Romanos 4

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Miki kalomi ŋgere ŋana maka Juda ŋgu timbuma Abraham parina kâ.
1 Do ponto de vista humano, Abraão foi o fundador de nossa nação. O que descobriu ele?
2 Ambo Abraham ne vetâŋa ara pinde siveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, ande i ma ikura tu ipasuka tamwata tini. Andeta i ŋandai ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ nzâla ŋinde ŋga. Mine kala ikura tu ipasuka tamwata tini lâ Maro Kindeni nao, ande tia.
2 Se suas boas obras o tivessem tornado justo, ele teria motivo para se vangloriar, mas não perante Deus.
3 Ŋana tu Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu, “Abraham kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
3 Pois as Escrituras dizem: “Abraão creu em Deus, e assim foi considerado justo”.
4 Ambo tamâta toŋge uru iveta wurâta ku ikai mbumbu ŋana, ande kinda ŋandai taporo tu mbumbu ŋinde nde wisi-ara ne kelekele ŋga. Ŋinde nde tamâta ŋinde ne kulu ŋana ne wurâta kâ.
4 O salário daquele que trabalha não é um presente, mas um direito.
5 Aŋga tamâta ea kalo tawana tu Maro Kindeni uru ivetanzi kiesaka tamwatanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra, kala isama tu i tamwata ne vetâŋa ara ma ivila i tia, ande tamâta ŋinde ne kalo-tawana ŋinde nâ iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra.
5 Contudo, ninguém é considerado justo com base em seu trabalho, mas sim por meio de sua fé em Deus, que declara justos os pecadores.
6 Aku Daviti kala iporo ŋgua kaŋa taituni mine. Iporo ŋgua ŋana ndekâŋa ŋinde uru ipâŋga panzi tamâta ŋinde Maro Kindeni ivetanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra, kinzi ŋinde sisama tu nenzi vetâŋa ara ikura tu ivilanzi tia.
6 Davi também falou a esse respeito quando descreveu a felicidade daqueles que são considerados justos sem terem trabalhado para isso:
7 Daviti ne ŋgua ikeno mine tu,
7 “Como são felizes aqueles cuja desobediência é perdoada, cujos pecados são cobertos!
8 Ambo Maro Ŋalae ipatea tu i ma kalo ŋgere kilo tia ŋana tamâta toŋge ne kiesaka kâ, ande tamâta ŋinde ikura tu indeka ŋalae.”
8 Sim, como são felizes aqueles cujo pecado o Senhor não leva mais em conta!”.
9 Tiambo miki ilomi tu ndekâŋa ŋinde ma ipâŋga panzi tamâta pinde nâ, kinzi ŋinde muŋga sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi, a? Mine tia. Ndekâŋa ndainani nâ ma ipâŋga panzi tamâta pinde tona, kinzi ŋinde ŋandai sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi. Muŋga nâ naŋa atula Maro Kindeni kawa ŋgua pwataki pami mine tu, “Abraham kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
9 Por acaso essa bênção é apenas para os judeus, ou se estende também aos gentios incircuncidados? Já dissemos que Deus considerou Abraão justo por meio de sua fé.
10 Ayo, miki kalomi ŋgere sondo ŋana Abraham ŋga. Tiambo ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini muŋga lâ, ŋineŋga ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, tiya? Naŋa aporo tu lâ zo ŋinde i ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini tia yo, ande Maro Kindeni iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra.
10 Mas como isso aconteceu? Ele foi considerado justo somente depois de ter sido circuncidado, ou antes disso? Está claro que foi antes de ele ser circuncidado.
11 Lâ zo ŋinde i kalo tawana Maro Kindeni, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Aku imo lee ku muli, ŋineŋga ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini, aku mâsi ŋinde itula pwataki tu i ne kalo-tawana nâ iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ. Mine kala tamâta ea kinzi ŋandai sikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tininzi, ambo nenzi kalo-tawana ivetanzi sipâŋga ilonzi mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, ande kinzi tamâta ŋinde rârâni sipâŋga sitogo Abraham ne vâsa mao mine.
11 A circuncisão era um sinal de que Abraão já possuía fé e de que Deus já o havia declarado justo, mesmo antes de ele ser circuncidado. Portanto, Abraão é o pai daqueles que têm fé mas não foram circuncidados. Eles são considerados justos por causa de sua fé.
12 Aku Juda tamâta pinde kala simo Abraham ne vâsa mao tona. Andeta karae-veŋa ne mâsi simbo nâ ŋandai ivetanzi sipâŋga i ne vâsa mao ŋga. Kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Maro Kindeni, ikura Abraham muŋga iveta mine, lâ zo ŋinde ikai karae-veŋa ne mâsi kilala lâ tini tia yo. Aku nenzi kalo-tawana ŋinde tona ivetanzi sipâŋga Abraham ne vâsa mao.
12 E Abraão também é o pai daqueles que foram circuncidados, mas somente se tiverem o mesmo tipo de fé que Abraão tinha antes de ser circuncidado.
13 Muŋgani, Maro Kindeni ipa ŋgua kuku Abraham tavanzi i ne vâsa tu i ma tâno ndoni ilanzi. Tiambo Abraham muŋga ipono muli pa ŋgua tukuŋa pinde, aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa ŋinde kuku i, tiya? Mine tia. Abraham kalo tawana Maro Kindeni nâ, aku ne kalo-tawana ŋinde iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa kuku Abraham.
13 A promessa de que Abraão e seus descendentes herdariam toda a terra não se baseou em sua obediência à lei de Deus, mas sim no fato de ele ter sido considerado justo quando teve fé.
14 Miki kalomi ŋgere sondo ŋga. Kinzi tamâta pinde uru sipono muli pa Mose ne ŋgua tukuŋa. Ambo Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ikeno panzi tamâta ŋinde simbonzi nâ, ande kinda nenda kalo-tawana ma ipâŋga kelekele kaa nâ, aku Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ma kanaŋo tia tona. Andeta tia.
14 Portanto, se a herança prometida é apenas para aqueles que obedecem à lei, a fé é desnecessária, e a promessa, anulada.
15 Kinda tasama tu ŋgua tukuŋa ikeno. Mine kala Maro Kindeni ne wisi-nâna ilâ panzi tamâta ea sipu ŋgua tukuŋa ŋinde ututu. Ambo ŋgua tukuŋa ikeno tia, ande tamâta toŋge ma ikura tu ipu ŋgua tukuŋa ututu, ande tia.
15 Pois a lei traz ira sobre aqueles que tentam obedecer a ela. A única forma de não quebrar a lei é não ter lei nenhuma para quebrar!
16 Maro Kindeni iveta ŋgua pâŋa kuku Abraham ŋana duvi taitu ŋine kâ; Abraham kalo tawana i. Mine kala Maro Kindeni ne wisi-wisi ikai nzâla piti panzi Abraham ne vâsa rârâni, ŋana Maro Kindeni ma iveta kie ara panzi, ikura i ne ŋgua pâŋa mine. Kalo-tawana tamâta ea kinzi sipono muli pa ŋgua tukuŋa, ande kinzi ŋinde simo Abraham ne vâsa. Andeta kinzi nâ tia; kinda tamâta pinde kalonda tawana Maro Kindeni, itogo Abraham muŋga kalo tawana mine, aku kinda kala tamo Abraham ne vâsa tona. Abraham imo kinda kalo-tawana tamâta rârâni timbunda,
16 É por isso que a promessa vem pela fé, para que ela seja segundo a graça e, assim, alcance toda a descendência de Abraão, não somente os que vivem sob a lei, mas todos que têm fé como a que teve Abraão. Pois ele é o pai de todos que creem.
17 ŋana tu Maro Kindeni muŋga iporo ŋgua pa Abraham ikeno lâ pepa tini mine tu, “Naŋa aveta noko kupâŋga kinzi tamâta ŋgu rârâ timbunzi.” Lâ Maro Kindeni nao, Abraham imo itogo kinda rârâni timbunda. Abraham kalo tawana Maro Kindeni, ina kala via ilanzi mateŋa tamâta wa iporo ŋgua ku iveta kelekele muŋga simo tia ŋinde tu simâ sipâŋga wa.
17 Conforme aparece nas Escrituras: “Eu o fiz pai de muitas nações”. Isso aconteceu porque Abraão creu no Deus que traz os mortos de volta à vida e cria coisas novas do nada.
18 Muŋgani Maro Kindeni iporo ipa ŋgua kuku Abraham mine tu, “Noko ne vâsa kinzi ma sipâŋga kambwaŋenzi ŋalae ndo”. Lâ zo ŋinde, Abraham izizâla ndo tu Maro Kindeni ma iveta ŋgua pâŋa ŋinde ipâŋga kanaŋo mâsi mana. Andeta i kalo tawana nâ, aku imo io tini pa Maro Kindeni tu ma iveta ikura i ne ŋgua pâŋa ŋinde. Mine kala Abraham ipâŋga “kinzi tamâta ŋgu rârâ timbunzi”.
18 Mesmo quando não havia motivo para ter esperança, Abraão a manteve, crendo que se tornaria o pai de muitas nações. Pois Deus lhe tinha dito: “Esse é o número de descendentes que você terá!”.
19 Lâ zo ŋinde, Abraham ne mbwera ipâŋga ikura mbwera tamâta ŋalae taitu (100) mine, aku i karae nde mbarakuku lâ. Aku isama tu i kaiwa Sara ikura ŋana ipagugua lâlu kâ, ande tia. Taitu i ne kalo-tawana ikeno kaika ndo.
19 E sua fé não se enfraqueceu, embora ele soubesse que, aos cem anos, seu corpo, bem como o ventre de Sara, já não tinham vigor.
20 I ne kalo-tawana imbe tia. Aku i ilo rua-rua ŋana Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa kâ, ande tia ndo. I ne kalo-tawana ipu tini kaika pa i ilo kalo, ande kala imo ipanea Maro Kindeni ŋa isuka kâki.
20 Em nenhum momento a fé de Abraão na promessa de Deus vacilou. Na verdade, ela se fortaleceu e, com isso, ele deu glória a Deus.
21 I ne kalo-tawana ikeno kaika mine tu, “Mao nâ, Maro Kindeni ikura tu iveta vetâŋa ndia rârâni muŋga ipa ŋgua tu ma iveta.”
21 Abraão estava plenamente convicto de que Deus é poderoso para cumprir tudo que promete.
22 Mine nde Abraham ne kalo-tawana ŋinde iveta i “ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.”
22 Por isso, por sua fé, ele foi considerado justo.
23 Mao nâ, ŋgua ikeno mine tu, “i ne kalo-tawana iveta i ipâŋga ilo mbâra-mbâra”. Andeta ŋgua ŋinde ŋandai iyoke Abraham simbo nâ ŋga.
23 E, quando Deus considerou Abraão justo, não o fez apenas para benefício dele. As Escrituras dizem
24 Ŋgua ŋinde iyoke kinda tona, kinda tamâta ŋine kalonda tawana Maro Kindeni, inani muŋga ipaŋo nenda Maro Ŋalae lâ mateŋa nianzi imo via kilo. Kinda nenda kalo-tawana ŋinde iveta kinda tapâŋga ilonda mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao.
24 que foi também para nosso benefício, pois elas garantem que também seremos considerados justos por crermos naquele que ressuscitou dos mortos a Jesus, nosso Senhor.
25 Kinda taveta kiesaka, aku ŋana duvi ŋinde kâ Maro Kindeni isâu panzi kazâŋa tamâta tu ma sipu Yesu pâta imâte kâ. Andeta Maro Kindeni ilo tu kinda ma tamo ilonda mbâra-mbâra. Mine kala ipaŋo Yesu lâ mateŋa nianzi imo via kilo.
25 Ele foi entregue à morte por causa de nossos pecados e foi ressuscitado para que fôssemos declarados justos diante de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.