Marcos 6

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Yesu ipile lawea ŋinde aku ilâ pa tamwata ne lawea. Aku i ne pâri-tamâta nde soka kuku silâ.
1 Jesus deixou essa região e voltou com seus discípulos para Nazaré, cidade onde tinha morado.
2 Aku lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa, Yesu ilâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo ku itula Maro Kindeni kawa ŋgua pwataki panzi tamâta. Kinzi siloŋo i ne ŋgua, aku kinzi rârâni wisinzi motu pâta. Kinzi sipakasoŋa tu, “Opopo, tamâta ŋine nde ikai ŋgua ŋine lâ nia ndia, a? Aŋga ilo-kalo ŋine kala ikeno papa i, ande ilo-kalo mana, a? Mana mana ŋga iveta mâsi kaika mine, a?
2 No sábado seguinte, começou a ensinar na sinagoga, e muitos dos que o ouviam se admiraram e perguntavam: “De onde vem tanta sabedoria e poder para realizar esses milagres?
3 Tiambo tamâta ŋine uru iveta wurâta ŋana ipa luma kâ, tiya? Tiambo i nde Maria natu, aŋga i nde Yamesi wa Josis wa Juda wa Simeon tuanzi, tiya? Tiambo i mwane wukale kala simo ŋai kuku kinda, tiya?” Kinzi siporo ŋgua mine rârâ, ku sipu mulinzi pa Yesu.
3 Não é esse o carpinteiro, filho de Maria e irmão de Tiago, José, Judas e Simão? Suas irmãs moram aqui, entre nós”. E sentiam-se muito ofendidos.
4 Andeta Yesu ipainzi tu, “Kinzi tamâta simo lawea ndoni nde ilonzi ara pa ŋgua-tulâŋa tamâta. Taitu kinzi tamâta lâ i tamwata ne lawea tina wa i see wukale wa, kinzi ŋinde ilonzi ara papa i, ande tia.”
4 Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre seus parentes e sua própria família”.
5 Kinzi nenzi kalo-tawana ikeno pa Yesu tia ndo. Mine kala ikura tu iveta mâsi kaika toŋge lâ lawea ŋinde, ande tia. Andeta io mbau lâ kinzi pukoŋa tamâta pinde nâ tininzi, ku ivetanzi tininzi ara kilo.
5 Por isso, não pôde realizar milagres ali, exceto pôr as mãos sobre alguns enfermos e curá-los.
6 Aku Yesu ilo malia ŋana kinzi tamâta ŋinde nenzi kalo-tawana soki-soki ŋinde. Ŋineŋga iyoka ilâ pa lawea pinde, ku ipanananzi tamâta ŋana Maro Kindeni kawa ŋgua.
6 E ficou admirado com a incredulidade daquele povo. Então Jesus percorreu diversos povoados, ensinando a seus moradores.
7 Yesu isarawanzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua tu simâ kuku, ŋineŋga ionzi rua rua tu ma silâ situla pâri ara. Aku i tamwata ne walo kaika ilanzi ŋana sisokinzi koroani saka piti lâ tamâta ilonzi.
7 Reuniu os Doze e começou a enviá-los de dois em dois, dando-lhes autoridade para expulsar espíritos impuros.
8 Ŋineŋga ipainzi tu, “Miki ma kakai nemi tukâla ŋana yokâŋa kâ ŋine nâ koka. Miki ma kakai sâ toŋge iyoka tona ndimo. Miki ma kakai kâpwa wa tâŋa wa mbumbu wa ndimo.
8 Instruiu-os a não levar coisa alguma na viagem, exceto um cajado. Não poderiam levar alimento, nem bolsa de viagem, nem dinheiro.
9 Miki ma kasawa kâmba lâ kemi, ambo taitu ma kasawa pasawaŋa rua ndimo.
9 Poderiam calçar sandálias, mas não levar uma muda de roupa extra.
10 Ambo miki kalâ kapâŋga lawea toŋge ku kalâ luma toŋge ilo, ande miki ma kakeno luma taituni ŋinde nâ ilo.
10 Disse ele: “Onde quer que forem, fiquem na mesma casa até partirem da cidade.
11 Ambo kinzi tamâta lâ lawea pinde tininzi pwâka ŋanami ku taŋanzi kaika ŋana nemi ŋgua, ande ara, kapile lawea ŋinde, aku kapamasi kemi tâno gawura piti, ŋana itula nenzi vetâŋa soki ŋinde pwataki.”
11 Mas, se algum povoado se recusar a recebê-los ou a ouvi-los, ao saírem, sacudam a poeira dos pés como sinal de reprovação”.
12 Yesu iporo ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga silâ ku situla ŋgua mine tu, “Miki kapalele ilomi kalomi.”
12 Então eles partiram, dizendo a todos que encontravam que se arrependessem.
13 Aku sisokinzi koroani saka rârâ piti lâ tamâta ilonzi tava. Aŋga kinzi pukoŋa tamâta rârâ, ande pâri-tamâta sivala samimi lâ tininzi, kala Maro Kindeni ivetanzi tininzi ara kilo.
13 Expulsaram muitos demônios e curaram muitos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Pa zo ŋinde, Herot ikai koipu panzi tamâta rârâni simo tâno ŋinde. Aŋga Yesu parina nde ilâ isala nia ndoni. Mine kala Herot iloŋo ŋgua ŋana Yesu ne pâri-tamâta nenzi vetâŋa ŋinde. Kinzi tamâta pinde simora Yesu ne mâsi kaika ku siporo tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata imandi sânda lâ mateŋa nianzi imo via kilo, kala walo kaika ŋalae nde ipâŋga lâ i mbalau!”
14 Logo o rei Herodes ouviu falar de Jesus, pois todos comentavam a seu respeito. Alguns diziam: “João Batista ressuscitou dos mortos. Por isso tem poder para fazer esses milagres”.
15 Aŋga kinzi pinde nde siporo tu, “I nde Ilia.” Aŋga pinde nde siporo tu, “I nde ŋgua-tulâŋa tamâta, itogo kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa ŋinde.”
15 Outros diziam: “É Elias”. Ainda outros diziam: “É um profeta, como os profetas de antigamente”.
16 Andeta Herot iloŋo ŋgua ŋine, aku iporo tu, “Opopo, muŋga naŋa atoto Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ŋandola utu lâ. Andeta ŋine imandi sânda imo via kilo tâ!”
16 Quando Herodes ouviu falar de Jesus, disse: “João, o homem a quem decapitei, voltou dos mortos!”.
17 — ausente —
17 O rei havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias. Ela era esposa de seu irmão, Filipe, mas Herodes tinha se casado com ela.
18 — ausente —
18 João dizia a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com a esposa de seu irmão”.
19 — ausente —
19 Por isso Herodias guardava rancor de João e queria matá-lo, mas não podia fazê-lo,
20 — ausente —
20 pois Herodes o respeitava e o protegia, sabendo que ele era um homem justo e santo. Herodes ficava muito perturbado sempre que falava com João, mas mesmo assim gostava de ouvi-lo.
21 Andeta muli, ŋineŋga Herodias isânda nzâla ŋana Yoane ma imâte kâ. Ŋinde ipâŋga lâ zo ŋinde Herot iveta kâŋa-nuŋa ŋalae ŋana ne zo tina ipagugua i kâ. Iveta kâpwa ŋinde panzi tamâta ŋalaŋala uru sisuka i ŋana wurâta kâ, sitavanzi kinzi zugu tamâta nenzi koipu wa kinzi mbaliŋa warakanzi simo Galilaya tâno.
21 Finalmente, no aniversário de Herodes, Herodias teve a oportunidade que procurava. Ele deu uma festa para os membros do alto escalão do governo, para seus oficiais militares e para os cidadãos mais importantes da Galileia.
22 Lâ zoni ndaina, Herodias natu taine imâ luma ilo ku ikina kiniŋa panzi. Aku kinzi tamâta kala sika kuku Herot ŋinde nde ilonzi yosi papa taine ŋinde. Mine kala Herot ipai taine taipa tu, “Sâ kelekele toŋge noko ilo papa kala kuno naŋa, ande ma naŋa alano.”
22 Sua filha, também chamada Herodias, entrou e apresentou uma dança que agradou muito Herodes e seus convidados. “Peça-me qualquer coisa que deseje, e eu lhe darei”, disse o rei à moça.
23 Ŋineŋga Herot iporo ŋgua kaika tu, “Naŋa aporo mao pa âta, ambo noko kuno pana ŋana kelekele toŋge, ande ŋinde ma nalano. Ambo noko kupai naŋa tu, ‘Noko kupu ne mbaliŋa ndoni pwataki lâ ŋgini ku pinde kulana’, ande ara, naŋa akura.”
23 E prometeu, sob juramento: “Eu lhe darei o que pedir, até metade do meu reino!”.
24 Mine kala taine taipa iyâti ilâ ku ikasoŋa tina tu, “Naŋa ma asarâwa sâ papa.” Aku tina nde iporo tu, “Noko kupai tu, ‘Naŋa atu akai Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba’.”
24 Ela saiu e perguntou à mãe: “O que devo pedir?”. A mãe lhe disse: “Peça a cabeça de João Batista!”.
25 Taine taipa itaulo imâ walele nâ papa Herot, aku ipai tu, “Ŋaina nâ, naŋa atu noko ma kuo Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata kulu kâmba lâ kondo ilo, ku pwai kumâ kutula pa naŋa.”
25 A moça voltou depressa ao rei e disse: “Quero a cabeça de João Batista agora mesmo num prato!”.
26 Taine iporo mine lâ, aku Herot ilo malia ŋalae ŋinde. Andeta i ilo ŋana ne ŋgua pâŋa muŋga iveta lâ kinzi tamâta sisaŋona kuku i ŋinde naonzi. Mine kala i tini pwâka tu itoto taine taipa ŋinde kawa ŋgua.
26 O rei muito se entristeceu com isso, mas, por causa do juramento que havia feito na frente dos convidados, não pôde negar o pedido.
27 Tia ku Herot walele nâ isupwa ne sambara toŋge ilâ tu ikai Yoane kulu kâmba imâ. Aku sambara ŋinde ilâ pa luma sakamao nia, ku itoto Yoane ŋandola utu,
27 Assim, enviou no mesmo instante um carrasco com ordens de cortar a cabeça de João e trazê-la. Ele decapitou João na prisão,
28 ku io kulu kâmba lâ kondo toŋge ilo, ku ikai imâ itula pa taine taipa. Aku taine taipa kala itula pa tina.
28 trouxe a cabeça num prato e a entregou à moça, que a levou à sua mãe.
29 Yoane ne pâri-tamâta siloŋo ŋgua tu Yoane ŋga imâte lâ, kala simâ sikai i karae ku silâ sikea.
29 Quando os discípulos de João souberam o que havia acontecido, foram buscar o corpo e o colocaram numa sepultura.
30 Kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nde sitaulo simâ sipasau kuku Yesu kilo, aku sitapâri papa ŋana vetâŋa siveta wa ŋgua sipanananzi tamâta ŋinde wa.
30 Os apóstolos voltaram de sua missão e contaram a Jesus tudo que tinham feito e ensinado.
31 Andeta kinzi tamâta rârâ nde silâ wa simâ wa, kala Yesu ne zo ŋana ipwarea ika kunzi ne pâri-tamâta, ande tia. Mine kala Yesu ipainzi tu, “Ayo, kinda nâ ma talâ papa nia ŋgaŋe toŋge tamâta simo tia, mambo miki kapwarea ŋga.”
31 Jesus lhes disse: “Vamos sozinhos até um lugar tranquilo para descansar um pouco”, pois tanta gente ia e vinha que eles não tinham tempo nem para comer.
32 Ŋineŋga kinzi sikai wâŋga silâ pa nia toŋge tamâta simo tia.
32 Então saíram de barco para um lugar isolado, a fim de ficarem a sós.
33 Andeta tamâta ŋgu ŋalae ŋinde simoranzi ku sisama tu kinzini kala silâ. Tia ku sipile nenzi lawea rârâni ku sipalilu simuŋga silâ sikai nia ŋinde lâ. Aku muli, ŋineŋga Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde simâ sipâŋga.
33 Contudo, muitos os reconheceram e os viram partir, e pessoas de várias cidades correram e chegaram antes deles.
34 Yesu itoa tina tini, aku mata ilâ imoranzi tamâta ŋgu ŋalae, aku i kalo sukâŋa ŋananzi, ŋana tu kinzi sitogo lama ŋgu nenzi katonâŋa tia mwasina. Mine kala iveta wurâta ŋana ipanananzi ŋgua rârâ.
34 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão e teve compaixão dela, pois eram como ovelhas sem pastor. Então começou a lhes ensinar muitas coisas.
35 Ipanananzi lee kari indue lala lâ, ŋineŋga ne pâri-tamâta simâ papa ku sipai tu, “Wa, kari ŋga indue lala lâ, aku nia ŋgaŋe ŋine tamâta simo tia.
35 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está tarde.
36 Mine nde kuonzi tamâta tu silâ, aku ma siroto ŋana nia wa lawea ŋana sipako kapwanzi sika kâ.”
36 Mande as multidões embora, para que possam ir aos campos e povoados vizinhos e comprar algo para comer”.
37 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Miki warakami nâ kasuanzi.” Ande kinzi sipai tu, “Opopo, tiambo noko kutu maka ma kalâ kako puroŋa lâ mbumbu tamâta-tamâta aku kasuanzi, a?”
37 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Precisaríamos de muito dinheiro
38 Ŋineŋga Yesu ikasoŋanzi tu, “Miki kalâ kamora, puroŋa ŋapia keno pami.” Kinzi sisama lâ aku siporo tu, “Puroŋa lima aŋga iŋa rua nâ kala keno pama.”
38 “Quantos pães vocês têm?”, perguntou ele. “Vão verificar.” Eles voltaram e informaram: “Cinco pães e dois peixes”.
39 Ande Yesu ipainzi tu, “Kaonzi tamâta sisaŋona ŋgu ŋgu sipaseŋge lâ unza kulu.”
39 Então Jesus ordenou que fizessem a multidão sentar-se em grupos na grama verde.
40 Kinzi lambunzi ndue sisaŋona ŋgu ŋgu, kambwaŋenzi ikura 100 wa 50 wa.
40 Assim, eles se sentaram em grupos de cinquenta e de cem.
41 Ŋineŋga Yesu ikai puroŋa lima tava iŋa rua ŋinde kâki, aku mata kâki pa samba ku kawa ndaŋge pa Maro Kindeni. Ŋineŋga ipwataki puroŋa ilanzi ne pâri-tamâta tu siwae panzi tamâta. Aku ipwataki iŋa rua kala ku iveta mine nâ, iwae panzi rârâni sika.
41 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, à medida que ia partindo os pães, entregava-os aos discípulos para que os distribuíssem ao povo. Também dividiu os peixes para que todos recebessem uma porção.
42 Kinzi tamâta rârâni sika lee kapwanzi pupuro lâ.
42 Todos comeram à vontade,
43 Sika lâ, aku puroŋa wa iŋa katiŋe keno mo ŋai yo. Ŋineŋga Yesu ne pâri-tamâta sigona kâpwa ŋinde ikura ŋgâmo ŋalae saŋao kanaŋo rua ilonzi pipi pâŋga.
43 e os discípulos recolheram doze cestos com os pães e peixes que sobraram.
44 Kinzi tamâne kala sika kâpwa ŋinde kambwaŋenzi nde ipâŋga ikura 5,000 mine.
44 Os que comeram foram cinco mil homens.
45 Yesu ipasusuanzi ne pâri-tamâta tu sikai wâŋga ku walele nâ simuŋga simbwaliu silâ papa lââ bwalika tini pinde lâ Betsaida lawea. Aŋga i itu ma ionzi tamâta mbo silâ ŋga.
45 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem o mar até Betsaida, enquanto ele mandava o povo para casa.
46 Yesu ionzi tamâta silâ lâ, ŋineŋga ikâki tuu toŋge kulu ŋana ikai noŋa kâ.
46 Depois de se despedir de todos, subiu sozinho ao monte para orar.
47 Ikai noŋa lee lala pararai lâ, aku wâŋga nde ilâ ipâŋga lââ bwalika ŋgini. Aŋga Yesu nde simbo nâ imandi sâwa.
47 Durante a noite, os discípulos estavam no barco, no meio do mar, e Jesus, sozinho em terra.
48 Aku i mata ilâ imoranzi ne pâri-tamâta simakâsa ŋalae ŋana sipoe kâ, ŋana tu sikundua lawea ŋalae. Aku mbwale mbwale kâ, ŋineŋga Yesu iyoka lââ kulu ilâ panzi. Iveta ŋana ipolenzi kâ,
48 Ele viu que estavam em apuros, remando com força e lutando contra o vento e as ondas. Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles caminhando sobre o mar. Sua intenção era passar por eles,
49 andeta ne pâri-tamâta matanzi kâki simora i iyoka lââ kulu, aku situ i nde barâwe, kala sitara pâta.
49 mas, quando o avistaram caminhando sobre as águas, gritaram de pavor, pensando que fosse um fantasma.
50 Kinzi rârâni simora i aku siruru pâta kanaŋo. Andeta walele nâ Yesu ipainzi tu, “Wa, miki tinimi kaika, karuru ndimo! Ŋine nde naŋani warakâŋgu!”
50 Ficaram todos aterrorizados ao vê-lo. Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
51 Aku ikâki ilâ wâŋga ilo kunzi, ŋineŋga lawea kautu lâ. Aku kinzi wisinzi motu pâta ku ilonzi rârâ.
51 Em seguida, subiu no barco e o vento parou. Os discípulos ficaram admirados,
52 Ŋana tu ilonzi kalonzi ŋandai ipâŋga ŋana puroŋa ŋinde muŋga Yesu ilanzi tamâta ŋga. Kinzi kalonzi tawana soki-soki yo.
52 pois ainda não tinham entendido o milagre dos pães. O coração deles estava endurecido.
53 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku simbwaliu silâ sitoa, ŋineŋga sisine wâŋga papa lââ bwalika tini pinde lâ Genesaret lawea.
53 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré. Levaram o barco até a margem
54 Kinzi sipile wâŋga sitoa tina tini, andeta walele nâ kinzi tamâta lâ lawea ŋinde simora Yesu kilala pwataki lâ.
54 e desceram. As pessoas reconheceram Jesus assim que o viram.
55 Mine kala kinzi sipalilu sikura nia nia silâ, aku sitapâri tu Yesu ŋga imâ ipâŋga lâ. Ŋineŋga sionzi nenzi pukoŋa tamâta lâ rombe-rombe kulu, aku sikalenzi simâ pa Yesu.
55 Quando ouviam que Jesus estava em algum lugar, corriam por toda a região, levando os enfermos em macas para onde sabiam que ele estava.
56 Aku ikura nia nia wa lawea ndia Yesu ilâ ipâŋga, ande kinzi uru sionzi nenzi pukoŋa tamâta lâ ao ŋgini. Aku kawanzi kâki sisarâwa sino kaika pa Yesu tu ma isâu pa nenzi pukoŋa tamâta tu sitaŋo i ne pasawaŋa ŋgaŋe. Aku kinzi ŋinde sitaŋo i ne pasawaŋa ŋgaŋe, ande kinzi rârâni tininzi ara kilo.
56 Aonde quer que ele fosse — aos povoados, às cidades ou aos campos ao redor —, levavam os enfermos para as praças. Suplicavam que ele os deixasse pelo menos tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.