Marcos 6

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesu ipile lawea ŋinde aku ilâ pa tamwata ne lawea. Aku i ne pâri-tamâta nde soka kuku silâ.
1 Depois, ele partiu dali e foi para a sua pátria, seguido de seus discípulos.
2 Aku lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa, Yesu ilâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo ku itula Maro Kindeni kawa ŋgua pwataki panzi tamâta. Kinzi siloŋo i ne ŋgua, aku kinzi rârâni wisinzi motu pâta. Kinzi sipakasoŋa tu, “Opopo, tamâta ŋine nde ikai ŋgua ŋine lâ nia ndia, a? Aŋga ilo-kalo ŋine kala ikeno papa i, ande ilo-kalo mana, a? Mana mana ŋga iveta mâsi kaika mine, a?
2 Quando chegou o dia de sábado, começou a ensinar na sinagoga. Muitos o ouviam e, tomados de admiração, diziam: Donde lhe vem isso? Que sabedoria é essa que lhe foi dada, e como se operam por suas mãos tão grandes milagres?
3 Tiambo tamâta ŋine uru iveta wurâta ŋana ipa luma kâ, tiya? Tiambo i nde Maria natu, aŋga i nde Yamesi wa Josis wa Juda wa Simeon tuanzi, tiya? Tiambo i mwane wukale kala simo ŋai kuku kinda, tiya?” Kinzi siporo ŋgua mine rârâ, ku sipu mulinzi pa Yesu.
3 Não é ele o carpinteiro, o filho de Maria, o irmão de Tiago, de José, de Judas e de Simão? Não vivem aqui entre nós também suas irmãs? E ficaram perplexos a seu respeito.
4 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kinzi tamâta simo lawea ndoni nde ilonzi ara pa ŋgua-tulâŋa tamâta. Taitu kinzi tamâta lâ i tamwata ne lawea tina wa i see wukale wa, kinzi ŋinde ilonzi ara papa i, ande tia.”
4 Mas Jesus disse-lhes: Um profeta só é desprezado na sua pátria, entre os seus parentes e na sua própria casa.
5 Kinzi nenzi kalo-tawana ikeno pa Yesu tia ndo. Mine kala ikura tu iveta mâsi kaika toŋge lâ lawea ŋinde, ande tia. Andeta io mbau lâ kinzi pukoŋa tamâta pinde nâ tininzi, ku ivetanzi tininzi ara kilo.
5 Não pôde fazer ali milagre algum. Curou apenas alguns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Aku Yesu ilo malia ŋana kinzi tamâta ŋinde nenzi kalo-tawana soki-soki ŋinde. Ŋineŋga iyoka ilâ pa lawea pinde, ku ipanananzi tamâta ŋana Maro Kindeni kawa ŋgua.
6 Admirava-se ele da desconfiança deles. E ensinando, percorria as aldeias circunvizinhas.
7 Yesu isarawanzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua tu simâ kuku, ŋineŋga ionzi rua rua tu ma silâ situla pâri ara. Aku i tamwata ne walo kaika ilanzi ŋana sisokinzi koroani saka piti lâ tamâta ilonzi.
7 Então chamou os Doze e começou a enviá-los, dois a dois; e deu-lhes poder sobre os espíritos imundos.
8 Ŋineŋga ipainzi tu, “Miki ma kakai nemi tukâla ŋana yokâŋa kâ ŋine nâ koka. Miki ma kakai sâ toŋge iyoka tona ndimo. Miki ma kakai kâpwa wa tâŋa wa mbumbu wa ndimo.
8 Ordenou-lhes que não levassem coisa alguma para o caminho, senão somente um bordão; nem pão, nem mochila, nem dinheiro no cinto;
9 Miki ma kasawa kâmba lâ kemi, ambo taitu ma kasawa pasawaŋa rua ndimo.
9 como calçado, unicamente sandálias, e que se não revestissem de duas túnicas.
10 Ambo miki kalâ kapâŋga lawea toŋge ku kalâ luma toŋge ilo, ande miki ma kakeno luma taituni ŋinde nâ ilo.
10 E disse-lhes: Em qualquer casa em que entrardes, ficai nela, até vos retirardes dali.
11 Ambo kinzi tamâta lâ lawea pinde tininzi pwâka ŋanami ku taŋanzi kaika ŋana nemi ŋgua, ande ara, kapile lawea ŋinde, aku kapamasi kemi tâno gawura piti, ŋana itula nenzi vetâŋa soki ŋinde pwataki.”
11 Se em algum lugar não vos receberem nem vos escutarem, saí dali e sacudi o pó dos vossos pés em testemunho contra ele.
12 Yesu iporo ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga silâ ku situla ŋgua mine tu, “Miki kapalele ilomi kalomi.”
12 Eles partiram e pregaram a penitência.
13 Aku sisokinzi koroani saka rârâ piti lâ tamâta ilonzi tava. Aŋga kinzi pukoŋa tamâta rârâ, ande pâri-tamâta sivala samimi lâ tininzi, kala Maro Kindeni ivetanzi tininzi ara kilo.
13 Expeliam numerosos demônios, ungiam com óleo a muitos enfermos e os curavam.
14 Pa zo ŋinde, Herot ikai koipu panzi tamâta rârâni simo tâno ŋinde. Aŋga Yesu parina nde ilâ isala nia ndoni. Mine kala Herot iloŋo ŋgua ŋana Yesu ne pâri-tamâta nenzi vetâŋa ŋinde. Kinzi tamâta pinde simora Yesu ne mâsi kaika ku siporo tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata imandi sânda lâ mateŋa nianzi imo via kilo, kala walo kaika ŋalae nde ipâŋga lâ i mbalau!”
14 O rei Herodes ouviu falar de Jesus, cujo nome se tornara célebre. Dizia-se: João Batista ressurgiu dos mortos e por isso o poder de fazer milagres opera nele.
15 Aŋga kinzi pinde nde siporo tu, “I nde Ilia.” Aŋga pinde nde siporo tu, “I nde ŋgua-tulâŋa tamâta, itogo kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa ŋinde.”
15 Uns afirmavam: É Elias! Diziam outros: É um profeta como qualquer outro.
16 Andeta Herot iloŋo ŋgua ŋine, aku iporo tu, “Opopo, muŋga naŋa atoto Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ŋandola utu lâ. Andeta ŋine imandi sânda imo via kilo tâ!”
16 Ouvindo isto, Herodes repetia: É João, a quem mandei decapitar. Ele ressuscitou!
17 — ausente —
17 Pois o próprio Herodes mandara prender João e acorrentá-lo no cárcere, por causa de Herodíades, mulher de seu irmão Filipe, com a qual ele se tinha casado.
18 — ausente —
18 João tinha dito a Herodes: Não te é permitido ter a mulher de teu irmão.
19 — ausente —
19 Por isso Herodíades o odiava e queria matá-lo, não o conseguindo, porém.
20 — ausente —
20 Pois Herodes respeitava João, sabendo que era um homem justo e santo; protegia-o e, quando o ouvia, sentia-se embaraçado. Mas, mesmo assim, de boa mente o ouvia.
21 Andeta muli, ŋineŋga Herodias isânda nzâla ŋana Yoane ma imâte kâ. Ŋinde ipâŋga lâ zo ŋinde Herot iveta kâŋa-nuŋa ŋalae ŋana ne zo tina ipagugua i kâ. Iveta kâpwa ŋinde panzi tamâta ŋalaŋala uru sisuka i ŋana wurâta kâ, sitavanzi kinzi zugu tamâta nenzi koipu wa kinzi mbaliŋa warakanzi simo Galilaya tâno.
21 Chegou, porém, um dia favorável em que Herodes, por ocasião do seu natalício, deu um banquete aos grandes de sua corte, aos seus oficiais e aos principais da Galiléia.
22 Lâ zoni ndaina, Herodias natu taine imâ luma ilo ku ikina kiniŋa panzi. Aku kinzi tamâta kala sika kuku Herot ŋinde nde ilonzi yosi papa taine ŋinde. Mine kala Herot ipai taine taipa tu, “Sâ kelekele toŋge noko ilo papa kala kuno naŋa, ande ma naŋa alano.”
22 A filha de Herodíades apresentou-se e pôs-se a dançar, com grande satisfação de Herodes e dos seus convivas. Disse o rei à moça: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Ŋineŋga Herot iporo ŋgua kaika tu, “Naŋa aporo mao pa âta, ambo noko kuno pana ŋana kelekele toŋge, ande ŋinde ma nalano. Ambo noko kupai naŋa tu, ‘Noko kupu ne mbaliŋa ndoni pwataki lâ ŋgini ku pinde kulana’, ande ara, naŋa akura.”
23 E jurou-lhe: Tudo o que me pedires te darei, ainda que seja a metade do meu reino.
24 Mine kala taine taipa iyâti ilâ ku ikasoŋa tina tu, “Naŋa ma asarâwa sâ papa.” Aku tina nde iporo tu, “Noko kupai tu, ‘Naŋa atu akai Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba’.”
24 Ela saiu e perguntou à sua mãe: Que hei de pedir? E a mãe respondeu: A cabeça de João Batista.
25 Taine taipa itaulo imâ walele nâ papa Herot, aku ipai tu, “Ŋaina nâ, naŋa atu noko ma kuo Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba lâ kondo ilo, ku pwai kumâ kutula pa naŋa.”
25 Tornando logo a entrar apressadamente à presença do rei, exprimiu-lhe seu desejo: Quero que sem demora me dês a cabeça de João Batista.
26 Taine iporo mine lâ, aku Herot ilo malia ŋalae ŋinde. Andeta i ilo ŋana ne ŋgua pâŋa muŋga iveta lâ kinzi tamâta sisaŋona kuku i ŋinde naonzi. Mine kala i tini pwâka tu itoto taine taipa ŋinde kawa ŋgua.
26 O rei entristeceu-se; todavia, por causa da sua promessa e dos convivas, não quis recusar.
27 Tia ku Herot walele nâ isupwa ne sambara toŋge ilâ tu ikai Yoane kulu kâmba imâ. Aku sambara ŋinde ilâ pa luma sakamao nia, ku itoto Yoane ŋandola utu,
27 Sem tardar, enviou um carrasco com a ordem de trazer a cabeça de João. Ele foi, decapitou João no cárcere,
28 ku io kulu kâmba lâ kondo toŋge ilo, ku ikai imâ itula pa taine taipa. Aku taine taipa kala itula pa tina.
28 trouxe a sua cabeça num prato e a deu à moça, e esta a entregou à sua mãe.
29 Yoane ne pâri-tamâta siloŋo ŋgua tu Yoane ŋga imâte lâ, kala simâ sikai i karae ku silâ sikea.
29 Ouvindo isto, os seus discípulos foram tomar o seu corpo e o depositaram num sepulcro.
30 Kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nde sitaulo simâ sipasau kuku Yesu kilo, aku sitapâri papa ŋana vetâŋa siveta wa ŋgua sipanananzi tamâta ŋinde wa.
30 Os apóstolos voltaram para junto de Jesus e contaram-lhe tudo o que haviam feito e ensinado.
31 Andeta kinzi tamâta rârâ nde silâ wa simâ wa, kala Yesu ne zo ŋana ipwarea ika kunzi ne pâri-tamâta, ande tia. Mine kala Yesu ipainzi tu, “Ayo, kinda nâ ma talâ papa nia ŋgaŋe toŋge tamâta simo tia, mambo miki kapwarea ŋga.”
31 Ele disse-lhes: Vinde à parte, para algum lugar deserto, e descansai um pouco. Porque eram muitos os que iam e vinham e nem tinham tempo para comer.
32 Ŋineŋga kinzi sikai wâŋga silâ pa nia toŋge tamâta simo tia.
32 Partiram na barca para um lugar solitário, à parte.
33 Andeta tamâta ŋgu ŋalae ŋinde simoranzi ku sisama tu kinzini kala silâ. Tia ku sipile nenzi lawea rârâni ku sipalilu simuŋga silâ sikai nia ŋinde lâ. Aku muli, ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde simâ sipâŋga.
33 Mas viram-nos partir. Por isso, muitos deles perceberam para onde iam, e de todas as cidades acorreram a pé para o lugar aonde se dirigiam, e chegaram primeiro que eles.
34 Yesu itoa tina tini, aku mata ilâ imoranzi tamâta ŋgu ŋalae, aku i kalo sukâŋa ŋananzi, ŋana tu kinzi sitogo lama ŋgu nenzi katonâŋa tia mwasina. Mine kala iveta wurâta ŋana ipanananzi ŋgua rârâ.
34 Ao desembarcar, Jesus viu uma grande multidão e compadeceu-se dela, porque era como ovelhas que não têm pastor. E começou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Ipanananzi lee kari indue lala lâ, ŋineŋga ne pâri-tamâta simâ papa ku sipai tu, “Wa, kari ŋga indue lala lâ, aku nia ŋgaŋe ŋine tamâta simo tia.
35 A hora já estava bem avançada quando se achegaram a ele os seus discípulos e disseram: Este lugar é deserto, e já é tarde.
36 Mine nde kuonzi tamâta tu silâ, aku ma siroto ŋana nia wa lawea ŋana sipako kapwanzi sika kâ.”
36 Despede-os, para irem aos sítios e aldeias vizinhas a comprar algum alimento.
37 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Miki warakami nâ kasuanzi.” Ande kinzi sipai tu, “Opopo, tiambo noko kutu maka ma kalâ kako puroŋa lâ mbumbu tamâta-tamâta aku kasuanzi, a?”
37 Mas ele respondeu-lhes: Dai-lhes vós mesmos de comer. Replicaram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para dar-lhes de comer?
38 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Miki kalâ kamora, puroŋa ŋapia keno pami.” Kinzi sisama lâ aku siporo tu, “Puroŋa lima aŋga iŋa rua nâ kala keno pama.”
38 Ele perguntou-lhes: Quantos pães tendes? Ide ver. Depois de se terem informado, disseram: Cinco, e dois peixes.
39 Ande Yesu ipainzi tu, “Kaonzi tamâta sisaŋona ŋgu ŋgu sipaseŋge lâ unza kulu.”
39 Ordenou-lhes que mandassem todos sentar-se, em grupos, na relva verde.
40 Kinzi lambunzi ndue sisaŋona ŋgu ŋgu, kambwaŋenzi ikura 100 wa 50 wa.
40 E assentaram-se em grupos de cem e de cinqüenta.
41 Ŋineŋga Yesu ikai puroŋa lima tava iŋa rua ŋinde kâki, aku mata kâki pa samba ku kawa ndaŋge pa Maro Kindeni. Ŋineŋga ipwataki puroŋa ilanzi ne pâri-tamâta tu siwae panzi tamâta. Aku ipwataki iŋa rua kala ku iveta mine nâ, iwae panzi rârâni sika.
41 Então tomou os cinco pães e os dois peixes e, erguendo os olhos ao céu, abençoou-os, partiu-os e os deu a seus discípulos, para que lhos distribuíssem, e repartiu entre todos os dois peixes.
42 Kinzi tamâta rârâni sika lee kapwanzi pupuro lâ.
42 Todos comeram e ficaram fartos.
43 Sika lâ, aku puroŋa wa iŋa katiŋe keno mo ŋai yo. Ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta sigona kâpwa ŋinde ikura ŋgâmo ŋalae saŋao kanaŋo rua ilonzi pipi pâŋga.
43 Recolheram do que sobrou doze cestos cheios de pedaços, e os restos dos peixes.
44 Kinzi tamâne kala sika kâpwa ŋinde kambwaŋenzi nde ipâŋga ikura 5,000 mine.
44 Foram cinco mil os homens que haviam comido daqueles pães.
45 Yesu ipasusuanzi ne pâri-tamâta tu sikai wâŋga ku walele nâ simuŋga simbwaliu silâ papa lââ bwalika tini pinde lâ Betsaida lawea. Aŋga i itu ma ionzi tamâta mbo silâ ŋga.
45 Imediatamente ele obrigou os seus discípulos a subirem para a barca, para que chegassem antes dele à outra margem, em frente de Betsaida, enquanto ele mesmo despedia o povo.
46 Yesu ionzi tamâta silâ lâ, ŋineŋga ikâki tuu toŋge kulu ŋana ikai noŋa kâ.
46 E despedido que foi o povo, retirou-se ao monte para orar.
47 Ikai noŋa lee lala pararai lâ, aku wâŋga nde ilâ ipâŋga lââ bwalika ŋgini. Aŋga Yesu nde simbo nâ imandi sâwa.
47 À noite, achava-se a barca no meio do lago e ele, a sós, em terra.
48 Aku i mata ilâ imoranzi ne pâri-tamâta simakâsa ŋalae ŋana sipoe kâ, ŋana tu sikundua lawea ŋalae. Aku mbwale mbwale kâ, ŋineŋga Yesu iyoka lââ kulu ilâ panzi. Iveta ŋana ipolenzi kâ,
48 Vendo-os se fatigarem em remar, sendo-lhes o vento contrário, foi ter com eles pela quarta vigília da noite, andando por cima do mar, e fez como se fosse passar ao lado deles.
49 andeta ne pâri-tamâta matanzi kâki simora i iyoka lââ kulu, aku situ i nde barâwe, kala sitara pâta.
49 À vista de Jesus, caminhando sobre o mar, pensaram que fosse um fantasma e gritaram;
50 Kinzi rârâni simora i aku siruru pâta kanaŋo. Andeta walele nâ Yesu ipainzi tu, “Wa, miki tinimi kaika, karuru ndimo! Ŋine nde naŋani warakâŋgu!”
50 pois todos o viram e se assustaram. Mas ele logo lhes falou: Tranqüilizai-vos, sou eu; não vos assusteis!
51 Aku ikâki ilâ wâŋga ilo kunzi, ŋineŋga lawea kautu lâ. Aku kinzi wisinzi motu pâta ku ilonzi rârâ.
51 E subiu para a barca, junto deles, e o vento cessou. Todos se achavam tomados de um extremo pavor,
52 Ŋana tu ilonzi kalonzi ŋandai ipâŋga ŋana puroŋa ŋinde muŋga Yesu ilanzi tamâta ŋga. Kinzi kalonzi tawana soki-soki yo.
52 pois ainda não tinham compreendido o caso dos pães; os seus corações estavam insensíveis.
53 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku simbwaliu silâ sitoa, ŋineŋga sisine wâŋga papa lââ bwalika tini pinde lâ Genesaret lawea.
53 Navegaram para o outro lado e chegaram à região de Genesaré, onde aportaram.
54 Kinzi sipile wâŋga sitoa tina tini, andeta walele nâ kinzi tamâta lâ lawea ŋinde simora Yesu kilala pwataki lâ.
54 Assim que saíram da barca, o povo o reconheceu.
55 Mine kala kinzi sipalilu sikura nia nia silâ, aku sitapâri tu Yesu ŋga imâ ipâŋga lâ. Ŋineŋga sionzi nenzi pukoŋa tamâta lâ rombe-rombe kulu, aku sikalenzi simâ pa Yesu.
55 Percorrendo toda aquela região, começaram a levar, em leitos, os que padeciam de algum mal, para o lugar onde ouviam dizer que ele se encontrava.
56 Aku ikura nia nia wa lawea ndia Yesu ilâ ipâŋga, ande kinzi uru sionzi nenzi pukoŋa tamâta lâ ao ŋgini. Aku kawanzi kâki sisarâwa sino kaika pa Yesu tu ma isâu pa nenzi pukoŋa tamâta tu sitaŋo i ne pasawaŋa ŋgaŋe. Aku kinzi ŋinde sitaŋo i ne pasawaŋa ŋgaŋe, ande kinzi rârâni tininzi ara kilo.
56 Onde quer que ele entrasse, fosse nas aldeias ou nos povoados, ou nas cidades, punham os enfermos nas ruas e pediam-lhe que os deixassem tocar ao menos na orla de suas vestes. E todos os que tocavam em Jesus ficavam sãos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.