39 Zaɗka nzaaruo sil na báyḭi lɛ, tusiri ká ɓuru ɗo ɗi na zee nzoɓ peɗ bawda tuori na sɛl. Roo lɛ, zaɗka i bɛklɛ zaɗ lɛ, i kɔ dikuɗi ɗo zaɗ rá̰a mbii ká gulma munu. Ɓe ze, ɓa zaɗ ká i hii í ɓaa mii, zaɗka faa ɗo ku lɛ, ɓari vǎa ɗaa tuo na ka daa ɗi.
39 Ao amanhecer, não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia e cogitaram se seria possível chegar ali e atracar o navio.
40 Ro ze, í kuɗ sal fe híike ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw na í pɔŋ zuɔ mbii, í hina salri ká i síŋke ŋgɔ́ŋke na ha̰ ni ɗo zaɗɛ. Falɛ ku lɛ, i mbi bawda gari í ɗaa ɓo siya ká nzaa mṵu bawda tuo ɓay haŋa zuu ka súru ɓuru kpṵru, ha̰ ɓuru vǎa daa dikuɗi ká nzaakoŋ.
40 Então cortaram as âncoras e as deixaram no mar. Depois, afrouxaram as cordas que controlavam os lemes, levantaram a vela da frente e foram rumo à praia,
41 Zaɗka ɓuru ɗo séke ɓa pola rɔɓay na, bawda tuo ví daa dikuɗi ká tigba̰a mbii ndoko a ta̰a a ɗo ɗi ha̰ nzaa mṵu-ɛ nduo dikuɗi malak ha̰ faa zaɗ laŋ sùo-ɛ tiya. A sa̰w tigbḭ-ɛ na laa lɛ, zuu fa̰a mbii ndaka ɗi suku suku ha̰ ni nan nza̰ri nza̰ri zuɔ mbii.
41 mas o navio foi apanhado entre duas correntezas contrárias e encalhou antes do esperado. A parte da frente se encravou e ficou imóvel, enquanto a parte de trás, atingida pela força das ondas, começou a se partir.
42 Báyḭi lɛ, nzoɓ yṵmri na hii ɓay ika nzoɓ naaŋa hul salri na ɓay haŋa nzoɓ mbḭw mini ká sakra ɓari ka uo mbii a tḭi ɗul ya.
42 Os soldados queriam matar os prisioneiros para que não nadassem até a praia e depois fugissem.
43 Roo lɛ, ŋgɛrɛ tul nzoɓ yṵmri ká hii ɓay haŋa Pol tḭi saa ɓil maambii ɓáy kumnun na, haa faa ɓay tul feri ká i hii ɓay ɗáa na. Ka mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓri ká i uo mbii uo na, í zóɗ zuɔ mbii pola í uo í tḭi kɛlɛ.
43 O oficial no comando, porém, desejava poupar a vida de Paulo e não permitiu que executassem seu plano. Ordenou aos que sabiam nadar que saltassem ao mar primeiro e fossem em direção a terra.
44 Ka yḭ̀i a mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓ ha̰yri ká i tɔ̀ŋ na, ɓay haŋa ri fa̰a puuri ɓáy fe bawda tuo ha̰nɛri ká nan zuɔ tul mbii temleŋ, rɔɔ í mgba í tḭ́ike kɛlɛ. Faake mini ze, nzoɓri riw bele ká kaw ɓil bawda tuo na, i tḭi yoroŋ ɓáy kere ha̰ fe mbḭw kara ɗaa ri ya.Nzoɓri ká i uo mbii ya fa̰a puuri zuɔ tul mbii í tḭ́ike yoroŋ.|src="cn02045B.tif" size="span" loc=" Acts 27.43-44" copy="David C. Cook" ref="27.44"
44 Os outros se agarraram a tábuas ou pedaços do navio destruído. Assim, todos chegaram à praia em segurança.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.