Marcos 14

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ma wurita lâ mbwale mauru, ŋineŋga Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia ma ipâŋga. Kinzi sipatu kumbwa ŋinde ŋa tu Pasova. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde siporo tu, “Kinda ma taveta mana ŋga ma talaŋe Yesu ku takai kaika tapu pâta imâte.”
1 Faltavam dois dias para a Páscoa e para a Festa dos Pães sem Fermento. Os principais sacerdotes e mestres da lei ainda procuravam uma oportunidade de prender Jesus em segredo e matá-lo.
2 Andeta kinzi siporo tu, “Kinda ma taveta ŋinde lâ zo sapâŋa tia. Tia ma kinzi tamâta wisinzi nâna ku siŋgoloa paraŋa, ku ma sipara potomule.”
2 “Mas não durante a festa da Páscoa, para não haver tumulto entre o povo”, concordaram entre eles.
3 Yesu imandi ilâ pa Betani lawea, aku imo Saimon ne luma ilo. Saimon nde tamâta toŋge muŋga ikai pukoŋa tini saga-saga, andeta ŋineŋga tini mbâra-mbâra kilo. Yesu isaŋona peke tini tu ma ika kâ, andeta taine toŋge ikai ne mira belo ara toŋge, samimi kuwae ara pâta ikeno ilo, ku ikai imâ pa Yesu. Samimi ŋinde nde kulu ŋalae tina. Aku taine ipu belo samimi ŋinde kawa pwataki, ku ipaliŋi samimi lâ Yesu kulu.
3 Enquanto isso, Jesus estava em Betânia, na casa de Simão, o leproso. Quando ele estava à mesa, uma mulher entrou com um frasco de alabastro contendo um perfume caro, feito de essência de nardo. Ela quebrou o frasco e derramou o perfume sobre a cabeça dele.
4 Taitu kinzi tamâta pinde simora ŋinde ku ilonzi kura tia ndo. Kinzi siporo pa warakanzi tu, “Opopo, ŋana sâ kâ ŋga ipaliŋi samimi ŋine iyaula kaa nâ, a?
4 Alguns dos que estavam à mesa ficaram indignados. “Por que desperdiçar um perfume tão caro?”, perguntaram.
5 Ambo kinda muŋga takai samimi ŋinde talanzi tamâta tu siko tâ, ande kinda ma takura tu takai kulu ŋalae ŋinde, aku mbumbu ŋinde ma talanzi sugorai tamwatanzi. Andeta tia.” Aku simbita taine ŋinde pâta.
5 “Poderia ter sido vendido por trezentas moedas de prata, e o dinheiro, dado aos pobres!” E repreenderam a mulher severamente.
6 Andeta Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kaveta malia pa taine ŋine, a? Iveta mâsi ara ndo pa naŋa.
6 Jesus, porém, disse: “Deixem-na em paz. Por que a criticam por ter feito algo tão bom para mim?
7 Ŋana tu kinzi sugorai tamâta ma simo kumi ikura zo zo. Mine kala lâ zo ndia miki katu kasukanzi, ande kasukanzi. Aŋga naŋa ma amo soŋgo kuku miki, ande tia.
7 Vocês sempre terão os pobres em seu meio e poderão ajudá-los sempre que desejarem, mas nem sempre terão a mim.
8 Vetâŋa kala taine ikura tu iveta, ande iveta lâ. Ipaliŋi samimi lâ naŋa karaeŋgu ŋana iveta sondo ŋana alâ pa kuru nia kâ.
8 Ela fez o que podia e ungiu meu corpo de antemão para o sepultamento.
9 Naŋa aporo mao nâ pami; lâ tâno ndia muli mbo kinzi ma situla pâri ara ŋana naŋa kâ, ande kinzi ma situla vetâŋa taine ŋine iveta ŋinde tona, ŋana kinzi tamâta ma kalonzi ŋgere ŋana i wa.”
9 “Eu lhes digo a verdade: onde quer que as boas-novas sejam anunciadas pelo mundo, o que esta mulher fez será contado, e dela se lembrarão”.
10 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nawalanzi toŋge, i ŋa tu Judas Iskariot, ande ilâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala. I itu ma ikai kulu-pâŋga ŋana Yesu kâ panzi.
10 Então Judas Iscariotes, um dos Doze, foi aos principais sacerdotes para combinar de lhes entregar Jesus.
11 Kinzi siloŋo ŋgua ŋine ku sindeka pâta, ŋineŋga sipa ŋgua kaika ŋana mbumbu pinde ma silua i. Ŋineŋga Judas ilâ ku iroto nzâla toŋge ŋana ma io Yesu lâ mbaunzi ilo.
11 Quando souberam por que ele tinha vindo, ficaram muito satisfeitos e lhe prometeram dinheiro. Então ele começou a procurar uma oportunidade para trair Jesus.
12 Ŋineŋga zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia kâ nde imâ ipâŋga lâ. Lâ zo ŋalae ŋinde, kinzi Juda tamâta uru sipunzi lama natunzi pâta simâte, ŋineŋga sika. Ŋine nde ŋana iveta kinzi kalonzi ŋgere ŋana kumbwa Pasova ne duvi kâ. Aku Yesu ne pâri-tamâta sikasoŋa i tu, “Noko ilo tu maka ma kalâ kaveta kâŋa-nuŋa lâ nia ndia ŋana ma taka.”
12 No primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento, quando o cordeiro pascal era sacrificado, os discípulos de Jesus lhe perguntaram: “Onde quer que lhe preparemos a refeição da Páscoa?”.
13 Aku Yesu isupwanzi ne pâri-tamâta rua tu silâ, ku ipainzi tu, “Miki rua kalâ lawea ŋalae ilo, aku ma kapakâtu kuku tamâta toŋge lâ nzâla, ikale lââ lâ kulo ŋalae toŋge. Miki rua koka i muli.
13 Então Jesus enviou dois deles a Jerusalém, com as seguintes instruções: “Ao entrarem na cidade, um homem carregando uma vasilha de água virá ao seu encontro. Sigam-no.
14 I ma ilâ luma toŋge ilo. Ŋineŋga miki ma kaporo pa luma ŋinde warika tu, ‘Pananâŋa ne kasoŋâŋa nde ikeno mine; “Luma ilo kisiŋa pwataki toŋge nde keno ndia ŋana ma aka kumbwa ŋine ne kâŋa-nuŋa kunzi naneŋgu pâri-tamâta ŋai.’”
14 Digam ao dono da casa em que ele entrar: ‘O Mestre pergunta: Onde fica o aposento no qual comerei a refeição da Páscoa com meus discípulos?’.
15 Ŋineŋga i ma itula luma ilo kisiŋa pwataki toŋge ikeno âta pami, peke tava kelekele ŋana kâŋa-nuŋa kâ nde ikeno ŋinde. Miki rua kalâ kaveta kâpwa pa kinda lâ niani ndaina.”
15 Ele os levará a uma sala grande no andar superior, que já estará arrumada. Preparem ali a refeição”.
16 Aku kinzi rua silâ lawea ŋalae ilo, aku simora kelekele rârâni ikeno itogo muŋga Yesu iporo panzi mine. Mine kala siveta kâŋa-nuŋa lâ ŋinde.
16 Então os dois discípulos foram à cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito, e ali prepararam a refeição da Páscoa.
17 Kari indue lala pararai lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua ku silâ sipâŋga luma ŋinde.
17 Ao anoitecer, Jesus chegou com os Doze.
18 Kinzi nde sisaŋona sika yo, ande Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta toŋge lâ miki ŋginimi ma io naŋa lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ande kala tamâta ŋine ika kuku naŋa.”
18 Quando estavam à mesa, comendo, Jesus disse: ‘Eu lhes digo a verdade: um de vocês que está aqui comendo comigo vai me trair”.
19 Kinzi pâri-tamâta nde siloŋo ŋgua ŋine ku ilonzi malia ndo, ku kinzi taitu-taitu sikasoŋa Yesu tu, “Tiambo noko kuporo ŋana naŋa kâ, tiya?”
19 Aflitos, eles protestaram: “Certamente não serei eu!”.
20 Ande Yesu ipainzi tu, “I nde toŋge lâ miki saŋao kanaŋomi rua. Ande kala tamâta ŋine io mbau lâ kondo ilo kuku naŋa, kala maka rua kaka.
20 Jesus respondeu: “É um dos Doze. É alguém que come comigo da mesma tigela.
21 Mao nâ, naŋa Tamâta Natu ma amâte, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere lâ pepa tini mine. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ŋine io Tamâta Natu lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ambo nia ndoyo tamâta ŋine tina ipagugua i tia tâ, ande ŋinde ma ara.”
21 Pois o Filho do Homem deve morrer, como as Escrituras declararam há muito tempo. Mas que terrível será para aquele que o trair! Para esse homem seria melhor não ter nascido”.
22 Kinzi sisaŋona sika yo, ŋineŋga Yesu ikai puroŋa, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, aku ipwataki ilanzi ne pâri-tamâta. Aku iporo tu, “Miki kakai kaka. Naŋa kanaŋoŋgu kala ŋine.”
22 Enquanto comiam, Jesus tomou o pão e o abençoou. Em seguida, partiu-o em pedaços e deu aos discípulos, dizendo: “Tomem, porque este é o meu corpo”.
23 Ŋineŋga ikai kâmba waini kala mine nâ, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ku ilanzi, aku rârâni sinu waini lâ kâmba ŋinde.
23 Então tomou o cálice de vinho e agradeceu a Deus. Depois, entregou-o aos discípulos, e todos beberam.
24 Aku ipainzi tu, “Naŋa seeŋgu kala ŋine. Ŋine nde Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ne kanaŋo. Naŋa apaliŋi ŋananzi tamâta rârâ.
24 Então Jesus disse: “Este é o meu sangue, que confirma a aliança. Ele é derramado como sacrifício por muitos.
25 Naŋa aporo mao nâ pami; naŋa ma anu waini kanaŋo kilo tia lee, ikura lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ikai Maro panzi tamâta lâ tâno kulu. Ŋineŋga ma anu waini waseki.”
25 Eu lhes digo a verdade: não voltarei a beber vinho até aquele dia em que beberei um vinho novo no reino de Deus”.
26 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga siwâŋgi wâŋgiŋa toŋge, aku simandi sipile lawea ŋinde ku silâ pa Oliv Tuu.
26 Então cantaram um hino e saíram para o monte das Oliveiras.
27 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki rârâni nemi kalo-tawana ma imbe, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
27 No caminho, Jesus disse: “Todos vocês me abandonarão, pois as Escrituras dizem: ‘Deus ferirá e as ovelhas serão dispersas’.
28 Andeta muli, Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo, ŋineŋga ma ayoka amuŋga pami alâ Galilaya tâno.”
28 Mas, depois de ressuscitar, irei adiante de vocês à Galileia”.
29 Andeta Petero ipai tu, “Ambo kinzi tamâta ŋine rârâni nenzi kalo-tawana ma imbe, ande naneŋgu kalo-tawana ma imbe tia ndo!”
29 Pedro declarou: “Mesmo que todos os outros o abandonem, eu jamais farei isso”.
30 Andeta Yesu ipai Petero tu, “Naŋa aporo mao nâ pano; ma ŋine mbo nâ, tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.”
30 Jesus respondeu: “Eu lhe digo a verdade: esta mesma noite, antes que o galo cante duas vezes, você me negará três vezes”.
31 Andeta Petero iporo kaika kilo tu, “Ambo kinzi situ sipu naŋa pâta amâte kuku noko, ande naŋa ma aporo apatimoa noko mine tia ku tia ndo!” Aku kinzi pâri-tamâta rârâni kala siporo ŋgua kaŋa taituni mine nâ.
31 Pedro, no entanto, insistiu enfaticamente: “Mesmo que eu tenha de morrer ao seu lado, jamais o negarei!”. E todos os outros discípulos disseram o mesmo.
32 Ŋineŋga kinzi silâ sipâŋga tâno toŋge, i ŋa mine Getsemani. Aku Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kasaŋona kamo ŋai, mbo naŋa alâ akai noŋa ŋga”.
32 Então foram a um lugar chamado Getsêmani, e Jesus disse a seus discípulos: “Sentem-se aqui enquanto vou orar”.
33 Aku ikainzi Petero, ŋga Yamesi, ŋga Yoane, aku kinzi ŋato silâ kuku i. Ŋineŋga Yesu ilo putuka wa ilo malia ndo.
33 Levou consigo Pedro, Tiago e João e começou a sentir grande pavor e angústia.
34 Aku ipainzi tu, “Naŋa kaloŋgu sukâŋa ŋalae tina, aku laiti ŋana iyaula naŋa ndo. Mine nde miki kamo ŋine ku kaka mâsa.”
34 “Minha alma está profundamente triste, a ponto de morrer”, disse ele. “Fiquem aqui e vigiem.”
35 Ŋineŋga ilâ tini, aku ikeno nao tundu lâ tâno kulu, ku ino pa Maro Kindeni ŋana nâna ŋalae ŋinde laiti ŋana ipâŋga papa i kâ, tu ma iŋgeŋge ŋana i kâ.
35 Ele avançou um pouco e curvou-se até o chão. Então orou para que, se possível, a hora que o esperava fosse afastada dele.
36 Yesu ikai noŋa mine tu, “O, Mama! Noko pwura ŋana kuveta vetâŋa rârâni. Mine kala naŋa atu noko ma pwai kâmba ŋana nâna kâ ŋine saŋe naŋa. Ambo taitu noko ma kuveta ikura naneŋgu pateâŋa mine ndimo. Kuveta ikura noko tamwata nâ ne pateâŋa.”
36 E clamou: “Aba, Pai, tudo é possível para ti. Peço que afastes de mim este cálice. Contudo, que seja feita a tua vontade, e não a minha”.
37 Ŋineŋga Yesu itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta sikeno. Aku ipaŋonzi ku ipai Petero tu, “Saimon, noko pweno, a? Mana mana ŋga noko pwura tia ŋana kuka mâsa ikura kari tai taitu nâ, a?
37 Depois, voltou aos discípulos e os encontrou dormindo. “Simão, você está dormindo?”, disse ele a Pedro. “Não pode vigiar comigo nem por uma hora?
38 Ara ŋana miki ma kao tinimi, ku kano pa Maro Kindeni tu ma isukami ŋana kamandi kaika lâ zo ndia samâŋa imâ ipâŋga pami. Mao nâ, miki ilomi tu kaveta vetâŋa ara, aŋga karaemi nde iveta malia pami.”
38 Vigiem e orem para que não cedam à tentação, pois o espírito está disposto, mas a carne é fraca.”
39 Ŋineŋga Yesu ipilenzi ku itaulo ilâ ikai noŋa kilo. Aku lâ i ne noŋa ŋinde, ande iporo ŋgua rege-rege kuku ne noŋa muŋgâŋa ŋinde.
39 Então os deixou novamente e fez a mesma oração de antes.
40 Ikai noŋa lâ, ŋineŋga itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta imoranzi sikeno nâ simo, ŋana tu matanzi matutu pâta. Kinzi simandi sânda, andeta mainzi, kala siporo ŋgua toŋge pa Yesu tia.
40 Quando voltou pela segunda vez, mais uma vez encontrou os discípulos dormindo, pois não conseguiam manter os olhos abertos. Eles não sabiam o que dizer.
41 Tia ku Yesu itaulo ilâ ikai noŋa kilo, ŋineŋga itaulo imâ panzi ne pâri-tamâta ku ipainzi tu, “Opopo, miki kakeno kamo ŋai yo kapwarea, a? Kura lâ! Zo ŋga ipâŋga lâ. Kamora ŋga; kala ŋine kinzi simâ ŋana sio naŋa Tamâta Natu lâ kinzi kiesaka tamwatanzi mbaunzi ilo.
41 Ao voltar pela terceira vez, disse: “Vocês ainda dormem e descansam? Basta; chegou a hora. O Filho do Homem está para ser entregue nas mãos de pecadores.
42 Ayo, kamandi sânda, ku toka talâ panzi! Kamora ŋga, tamâta ŋana ikai kulu-pâŋga ŋana naŋa kâ, ande kala imâ ipâŋga laiti lâ.”
42 Levantem-se e vamos. Meu traidor chegou”.
43 Yesu iporo ŋgua ŋine yo, aku walele nâ Judas, ina toŋge lâ Yesu ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua, ande imâ ipâŋga lâ. Aku tamâta ŋgu ŋalae tina nde sikai pila ŋana kazâŋa kâ wa kâi mbuku wa soka kuku simâ. Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala, aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, aŋga kinzi ŋgu nenzi katonâŋa, ande kinzi ŋinde muŋga sisupwanzi kala simâ.
43 No mesmo instante, enquanto Jesus ainda falava, Judas, um dos Doze, chegou com uma multidão armada de espadas e pedaços de pau. Tinham sido enviados pelos principais sacerdotes, mestres da lei e líderes do povo.
44 Ande kulu-pâŋga tamâta ŋinde muŋga ipainzi tu i ma iveta mâsi toŋge pa Yesu. Ipainzi tu, “Naŋa ma anzumwa tamâta toŋge nao, aku tamâta ŋinde nde Yesuni. Miki ma kakai i kaika ku kakatona sondo nâ kakai kalâ.”
44 O traidor havia combinado com eles um sinal: “Vocês saberão a quem devem prender quando eu o cumprimentar com um beijo. Então poderão levá-lo em segurança”.
45 Mine kala Judas iyoka imâ pa Yesu ku walele nâ iporo tu, “Pananâŋa!”, ku inzumwa i nao.
45 Assim que chegaram, Judas se aproximou de Jesus. “Rabi!”, exclamou ele, e o beijou.
46 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta pinde mbaunzi ilâ sikai Yesu kaika lâ.
46 Os outros agarraram Jesus e o prenderam.
47 Andeta Yesu ne pâri-tamâta toŋge nde imandi laiti, ku mbau nâ ipasu ne pila yâti ku ipu patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta tamâta toŋge. Aku pila isalu taŋa motu piti imbe ndue tâno kulu.
47 Mas um dos que estavam com Jesus puxou a espada e feriu o servo do sumo sacerdote, cortando-lhe a orelha.
48 Aku Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai pila ŋalaŋala tava kâi mbuku kamâ pa naŋa, a? Tiambo miki katu naŋa nde panawe tamwatâŋgu, a?
48 Jesus perguntou: “Por acaso sou um revolucionário perigoso, para que venham me prender com espadas e pedaços de pau?
49 Ikura zo zo naŋa uru asaŋona kumi lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, ku amo apananami, andeta miki ŋandai kakai naŋa kaika lâ zo ŋinde ŋga. Andeta ara, ŋgua ŋinde kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa siŋgere lâ pepa tini, kala ŋine ipâŋga kanaŋo lâ.”
49 Por que não me prenderam no templo? Todos os dias estive ali, no meio de vocês, ensinando. Mas estas coisas estão acontecendo para que se cumpra o que dizem as Escrituras”.
50 Yesu iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga i ne pâri-tamâta rârâni sipile i ku sikâwa silâ.
50 Então todos o abandonaram e fugiram.
51 Pa zo ŋinde tamâta limoa toŋge imo kuku Yesu, ande i ipita lalava pâne toŋge lâ kambwaŋe. Andeta kinzi kazâŋa tamâta sikai i kaika,
51 Um jovem que os seguia vestia apenas um lençol de linho. Quando a multidão tentou agarrá-lo,
52 andeta iyaute lalava pâne ŋinde piti lâ kambwaŋe, ku ikâwa wulo-wulo nâ ilâ.
52 ele deixou para trás o lençol e escapou nu.
53 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta sikai Yesu silâ pa patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala rârâni wa kinzi ŋgu nenzi katonâŋa wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa, kinzi ŋinde rârâni nde sipasau lâ simo taitu.
53 Levaram Jesus para a casa do sumo sacerdote, onde estavam reunidos os principais sacerdotes, os líderes do povo e os mestres da lei.
54 Aŋga Petero nde iyoka mulinzi ilâ, ku imo malawae mwasa. Iyoka ilâ patarawâŋa tamâta ŋalae ne ŋgumbi ilo, ku isaŋona kunzi sambara tamâta imwai yââ.
54 Pedro seguia Jesus de longe e entrou no pátio do sumo sacerdote. Ali, sentou-se com os guardas para se aquecer junto ao fogo.
55 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi tamâta mbâna-mbâna rârâni nde sisarawanzi tamâta pinde simâ tu ma situla ŋgua ŋana Yesu ne vetâŋa kâ. Kinzi ilonzi tu ma sisânda vetâŋa soki ndia Yesu muŋga iveta tâ, ŋana ikura tu ma sipu i pâta imâte. Andeta kinzi ŋandai sisânda i ne vetâŋa soki toŋge ŋga.
55 Lá dentro, os principais sacerdotes e todo o conselho dos líderes do povo tentavam, sem sucesso, encontrar provas contra Jesus, para que pudessem condená-lo à morte.
56 Ŋana tu kinzi tamâta rârâ sisowe ŋgua laŋeŋa kie-kie lâ Yesu tini, andeta nenzi ŋgua ndoni ŋandai kaŋa taitu ŋga.
56 Muitas testemunhas falsas deram depoimentos, mas elas se contradiziam.
57 Ŋineŋga tamâta pinde simandi ku sisowe ŋgua laŋeŋa pinde lâ Yesu tini tu,
57 Por fim, alguns homens se levantaram e apresentaram o seguinte testemunho falso:
58 “Maka muŋga kaloŋo i iporo mine tu, ‘Naŋa warakâŋgu ma asapira Maro Kindeni ne luma sapâŋa ŋine muŋga kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi. Aŋga lâ kari ŋato nâ ma aŋgunu luma wasaseki toŋge kâki kilo. Andeta luma wasaseki ŋinde ŋandai kelekele kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi ŋga’.”
58 “Nós o ouvimos dizer: ‘Destruirei este templo feito por mãos humanas e em três dias construirei outro, não feito por mãos humanas’”.
59 Andeta ŋgua kinzi sio yâti ŋinde ipâŋga kaŋa taitu tia, ipâŋga potomule nâ.
59 Mas nem assim seus depoimentos eram coerentes.
60 Ŋineŋga patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae imandi ŋgininzi ku ikasoŋa Yesu mine tu, “Wa, noko tini pwâka tu kuporo ŋgua toŋge taulo panzi, a? Mana mana ŋana ŋgua ŋine kala sisowe lâ noko tini, a?”
60 Então o sumo sacerdote se levantou diante dos demais e perguntou a Jesus: “Você não vai responder a essas acusações? O que tem a dizer em sua defesa?”.
61 Andeta Yesu nde kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge tia. Tia ku patarawâŋa tamâta ŋalae ikasoŋa kilo tu, “Tiambo noko nde Kirisi, Maro Kindeni Sapâŋa Tamwata Natu noko, tiya?”
61 Jesus, no entanto, permaneceu calado e não deu resposta alguma. Então o sumo sacerdote perguntou: “Você é o Cristo, o Filho do Deus Bendito?”.
62 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋani warakâŋgu kala i. Aku naŋa apaimi tu lâ zo muli, miki ma kamora naŋa Tamâta Natu asaŋona Maro Kindeni Walo Tamwata mbau pa wia kâ, aku ma kamora naŋa ayoka samba ne take-take kulu andue amâ.”
62 “Eu sou”, disse Jesus. “E vocês verão o Filho do Homem sentado à direita do Deus Poderoso e vindo sobre as nuvens do céu.”
63 Iporo mine lâ, ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae imandi isaraka tamwata ne pasawaŋa lâ tini ku iporo tu, “Kinda ma tasarawanzi tamâta pinde kilo ŋana sisowe ŋgua lâ tamâta ŋine tini, ande ma tia!
63 Então o sumo sacerdote rasgou as vestes e disse: “Que necessidade temos de outras testemunhas?
64 Miki kaloŋo ŋgua lâ. Kala ŋine nâ iporo ŋgua pavaligiŋa pa Maro Kindeni! Miki ilomi mana.” Aku kinzi rârâni sipa ŋgua tu, “Iveta soki ŋalae, kala ara ŋana ma sipu pâta imâte.”
64 Todos ouviram a blasfêmia. Qual é o veredicto?”. E todos o julgaram culpado e o condenaram à morte.
65 Ŋineŋga kinzi tamâta pinde sisupwara i, aŋga pinde sikau i mata lâ lalava ku mbaunzi nâ sikatu, ku siporo tu, “Wa! Noko nde ŋgua-tulâŋa tamâta, a? Ayo, mine nde kuporo pwataki tâ; ea ipuno.” Siveta mine lee, ŋineŋga kinzi sambara sipoponza i kaika, ku sikai silâ.
65 Então alguns deles começaram a cuspir em Jesus. Vendaram seus olhos e lhe deram socos. “Profetize para nós!”, zombavam. E os guardas lhe davam tapas enquanto o levavam.
66 Aŋga Petero nde imo lâmbu lâ ŋgumbi ilo. Ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta taine toŋge iyoka imâ.
66 Enquanto isso, Pedro estava lá embaixo, no pátio. Uma das criadas que trabalhava para o sumo sacerdote passou por ali
67 Taine ŋinde mata ilâ imora Petero imwai yââ isaŋona, aku ilea kaika papa ku iporo tu, “Wa, noko kala muŋga kumo kuku Yesu Nasarete tamwata!”
67 e viu Pedro se aquecendo junto ao fogo. Olhou bem para ele e disse: “Você é um dos que estavam com Jesus de Nazaré”.
68 Taitu Petero ipatiâmo ku iporo mine tu, “Naŋa asama ŋgua kala noko kuporo ŋinde duvi tia. Naŋa azizâla ŋana.” Ŋineŋga Petero iyâti ilâ imandi luma ne nzâla kawa. [Ande tatareko isuŋa kawa.]
68 Ele, porém, negou. “Não faço a menor ideia do que você está falando!”, disse, e caminhou em direção à saída. Naquele instante, o galo cantou.
69 Ŋineŋga wurâta taine ŋinde imora i imandi lâ nzâla kawa, ku iporo kilo panzi tamâta simandi laiti tu, “Tamâta ŋine nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi.”
69 Quando a criada o viu ali, começou a dizer aos outros: “Este homem com certeza é um deles!”.
70 Taitu Petero iporo ipatiâmo kilo tu, “Mine tia!” Aku simo tini nâ, ŋineŋga kinzi tamâta simandi laiti ŋinde nde siporo pa Petero kilo tu, “Mao nâ, noko nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi, ŋana tu noko nde Galilaya tamwata.”
70 Mas Pedro negou novamente. Um pouco mais tarde, alguns dos que estavam por lá confrontaram Pedro, dizendo: “Você deve ser um deles, pois é galileu”.
71 Ŋineŋga Petero iporo ŋgua kaika mine tu, “Ambo naŋa alâŋe, ande naŋa ano pa Maro Kindeni tu ma iyaula naŋa; naŋa asama tamâta kala miki kaporo ŋana ŋinde tia ku tia ndo!”
71 Ele, porém, começou a praguejar e jurou: “Não conheço esse homem de quem vocês estão falando!”.
72 Ŋineŋga walele nâ tatareko isuŋa kawa [kilo]. Aku Petero ne ilo-kalo ipâŋga ŋana ŋgua Yesu muŋga iporo tu, “Tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.” Aku Petero ita pâta kanaŋo.
72 E, no mesmo instante, o galo cantou pela segunda vez. Então Pedro se lembrou das palavras de Jesus: “Antes que o galo cante duas vezes, você me negará três vezes”. E começou a chorar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.