Marcos 2
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ACF
1 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ilâ pa Kaperneam lawea kilo. Aku kinzi tamâta siloŋo ŋgua tu i imo luma ilo.
1 E alguns dias depois entrou outra vez em Cafarnaum, e soube-se que estava em casa.
2 Mine kala tamâta rârâ sipasau lâ luma ŋinde, kala nia maa toŋge ikeno lâ nzâla kawa, ande tia. Aku Yesu imo itula Maro Kindeni ne ŋgua panzi.
2 E logo se ajuntaram tantos, que nem ainda nos lugares junto à porta cabiam; e anunciava-lhes a palavra.
3 Ŋineŋga tamâta pinde sikai pukoŋa tamâta toŋge simâ papa. Tamâta ŋinde kie-mbalau ndoni imâte lâ. Aku tamâta ŋapa sindawe pukoŋa tamâta ŋinde sikai simâ.
3 E vieram ter com ele conduzindo um paralítico, trazido por quatro.
4 Andeta kinzi tamâta nde sipasâe ndo lâ, kala sikura tu sikai pukoŋa tamâta ŋinde simâ Yesu tini laiti, ande tia. Tia ku sikai sikâki luma Yesu imo ŋinde kulu, ku sitikia luma ne mende toŋge piti. Sitikia mende toŋge piti lâ, ŋineŋga sitiu pukoŋa tamâta ikeno rombe-rombe kulu ŋinde indue Yesu nao.
4 E, não podendo aproximar-se dele, por causa da multidão, descobriram o telhado onde estava, e, fazendo um buraco, baixaram o leito em que jazia o paralítico.
5 Aku Yesu isama kinzi tamâta ŋinde kilalanzi pwataki tu nenzi kalo-tawana ikeno pa i. Mine kala ipai pukoŋa tamâta ŋinde tu, “Natuŋgu, naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ tini.”
5 E Jesus, vendo a fé deles, disse ao paralítico: Filho, perdoados estão os teus pecados.
6 Aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ pinde nde simo ŋinde, ku ilonzi kalonzi iporo mine tu,
6 E estavam ali assentados alguns dos escribas, que arrazoavam em seus corações, dizendo:
7 “Wa, ŋana sâ kâ ŋga tamâta ŋine iporo mine, a? Itu ikai Maro Kindeni nia kala iporo ŋgua ara tia ndo lâ Maro Kindeni nao! Noko tamâta toŋge pwura ŋana kuzavaru kiesaka piti lâ tamâta tininzi tia ndo! Maro Kindeni simbo nâ ikura tu iveta mine.”
7 Por que diz este assim blasfêmias? Quem pode perdoar pecados, senão Deus?
8 Yesu ipasama lâ tamwata ilo kalo tu nenzi ilo-kalo mine nde keno panzi. Mine kala walele nâ ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki nemi ilo-kalo mine keno pami, a?
8 E Jesus, conhecendo logo em seu espírito que assim arrazoavam entre si, lhes disse: Por que arrazoais sobre estas coisas em vossos corações?
9 Mao nâ, naŋa akura tu apai pukoŋa tamâta ŋine mine tu, ‘Naŋa azavaru noko ne kiesaka piti lâ tini’. Aku mine nâ, naŋa akura apai tu, ‘Noko kumandi sânda, ku pwai ne rombe-rombe pwoka kulâ’. Ayo, ŋgua ndia ma itula naneŋgu walo pwataki pami, a?
9 Qual é mais fácil? dizer ao paralítico: Estão perdoados os teus pecados; ou dizer-lhe: Levanta-te, e toma o teu leito, e anda?
10 Andeta naŋa iloŋgu tu miki ma kasama ŋine: naŋa Tamâta Natu akai Maro Kindeni ndamwa lâ tâno ŋine kulu, ikura ŋana azavaru kiesaka piti lâ tamâta tininzi.” Yesu iporo ŋgua ŋine panzi lâ, ŋineŋga ipai pukoŋa tamâta ŋinde tu,
10 Ora, para que saibais que o Filho do homem tem na terra poder para perdoar pecados (disse ao paralítico),
11 “Naŋa apaino tu kumandi sânda, pwai ne rombe-rombe, ku pwoka kulâ pa tamwata ne luma!”
11 A ti te digo: Levanta-te, toma o teu leito, e vai para tua casa.
12 Aku ndainani nâ tamâta ŋinde imandi ku walele nâ ikai ne rombe-rombe kâki ku iyoka tamâta naonzi ilâ. Mine kala kinzi tamâta rârâni wisinzi motutu lâ, aku sipanea Maro Kindeni ŋa siporo tu, “Muŋga kinda tamora mâsi toŋge irerege kuku mâsi ŋinde, ande tia ndo!”
12 E levantou-se e, tomando logo o leito, saiu em presença de todos, de sorte que todos se admiraram e glorificaram a Deus, dizendo: Nunca tal vimos.
13 Ŋineŋga Yesu ipile nia ŋinde ku ilâ, aku ilâ pa sâwa lâ lââ bwalika pwali. Aku tamâta ŋgu ŋalae nde simâ papa, ku itula Maro Kindeni kawa ŋgua panzi ipanananzi.
13 E tornou a sair para o mar, e toda a multidão ia ter com ele, e ele os ensinava.
14 Aku iyoka ilâ, ande mata ilâ imora Livai, i Alfius natu, iveta wurâta lâ Rom nenzi luma ŋana mbumbu kaiŋa kâ isaŋona ŋinde. Aku Yesu ipai tu, “Noko kumâ, kupono muli pa naŋa.” Aku imandi iyoka i muli ilâ.
14 E, passando, viu Levi, filho de Alfeu, sentado na alfândega, e disse-lhe: Segue-me. E, levantando-se, o seguiu.
15 Aku muli, zo toŋge, ŋineŋga Yesu ilâ Livai ne luma ilo ku isaŋona ika kâpwa kuku. Aku kinzi mbumbu-kaiŋa tamwatanzi ŋgu ŋalae, sitavanzi kiesaka tamwatanzi pinde, nde sisaŋona sika kunzi Yesu ŋga ne pâri-tamâta, ŋana tu kinzi tamâta mine rârâ uru soka kuku Yesu.
15 E aconteceu que, estando sentado à mesa em casa deste, também estavam sentados à mesa com Jesus e seus discípulos muitos publicanos e pecadores; porque eram muitos, e o tinham seguido.
16 Aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ pinde, kinzi lâ Parisai ŋgu, ande simora tu Yesu ika kunzi kiesaka tamwatanzi wa kinzi mbumbu-kaiŋa tamâta sakamao wa. Mine kala sipainzi Yesu ne pâri-tamâta tu, “Wa, ŋana sâ kâ ŋga i ika kunzi tamâta sakamao ŋana mbumbu kaiŋa kâ wa kinzi kiesaka tamwatanzi wa, a?”
16 E os escribas e fariseus, vendo-o comer com os publicanos e pecadores, disseram aos seus discípulos: Por que come e bebe ele com os publicanos e pecadores?
17 Andeta Yesu iloŋo ŋgua ŋine, ku ipainzi tu, “Kinzi tamâta tininzi ara uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ, ande tia. Kinzi pukoŋa tamâta nâ uru silâ pa tamâta ŋana ivetanzi pukoŋa kâ. Naŋa ŋandai amâ tâno kulu ŋana asarawanzi kinzi vetâŋa ara warakanzi ŋga. Naŋa amâ ŋana asarawanzi kinzi kiesaka tamwatanzi.”
17 E Jesus, tendo ouvido isto, disse-lhes: Os sãos não necessitam de médico, mas, sim, os que estão doentes; eu não vim chamar os justos, mas, sim, os pecadores ao arrependimento.
18 Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta aŋga kinzi Parisai tamâta nde zo pinde uru situ kaika ŋana kâpwa kâ, ŋana ma sikai noŋa kâ. Mine nde kinzi tamâta pinde simâ sikasoŋa Yesu tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta aŋga kinzi Parisai nenzi pâri-tamâta uru situ kaika ŋana kâpwa kâ. Mine nde ŋana sâ kâ ŋga noko ne pâri-tamâta ŋandai siveta mine ŋga, a?”
18 Ora, os discípulos de João e os fariseus jejuavam; e foram e disseram-lhe: Por que jejuam os discípulos de João e os dos fariseus, e não jejuam os teus discípulos?
19 Aku Yesu isia ŋgua lâ tamwata tini ku ipainzi tu, “Ambo tamâta toŋge itu ikâe, ande i ninambwe kinzi ma situ kaika ŋana kâpwa kâ lâ zo ŋinde i imo kunzi, ande ma tia. Ŋana tu pakâeŋa tamwata imo kunzi yo, kala kinzi ma situ kaika ŋana kâpwa kâ, ande tia.
19 E Jesus disse-lhes: Podem porventura os filhos das bodas jejuar enquanto está com eles o esposo? Enquanto têm consigo o esposo, não podem jejuar;
20 Taitu muli, lâ zo ŋinde kinzi tamâta pinde ma sikai pakâeŋa tamâta ŋinde piti lâ ninambwe ŋgininzi, ŋineŋga lâ zoni ndaina kinzi ma kalonzi sukâŋa ku ma situ kaika ŋana kâpwa kâ.”
20 Mas dias virão em que lhes será tirado o esposo, e então jejuarão naqueles dias.
21 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Kinzi tamâta uru sisaraka lalava wasaseki katiŋe ku sisuta ipono pasawaŋa siŋga râge-râge, ande tia. Ambo siveta mine, ande lalava ŋana ipono pasawaŋa râge-râge ŋinde ma ipasaŋgu ku ma isaraka pasawaŋa kilo, kala ma râge-râge ipwa ŋalae kilo.
21 Ninguém deita remendo de pano novo em roupa velha; doutra sorte o mesmo remendo novo rompe o velho, e a rotura fica maior.
22 Aŋga kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu siŋga ilo, ande tia. Ambo siveta mine, ande waini ma ipondi kâki ku iveta ŋgoa karae patu siŋga ipwa pwataki. Ŋineŋga waini ma imaliŋi kaa nâ lâ tâno kulu, aku ŋgoa karae patu kala ma ipâŋga sakamao tava. Mine kala kinzi tamâta uru siwuwu waini waseki lâ ŋgoa karae patu wasaseki nâ ilo.”
22 E ninguém deita vinho novo em odres velhos; doutra sorte, o vinho novo rompe os odres e entorna-se o vinho, e os odres estragam-se; o vinho novo deve ser deitado em odres novos.
23 Zo toŋge, lâ Juda nenzi pwareâŋa ne zo sapâŋa toŋge, Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka silâ sipâŋga kâpwa ‘wit’ ne tâno ŋgini. Aku ne pâri-tamâta sisiki ‘wit’ kanaŋo pinde sika.
23 E aconteceu que, passando ele num sábado pelas searas, os seus discípulos, caminhando, começaram a colher espigas.
24 Andeta kinzi Parisai tamâta sipai Yesu tu, “Wa! Ŋgua tukuŋa ikeno tu kinda ma taveta wurâta toŋge lâ zo sapâŋa ndimo. Mine nde ŋana sâ kâ ŋga kinzi sipu ŋgua tukuŋa utu, a?”
24 E os fariseus lhe disseram: Vês? Por que fazem no sábado o que não é lícito?
25 Andeta Yesu iporo ŋgua taulo panzi tu, “Tiambo miki ŋandai kapono ŋgua ŋana vetâŋa ŋinde timbunda Daviti iveta, lâ zo ŋinde putole ipu i tavanzi ne tamâta, a?
25 Mas ele disse-lhes: Nunca lestes o que fez Davi, quando estava em necessidade e teve fome, ele e os que com ele estavam?
26 Lâ zo ŋinde Abaiata imo patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae, aku Daviti ilâ Maro Kindeni ne luma ilo ku mbau ilâ ikai puroŋa ŋinde kinzi patarawâŋa tamâta muŋga sipatarâwa pa Maro Kindeni. Patarawâŋa tamâta ŋalae puroŋa ŋinde ilua Daviti, ŋineŋga Daviti ika kunzi ne tamâta. Andeta ŋgua tukuŋa ikeno tu kinzi patarawâŋa tamâta simbonzi nâ ma sika puroŋa ŋinde.”
26 Como entrou na casa de Deus, no tempo de Abiatar, sumo sacerdote, e comeu os pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão aos sacerdotes, dando também aos que com ele estavam?
27 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Maro Kindeni ŋandai ionzi tamâta ŋana sisuka pwareâŋa ne zo sapâŋa ŋga. Io pwareâŋa ne zo sapâŋa ŋana ma isukanzi tamâta.
27 E disse-lhes: O sábado foi feito por causa do homem, e não o homem por causa do sábado.
28 Mine nde naŋa Tamâta Natu akai maro pa pwareâŋa ne zo sapâŋa tava.”
28 Assim o Filho do homem até do sábado é Senhor.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.