Lucas 15
Tutu ii - Kaꞌan ia Dios nuu ndiꞌi ñayiu (XTN) vs NAA
1 Ndiꞌi ñayiu ni ka oxtutu xuꞌun impuestu ja kuanoꞌo Roma jin sava ka ñayiu ka saꞌa yika kuechi, ni ka jintnaꞌa ja vi konini tnoꞌo kaxtnoꞌo Jesús.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Te yun guaa ni ka kaꞌan ndee ña tee ka kuu fariseo vi tee ka kaxtnoꞌo Ley Moisés, te ka jiñaꞌa de:
2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: — Este recebe pecadores e come com eles.
3 Yun te ni kaꞌan jioniꞌni Jesús, te jiñaꞌa ya:
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 ―Vi kokaꞌon ja ndee in ni nevaꞌa in ciento ndikachi, te ni ndoñuꞌu in ti. ¿A masu xndoo ni kuun xiko xaꞌun kuun kiti yun yuku, te kiꞌin ni nunduku ni kiti ni ndoñuꞌu yun ndee ndaniꞌi ni ti?
4 — Qual de vocês é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Te nuu ndaniꞌi ni ti, te ¿a masu vi ndasonee ni ti nuu soko ni, te kuanoꞌo sii ini ni?
5 E, quando a encontra, põe-na sobre os ombros, cheio de alegria.
6 Te nuu ndajino ni veꞌe ni, te ndaxtutu ni ñayiu ka ndeka tnaꞌa guaꞌa jin ni vi ñayiu ka oo yatni jin ni, te kuñaꞌa ni: “Vi kusii ini ni na vi kusii inio, chi ni ndaniꞌi san ndikachi san kiti ni ndoñuꞌu”, kuñaꞌa ni.
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: “Alegrem-se comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.”
7 Te kaꞌan san ja suni siun kuu ichi andivi nuu oo ia Dios, chi oo ka jasii ini ja in ñayiu saꞌa jakueꞌe ndatnaꞌu ini, te kiui ichi ia Dios, saa kuun xiko xaꞌun kuun ñayiu ndaa ja tu jaꞌni ña ja ndatnaꞌu ini.
7 Digo a vocês que, assim, haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ’Axi vi kokaꞌon ja in ñaꞌa nevaꞌa ña uxi xuꞌun kaa, te ni skiꞌin ña in, ¿a masu vi xnuu ña iti, te ndaxtaa vii ña veꞌe ña, te ndanduku vivii ña xuꞌun ña guaa ndee ndaniꞌi ña?
8 — Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma delas, não acende a lamparina, varre a casa e a procura com muito empenho até encontrá-la?
9 Te nuu ndaniꞌi ña, te ndaxtutu ña ñayiu ka ndeka tnaꞌa guaꞌa jin ña vi ñaꞌa ka oo yatni jin ña, te kuñaꞌa ña: “Vi kusii ini ni na vi kusii inio, chi ni ndaniꞌi san xuꞌun san ja ni ndoñuꞌu”, kuñaꞌa ña.
9 E, quando a encontra, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: “Alegrem-se comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.”
10 Te kaꞌan san ja suni siun kusii ini ia Dios vi ia ka jinokuechi nuu ya ja in ñayiu ndatnaꞌu ini, te kiui ichi ia Dios ―jiñaꞌa Jesús.
10 Eu afirmo a vocês que a mesma alegria existe diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yun te jiñaꞌa tuku Jesús:
11 Jesus continuou:
12 Te jiñaꞌa suchi lule yun nuu tatai: “Tata, kaꞌnde ni ja niꞌi san ja kutaꞌu san, chi kuini san ja konevaꞌa maa san”, jiñaꞌi. Yun te ni jaꞌnde tee kuu yua yun nuu nduu seꞌe de.
12 O mais moço deles disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê a parte dos bens que me cabe.” E o pai repartiu os bens entre eles.
13 Su ndee saa ni kiuu, te ni xiko ndiꞌi suchi lule yun, te ni niꞌi xuꞌun ja kuaꞌin inka ñuu jika, te yun ni xnaa ndiꞌi xuꞌin jin janeꞌe jayichi ni saꞌi.
13 — Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá desperdiçou todos os seus bens, vivendo de forma desenfreada.
14 Te nuu ni ndiꞌi xuꞌin ja ni xnai, te ni kenta in tnama xeen ndevaꞌa ñuu yun. Te ni kejaꞌa kumani ndevaꞌa ja kai.
14 — Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 ’Yun te ni jaꞌin ni ndukui in tniuu saꞌi nuu in tee ñuu yun. Te ni tetniuu ña tee yun ja kuaꞌin ja kokotoi kini de.
15 Então foi pedir trabalho a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a fim de cuidar dos porcos.
16 Te vi jioꞌi ja kai ja ka jaa kini yun nagua ja chitu chii, su tu na in jiñaꞌa ja kai.
16 Ali, ele desejava alimentar-se das alfarrobas que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 Yun te ni jinkoi, te ni ndakani guaꞌa ini, te ni kachi: “Na yatni ñayiu ka jinokuechi nuu tatao, te tu ndoñuꞌu ja vi kai, te yoon jiꞌi soko yaꞌa.
17 Então, caindo em si, disse: “Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui estou morrendo de fome!
18 Na noꞌo veꞌe tatao, te na kuñaꞌo: Tata, ni saꞌa san yika kuechi nuu ia Dios vi nuu maa ni, ja kuu ni yua san.
18 Vou me arrumar, voltar para o meu pai e lhe dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e diante do senhor;
19 Te vi tu oo tu kaa ka san ja kokuu san seꞌe ni. Su saꞌa ña ni na ni kuinio in tee ka satniuu nuu ni, na kuñaꞌo”, ni kachi.
19 já não sou digno de ser chamado de seu filho; trate-me como um dos seus trabalhadores.’”
20 ’Te ni ndakiꞌin ichi kuanoꞌi veꞌe tatai, su vi jika ka kuanoꞌi, te ni ndakuni ña tatai, te ni kundaꞌu ini ndevaꞌa ña de. Yun te ni jino de ni nutnaꞌa ña de, te ni ndakanu niꞌnu ña de vi ni chitu de jiki nuu seꞌe de yun.
20 E, arrumando-se, foi para o seu pai.
21 Te jiñaꞌa seꞌe de yun: “Tata, ni saꞌa san yika kuechi nuu ia Dios vi nuu maa ni, ja kuu ni yua san. Te vi tu oo tu kaa ka san ja kokuu san seꞌe ni”, jiñaꞌi.
21 E o filho lhe disse: “Pai, pequei contra Deus e diante do senhor; já não sou digno de ser chamado de seu filho.”
22 Su yun te ni tatnuni tee kuu yua yun nuu tee ka jinokuechi nuu de: “Vi keneꞌe ñama saꞌun guaꞌa ka, te vi skuiꞌnu ron seꞌe rin, te vi tnaa ron in xeꞌe ndaꞌi, te vi chiꞌi ron ndijan jaꞌi.
22 O pai, porém, disse aos servos: “Tragam depressa a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos pés.
23 Te mavijinkuaka in chikeru rin, kiti ndatnu ka yun, te vi kaꞌni ron ti, te na vi saꞌo viko ja ni ndajaa seꞌe rin.
23 Tragam e matem o bezerro gordo. Vamos comer e festejar,
24 Chi na kuinio ja ni jiꞌi, te ni ndatekui, chi ja ni ndoñuꞌi, te ni ndentai vitna”, jiñaꞌa tata yun. Yun te ni ka jinkondee de ka saꞌa de viko ja ka kusii ini de.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.” E começaram a festejar.
25 ’Te seyii jakuaꞌa de yun, chi yuku oo de. Te nuu ni nduyatni de ja ni ndajiokuiin de veꞌe de, te ni jini de ja ka tee yaa vi ka jita jaꞌa ñayiu.
25 — Ora, o filho mais velho estava no campo. Quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Yun te ni kana de in tee jinokuechi veꞌe de, te ni jikan tnoꞌo ña de nagua ni kuu.
26 Chamou um dos empregados e perguntou o que era aquilo.
27 Te jiñaꞌa tee jinokuechi yun: “Ni ndajaa ñani ni, te ni jaꞌni tata ni in chikeru de, kiti ndatnu ka, ja saꞌa de viko, chi kusii ini de ja ni ndajiokuiin vaꞌa ñani ni”, jiñaꞌa tee yun.
27 E ele informou: “O seu irmão voltou e, por tê-lo recuperado com saúde, o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 Su ni kiti ini ndevaꞌa tee jakuaꞌa yun, te tu ni kuini de ja ndiuu de veꞌe. Yun te ni kee tata de, te ni kaꞌan ndaꞌu de ja na ndiuu seꞌe de yun.
28 — O filho mais velho se indignou e não queria entrar. Saindo, porém, o pai, procurava convencê-lo a entrar.
29 Su jiñaꞌa seyii jakuaꞌa de: “Tata, na kuyatni kuia jinokuechi san nuu ni, te ni tu na ama kusoꞌo san nuu ni. Te ni ja tu na in kiuu, te taa ni vi sija in ndixiꞌu ni ja saꞌa san in viko jin ñayiu ka jini tnaꞌa jin san.
29 Mas ele respondeu ao seu pai: “Faz tantos anos que sirvo o senhor e nunca transgredi um mandamento seu. Mas o senhor nunca me deu um cabrito sequer para fazer uma festa com os meus amigos.
30 Su vitna ja ni ndajaa seꞌe ni ja ni jaꞌin ni xnaa uin xuꞌun neꞌu jasiꞌi ka inee ichi yun, te vi in chikeru ndatnu ka jaꞌni ni ja saꞌa ni viko”, jiñaꞌa de.
30 Mas, quando veio esse seu filho, que sumiu com os bens do senhor, gastando tudo com prostitutas, o senhor mandou matar o bezerro gordo para ele!”
31 Yun te jiñaꞌa tee kuu yua yun: “Seꞌe, roon, chi siun ni oo ron jin rin, te ndiꞌi ja ka nevaꞌo yaꞌa, chi kuenta maa ron kuu.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo; tudo o que eu tenho é seu.
32 Su nini kuu ja vi saꞌo viko, te na vi kusii inio, chi na kuinio ja ni jiꞌi ñani ron, te ni ndatekui, chi ja ni kuu naꞌa ni ndoñuꞌi, te ni ndentai vitna”, jiñaꞌa tata yun ―ni kaꞌan Jesús.
32 Mas era preciso festejar e alegrar-se, porque este seu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.