Mateus 13

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Yesu iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ipile luma ŋinde ku iyoka ilâ isaŋona Galilaya Lââ bwalika pwali, ŋana ma ipanananzi tamâta.
1 Naquele mesmo dia Jesus saiu de casa, foi para a beira do lago da Galileia, sentou-se ali e começou a ensinar.
2 Andeta tamâta ŋgu ŋalae tina nde simâ sipasau pasâe ndo lâ i tini. Mine kala Yesu ikâki wâŋga toŋge kulu isaŋona. Aŋga kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde simandi sâwa.
2 A multidão que se ajuntou em volta dele era tão grande, que ele entrou num barco e sentou-se; e o povo ficou em pé na praia.
3 Ŋineŋga Yesu isia ŋgua tambirâŋa rârâ panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Ipainzi tu, “Miki kaloŋo ŋga; tamâta toŋge iyoka ilâ iliŋi kaniŋa vâsa lâ tâno ilo.
3 Jesus usou parábolas para ensinar muitas coisas. Ele disse:
4 Iliŋi ilâ, ande kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue nzâla-kawa, aku sii simâ sika marumbu lâ.
4 Quando estava espalhando as sementes, algumas caíram na beira do caminho, e os passarinhos comeram tudo.
5 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue tâno mira-mira. Tâno ŋinde nde matatola koŋa tia, kala mata ipâŋga walele.
5 Outra parte das sementes caiu num lugar onde havia muitas pedras e pouca terra. As sementes brotaram logo porque a terra não era funda.
6 Andeta kari ikâki imâ ikana. Aku kâpwa ŋinde ne mburu-mburu kaika tia, kala ŋgâla-ŋgâla ndo lâ, kala imâte.
6 Mas, quando o sol apareceu, queimou as plantas, e elas secaram porque não tinham raízes.
7 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue wâlo mata-mata ŋgininzi. Aku wâlo mata-mata ŋinde ipâŋga ŋalae ku ilita, kala kanaŋo ipâŋga tia.
7 Outras sementes caíram no meio de espinhos, que cresceram e sufocaram as plantas.
8 Aŋga kaniŋa vâsa pinde nde imbe indue tâno ara kulu, aku ipâŋga ŋalae ku ipula kanaŋo. Pinde ipula kanaŋo tamâta ŋalae taitu (100), aŋga pinde nde ipula kanaŋo tamâta ŋato (60), aŋga pinde nde ipula kanaŋo tamâta taitu kanaŋo saŋao (30).
8 Mas as sementes que caíram em terra boa produziram na base de cem, de sessenta e de trinta grãos por um.
9 Ambo miki taŋami keno, ande kaloŋo ŋgua ŋine sondo.”
9 E Jesus terminou, dizendo:
10 Yesu iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ne pâri-tamâta simâ papa ku sikasoŋa tu, “Mana mana ŋga noko uru kuporo ŋgua tambirâŋa nâ panzi tamâta.”
10 Então os discípulos chegaram perto de Jesus e perguntaram: — Por que é que o senhor usa
11 Yesu nde iporo taulo tu, “Maro Kindeni itula ŋgua paveâŋa ne duvi pwataki pa miki ŋana i ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ. Andeta iveta mine panzi tamâta pinde, nde tia.
11 Jesus respondeu:
12 Tamâta ea ikai ne ilo-kalo ŋana Maro Kindeni ne vetâŋa paveâŋa, ande Maro Kindeni ma ilo-kalo ŋalae ilua i, ma ipipi lâ i ilo. Aŋga tamâta ea tini pwâka tu ikai ilo-kalo ŋinde, ande Maro Kindeni ma ikai tamâta ŋinde ne ilo-kalo tini mwata ŋinde saŋe i.
12 Pois quem tem receberá mais, para que tenha mais ainda. Mas quem não tem, até o pouco que tem lhe será tirado.
13 Naŋa uru aporo ŋgua tambirâŋa nâ panzi, ŋana tu kinzi matanzi silea, andeta sikura tu simora kelekele toŋge tia. Kinzi sitambira taŋanzi, andeta siloŋo ŋgua ku sisama ne duvi, nde tia.
13 É por isso que eu uso parábolas para falar com essas pessoas. Porque elas olham e não enxergam; escutam e não ouvem, nem entendem.
14 Ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia muŋga ikai Maro Kindeni kawa ku iŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana kinzi tamâtani ŋaina nenzi mâsi ŋana siloŋo naneŋgu ŋgua kâ. Iŋgere ŋgua mine tu,
14 E assim acontece com essas pessoas o que disse o
15 ŋana tu tamâta ŋgu ŋine ilonzi nde pasâe lâ, aku taŋanzi ikai pwapwaka nâ ŋana siloŋo ŋgua kâ, aku sipono matanzi marumbu lâ. Ambo siveta mine tia, ande ma matanzi simora kelekele, aku taŋanzi ma siloŋo ŋgua, aku ilonzi ma sisama ŋgua duvi, ku ma sipalele ilonzi kalonzi simâ pa naŋa, aku naŋa ma aveta tininzi ara kilo’.”
15 Pois a mente deste povo está fechada:
16 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Aŋga miki nde ma kandeka nâ, ŋana tu Maro Kindeni iveta miki matami ikura tu kamora kelekele, aku iveta taŋami ikura tu kaloŋo ŋgua.
16 Jesus continuou, dizendo:
17 Naŋa aporo mao nâ pami; lâ zo muŋgâŋa, kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta rârâ sitavanzi kinzi tamâta rârâ uru soka Maro Kindeni ne ŋgua muli, kinzi ŋinde ilonzi ndo tu simora vetâŋa kala zo ŋine miki kamora ŋine, andeta simora tia. Aku ilonzi ndo tu siloŋo ŋgua kala ŋine miki kaloŋo ŋine, andeta siloŋo tia.”
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: muitos profetas e muitas outras pessoas do povo de Deus gostariam de ver o que vocês estão vendo, mas não puderam; e gostariam de ouvir o que vocês estão ouvindo, mas não ouviram.
18 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Kala ŋine miki kaloŋo, ma natula ŋgua tambirâŋa ŋana tamâta iliŋi kaniŋa vâsa lâ tâno ilo ŋinde ne duvi pwataki pami.
18 — Então escutem e aprendam o que a
19 Tamâta ea iloŋo ŋgua ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, andeta izizâla ŋana ŋgua ŋinde ne duvi kilala, ande tamâta ŋinde itogo kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue nzâla-kawa. Sadana imâ walele nâ ku ikawea ŋgua ŋinde Maro Kindeni muŋga ipau lâ tamâta ŋinde ilo, aku ikai ikâwa ilâ.
19 As pessoas que ouvem a mensagem do vem e tira o que foi semeado no coração delas.
20 Aŋga tamâta ea iloŋo naneŋgu ŋgua ŋine aku ikai walele nâ ku indeka, ande tamâta ŋinde itogo kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue tâno mira-mira.
20 As sementes que foram semeadas onde havia muitas pedras são as pessoas que ouvem a mensagem e a aceitam logo com alegria,
21 Tamâta ŋinde ikai ŋgua ŋinde kaika tia. Mine kala i imo tini nâ, aŋga muli ŋga tamâta pinde simâ, situ malia silua wa siveta kenzi sakamao papa ŋana i ne kalo-tawana kâ. Mine kala tamâta ŋinde ne kalo-tawana nde imbe walele nâ.
21 mas duram pouco porque não têm raiz. E, quando por causa da mensagem chegam os sofrimentos e as perseguições, elas logo abandonam a sua fé.
22 Aŋga tamâta ea iloŋo naneŋgu ŋgua ŋine, andeta ilo ŋalae ŋana tâno ne kelekele, ande tamâta ŋinde itogo kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue wâlo mata-mata ŋgininzi. I ne ilo-kalo ŋinde iveta kalo-lokoni papa i ŋana igona ne mbaliŋa rârâ, kala i uru iveta vetâŋa ara pinde, ande tia.
22 Outras pessoas são parecidas com as sementes que foram semeadas no meio dos espinhos. Elas ouvem a mensagem, mas as preocupações deste mundo e a ilusão das riquezas sufocam a mensagem, e essas pessoas não produzem frutos.
23 Aŋga tamâta ea iloŋo Maro Kindeni ne ŋgua ku isama ŋgua ŋine ne duvi kilala sondo, ande tamâta ŋinde itogo kaniŋa vâsa ŋinde imbe indue tâno ara kulu. Kinzi tamâta ŋinde uru siveta vetâŋa ara rârâ, itogo kanaŋonzi mine. Pinde siveta vetâŋa tamâta ŋalae taitu (100), aŋga pinde siveta vetâŋa tamâta ŋato (60), aŋga pinde siveta vetâŋa tamâta taitu kanaŋo saŋao (30).”
23 E as sementes que foram semeadas em terra boa são aquelas pessoas que ouvem, e entendem a mensagem, e produzem uma grande colheita: umas, cem; outras, sessenta; e ainda outras, trinta vezes mais do que foi semeado.
24 Yesu itambira ŋgua toŋge kilo panzi tamâta mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, ande itogo tamâta toŋge iliŋi kaniŋa vâsa ara lâ ne tâno ilo.
24 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
25 Iliŋi lâ, ŋineŋga mbo toŋge, kinzi tamâta sikeno utu lâ, andeta tâno warika ŋinde ne kazâŋa tamâta nde imâ, aku iliŋi unza sakamao vâsa ilâ kaniŋa ŋgininzi. Iliŋi lee marumbu lâ, ŋineŋga ikâwa ilâ.
25 Certa noite, quando todos estavam dormindo, veio um inimigo, semeou no meio do trigo uma erva ruim, chamada joio, e depois foi embora.
26 Aku muli, ŋineŋga kaniŋa ŋinde ipâŋga kundu ramu aku kanaŋo, andeta kinzi wurâta tamâta matanzi ilâ simora unza sakamao ipagema kuku.
26 Quando as plantas cresceram, e se formaram as espigas, o joio apareceu.
27 Aku kinzi wurâta tamâta silâ papa tâno warika ku sipai tu, ‘Ayo, tamâta ŋalae, maka iloma patea tu noko muŋga kuliŋi kaniŋa vâsa ara tâ ilâ noko ne tâno ilo. Andeta mana mana ŋga unza sakamao ŋinde ipâŋga ipagema kuku.’
27 Aí os empregados do dono das terras chegaram e disseram: “Patrão, o senhor semeou sementes boas nas suas terras. De onde será que veio este joio?”
28 Aku tâno warika ipainzi tu, ‘Naneŋgu kazâŋa tamâta toŋge iveta ŋinde’. Ŋineŋga i ne wurâta tamâta sikasoŋa tu, ‘Ayo, noko ilo tu maka ma kalâ kamburu unza sakamao ŋinde piti ku kasau ilâ taitu, tiya?’
28 — “Foi algum inimigo que fez isso!”, respondeu ele.
29 Andeta tâno warika ileleanzi ku ipainzi tu, ‘Kaveta mine ndimo. Ambo miki ma kakai wurâta ŋana kamburu unza sakamao, ande ma kamburu kâpwa ara tona.
29 — “Não”, respondeu ele, “porque, quando vocês forem tirar o joio, poderão arrancar também o trigo.
30 Mine nde miki ma kapile ruani sipâŋga simandi taitu lee, mambo zo ŋana kâpwa gonâŋa kâ. Ŋineŋga lâ zo ŋinde, ande naŋa ma apainzi naneŋgu wurâta tamâta ŋana kâpwa gonâŋa kâ tu, “Miki kalâ kasau unza sakamao ndoni ilâ taitu muŋga lâ ŋga, ŋineŋga walele nâ kapa wâra-wâra ku karumbia kana lâ. Kaveta mine lâ, ŋineŋga kagona kâpwa kanaŋo ilâ taitu, ku kao ilâ naneŋgu luma ŋana kâpwa kâ ilo”.’”
30 Deixem o trigo e o joio crescerem juntos até o tempo da colheita. Então eu direi aos trabalhadores que vão fazer a colheita: ‘Arranquem primeiro o joio e amarrem em feixes para ser queimado. Depois colham o trigo e ponham no meu depósito.’ ”
31 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa toŋge kilo panzi tamâta mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde itogo kaniŋa vâsa toŋge, i ŋa tu ‘mastet’. Tamâta toŋge ikai mastet vâsa toŋge, aku ilâ ipau lâ ne tâno ilo.
31 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
32 Mastet vâsa ŋandai irerege kuku kâi pinde nenzi kapula ŋga; ŋinde nde mota mwata. Andeta muli, ŋineŋga kâi ŋinde ipâŋga ŋalae, aku i ne luandondo nde ipolenzi kaniŋa kie-kie ndoni uru sipau lâ tâno ilo. Ipâŋga kâi, kala kinzi sii kie-kie uru sipagona simâ sisaŋona ne laka kulu.”
32 Ela é a menor de todas as sementes; mas, quando cresce, torna-se a maior de todas as plantas. Ela até chega a ser uma árvore, de modo que os passarinhos vêm e fazem ninhos nos seus ramos.
33 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa toŋge kilo panzi tamâta mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ ande itogo ‘yisi’. Taine toŋge ikai yisi ŋinde ku igema tona puroŋa kulo ŋalae toŋge. Igema lee, ŋineŋga puroŋa ŋinde ndoni ipondi kâki.”
33 Jesus contou mais esta parábola para o povo:
34 Yesu iporo ŋgua ŋinde ndoni panzi tamâta lâ ŋgua tambirâŋa nâ. Itula ŋgua toŋge duvi pwataki panzi, ande tia; iporo ŋgua tambirâŋa nâ.
34 Jesus usava parábolas para dizer tudo isso ao povo. Ele não dizia nada a eles sem ser por meio de parábolas.
35 Aku Yesu ne vetâŋa ŋinde nde iyoke ŋgua toŋge muŋga ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge itula. Ŋgua-tulâŋa tamâta ŋinde ikai Maro Kindeni kawa ŋgua ku iporo mine tu,
35 Isso aconteceu para se cumprir o que o profeta tinha dito: “Usarei parábolas quando falar com esse povo e explicarei coisas desconhecidas desde a criação do mundo.”
36 Ŋineŋga Yesu ipilenzi tamâta ŋgu ŋinde, aku ilâ luma ilo. Ŋineŋga i ne pâri-tamâta simâ papa ku sipai tu, “Kupanana maka ŋana ŋgua tambirâŋa ŋana unza sakamao ipâŋga tâno ilo kâ ŋinde ne duvi.”
36 Então Jesus deixou a multidão e voltou para casa. Os discípulos chegaram perto dele e perguntaram: — Conte para nós o que quer dizer a
37 Yesu nde itu lâ kawanzi tu, “Tamâta ŋinde iliŋi kaniŋa vâsa ara, ande itogo Tamâta Natu.
37 Jesus respondeu:
38 Aŋga i ne tâno ŋinde nde itogo tâno ndoni. Aŋga kaniŋa vâsa ara nde itogonzi tamâta ŋinde Maro Kindeni uru ikai maro panzi. Aŋga unza sakamao nde itogonzi tamâta ŋinde Sadana uru ikai maro panzi.
38 O terreno é o mundo. As sementes boas são as pessoas que pertencem ao .
39 Kazâŋa tamâta ŋinde kala iliŋi unza vâsa sakamao, ande itogo Sadana tamwata. Aŋga zo ŋana sigona kâpwa kâ nde itogo tâno ŋine ne zo marumbu. Aŋga kinzi wurâta tamâta ŋana sigona kâpwa kâ nde sitogonzi Maro Kindeni ne aŋelo.
39 O inimigo que semeia o joio é o próprio Diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os que fazem a colheita são os anjos.
40 Kinzi wurâta tamâta nde sigona unza sakamao sirumbia lâ; aku lâ zo muli ŋana tâno ne zo marumbu kâ, ande kinzi aŋelo kala ma siveta mine nâ.
40 Assim como o joio é ajuntado e jogado no fogo, assim também será no fim dos tempos.
41 Lâ zo ŋinde, naŋa Tamâta Natu ma aonzi naneŋgu aŋelo silâ, aku ma sigonanzi kinzi tamâta rârâni uru siveta kiesaka, sitavanzi tamâta rârâni uru siveta tamâta pinde simbe ŋana kiesaka kâ.
41 O Filho do Homem mandará os seus anjos, e eles ajuntarão e tirarão do seu Reino todos os que fazem com que os outros pequem e também todos os que praticam o mal.
42 Ŋineŋga kinzi aŋelo ma sikainzi kiesaka tamwatanzi ŋinde rârâni, ku ma sitambiranzi silâ pa yââ ŋalae ne mbââ ilo. Lâ nia ŋinde, kinzi tamâta ŋinde ma sita pâta kanaŋo, aku ma niŋonzi giri-giri ŋana sikai nâna kâ.
42 Depois os anjos jogarão essas pessoas na fornalha de fogo, onde vão chorar e ranger os dentes de desespero.
43 Aŋga kinzi tamâta uru soka Maro Kindeni ne ŋgua muli ŋinde, ande kinzi ma tininzi sinala nia itogo kari mine, lâ tâno wasaseki tamanzi Maro Kindeni ma muli ipulia ŋinde. Ambo miki taŋami keno, ande kaloŋo ŋgua ŋine sondo.”
43 Então o povo de Deus brilhará como o sol no Reino do seu Pai. Se vocês têm ouvidos para ouvir, então ouçam.
44 Yesu itambira ŋgua mine tu, “Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, nde itogo ŋine: zo toŋge, tamâta pinde sikai mbumbu rârâ ku sikea lâ tâno toŋge ilo. Mbumbu ŋinde ikeno lee, ŋineŋga zo toŋge, tamâta toŋge isânda kulu lâ. Aku walele nâ tamâta ŋinde ilâ ku ivea kilo lâ tânoni ndaina ilo. I nde indeka pâta lâ, aku ilâ imbalaŋa ne kelekele rârâni ku ikai mbumbu ŋana. Ŋineŋga ilâ ku iko tâno ŋinde.”
44 — O
45 Aku Yesu itambira ŋgua kilo mine tu, “Aku Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, nde itogo mine: tamâta toŋge uru iroto ŋana mbote-mbote ara pâta tu iko kâ.
45 — O
46 Imo lee, ku zo toŋge, i mata imora mbote-mbote toŋge ara matea nâ. Aku ilâ imbalaŋa ne kelekele ndoni ku ikai mbumbu ŋana. Ŋineŋga ilâ ku iko mbote-mbote ara ŋinde.”
46 Quando encontra uma pérola que é mesmo de grande valor, ele vai, vende tudo o que tem e compra a pérola.
47 Yesu itambira ŋgua mine tu, “Aku Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, nde itogo viâŋa toŋge kinzi tamâta pinde sitambira ndue lââ bwalika ilo ku iŋgenzi iŋa kie-kie.
47 — O
48 Viâŋa pipi lâ, ŋineŋga sitapa imâ itoa sâwaneka. Ŋineŋga lambunzi ndue sisaŋona ku sipateanzi iŋa ara sigona lâ kondo toŋge ilo. Aŋga iŋa sakamao nde sikai siliŋi lâ.
48 E, quando está cheia, os pescadores a arrastam para a praia e sentam para separar os peixes: os que prestam são postos dentro dos cestos, e os que não prestam são jogados fora.
49 Aku lâ zo muli ŋana tâno ne zo marumbu kâ, ande ma vetâŋa mine nâ ipâŋga. Maro Kindeni ne aŋelo ma silâ sipateanzi kinzi kiesaka tamwatanzi ŋinde muŋga simo tamâta ara ŋgininzi, ku ma sikainzi piti,
49 No fim dos tempos também será assim: os anjos sairão, e separarão as pessoas más das boas,
50 ŋineŋga ma sitambiranzi silâ pa yââ ŋalae ne mbââ ilo. Lâ nia ŋinde kinzi tamâta ma sita pâta kanaŋo, aku ma niŋonzi giri-giri ŋana sikai nâna kâ.”
50 e jogarão as pessoas más na fornalha de fogo. E ali elas vão chorar e ranger os dentes de desespero.
51 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kasama ŋgua rârâni ŋine ne duvi, tiya?” Ande kinzi sisâu papa tu, “Maka kasama lâ.”
51 Então Jesus perguntou aos discípulos: — Sim! — responderam eles.
52 Aku Yesu isia ŋgua panzi mine tu, “Mine kala kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ ŋinde ilonzi tu Maro Kindeni ma ikai maro panzi, ande kinzi rârâni sitogo luma toŋge warika. I uru ilâ ne luma ilo ku ikai kelekele wasaseki tava kelekele siŋga yâti ipâŋga nia yo.”
52 Jesus disse:
53 Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ŋinde lâ, ŋineŋga ipile lawea ŋinde,
53 Quando Jesus acabou de contar essas parábolas , saiu dali
54 aku itaulo ilâ pa i tamwata ne lawea tina Nasarete kilo. Ipâŋga Nasarete lâ, ŋineŋga iveta wurâta ŋana ipanananzi tamâta lâ nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo. Kinzi nde siloŋo Yesu iporo ŋgua panzi, aku wisinzi motutu lâ. Kinzi siveta “a” papa ku siporo warakanzi nenzi mine tu, “Opopo! Ilo-kalo wa mâsi kaika ndoni ŋinde, ande tamâta ŋine ikai lâ nia ndia, a?
54 e voltou para a cidade de Nazaré, onde ele tinha morado. Ele ensinava na sinagoga , e os que o ouviam ficavam admirados e perguntavam: — De onde vêm a sabedoria dele e o poder que ele tem para fazer milagres?
55 Tiambo tamâta ŋine tama nde nawalânda tamâta ŋinde uru ipa luma, tiya? Tiambo Maria nde i tina, tiya? Tiambo Yamesi, aŋga Yosepe, aŋga Saimon, aŋga Judas nde i tai kinzi, tiya?
55 Por acaso ele não é o filho do carpinteiro? A sua mãe não é Maria? Ele não é irmão de Tiago, José, Simão e Judas?
56 Tiambo i mwane rârâni nde simo ŋai kuku kinda, tiya? Mine nde ikai ilo-kalo wa kaika ŋinde lâ nia ndia, a?”
56 Todas as suas irmãs não moram aqui? De onde é que ele consegue tudo isso?
57 Kinzi siporo ŋgua mine rârâ, aku sipu mulinzi pa Yesu. Aŋga Yesu nde ipainzi tu, “Kinzi tamâta simo lawea ndoni nde ilonzi ara pa ŋgua-tulâŋa tamâta; taitu kinzi tamâta lâ i tamwata ne lawea tina wa i see wukale wa, kinzi ŋinde ilonzi ara papa i, ande tia.”
57 Por isso ficaram desiludidos com ele. Mas Jesus disse:
58 Kinzi tamâta lâ Nasarete lawea sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Yesu, ande tia. Mine kala iveta mâsi kaika rârâ pinde lâ lawea ŋinde, ande tia.
58 Jesus não pôde fazer muitos milagres ali porque eles não tinham fé.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.