Romanos 4

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Miki kalomi ŋgere ŋana maka Juda ŋgu timbuma Abraham parina kâ.
1 Que vantagem diremos, pois, que conseguiu Abraão, nosso pai segundo a carne?
2 Ambo Abraham ne vetâŋa ara pinde siveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, ande i ma ikura tu ipasuka tamwata tini. Andeta i ŋandai ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ nzâla ŋinde ŋga. Mine kala ikura tu ipasuka tamwata tini lâ Maro Kindeni nao, ande tia.
2 Porque, se Abraão foi justificado em virtude de sua observância, tem que se gloriar; mas não diante de Deus.
3 Ŋana tu Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu, “Abraham kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
3 Ora, que diz a Escritura? Abraão creu em Deus e isso lhe foi imputado em conta de justiça {Gn 15,6}.
4 Ambo tamâta toŋge uru iveta wurâta ku ikai mbumbu ŋana, ande kinda ŋandai taporo tu mbumbu ŋinde nde wisi-ara ne kelekele ŋga. Ŋinde nde tamâta ŋinde ne kulu ŋana ne wurâta kâ.
4 Ora, o salário não é gratificação, mas uma dívida ao trabalhador.
5 Aŋga tamâta ea kalo tawana tu Maro Kindeni uru ivetanzi kiesaka tamwatanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra, kala isama tu i tamwata ne vetâŋa ara ma ivila i tia, ande tamâta ŋinde ne kalo-tawana ŋinde nâ iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra.
5 Mas aquele que sem obra alguma crê naquele que justifica o ímpio, a sua fé lhe é imputada em conta de justiça.
6 Aku Daviti kala iporo ŋgua kaŋa taituni mine. Iporo ŋgua ŋana ndekâŋa ŋinde uru ipâŋga panzi tamâta ŋinde Maro Kindeni ivetanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra, kinzi ŋinde sisama tu nenzi vetâŋa ara ikura tu ivilanzi tia.
6 É assim que Davi proclama bem-aventurado o homem a quem Deus atribui justiça, independentemente das obras:
7 Daviti ne ŋgua ikeno mine tu,
7 Bem-aventurados aqueles cujas iniqüidades foram perdoadas e cujos pecados foram cobertos!
8 Ambo Maro Ŋalae ipatea tu i ma kalo ŋgere kilo tia ŋana tamâta toŋge ne kiesaka kâ, ande tamâta ŋinde ikura tu indeka ŋalae.”
8 Bem-aventurado o homem ao qual o Senhor não imputou o seu pecado {Sl 31,1s}.
9 Tiambo miki ilomi tu ndekâŋa ŋinde ma ipâŋga panzi tamâta pinde nâ, kinzi ŋinde muŋga sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi, a? Mine tia. Ndekâŋa ndainani nâ ma ipâŋga panzi tamâta pinde tona, kinzi ŋinde ŋandai sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi. Muŋga nâ naŋa atula Maro Kindeni kawa ŋgua pwataki pami mine tu, “Abraham kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
9 Essa bem-aventurança é somente para os circuncisos, ou também para os incircuncisos? Dizemos, com efeito, que a fé foi imputada a Abraão em conta de justiça.
10 Ayo, miki kalomi ŋgere sondo ŋana Abraham ŋga. Tiambo ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini muŋga lâ, ŋineŋga ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, tiya? Naŋa aporo tu lâ zo ŋinde i ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini tia yo, ande Maro Kindeni iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra.
10 Quando lhe foi ela imputada? Depois ou antes de sua circuncisão? Não depois, mas antes de ser circuncidado.
11 Lâ zo ŋinde i kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Aku imo lee ku muli, ŋineŋga ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini, aku mâsi ŋinde itula pwataki tu i ne kalo-tawana nâ iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ. Mine kala tamâta ea kinzi ŋandai sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi, ambo nenzi kalo-tawana ivetanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, ande kinzi tamâta ŋinde rârâni sipâŋga sitogo Abraham ne vâsa mao mine.
11 Depois é que recebeu o sinal da circuncisão, como selo da justiça que tinha obtido pela fé antes de ser circuncidado. E assim se tornou o pai de todos os incircuncisos que crêem, a fim de que também a estes seja imputada a justiça.
12 Aku Juda tamâta pinde kala simo Abraham ne vâsa mao tona. Andeta karae-veŋa ne mâsi simbo nâ ŋandai ivetanzi sipâŋga i ne vâsa mao ŋga. Kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Maro Kindeni, ikura Abraham muŋga iveta mine, lâ zo ŋinde ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini tia yo. Aku nenzi kalo-tawana ŋinde tona ivetanzi sipâŋga Abraham ne vâsa mao.
12 Pai também dos circuncisos, que não só trazem o sinal, mas que acompanham as pegadas da fé que nosso pai Abraão possuía antes de ser circuncidado.
13 Muŋgani, Maro Kindeni ipa ŋgua kuku Abraham tavanzi i ne vâsa tu i ma tâno ndoni ilanzi. Tiambo Abraham muŋga ipono muli pa ŋgua tukuŋa pinde, aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa ŋinde kuku i, tiya? Mine tia. Abraham kalo tawana Maro Kindeni nâ, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa kuku Abraham.
13 Com efeito, não foi em virtude da lei que a promessa de herdar o mundo foi feita a Abraão ou à sua posteridade, mas em virtude da justiça da fé.
14 Miki kalomi ŋgere sondo ŋga. Kinzi tamâta pinde uru sipono muli pa Mose ne ŋgua tukuŋa. Ambo Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ikeno panzi tamâta ŋinde simbonzi nâ, ande kinda nenda kalo-tawana ma ipâŋga kelekele kaa nâ, aku Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ma kanaŋo tia tona. Andeta tia.
14 Porque, se a herança é reservada aos observadores da lei, a fé já não tem razão de ser e a promessa fica sem valor.
15 Kinda tasama tu ŋgua tukuŋa ikeno. Mine kala Maro Kindeni ne wisi-nâna ilâ panzi tamâta ea sipu ŋgua tukuŋa ŋinde ututu. Ambo ŋgua tukuŋa ikeno tia, ande tamâta toŋge ma ikura tu ipu ŋgua tukuŋa ututu, ande tia.
15 Porquanto a lei produz a ira; e onde não existe lei, não há transgressão.
16 Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa kuku Abraham ŋana duvi taitu ŋine kâ; Abraham kalo tawana i. Mine kala Maro Kindeni ne wisi-wisi ikai nzâla piti panzi Abraham ne vâsa rârâni, ŋana Maro Kindeni ma iveta kie ara panzi, ikura i ne ŋgua pâŋa mine. Kalo-tawana tamâta ea kinzi sipono muli pa ŋgua tukuŋa, ande kinzi ŋinde simo Abraham ne vâsa. Andeta kinzi nâ tia; kinda tamâta pinde kalonda tawana Maro Kindeni, itogo Abraham muŋga kalo tawana mine, aku kinda kala tamo Abraham ne vâsa tona. Abraham imo kinda kalo-tawana tamâta rârâni timbunda,
16 Logo, é pela fé que alguém se torna herdeiro. Portanto, gratuitamente; e a promessa é assegurada a toda a posteridade de Abraão, não somente aos que procedem da lei, mas também aos que possuem a fé de Abraão, que é pai de todos nós.
17 ŋana tu Maro Kindeni muŋga iporo ŋgua pa Abraham ikeno lâ pepa tini mine tu, “Naŋa aveta noko kupâŋga kinzi tamâta ŋgu rârâ timbunzi.” Lâ Maro Kindeni nao, Abraham imo itogo kinda rârâni timbunda. Abraham kalo tawana Maro Kindeni, ina kala via ilanzi mateŋa tamâta wa iporo ŋgua ku iveta kelekele muŋga simo tia ŋinde tu simâ sipâŋga wa.
17 Em verdade, está escrito: Eu te constituí pai de muitas nações {Gn 17,5}; {nosso pai, portanto} diante dos olhos daquele em quem acreditou, o Deus que dá vida aos mortos e chama à existência as coisas que estão no nada.
18 Muŋgani Maro Kindeni iporo ipa ŋgua kuku Abraham mine tu, “Noko ne vâsa kinzi ma sipâŋga kambwaŋenzi ŋalae ndo”. Lâ zo ŋinde, Abraham izizâla ndo tu Maro Kindeni ma iveta ŋgua pâŋa ŋinde ipâŋga kanaŋo mâsi mana. Andeta i kalo tawana nâ, aku imo io tini pa Maro Kindeni tu ma iveta ikura i ne ŋgua pâŋa ŋinde. Mine kala Abraham ipâŋga “kinzi tamâta ŋgu rârâ timbunzi”.
18 Esperando, contra toda a esperança, Abraão teve fé e se tornou pai de muitas nações, segundo o que lhe fora dito: Assim será a tua descendência {Gn 15,5}.
19 Lâ zo ŋinde, Abraham ne mbwera ipâŋga ikura mbwera tamâta ŋalae taitu (100) mine, aku i karae nde mbarakuku lâ. Aku isama tu i kaiwa Sara ikura ŋana ipagugua lâlu kâ, ande tia. Taitu i ne kalo-tawana ikeno kaika ndo.
19 Não vacilou na fé, embora reconhecendo o seu próprio corpo sem vigor - pois tinha quase cem anos - e o seio de Sara igualmente amortecido.
20 I ne kalo-tawana imbe tia. Aku i ilo rua-rua ŋana Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa kâ, ande tia ndo. I ne kalo-tawana ipu tini kaika pa i ilo kalo, ande kala imo ipanea Maro Kindeni ŋa isuka kâki.
20 Ante a promessa de Deus, não vacilou, não desconfiou, mas conservou-se forte na fé e deu glória a Deus.
21 I ne kalo-tawana ikeno kaika mine tu, “Mao nâ, Maro Kindeni ikura tu iveta vetâŋa ndia rârâni muŋga ipa ŋgua tu ma iveta.”
21 Estava plenamente convencido de que Deus era poderoso para cumprir o que prometera.
22 Mine nde Abraham ne kalo-tawana ŋinde iveta i “ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
22 Eis por que sua fé lhe foi contada como justiça.
23 Mao nâ, ŋgua ikeno mine tu, “i ne kalo-tawana iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra”. Andeta ŋgua ŋinde ŋandai iyoke Abraham simbo nâ ŋga.
23 Ora, não é só para ele que está escrito que a fé lhe foi imputada em conta de justiça.
24 Ŋgua ŋinde iyoke kinda tona, kinda tamâta ŋine kalonda tawana Maro Kindeni, inani muŋga ipaŋo nenda Maro Ŋalae lâ mateŋa nianzi imo via kilo. Kinda nenda kalo-tawana ŋinde iveta kinda tapâŋga ilonda mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.
24 É também para nós, pois a nossa fé deve ser-nos imputada igualmente, porque cremos naquele que dos mortos ressuscitou Jesus, nosso Senhor,
25 Kinda taveta kiesaka, aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni isâu panzi kazâŋa tamâta tu ma sipu Yesu pâta imâte kâ. Andeta Maro Kindeni ilo tu kinda ma tamo ilonda mbâra-mbâra. Mine kala ipaŋo Yesu lâ mateŋa nianzi imo via kilo.
25 o qual foi entregue por nossos pecados e ressuscitado para a nossa justificação.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.