Lucas 15

Tutu ii - Kaꞌan ia Dios nuu ndiꞌi ñayiu (XTN) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ndiꞌi ñayiu ni ka oxtutu xuꞌun impuestu ja kuanoꞌo Roma jin sava ka ñayiu ka saꞌa yika kuechi, ni ka jintnaꞌa ja vi konini tnoꞌo kaxtnoꞌo Jesús.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Te yun guaa ni ka kaꞌan ndee ña tee ka kuu fariseo vi tee ka kaxtnoꞌo Ley Moisés, te ka jiñaꞌa de:
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Yun te ni kaꞌan jioniꞌni Jesús, te jiñaꞌa ya:
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 ―Vi kokaꞌon ja ndee in ni nevaꞌa in ciento ndikachi, te ni ndoñuꞌu in ti. ¿A masu xndoo ni kuun xiko xaꞌun kuun kiti yun yuku, te kiꞌin ni nunduku ni kiti ni ndoñuꞌu yun ndee ndaniꞌi ni ti?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Te nuu ndaniꞌi ni ti, te ¿a masu vi ndasonee ni ti nuu soko ni, te kuanoꞌo sii ini ni?
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Te nuu ndajino ni veꞌe ni, te ndaxtutu ni ñayiu ka ndeka tnaꞌa guaꞌa jin ni vi ñayiu ka oo yatni jin ni, te kuñaꞌa ni: “Vi kusii ini ni na vi kusii inio, chi ni ndaniꞌi san ndikachi san kiti ni ndoñuꞌu”, kuñaꞌa ni.
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Te kaꞌan san ja suni siun kuu ichi andivi nuu oo ia Dios, chi oo ka jasii ini ja in ñayiu saꞌa jakueꞌe ndatnaꞌu ini, te kiui ichi ia Dios, saa kuun xiko xaꞌun kuun ñayiu ndaa ja tu jaꞌni ña ja ndatnaꞌu ini.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 ’Axi vi kokaꞌon ja in ñaꞌa nevaꞌa ña uxi xuꞌun kaa, te ni skiꞌin ña in, ¿a masu vi xnuu ña iti, te ndaxtaa vii ña veꞌe ña, te ndanduku vivii ña xuꞌun ña guaa ndee ndaniꞌi ña?
8 Jesus continuou:
9 Te nuu ndaniꞌi ña, te ndaxtutu ña ñayiu ka ndeka tnaꞌa guaꞌa jin ña vi ñaꞌa ka oo yatni jin ña, te kuñaꞌa ña: “Vi kusii ini ni na vi kusii inio, chi ni ndaniꞌi san xuꞌun san ja ni ndoñuꞌu”, kuñaꞌa ña.
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Te kaꞌan san ja suni siun kusii ini ia Dios vi ia ka jinokuechi nuu ya ja in ñayiu ndatnaꞌu ini, te kiui ichi ia Dios ―jiñaꞌa Jesús.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Yun te jiñaꞌa tuku Jesús:
11 E Jesus disse ainda:
12 Te jiñaꞌa suchi lule yun nuu tatai: “Tata, kaꞌnde ni ja niꞌi san ja kutaꞌu san, chi kuini san ja konevaꞌa maa san”, jiñaꞌi. Yun te ni jaꞌnde tee kuu yua yun nuu nduu seꞌe de.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Su ndee saa ni kiuu, te ni xiko ndiꞌi suchi lule yun, te ni niꞌi xuꞌun ja kuaꞌin inka ñuu jika, te yun ni xnaa ndiꞌi xuꞌin jin janeꞌe jayichi ni saꞌi.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Te nuu ni ndiꞌi xuꞌin ja ni xnai, te ni kenta in tnama xeen ndevaꞌa ñuu yun. Te ni kejaꞌa kumani ndevaꞌa ja kai.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 ’Yun te ni jaꞌin ni ndukui in tniuu saꞌi nuu in tee ñuu yun. Te ni tetniuu ña tee yun ja kuaꞌin ja kokotoi kini de.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Te vi jioꞌi ja kai ja ka jaa kini yun nagua ja chitu chii, su tu na in jiñaꞌa ja kai.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Yun te ni jinkoi, te ni ndakani guaꞌa ini, te ni kachi: “Na yatni ñayiu ka jinokuechi nuu tatao, te tu ndoñuꞌu ja vi kai, te yoon jiꞌi soko yaꞌa.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Na noꞌo veꞌe tatao, te na kuñaꞌo: Tata, ni saꞌa san yika kuechi nuu ia Dios vi nuu maa ni, ja kuu ni yua san.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Te vi tu oo tu kaa ka san ja kokuu san seꞌe ni. Su saꞌa ña ni na ni kuinio in tee ka satniuu nuu ni, na kuñaꞌo”, ni kachi.
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 ’Te ni ndakiꞌin ichi kuanoꞌi veꞌe tatai, su vi jika ka kuanoꞌi, te ni ndakuni ña tatai, te ni kundaꞌu ini ndevaꞌa ña de. Yun te ni jino de ni nutnaꞌa ña de, te ni ndakanu niꞌnu ña de vi ni chitu de jiki nuu seꞌe de yun.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Te jiñaꞌa seꞌe de yun: “Tata, ni saꞌa san yika kuechi nuu ia Dios vi nuu maa ni, ja kuu ni yua san. Te vi tu oo tu kaa ka san ja kokuu san seꞌe ni”, jiñaꞌi.
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 Su yun te ni tatnuni tee kuu yua yun nuu tee ka jinokuechi nuu de: “Vi keneꞌe ñama saꞌun guaꞌa ka, te vi skuiꞌnu ron seꞌe rin, te vi tnaa ron in xeꞌe ndaꞌi, te vi chiꞌi ron ndijan jaꞌi.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Te mavijinkuaka in chikeru rin, kiti ndatnu ka yun, te vi kaꞌni ron ti, te na vi saꞌo viko ja ni ndajaa seꞌe rin.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Chi na kuinio ja ni jiꞌi, te ni ndatekui, chi ja ni ndoñuꞌi, te ni ndentai vitna”, jiñaꞌa tata yun. Yun te ni ka jinkondee de ka saꞌa de viko ja ka kusii ini de.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 ’Te seyii jakuaꞌa de yun, chi yuku oo de. Te nuu ni nduyatni de ja ni ndajiokuiin de veꞌe de, te ni jini de ja ka tee yaa vi ka jita jaꞌa ñayiu.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Yun te ni kana de in tee jinokuechi veꞌe de, te ni jikan tnoꞌo ña de nagua ni kuu.
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Te jiñaꞌa tee jinokuechi yun: “Ni ndajaa ñani ni, te ni jaꞌni tata ni in chikeru de, kiti ndatnu ka, ja saꞌa de viko, chi kusii ini de ja ni ndajiokuiin vaꞌa ñani ni”, jiñaꞌa tee yun.
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Su ni kiti ini ndevaꞌa tee jakuaꞌa yun, te tu ni kuini de ja ndiuu de veꞌe. Yun te ni kee tata de, te ni kaꞌan ndaꞌu de ja na ndiuu seꞌe de yun.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Su jiñaꞌa seyii jakuaꞌa de: “Tata, na kuyatni kuia jinokuechi san nuu ni, te ni tu na ama kusoꞌo san nuu ni. Te ni ja tu na in kiuu, te taa ni vi sija in ndixiꞌu ni ja saꞌa san in viko jin ñayiu ka jini tnaꞌa jin san.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Su vitna ja ni ndajaa seꞌe ni ja ni jaꞌin ni xnaa uin xuꞌun neꞌu jasiꞌi ka inee ichi yun, te vi in chikeru ndatnu ka jaꞌni ni ja saꞌa ni viko”, jiñaꞌa de.
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 Yun te jiñaꞌa tee kuu yua yun: “Seꞌe, roon, chi siun ni oo ron jin rin, te ndiꞌi ja ka nevaꞌo yaꞌa, chi kuenta maa ron kuu.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Su nini kuu ja vi saꞌo viko, te na vi kusii inio, chi na kuinio ja ni jiꞌi ñani ron, te ni ndatekui, chi ja ni kuu naꞌa ni ndoñuꞌi, te ni ndentai vitna”, jiñaꞌa tata yun ―ni kaꞌan Jesús.
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.