Marcos 14

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ma wurita lâ mbwale mauru, ŋineŋga Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia ma ipâŋga. Kinzi sipatu kumbwa ŋinde ŋa tu Pasova. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde siporo tu, “Kinda ma taveta mana ŋga ma talaŋe Yesu ku takai kaika tapu pâta imâte.”
1 Faltavam dois dias para a Festa da Páscoa e a Festa dos Pães sem Fermento . Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito de prender Jesus em segredo e matá-lo.
2 Andeta kinzi siporo tu, “Kinda ma taveta ŋinde lâ zo sapâŋa tia. Tia ma kinzi tamâta wisinzi nâna ku siŋgoloa paraŋa, ku ma sipara potomule.”
2 Eles diziam: — Não vamos fazer isso durante a festa, para não haver uma revolta no meio do povo.
3 Yesu imandi ilâ pa Betani lawea, aku imo Saimon ne luma ilo. Saimon nde tamâta toŋge muŋga ikai pukoŋa tini saga-saga, andeta ŋineŋga tini mbâra-mbâra kilo. Yesu isaŋona peke tini tu ma ika kâ, andeta taine toŋge ikai ne mira belo ara toŋge, samimi kuwae ara pâta ikeno ilo, ku ikai imâ pa Yesu. Samimi ŋinde nde kulu ŋalae tina. Aku taine ipu belo samimi ŋinde kawa pwataki, ku ipaliŋi samimi lâ Yesu kulu.
3 Jesus estava no povoado de Betânia, sentado à mesa na casa de Simão, o Leproso. Então uma mulher chegou com um frasco feito de alabastro , cheio de perfume de nardo puro, muito caro. Ela quebrou o gargalo do frasco e derramou o perfume na cabeça de Jesus.
4 Taitu kinzi tamâta pinde simora ŋinde ku ilonzi kura tia ndo. Kinzi siporo pa warakanzi tu, “Opopo, ŋana sâ kâ ŋga ipaliŋi samimi ŋine iyaula kaa nâ, a?
4 Alguns que estavam ali ficaram zangados e disseram uns aos outros: — Que desperdício!
5 Ambo kinda muŋga takai samimi ŋinde talanzi tamâta tu siko tâ, ande kinda ma takura tu takai kulu ŋalae ŋinde, aku mbumbu ŋinde ma talanzi sugorai tamwatanzi. Andeta tia.” Aku simbita taine ŋinde pâta.
5 Esse perfume poderia ter sido vendido por mais de trezentas moedas de prata , que poderiam ser dadas aos pobres. Eles criticavam a mulher com dureza,
6 Andeta Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kaveta malia pa taine ŋine, a? Iveta mâsi ara ndo pa naŋa.
6 mas Jesus disse:
7 Ŋana tu kinzi sugorai tamâta ma simo kumi ikura zo zo. Mine kala lâ zo ndia miki katu kasukanzi, ande kasukanzi. Aŋga naŋa ma amo soŋgo kuku miki, ande tia.
7 Pois os pobres estarão sempre com vocês, e, em qualquer ocasião que vocês quiserem, poderão ajudá-los. Mas eu não estarei sempre com vocês.
8 Vetâŋa kala taine ikura tu iveta, ande iveta lâ. Ipaliŋi samimi lâ naŋa karaeŋgu ŋana iveta sondo ŋana alâ pa kuru nia kâ.
8 Ela fez tudo o que pôde, pois antes da minha morte veio perfumar o meu corpo para o meu sepultamento.
9 Naŋa aporo mao nâ pami; lâ tâno ndia muli mbo kinzi ma situla pâri ara ŋana naŋa kâ, ande kinzi ma situla vetâŋa taine ŋine iveta ŋinde tona, ŋana kinzi tamâta ma kalonzi ŋgere ŋana i wa.”
9 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: em qualquer lugar do mundo onde o
10 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nawalanzi toŋge, i ŋa tu Judas Iskariot, ande ilâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala. I itu ma ikai kulu-pâŋga ŋana Yesu kâ panzi.
10 Judas Iscariotes, que era um dos doze discípulos, foi falar com os chefes dos sacerdotes para combinar como entregaria Jesus a eles.
11 Kinzi siloŋo ŋgua ŋine ku sindeka pâta, ŋineŋga sipa ŋgua kaika ŋana mbumbu pinde ma silua i. Ŋineŋga Judas ilâ ku iroto nzâla toŋge ŋana ma io Yesu lâ mbaunzi ilo.
11 Quando ouviram o que ele disse, eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele. Assim Judas começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus.
12 Ŋineŋga zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia kâ nde imâ ipâŋga lâ. Lâ zo ŋalae ŋinde, kinzi Juda tamâta uru sipunzi lama natunzi pâta simâte, ŋineŋga sika. Ŋine nde ŋana iveta kinzi kalonzi ŋgere ŋana kumbwa Pasova ne duvi kâ. Aku Yesu ne pâri-tamâta sikasoŋa i tu, “Noko ilo tu maka ma kalâ kaveta kâŋa-nuŋa lâ nia ndia ŋana ma taka.”
12 No primeiro dia da Festa dos Pães sem Fermento , em que os judeus matavam carneirinhos para comemorarem a Páscoa , os discípulos perguntaram a Jesus: — Onde é que o senhor quer que a gente prepare o jantar da Páscoa para o senhor?
13 Aku Yesu isupwanzi ne pâri-tamâta rua tu silâ, ku ipainzi tu, “Miki rua kalâ lawea ŋalae ilo, aku ma kapakâtu kuku tamâta toŋge lâ nzâla, ikale lââ lâ kulo ŋalae toŋge. Miki rua koka i muli.
13 Então Jesus enviou dois discípulos com a seguinte ordem:
14 I ma ilâ luma toŋge ilo. Ŋineŋga miki ma kaporo pa luma ŋinde warika tu, ‘Pananâŋa ne kasoŋâŋa nde ikeno mine; “Luma ilo kisiŋa pwataki toŋge nde keno ndia ŋana ma aka kumbwa ŋine ne kâŋa-nuŋa kunzi naneŋgu pâri-tamâta ŋai.’”
14 e digam ao dono da casa em que ele entrar que o Mestre manda perguntar: “Onde fica a sala em que eu e os meus discípulos vamos comer o jantar da Páscoa?”
15 Ŋineŋga i ma itula luma ilo kisiŋa pwataki toŋge ikeno âta pami, peke tava kelekele ŋana kâŋa-nuŋa kâ nde ikeno ŋinde. Miki rua kalâ kaveta kâpwa pa kinda lâ niani ndaina.”
15 Então ele mostrará a vocês no andar de cima uma sala grande, mobiliada e arrumada para o jantar. Preparem ali tudo para nós.
16 Aku kinzi rua silâ lawea ŋalae ilo, aku simora kelekele rârâni ikeno itogo muŋga Yesu iporo panzi mine. Mine kala siveta kâŋa-nuŋa lâ ŋinde.
16 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
17 Kari indue lala pararai lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua ku silâ sipâŋga luma ŋinde.
17 Quando anoiteceu, Jesus chegou com os doze discípulos.
18 Kinzi nde sisaŋona sika yo, ande Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta toŋge lâ miki ŋginimi ma io naŋa lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ande kala tamâta ŋine ika kuku naŋa.”
18 Enquanto estavam à mesa, no meio do jantar, ele disse:
19 Kinzi pâri-tamâta nde siloŋo ŋgua ŋine ku ilonzi malia ndo, ku kinzi taitu-taitu sikasoŋa Yesu tu, “Tiambo noko kuporo ŋana naŋa kâ, tiya?”
19 Eles ficaram tristes e, um por um, começaram a perguntar: — O senhor não está achando que sou eu, está?
20 Ande Yesu ipainzi tu, “I nde toŋge lâ miki saŋao kanaŋomi rua. Ande kala tamâta ŋine io mbau lâ kondo ilo kuku naŋa, kala maka rua kaka.
20 Jesus respondeu:
21 Mao nâ, naŋa Tamâta Natu ma amâte, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere lâ pepa tini mine. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ŋine io Tamâta Natu lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ambo nia ndoyo tamâta ŋine tina ipagugua i tia tâ, ande ŋinde ma ara.”
21 Pois o
22 Kinzi sisaŋona sika yo, ŋineŋga Yesu ikai puroŋa, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, aku ipwataki ilanzi ne pâri-tamâta. Aku iporo tu, “Miki kakai kaka. Naŋa kanaŋoŋgu kala ŋine.”
22 Enquanto estavam comendo, Jesus pegou o pão e deu graças a Deus. Depois partiu o pão e o deu aos discípulos, dizendo:
23 Ŋineŋga ikai kâmba waini kala mine nâ, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ku ilanzi, aku rârâni sinu waini lâ kâmba ŋinde.
23 Em seguida, pegou o cálice de vinho e agradeceu a Deus. Depois passou o cálice aos discípulos, e todos beberam do vinho.
24 Aku ipainzi tu, “Naŋa seeŋgu kala ŋine. Ŋine nde Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ne kanaŋo. Naŋa apaliŋi ŋananzi tamâta rârâ.
24 Então Jesus disse:
25 Naŋa aporo mao nâ pami; naŋa ma anu waini kanaŋo kilo tia lee, ikura lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ikai Maro panzi tamâta lâ tâno kulu. Ŋineŋga ma anu waini waseki.”
25 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: nunca mais beberei deste vinho até o dia em que beber com vocês um vinho novo no
26 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga siwâŋgi wâŋgiŋa toŋge, aku simandi sipile lawea ŋinde ku silâ pa Oliv Tuu.
26 Então eles cantaram canções de louvor e foram para o monte das Oliveiras.
27 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki rârâni nemi kalo-tawana ma imbe, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
27 E Jesus disse aos discípulos:
28 Andeta muli, Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo, ŋineŋga ma ayoka amuŋga pami alâ Galilaya tâno.”
28 Mas, depois que eu for ressuscitado, irei adiante de vocês para a Galileia.
29 Andeta Petero ipai tu, “Ambo kinzi tamâta ŋine rârâni nenzi kalo-tawana ma imbe, ande naneŋgu kalo-tawana ma imbe tia ndo!”
29 Então Pedro disse a Jesus: — Eu nunca abandonarei o senhor, mesmo que todos o abandonem!
30 Andeta Yesu ipai Petero tu, “Naŋa aporo mao nâ pano; ma ŋine mbo nâ, tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.”
30 Mas Jesus lhe disse:
31 Andeta Petero iporo kaika kilo tu, “Ambo kinzi situ sipu naŋa pâta amâte kuku noko, ande naŋa ma aporo apatimoa noko mine tia ku tia ndo!” Aku kinzi pâri-tamâta rârâni kala siporo ŋgua kaŋa taituni mine nâ.
31 Mas Pedro repetia com insistência: — Eu nunca vou dizer que não o conheço, mesmo que eu tenha de morrer com o senhor! E todos os outros discípulos disseram a mesma coisa.
32 Ŋineŋga kinzi silâ sipâŋga tâno toŋge, i ŋa mine Getsemani. Aku Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kasaŋona kamo ŋai, mbo naŋa alâ akai noŋa ŋga”.
32 Jesus e os discípulos foram a um lugar chamado Getsêmani. E Jesus lhes disse:
33 Aku ikainzi Petero, ŋga Yamesi, ŋga Yoane, aku kinzi ŋato silâ kuku i. Ŋineŋga Yesu ilo putuka wa ilo malia ndo.
33 Então Jesus foi, levando consigo Pedro, Tiago e João. Aí ele começou a sentir uma grande tristeza e aflição
34 Aku ipainzi tu, “Naŋa kaloŋgu sukâŋa ŋalae tina, aku laiti ŋana iyaula naŋa ndo. Mine nde miki kamo ŋine ku kaka mâsa.”
34 e disse a eles:
35 Ŋineŋga ilâ tini, aku ikeno nao tundu lâ tâno kulu, ku ino pa Maro Kindeni ŋana nâna ŋalae ŋinde laiti ŋana ipâŋga papa i kâ, tu ma iŋgeŋge ŋana i kâ.
35 Ele foi um pouco mais adiante, ajoelhou-se, encostou o rosto no chão e pediu a Deus que, se possível, afastasse dele aquela hora de sofrimento.
36 Yesu ikai noŋa mine tu, “O, Mama! Noko pwura ŋana kuveta vetâŋa rârâni. Mine kala naŋa atu noko ma pwai kâmba ŋana nâna kâ ŋine saŋe naŋa. Ambo taitu noko ma kuveta ikura naneŋgu pateâŋa mine ndimo. Kuveta ikura noko tamwata nâ ne pateâŋa.”
36 Ele orava assim:
37 Ŋineŋga Yesu itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta sikeno. Aku ipaŋonzi ku ipai Petero tu, “Saimon, noko pweno, a? Mana mana ŋga noko pwura tia ŋana kuka mâsa ikura kari tai taitu nâ, a?
37 Depois voltou e encontrou os três discípulos dormindo. Então disse a Pedro:
38 Ara ŋana miki ma kao tinimi, ku kano pa Maro Kindeni tu ma isukami ŋana kamandi kaika lâ zo ndia samâŋa imâ ipâŋga pami. Mao nâ, miki ilomi tu kaveta vetâŋa ara, aŋga karaemi nde iveta malia pami.”
38 Vigiem e orem para que não sejam tentados. É fácil querer resistir à tentação; o difícil mesmo é conseguir.
39 Ŋineŋga Yesu ipilenzi ku itaulo ilâ ikai noŋa kilo. Aku lâ i ne noŋa ŋinde, ande iporo ŋgua rege-rege kuku ne noŋa muŋgâŋa ŋinde.
39 Jesus foi outra vez e orou, dizendo as mesmas palavras.
40 Ikai noŋa lâ, ŋineŋga itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta imoranzi sikeno nâ simo, ŋana tu matanzi matutu pâta. Kinzi simandi sânda, andeta mainzi, kala siporo ŋgua toŋge pa Yesu tia.
40 Em seguida, voltou ao lugar onde os discípulos estavam e os encontrou de novo dormindo. Eles estavam com muito sono e não conseguiam ficar com os olhos abertos. E não sabiam o que responder a Jesus.
41 Tia ku Yesu itaulo ilâ ikai noŋa kilo, ŋineŋga itaulo imâ panzi ne pâri-tamâta ku ipainzi tu, “Opopo, miki kakeno kamo ŋai yo kapwarea, a? Kura lâ! Zo ŋga ipâŋga lâ. Kamora ŋga; kala ŋine kinzi simâ ŋana sio naŋa Tamâta Natu lâ kinzi kiesaka tamwatanzi mbaunzi ilo.
41 Quando voltou pela terceira vez, Jesus perguntou:
42 Ayo, kamandi sânda, ku toka talâ panzi! Kamora ŋga, tamâta ŋana ikai kulu-pâŋga ŋana naŋa kâ, ande kala imâ ipâŋga laiti lâ.”
42 Levantem-se, e vamos embora. Vejam! Aí vem chegando o homem que está me traindo!
43 Yesu iporo ŋgua ŋine yo, aku walele nâ Judas, ina toŋge lâ Yesu ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua, ande imâ ipâŋga lâ. Aku tamâta ŋgu ŋalae tina nde sikai pila ŋana kazâŋa kâ wa kâi mbuku wa soka kuku simâ. Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala, aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, aŋga kinzi ŋgu nenzi katonâŋa, ande kinzi ŋinde muŋga sisupwanzi kala simâ.
43 Jesus ainda estava falando, quando chegou Judas, um dos doze discípulos. Vinha com ele uma multidão armada com espadas e porretes, que tinha sido mandada pelos chefes dos sacerdotes, pelos mestres da Lei e pelos líderes judeus.
44 Ande kulu-pâŋga tamâta ŋinde muŋga ipainzi tu i ma iveta mâsi toŋge pa Yesu. Ipainzi tu, “Naŋa ma anzumwa tamâta toŋge nao, aku tamâta ŋinde nde Yesuni. Miki ma kakai i kaika ku kakatona sondo nâ kakai kalâ.”
44 O traidor tinha combinado com eles um sinal. Ele tinha dito: “Prendam e levem bem seguro o homem que eu beijar, pois é ele.”
45 Mine kala Judas iyoka imâ pa Yesu ku walele nâ iporo tu, “Pananâŋa!”, ku inzumwa i nao.
45 Logo que chegou perto de Jesus, Judas disse: — Mestre! E o beijou.
46 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta pinde mbaunzi ilâ sikai Yesu kaika lâ.
46 Então eles pegaram Jesus e o prenderam.
47 Andeta Yesu ne pâri-tamâta toŋge nde imandi laiti, ku mbau nâ ipasu ne pila yâti ku ipu patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta tamâta toŋge. Aku pila isalu taŋa motu piti imbe ndue tâno kulu.
47 Mas um dos que estavam ali tirou a espada, atacou um empregado do Grande Sacerdote e cortou uma orelha dele.
48 Aku Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai pila ŋalaŋala tava kâi mbuku kamâ pa naŋa, a? Tiambo miki katu naŋa nde panawe tamwatâŋgu, a?
48 Então Jesus disse para aquela gente:
49 Ikura zo zo naŋa uru asaŋona kumi lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, ku amo apananami, andeta miki ŋandai kakai naŋa kaika lâ zo ŋinde ŋga. Andeta ara, ŋgua ŋinde kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa siŋgere lâ pepa tini, kala ŋine ipâŋga kanaŋo lâ.”
49 Eu estava com vocês todos os dias, ensinando no pátio do Templo, e vocês não me prenderam. Mas isso está acontecendo para se cumprir o que as
50 Yesu iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga i ne pâri-tamâta rârâni sipile i ku sikâwa silâ.
50 Então todos os discípulos abandonaram Jesus e fugiram.
51 Pa zo ŋinde tamâta limoa toŋge imo kuku Yesu, ande i ipita lalava pâne toŋge lâ kambwaŋe. Andeta kinzi kazâŋa tamâta sikai i kaika,
51 Um jovem, enrolado num lençol, seguia Jesus. Alguns tentaram prendê-lo,
52 andeta iyaute lalava pâne ŋinde piti lâ kambwaŋe, ku ikâwa wulo-wulo nâ ilâ.
52 mas ele largou o lençol e fugiu nu.
53 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta sikai Yesu silâ pa patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala rârâni wa kinzi ŋgu nenzi katonâŋa wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa, kinzi ŋinde rârâni nde sipasau lâ simo taitu.
53 Em seguida, levaram Jesus até a casa do Grande Sacerdote , onde estavam reunidos os chefes dos sacerdotes, alguns líderes dos judeus e alguns mestres da Lei.
54 Aŋga Petero nde iyoka mulinzi ilâ, ku imo malawae mwasa. Iyoka ilâ patarawâŋa tamâta ŋalae ne ŋgumbi ilo, ku isaŋona kunzi sambara tamâta imwai yââ.
54 Pedro seguiu Jesus de longe e entrou no pátio da casa do Grande Sacerdote. Ele sentou-se perto do fogo, com os guardas, para se esquentar.
55 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi tamâta mbâna-mbâna rârâni nde sisarawanzi tamâta pinde simâ tu ma situla ŋgua ŋana Yesu ne vetâŋa kâ. Kinzi ilonzi tu ma sisânda vetâŋa soki ndia Yesu muŋga iveta tâ, ŋana ikura tu ma sipu i pâta imâte. Andeta kinzi ŋandai sisânda i ne vetâŋa soki toŋge ŋga.
55 Os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior estavam procurando encontrar alguma acusação contra Jesus a fim de o condenarem à morte. Mas não conseguiram nenhuma.
56 Ŋana tu kinzi tamâta rârâ sisowe ŋgua laŋeŋa kie-kie lâ Yesu tini, andeta nenzi ŋgua ndoni ŋandai kaŋa taitu ŋga.
56 Muitos diziam mentiras contra ele, mas as suas histórias não combinavam umas com as outras.
57 Ŋineŋga tamâta pinde simandi ku sisowe ŋgua laŋeŋa pinde lâ Yesu tini tu,
57 Alguns se levantaram e acusaram Jesus com mentiras. Eles diziam:
58 “Maka muŋga kaloŋo i iporo mine tu, ‘Naŋa warakâŋgu ma asapira Maro Kindeni ne luma sapâŋa ŋine muŋga kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi. Aŋga lâ kari ŋato nâ ma aŋgunu luma wasaseki toŋge kâki kilo. Andeta luma wasaseki ŋinde ŋandai kelekele kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi ŋga’.”
58 — Nós ouvimos quando ele disse: “Vou destruir este Templo que foi construído por seres humanos e, em três dias, levantarei outro que não será construído por seres humanos.”
59 Andeta ŋgua kinzi sio yâti ŋinde ipâŋga kaŋa taitu tia, ipâŋga potomule nâ.
59 Mesmo assim as suas histórias não combinavam umas com as outras.
60 Ŋineŋga patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae imandi ŋgininzi ku ikasoŋa Yesu mine tu, “Wa, noko tini pwâka tu kuporo ŋgua toŋge taulo panzi, a? Mana mana ŋana ŋgua ŋine kala sisowe lâ noko tini, a?”
60 Aí o Grande Sacerdote se levantou no meio de todos e perguntou a Jesus: — Você não vai se defender dessa acusação?
61 Andeta Yesu nde kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge tia. Tia ku patarawâŋa tamâta ŋalae ikasoŋa kilo tu, “Tiambo noko nde Kirisi, Maro Kindeni Sapâŋa Tamwata Natu noko, tiya?”
61 Mas Jesus ficou calado e não respondeu nada. Então o Grande Sacerdote tornou a perguntar: — Você é o
62 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋani warakâŋgu kala i. Aku naŋa apaimi tu lâ zo muli, miki ma kamora naŋa Tamâta Natu asaŋona Maro Kindeni Walo Tamwata mbau pa wia kâ, aku ma kamora naŋa ayoka samba ne take-take kulu andue amâ.”
62 Jesus respondeu:
63 Iporo mine lâ, ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae imandi isaraka tamwata ne pasawaŋa lâ tini ku iporo tu, “Kinda ma tasarawanzi tamâta pinde kilo ŋana sisowe ŋgua lâ tamâta ŋine tini, ande ma tia!
63 Aí o Grande Sacerdote rasgou as suas próprias roupas e disse: — Não precisamos mais de testemunhas!
64 Miki kaloŋo ŋgua lâ. Kala ŋine nâ iporo ŋgua pavaligiŋa pa Maro Kindeni! Miki ilomi mana.” Aku kinzi rârâni sipa ŋgua tu, “Iveta soki ŋalae, kala ara ŋana ma sipu pâta imâte.”
64 Vocês ouviram esta blasfêmia contra Deus! Então, o que resolvem? Todos estavam contra Jesus e aí o condenaram à morte.
65 Ŋineŋga kinzi tamâta pinde sisupwara i, aŋga pinde sikau i mata lâ lalava ku mbaunzi nâ sikatu, ku siporo tu, “Wa! Noko nde ŋgua-tulâŋa tamâta, a? Ayo, mine nde kuporo pwataki tâ; ea ipuno.” Siveta mine lee, ŋineŋga kinzi sambara sipoponza i kaika, ku sikai silâ.
65 Então alguns começaram a cuspir nele. Cobriam o rosto dele, davam bofetadas nele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe! E também os guardas o pegaram e lhe deram bofetadas.
66 Aŋga Petero nde imo lâmbu lâ ŋgumbi ilo. Ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta taine toŋge iyoka imâ.
66 Pedro ainda estava lá embaixo no pátio, quando apareceu uma das empregadas do Grande Sacerdote .
67 Taine ŋinde mata ilâ imora Petero imwai yââ isaŋona, aku ilea kaika papa ku iporo tu, “Wa, noko kala muŋga kumo kuku Yesu Nasarete tamwata!”
67 Ela viu Pedro se esquentando perto do fogo, olhou bem para ele e disse: — Você também estava com Jesus de Nazaré.
68 Taitu Petero ipatiâmo ku iporo mine tu, “Naŋa asama ŋgua kala noko kuporo ŋinde duvi tia. Naŋa azizâla ŋana.” Ŋineŋga Petero iyâti ilâ imandi luma ne nzâla kawa. [Ande tatareko isuŋa kawa.]
68 Mas ele negou, dizendo: — Eu não o conheço. Não sei do que é que você está falando. E saiu para o corredor. Naquele momento, o galo cantou.
69 Ŋineŋga wurâta taine ŋinde imora i imandi lâ nzâla kawa, ku iporo kilo panzi tamâta simandi laiti tu, “Tamâta ŋine nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi.”
69 Quando a empregada viu Pedro ali, começou a dizer aos que estavam perto: — Este homem é um deles.
70 Taitu Petero iporo ipatiâmo kilo tu, “Mine tia!” Aku simo tini nâ, ŋineŋga kinzi tamâta simandi laiti ŋinde nde siporo pa Petero kilo tu, “Mao nâ, noko nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi, ŋana tu noko nde Galilaya tamwata.”
70 Mas ele negou outra vez. Pouco depois, as pessoas que estavam ali disseram de novo a Pedro: — Não há dúvida de que você é um deles, pois você também é da Galileia.
71 Ŋineŋga Petero iporo ŋgua kaika mine tu, “Ambo naŋa alâŋe, ande naŋa ano pa Maro Kindeni tu ma iyaula naŋa; naŋa asama tamâta kala miki kaporo ŋana ŋinde tia ku tia ndo!”
71 Aí Pedro disse: — Juro que não conheço esse homem de quem vocês estão falando! Que Deus me castigue se não estou dizendo a verdade!
72 Ŋineŋga walele nâ tatareko isuŋa kawa [kilo]. Aku Petero ne ilo-kalo ipâŋga ŋana ŋgua Yesu muŋga iporo tu, “Tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.” Aku Petero ita pâta kanaŋo.
72 Naquele instante o galo cantou pela segunda vez, e Pedro lembrou que Jesus lhe tinha dito: “Antes que o galo cante duas vezes, você dirá três vezes que não me conhece.” Então Pedro caiu em si e começou a chorar.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.