Atos 22
Tutu ii - Kaꞌan ia Dios nuu ndiꞌi ñayiu (XTN) vs NTLH
1 ―Tata ñani, vi konini ni vitna na kaꞌan san jin ndiꞌi ni ja jaꞌa maa san ―jiñaꞌa de.
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Te nuu ni ka onini ñayiu yun ja saꞌan hebreo kaꞌan Pablo, te ni ka jasi yuꞌu ndiꞌi, te jiñaꞌa de:
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 ―Maa san, chi jandaa ja tee judio kuu san. Ni kaku san ñuu Tarso ja tnii Cilicia, su chi ni jaꞌnu san ñuu Jerusalén yaꞌa. Te ni skuaꞌa ña Gamaliel nuu ni kutuaꞌa san Ley nagua ni ka osaꞌa ndi nijaꞌnuo. Te ni onduku san ja skunkuu guaꞌa san nuu ia Dios jin ndee ini ndee anu san nagua ka saꞌa ndiꞌi maa ni vitna.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Chi ni osondikin san ñayiu ka kandija ichi Jesús, te ni ondanduku san de ja kaꞌni san de vi ni okakuiko san teyii vi ñasiꞌi ja ni otnaa san jin vekaa.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Te ka ñunaꞌa maa tee ka kuu nijaꞌnu nuu sutu vi tee ka kuu nijaꞌnu nuu ñuo, chi maa de ni ka taa tutu ja kiꞌin nuu tnaꞌa kuikion ja ka oo Damasco, te kuaꞌan san ja majinkuaka san nani kuu ñayiu ka kandija Jesús ja junkuntnaꞌa jin san, te kakuiko san jin ja kiꞌinkuei vekaa nuu vi tniuyaꞌui jakueꞌe ka saꞌi.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 ’Su yun te nuu ni kuyatni san kuaꞌan san Damasco ndee nuu sau nduu, te vi sanaa ni ni jionduu ña in ñuꞌu ja ni yeꞌe niꞌnu ndevaꞌa, ni kuun ichi andivi.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Te ni ndonso san ndee nuu ñuꞌu, te ni onini san in tnoꞌo ja kaꞌan: “Saulo, Saulo, ¿nau ja sondikin ndikin ña ron?”
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Yun te jiñaꞌa san: “¿Na in kuu ni, vi Jitoꞌo san?” Te ni kaꞌan: “Maa rin kuu Jesús, ia ni jaꞌnu ñuu Nazaret, ia sondikin ndikin ron”, kachi ya.
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Te ndiꞌi tee ka ndeka tnaꞌa jin san ni ka jini ndaa de ñuꞌu yun, te ni ka yuꞌu ndevaꞌa de, su tnoꞌo ni kaꞌan ya jin san, chi tu ni ka jini de.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Te jiñaꞌa san: “Jitoꞌo san, ¿nagua kuu ja kuini ni ja saꞌa san?” Te ni kaꞌan Jitoꞌo Jesús: “Ndakoo te kuaꞌan ñuu Damasco. Yun oo in tee kaxtnoꞌo ndiꞌi nagua kuu ja kuini rin ja saꞌa ron”, kachi ya.
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Su tu ni kuu ka kondiaꞌa san, chi ni ndesi nuu san ni saꞌa ñuꞌu ja ni yeꞌe niꞌnu ndevaꞌa nduchi nuu san. Yun te ni ka tnii tee ka ndeka tnaꞌa jin san ndaꞌa san, te ni ka junsiaꞌa ña de Damasco.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 ’Te yun oo in tee nani Ananías, in tee guaꞌa ja skunkuu de Ley Moisés. Te ndiꞌi ñayiu judio ja ka oo ñuu yun ka kaꞌan ja tee guaꞌa kuu de.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Yun te ni jaa de ni jakoto ña de, te ni kuyatni de, te kachi de: “Ñani Saulo, nduu ndijin nduchi nuu ni”, ni kaꞌan de. Te vi nuu saa ni ndayeꞌe nduchi nuu san, te ni jini san de.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Te ni kaꞌan de: “Maa ia Dios ndee ndi yuao ni ndakaji ña jin ni, ja kuni ni nagua kuini ya ja saꞌa ni, vi kuni ni jin nduchi nuu ni Jesús, ia ndaa, vi konini ni tnoꞌo kaꞌan ya.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Te ndakani ni tnoꞌo ya nuu ndiꞌi ñayiu nagua ni jini ni vi nagua ni onini ni.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Te yun guaa vitna ma kokuu kuee ni. Ndakoo ni te kuandute ni, te kakantaꞌu ni jin sivi maa Jitoꞌo Jesús ja na ndasavii ya anu ni vi na kindee ya yika kuechi ni” kachi Ananías nuu san.
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 ’Te nuu ni ndajaa san Jerusalén, te ni jaꞌan san veñuꞌu ja ni ndakuatu san, te ni skuni ña ya.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Ni jini san maa Jitoꞌo Jesús, te kachi ya nuu san: “Koo kama ron, te ndee ron nuu ñuu Jerusalén yaꞌa, chi ma vi konini ñayiu tnoꞌo kaꞌan ron ja ndakani ron tnoꞌo vaꞌa rin”.
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Yun te jiñaꞌa san nuu Jesús: “Jitoꞌo san, ja ka naꞌa de ja maa san ni ojiondita taka veꞌe ii sinagoga, ni okakuiko san ñayiu ja ni otnaa san jin vekaa, vi ni okani san ñayiu ka kandija maa ni.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Te nuu ni ka jaꞌni de Esteban, tee ni okaxtnoꞌo tnoꞌo maa ni, vi suni yun nukuiin san, te vi ndiꞌi san ni ka ndatnoꞌo ja kuu de, chi vi ni ojito san saꞌun tee ni ka jaꞌni ña yun” jiñaꞌa san nuu ya.
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Su yun te kachi ya: “Kuaꞌan, chi tetniuu jika ña rin kiꞌin ron nuu ñayiu sava ka tatatnoꞌo, ndakani ron tnoꞌo vaꞌa rin”, kachi ya nuu san ―jiñaꞌa Pablo.
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Vi guaa ndee tnoꞌo yaꞌa ni ka, ni ka jandetu ñayiu ja ni ka onini. Su nuu ni kaꞌan Pablo ja jaꞌa ñayiu inka tatatnoꞌo, yun te ni ka kana jaa ñayiu, ka jiñaꞌi:
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Te ja siun ka kana jai vi ka kaja ndee yui saꞌmai nuu ñuꞌu, te ka siaguai ñuyaka nuu tachi ja ka kiti ndevaꞌa ini.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Yun te ni tatnuni tee kuu nijaꞌnu yun ja na vi chiꞌi ña soldado yun jin Pablo ini cuartel yun. Te suni ni tatnuni de ja na vi kani ña soldado yun jin Pablo, nagua ja na ndaa yuꞌu de na kuechi tavi de ja ni ndontakuei vaa ñayiu siki de.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Su nuu ni ka juꞌni ña de jin yoꞌo ja vi kani ña de, te jiñaꞌa Pablo nuu tee kuu capitán nukuiin yun:
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Te nuu ni onini capitán yun ja siun ni kaꞌan Pablo, te ni jaꞌan de ni kaxtnoꞌo de nuu tee kuu nijaꞌnu yun, te jiñaꞌa de:
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Yun te ni jino tee kuu nijaꞌnu yun nuu oo Pablo, te jiñaꞌa de:
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Yun te jiñaꞌa tee kuu nijaꞌnu yun:
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Te ja siun jiñaꞌa Pablo, te ni ka kujioo ndiꞌi soldado ka kaꞌan ja vi kani ña jin de. Te vi suni ndee maa tee kuu nijaꞌnu yun, ni yuꞌu de nuu ni jini de ja seꞌe ñuu Roma kuu Pablo, chi masu vatuka kuu ja ni juꞌni de in seꞌe ñuu Roma.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Te inka kiuu ni kuini tee kuu nijaꞌnu yun ja kukanu ndaa ini de na jaꞌa kuu ja ni ndontakuei ñayiu judio yun siki Pablo, te ni ndajin de cadena ndikin Pablo. Te ni tatnuni de ja ni ka ndututu ndiꞌi tee ka kuu nijaꞌnu nuu sutu vi tee ka kuu nijaꞌnu ja ka jaꞌnde kuechi ñayiu judio. Yun te ni keneꞌe de Pablo, te ni junsiaꞌa ña de nuu ndiꞌi tee ni ka ndututu yun.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.