Atos 27
Mbeɗe sáka kuni fie (XUO) vs NVI
1 Zaɗka Fetus mbi nzi-ɛ ɓay haŋa ɓuru kaw ɓil bawda tuo ɓúru se tusiri Itali na báyḭi lɛ, i pɔŋ Pol ɓáy nzoɓ ha̰nɛri ká i naa hul sal na zuɔ ɓil nduo ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ká riŋ-ɛ ɓa Zuliyus. Ɓe na, ka re tul nzoɓ yṵmri ɓa isɔɗ ká tul kuɗu nzoɓ yṵmri ká i ɗi ri ɓa nzoɓ yṵmri ká puoruo Mbay Sezar.
1 Quando ficou decidido que navegaríamos para a Itália, Paulo e alguns outros presos foram entregues a um centurião chamado Júlio, que pertencia ao Regimento Imperial.
2 Báyḭi lɛ, ɓuru hil ɓúru kaw ɓil bawda tuo ká uru saa Adaramiti a se ɓa puori ká ɗo nzaa kporombii ká kuɗu zaɗ ká Azi ɓúru zɔl. Arisitak, ká ɓa nzoɓ ká Tesalonik ká kuɗu zaɗ ká Maseduwa̰n na se ziŋ ɓuru mbḭw hɔy.
2 Embarcamos num navio de Adramítio, que estava de partida para alguns lugares da província da Ásia, e saímos ao mar, estando conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Nzaaruoke na, ɓuru ta̰a ká Sido̰n. Lɛɛ, Zuliyus ɗaa law kere ziŋ Pol a pɔŋ faa ha̰ ni ɓay haŋa ni ka se ɓil puɔ ká luo nzoɓ buɔ-ɛri ha ri sɔ ni ká tul feri káʼa se síeke.
3 No dia seguinte, ancoramos em Sidom; e Júlio, num gesto de bondade para com Paulo, permitiu-lhe que fosse ao encontro dos seus amigos, para que estes suprissem as suas necessidades.
4 Úru saa zaɗ nu ku báyḭi lɛ, ɓuru hil ɓúru kaw ɓil bawda tuo ɓúru kal ɓáy lakun tukuɗu mbii ká Sipir ɓúru laɓa ɓáy nzaakoŋ ká zuu kuu ɗi ŋgḭi ya, ɓay ḭi lɛ, zuu kuu ŋgḭi ɓamba ká ɓil mbii a suɔ nun ɓuru.
4 Quando partimos de lá, passamos ao norte de Chipre, porque os ventos nos eram contrários.
5 Falɛ ku lɛ, ɓuru tuo maambii ká ɗo ɗi ya ɓáy kuɗu zaɗ ká Silisi ɓáy Pamfili, ɓúru tḭi Mira ká ɗo kuɗu zaɗ ká Lisi.
5 Tendo atravessado o mar aberto ao longo da Cilícia e da Panfília, ancoramos em Mirra, na Lícia.
6 Zaɗ nu ku báyḭi lɛ, ŋgɛrɛnzoɓ yṵm na ziŋ bawda tuo kḭ ká uru saa Alezandere, a ɗo ɗi ya ɓay séke ɓa tusiri Itali, ze a ha̰ ɓuru hil ziŋ ni mbḭw hɔy ɓúru zɔl.
6 Ali, o centurião encontrou um navio alexandrino que estava de partida para a Itália e nele nos fez embarcar.
7 Ɓuru ɗaa nam ŋgḭi maa fe, ɓúru se ɓáy ɓil mbii na ɗaka ɗaka ɓúru ta̰a ká ɗi pɔɗɔ pɔɗɔ kpṵru nda̰w rɔɔ, ɓúru tḭi ɓúru kɔ tul puo ká Sinide ká ɗo pol ɓuru dil. Munu ká zuu kuu a suɔ nun ɓuru ká ɓuru nzaa faa kpṵy, ɓúru ziŋ faa séke ɓa pola ya na báyḭi lɛ, ɓuru yḭ̀i ɓúru ra̰a ɓúru se nun ɓuru ɓa tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ɓúru tḭi tḭw zaɗ ká ɗi ká riŋ-ɛ ɓa Salmone. Falɛ lɛ, ɓuru kal ɓúru ra̰a ɓáy bawda tuo na, ɓúru se ɓáy nzaakoŋ ká fi mbḭɛ.
7 Navegamos vagarosamente por muitos dias e tivemos dificuldade para chegar a Cnido. Não sendo possível prosseguir em nossa rota, devido aos ventos contrários, navegamos ao sul de Creta, defronte a Salmona.
8 Ɓuru kaa tɔrɔm ká nzaakoŋ na ku kpṵru nda̰w rɔɔ, ɓúru tḭ́ike zaɗ mbḭw munu ká riŋ-ɛ ɓa Zaɗ Ɗol Tuori ɓúru ta̰a ká ɗi. Zaɗɛ ku na ɗo ɗi ya ɓáy ŋgɛrɛpuo ká Laze.
8 Costeamos a ilha com dificuldade e chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto da cidade de Laséia.
9 Munu ká namri kal ŋgḭi ɓamba na, se-seɗ ɓa pola ɓáy bawda tuo na ɓa huɗ, ɓay ḭi lɛ, few varu kere na kal ɓáy nam ká Ziɓri sǎŋke sùo-ri í sṵ fe ya na. Sa̰wke mini ze, Pol baka nzoɓ peɗ tuori a ɓaa ha ri mii:
9 Tínhamos perdido muito tempo, e agora a navegação se tornara perigosa, pois já havia passado o Jejum. Por isso Paulo os advertiu:
10 «Yṵ-iri woo! Mì kɔ ku na, zaɗka náa zɔlri timbɛɗɛ key ɓáy faa mbii lɛ, a ɓá ɓíɛ naari. Tuo ɓáy soɓari ká zuɔ ɓil-e na a ɓíɛ riw bele, a naari nzoɓri ká náa káwri ɓil-e kara, a ɓá huɗ naari nda̰w.»
10 "Senhores, vejo que a nossa viagem será desastrosa e acarretará grande prejuízo para o navio, para a carga e também para as nossas vidas".
11 Roo lɛ, ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ká kɔrɔ Pol na, ɗaa law-ɛ ɓo tul nzoɓ mgbaka ŋgɔŋ bawda tuo ɓáy ŋgɛrɛ tul nzoɓ bawda tuo hɔy, a hii ɓay ɗáa law-ɛ ɓo tul ɓay ká Pol baka ri na ya.
11 Mas o centurião, em vez de ouvir o que Paulo falava, seguiu o conselho do piloto e do dono do navio.
12 Munu ká Zaɗ Ɗol Tuori ká ɓil fewri key, ɓa zaɗ kere ká ɓay káw ɗi ya na báyḭi lɛ, ruɔ nzoɓ ha̰nɛri ká sakra ɓuru mbi nzaa-ri ɓay haŋa ɓuru nzáara faa ɓo, zaɗka ɓuru ziŋ faa lɛ, ɓuru se nun ɓuru ɓa pola ɓúru tḭi Finɛz. Puoke ku na ɓa zaɗ ɗol kere ká tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ká nzoɓri ɗo ɗi í kɔ-kɔ́m ɓa zaɗ riŋ síe ká laɓil-e fi gel nda̰w, ká laɓil-e fi hoɗo nda̰w pi. Ɓe ze, i hii ɓay haŋa ɓuru kḭri ɓúru káw ɗi ɓáy fewri ká zuu kúuke nda̰w, mbam tɔke nda̰w pi.
12 Visto que o porto não era próprio para passar o inverno, a maioria decidiu que deveríamos continuar navegando, com a esperança de alcançar Fenice e ali passar o inverno. Este era um porto de Creta, que dava para sudoeste e noroeste.
13 Nam mbḭw munu ká zuu uru saa fi hoɗo a tii sa̰w kúuka perere na báyḭi lɛ, nzoɓ bawda tuori na ker í ɓaa mii, fe ká ɓari mbi nzaa ɓari ká ɗi na, fe káʼa hiya̰ŋ faake hiya̰ŋ na tiya. Ro, nzoɓ peɗ bawda tuori na kuɔ fe ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw na í ɗaa ɓo ɓil-e, í ha̰ ɓuru se nun ɓuru ɓa pola maa ɓáy nzaakoŋ ká tukuɗu mbii ká Kɛrɛɗ na.
13 Começando a soprar suavemente o vento sul, eles pensaram que haviam obtido o que desejavam; por isso levantaram âncoras e foram navegando ao longo da costa de Creta.
14 Waka ya hɔy lɛ, zuu bura uru giŋgiŋ saa fi zaɗ tḭ́i síe laɓil-e fi gel. Ɓa zuu ká uru saa tul kuori ká tukuɗu mbii ká Kɛrɛɗ ká i ɗi ɓa zuu ká uru saa fi zaɗ tḭ́i síe laɓil-e fi gel. Zuuke kuu giŋgiŋ,
14 Pouco tempo depois, desencadeou-se da ilha um vento muito forte, chamado Nordeste.
15 a mbi nzaa bawda tuo na mari ɓa zaɗ kḭ ha̰ bawda tuo na uma seɗ kpṵy. Báyḭi lɛ, ɓuru kaw munu hɔy ro ha̰ zuu kuɔ ɓuru a séke munu ká law-ɛ hii.
15 O navio foi arrastado pela tempestade, sem poder resistir ao vento; assim, cessamos as manobras e ficamos à deriva.
16 Zuu na kuɔ ɓuru ha̰ ɓuru kal ká laɓil vu tukuɗu mbii fi mbḭɛ ká zuu kuu ɗi ŋgḭi ya ká riŋ-ɛ ɓa Koda, ha̰ ɓuru ya̰a ɔ̰mi ndḭi ká ɗi. Ɓuru kaa tɔrɔm nda̰w rɔɔ, ɓúru ziŋ faa ɓúru mbi vu tuo ká i siŋ ɗo fal bawdake na, ɓúru ɗaa ɓo ɓil-e.
16 Passando ao sul de uma pequena ilha chamada Clauda, foi com dificuldade que conseguimos recolher o barco salva-vidas.
17 Zaɗka i mbi vu tuo na ɓo siya báyḭi lɛ, i kaari bawda tuo na ɓáy sal lari kpiɗik kpiɗik ha̰ ni ŋgɔŋ kpaŋ kpaŋ. Rɔɓay, i leke tuo ɓáy fe peɗkeri riw bele, í ɗaa ɗo ɓay haŋa zuu ka kúɔ ri ŋgḭi ya, ɓay ḭi lɛ, i hḭɛ í ɓaa mii, bawda tuo na a dáa dikuɗi ká ɗo ɗi ya ɓáy Libi. Ɓe munu nda̰w rɔɔ, zuu na kuɔ ɓuru a séke munu ká law-ɛ hii ɓáy.
17 Levantando-o, lançaram mão de todos os meios para reforçar o navio com cordas; e temendo que ele encalhasse nos bancos de areia de Sirte, baixaram as velas e deixaram o navio à deriva.
18 Munu ká bawda zuu kuu bivbiɗ bivbiɗ ha̰ mbii laŋ bawda tuo beŋna beŋna na báyḭi lɛ, nzaaruoke ku na i tii sa̰w fá̰a soɓari í vbuku zuɔ maambii.
18 No dia seguinte, sendo violentamente castigados pela tempestade, começaram a lançar fora a carga.
19 Ndeke ɗi nam sayke na, i nan fe peɗ bawda tuo ha̰nɛri ɓáy nduo-ri kḭ í vbuku zuɔ maambii.
19 No terceiro dia, lançaram fora, com as próprias mãos, a armação do navio.
20 Lɛɛ, ká ɓil namri ká kal maa fe na, ɓuru kɔ nun síe ya nda̰w, mbaymawri ya nda̰w pi. Bawda zuu na kuu ɓaŋguɔ a ha̰ law ɓuru kuŋ mbii gbaɗ, ɓúru ɓaa mii, ɓuru hu-huka ro ɓo, ɓuru ti tḭ́i suku mbǎa.
20 Não aparecendo nem sol nem estrelas por muitos dias, e continuando a abater-se sobre nós grande tempestade, finalmente perdemos toda a esperança de salvamento.
21 Munu ká i sṵ fe ya nam maa fe na báyḭi lɛ, Pol uru siya ká sakra ɓari a ɓaa ha ri mii: «Yṵ-iri! Ɓa fe ká ì laa ɓay ɓi ká mì ɓaa ha rì pola, a í uru saa tukuɗu mbii Kɛrɛɗ ya na lɛ, a ɗoko ɓáy kere hɔy ɓo, náa ti ɗokori ɓil kɔ́kɔ sɛkɛ feri mini key ya nda̰w, náa ti ɓíɛri ya nda̰w pi.
21 Visto que os homens tinham passado muito tempo sem comer, Paulo levantou-se diante deles e disse: "Os senhores deviam ter aceitado o meu conselho de não partir de Creta, pois assim teriam evitado este dano e prejuízo.
22 Timbɛɗɛ key na, mì koɗ rì ɓay haŋa rì siŋ law-rì, ɓay ḭi lɛ, nzoɓ mbḭw ká sakra ɓaarì key na ti huka ya. Roo lɛ, bawda tuo hɔy ze a ɓíɛ.
22 Mas agora recomendo-lhes que tenham coragem, pois nenhum de vocês perderá a vida; apenas o navio será destruído.
23 Mì ɓaa ha rì munu, ɓay ḭi lɛ, Ŋgɛrɛwṵru ká mì ɓa nzoɓ taa ɓe mí ɗaa peɗ ha̰ ni na, pie leɗ nzaapeɗ ká nulue tḭi tul-i suŋɛ
23 Pois ontem à noite apareceu-me um anjo do Deus a quem pertenço e a quem adoro, dizendo-me:
24 a ɓaa ha̰ mì mii: “Pol, mu hḭ́ɛ ya! Ɗo nun haŋa mù ɓaa ɓay mú yǎ̰ake sùo-ɔ ká pol Mbay Sezar. Mu kɔ, nzoɓri riw bele ká i kaw ɓil bawda tuo ziŋ mù key na, Ŋgɛrɛwṵru ɗaa kere ziŋ ri ɓáy faa ɓo, ɓay haŋa ri kaw ɓáy kumnun.”
24 ‘Paulo, não tenha medo. É preciso que você compareça perante César; Deus, por sua graça, deu-lhe as vidas de todos os que estão navegando com você’.
25 Sa̰wke mini ze, yṵ-iri, ndaɗ ɓay haŋa rì siŋ law-rì, ɓay ḭi lɛ, mì ɗaa law-i ɓo tul Ŋgɛrɛwṵru. Ɓay káʼa ɓaa ha̰ mì na, fekeri a ɗoko munu na kḭ.
25 Assim, tenham ânimo, senhores! Creio em Deus que acontecerá do modo como me foi dito.
26 Roo lɛ, ɗo nun haŋa bawda tuo na ka daa dikuɗi ká ɗo lakun tukuɗu mbii ká zaɗ ha̰nɛ munu.»
26 Devemos ser arrastados para alguma ilha".
27 Ndeke ɗi nam duɔ falɛ niŋke ká ɓa suŋ na báyḭi lɛ, bawda zuu na kuɔ ɓuru ɓa lie ɓa lew ɓaŋguɔ ká law sikɗa Maambii Mediterane. Maa ɓáy nzaa zaɗ buo báyḭi lɛ, nzoɓ peɗ bawda tuori na tul-ri loŋ ri wṵ̌y ha ri ker mii, ɓari tɔ̀ŋ ɗi ya ɓáy tusiri.
27 Na décima quarta noite, ainda estávamos sendo levados de um lado para outro no mar Adriático, quando, por volta da meia-noite, os marinheiros imaginaram que estávamos próximos da terra.
28 Báyḭi lɛ, i mbi sal i siŋ fe híike ha̰nɛ ɗo ɗi í vbu ɓo mbii í kuɔ vi kɛlɛ í lie í kɔ lɛ, ɓa tunduo gbarak gbarak síŋ siɗi. Rɔɓay, zaɗka i se ndḭi ɓa pola na, i lie na rɔɓay. Líeke taa ɓe nu ku báyḭi lɛ, tunduo gbarak gbarak ɓa duɔ falɛ ndeɓe hɔy ro.
28 Lançando a sonda, verificaram que a profundidade era de trinta e sete metros; pouco tempo depois, lançaram novamente a sonda e encontraram vinte e sete metros.
29 Lɛɛ, i ɗaa hḭɛ ɓay bawda tuo káʼa dár tisawri, ze í fa̰a fe híikeri ká ɓa niŋ ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw ká zuɔ ɓil bawda tuo na, í siŋ sal ɗo ɗi, rɔɔ í vbuku zuɔ tigba̰a mbii, ɓo zaɗka faa ɗo ɗi lɛ, fekeri na ka mgba bawda tuo na ka ɗo zaɗ mbḭw ha̰ ɓari gíyaŋke nzaaruo káʼa sil.
29 Temendo que fôssemos jogados contra as pedras, lançaram quatro âncoras da popa e faziam preces para que amanhecesse o dia.
30 Lɛɛ, nzoɓ peɗ bawda tuori na i nzaa faa ɓay ɗú, ze í mbi vu tuo ká ɗo ɓil bawda tuo na, í ɗaa ɓo mbii rìi fe ká i hii ɓay síŋ fe híikeri ɗo nzaa mṵu tuo ŋgɔɓke í vbuku zuɔ mbii.
30 Tentando escapar do navio, os marinheiros baixaram o barco salva-vidas ao mar, a pretexto de lançar âncoras da proa.
31 Zaɗka Pol kɔ munu báyḭi lɛ, ka ɓaa ha̰ ŋgɛrɛnzoɓ yṵm ɓáy nzoɓ yṵmri mii: «Nzoɓ niri key na, i kaw ɓil bawda tuo naari key ya lɛ, i ti zíŋ faa ká ɓay ya̰aŋa sùo-ri ya.»
31 Então Paulo disse ao centurião e aos soldados: "Se estes homens não ficarem no navio, vocês não poderão salvar-se".
32 Báyḭi lɛ, nzoɓ yṵmri na kuɗ sal ká i síŋke vu tuo na, í pɔŋ ha̰ ni tɔɗɔ ɓo mbii a kal.
32 Com isso os soldados cortaram as cordas que prendiam o barco salva-vidas e o deixaram cair.
33 Ndḭi munu ká ɓay haŋa nzaaruo sil na báyḭi lɛ, Pol ɓo nzoɓri riw bele ɓay haŋa ri sṵ fe. Ka ɓaa ha ri mii: «Vuri key na, ɓa nam duɔ falɛ niŋke ro, ze mbii fe sṵm tɔɗɔ ɓo ɓil-ri ya, a í giyaŋ kekeke munu taŋ sṵŋa fe.
33 Pouco antes do amanhecer, Paulo insistia que todos se alimentassem, dizendo: "Hoje faz catorze dias que vocês têm estado em vigília constante, sem nada comer.
34 Sa̰wke mini ze, mì koɗ rì ɓay haŋa rì sṵ fe. Ɓe ze ɓa fe káʼa haŋa rì hṵrusuo a í káwke ɓáy kǔora. Ì kɔ, sṵy tul nzoɓ mbḭw mini ká sakra ɓaarì key hɔy kara ti zéeke gɔr ya.»
34 Agora eu os aconselho a comerem algo, pois só assim poderão sobreviver. Nenhum de vocês perderá um fio de cabelo sequer".
35 Fal ɓay ká Pol ɓaa ha̰ ɓuru munu na ku báyḭi lɛ, ka mbi maapa a ɗaa taambɔl ha̰ Ŋgɛrɛwṵru ká nun nzoɓri riw bele, rɔɔ a haw a tii sa̰w sṵŋa.
35 Tendo dito isso, tomou pão e deu graças a Deus diante de todos. Então o partiu e começou a comer.
36 Ɓe nu ku báyḭi lɛ, ɓari riw bele na, i siŋ law-ri ŋgɔ-ŋgɔŋ í sṵ fe.
36 Todos se reanimaram e também comeram algo.
37 Ɓuru riw bele ká ɓuru kaw ɓil bawda tuo na, tul ɓuru maa isɔɗ siɗi ɓáy síŋ tɔnɔ say pa̰rɛ yie.
37 Estavam a bordo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Zaɗka i sṵ fe maa ri siɓ siɓ na báyḭi lɛ, i fa̰a ɓɔl pa̰ra fe payri ká zuɔ ɓil bawda tuo na, í vbuku zuɔ mbii ɓay pɔ́ŋ bawda tuo na ka hii ya.
38 Depois de terem comido até ficarem satisfeitos, aliviaram o peso do navio, atirando todo o trigo ao mar.
39 Zaɗka nzaaruo sil na báyḭi lɛ, tusiri ká ɓuru ɗo ɗi na zee nzoɓ peɗ bawda tuori na sɛl. Roo lɛ, zaɗka i bɛklɛ zaɗ lɛ, i kɔ dikuɗi ɗo zaɗ rá̰a mbii ká gulma munu. Ɓe ze, ɓa zaɗ ká i hii í ɓaa mii, zaɗka faa ɗo ku lɛ, ɓari vǎa ɗaa tuo na ka daa ɗi.
39 Quando amanheceu não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, para onde decidiram conduzir o navio, se fosse possível.
40 Ro ze, í kuɗ sal fe híike ká mgba bawda tuo ɗo zaɗ mbḭw na í pɔŋ zuɔ mbii, í hina salri ká i síŋke ŋgɔ́ŋke na ha̰ ni ɗo zaɗɛ. Falɛ ku lɛ, i mbi bawda gari í ɗaa ɓo siya ká nzaa mṵu bawda tuo ɓay haŋa zuu ka súru ɓuru kpṵru, ha̰ ɓuru vǎa daa dikuɗi ká nzaakoŋ.
40 Cortando as âncoras, deixaram-nas no mar, desatando ao mesmo tempo as cordas que prendiam os lemes. Então, alçando a vela da proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Zaɗka ɓuru ɗo séke ɓa pola rɔɓay na, bawda tuo ví daa dikuɗi ká tigba̰a mbii ndoko a ta̰a a ɗo ɗi ha̰ nzaa mṵu-ɛ nduo dikuɗi malak ha̰ faa zaɗ laŋ sùo-ɛ tiya. A sa̰w tigbḭ-ɛ na laa lɛ, zuu fa̰a mbii ndaka ɗi suku suku ha̰ ni nan nza̰ri nza̰ri zuɔ mbii.
41 Mas o navio encalhou num banco de areia, onde tocou o fundo. A proa encravou-se e ficou imóvel, e a popa foi quebrada pela violência das ondas.
42 Báyḭi lɛ, nzoɓ yṵmri na hii ɓay ika nzoɓ naaŋa hul salri na ɓay haŋa nzoɓ mbḭw mini ká sakra ɓari ka uo mbii a tḭi ɗul ya.
42 Os soldados resolveram matar os presos para impedir que algum deles fugisse, jogando-se ao mar.
43 Roo lɛ, ŋgɛrɛ tul nzoɓ yṵmri ká hii ɓay haŋa Pol tḭi saa ɓil maambii ɓáy kumnun na, haa faa ɓay tul feri ká i hii ɓay ɗáa na. Ka mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓri ká i uo mbii uo na, í zóɗ zuɔ mbii pola í uo í tḭi kɛlɛ.
43 Mas o centurião queria poupar a vida de Paulo e os impediu de executar o plano. Então ordenou aos que sabiam nadar que se lançassem primeiro ao mar em direção à terra.
44 Ka yḭ̀i a mbi nzi-ɛ ha̰ nzoɓ ha̰yri ká i tɔ̀ŋ na, ɓay haŋa ri fa̰a puuri ɓáy fe bawda tuo ha̰nɛri ká nan zuɔ tul mbii temleŋ, rɔɔ í mgba í tḭ́ike kɛlɛ. Faake mini ze, nzoɓri riw bele ká kaw ɓil bawda tuo na, i tḭi yoroŋ ɓáy kere ha̰ fe mbḭw kara ɗaa ri ya.Nzoɓri ká i uo mbii ya fa̰a puuri zuɔ tul mbii í tḭ́ike yoroŋ.|src="cn02045B.tif" size="span" loc=" Acts 27.43-44" copy="David C. Cook" ref="27.44"
44 Os outros teriam que salvar-se em tábuas ou em pedaços do navio. Dessa forma, todos chegaram a salvo em terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.