Marcos 14
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARIB
1 Ma wurita lâ mbwale mauru, ŋineŋga Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia ma ipâŋga. Kinzi sipatu kumbwa ŋinde ŋa tu Pasova. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde siporo tu, “Kinda ma taveta mana ŋga ma talaŋe Yesu ku takai kaika tapu pâta imâte.”
1 Ora, dali a dois dias era a páscoa e a festa dos pães ázimos; e os principais sacerdotes e os escribas andavam buscando como prender Jesus a traição, para o matarem.
2 Andeta kinzi siporo tu, “Kinda ma taveta ŋinde lâ zo sapâŋa tia. Tia ma kinzi tamâta wisinzi nâna ku siŋgoloa paraŋa, ku ma sipara potomule.”
2 Pois eles diziam: Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Yesu imandi ilâ pa Betani lawea, aku imo Saimon ne luma ilo. Saimon nde tamâta toŋge muŋga ikai pukoŋa tini saga-saga, andeta ŋineŋga tini mbâra-mbâra kilo. Yesu isaŋona peke tini tu ma ika kâ, andeta taine toŋge ikai ne mira belo ara toŋge, samimi kuwae ara pâta ikeno ilo, ku ikai imâ pa Yesu. Samimi ŋinde nde kulu ŋalae tina. Aku taine ipu belo samimi ŋinde kawa pwataki, ku ipaliŋi samimi lâ Yesu kulu.
3 Estando ele em Betânia, reclinado à mesa em casa de Simão, o leproso, veio uma mulher que trazia um vaso de alabastro cheio de bálsamo de nardo puro, de grande preço; e, quebrando o vaso, derramou-lhe sobre a cabeça o bálsamo.
4 Taitu kinzi tamâta pinde simora ŋinde ku ilonzi kura tia ndo. Kinzi siporo pa warakanzi tu, “Opopo, ŋana sâ kâ ŋga ipaliŋi samimi ŋine iyaula kaa nâ, a?
4 Mas alguns houve que em si mesmos se indignaram e disseram: Para que se fez este desperdício do bálsamo?
5 Ambo kinda muŋga takai samimi ŋinde talanzi tamâta tu siko tâ, ande kinda ma takura tu takai kulu ŋalae ŋinde, aku mbumbu ŋinde ma talanzi sugorai tamwatanzi. Andeta tia.” Aku simbita taine ŋinde pâta.
5 Pois podia ser vendido por mais de trezentos denários que se dariam aos pobres. E bramavam contra ela.
6 Andeta Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kaveta malia pa taine ŋine, a? Iveta mâsi ara ndo pa naŋa.
6 Jesus, porém, disse: Deixai-a; por que a molestais? Ela praticou uma boa ação para comigo.
7 Ŋana tu kinzi sugorai tamâta ma simo kumi ikura zo zo. Mine kala lâ zo ndia miki katu kasukanzi, ande kasukanzi. Aŋga naŋa ma amo soŋgo kuku miki, ande tia.
7 Porquanto os pobres sempre os tendes convosco e, quando quiserdes, podeis fazer-lhes bem; a mim, porém, nem sempre me tendes.
8 Vetâŋa kala taine ikura tu iveta, ande iveta lâ. Ipaliŋi samimi lâ naŋa karaeŋgu ŋana iveta sondo ŋana alâ pa kuru nia kâ.
8 ela fez o que pode; antecipou-se a ungir o meu corpo para a sepultura.
9 Naŋa aporo mao nâ pami; lâ tâno ndia muli mbo kinzi ma situla pâri ara ŋana naŋa kâ, ande kinzi ma situla vetâŋa taine ŋine iveta ŋinde tona, ŋana kinzi tamâta ma kalonzi ŋgere ŋana i wa.”
9 Em verdade vos digo que, em todo o mundo, onde quer que for pregado o evangelho, também o que ela fez será contado para memória sua.
10 Ŋineŋga kinzi pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua nawalanzi toŋge, i ŋa tu Judas Iskariot, ande ilâ panzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala. I itu ma ikai kulu-pâŋga ŋana Yesu kâ panzi.
10 Então Judas Iscariotes, um dos doze, foi ter com os principais sacerdotes para lhes entregar Jesus.
11 Kinzi siloŋo ŋgua ŋine ku sindeka pâta, ŋineŋga sipa ŋgua kaika ŋana mbumbu pinde ma silua i. Ŋineŋga Judas ilâ ku iroto nzâla toŋge ŋana ma io Yesu lâ mbaunzi ilo.
11 Ouvindo-o eles, alegraram-se, e prometeram dar-lhe dinheiro. E buscava como o entregaria em ocasião oportuna.
12 Ŋineŋga zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne yisi tia kâ nde imâ ipâŋga lâ. Lâ zo ŋalae ŋinde, kinzi Juda tamâta uru sipunzi lama natunzi pâta simâte, ŋineŋga sika. Ŋine nde ŋana iveta kinzi kalonzi ŋgere ŋana kumbwa Pasova ne duvi kâ. Aku Yesu ne pâri-tamâta sikasoŋa i tu, “Noko ilo tu maka ma kalâ kaveta kâŋa-nuŋa lâ nia ndia ŋana ma taka.”
12 Ora, no primeiro dia dos pães ázimos, quando imolavam a páscoa, disseram-lhe seus discípulos: Aonde queres que vamos fazer os preparativos para comeres a páscoa?
13 Aku Yesu isupwanzi ne pâri-tamâta rua tu silâ, ku ipainzi tu, “Miki rua kalâ lawea ŋalae ilo, aku ma kapakâtu kuku tamâta toŋge lâ nzâla, ikale lââ lâ kulo ŋalae toŋge. Miki rua koka i muli.
13 Enviou, pois, dois dos seus discípulos, e disse-lhes: Ide à cidade, e vos sairá ao encontro um homem levando um cântaro de água; seguí-o;
14 I ma ilâ luma toŋge ilo. Ŋineŋga miki ma kaporo pa luma ŋinde warika tu, ‘Pananâŋa ne kasoŋâŋa nde ikeno mine; “Luma ilo kisiŋa pwataki toŋge nde keno ndia ŋana ma aka kumbwa ŋine ne kâŋa-nuŋa kunzi naneŋgu pâri-tamâta ŋai.’”
14 e, onde ele entrar, dizei ao dono da casa: O Mestre manda perguntar: Onde está o meu aposento em que hei de comer a páscoa com os meus discípulos?
15 Ŋineŋga i ma itula luma ilo kisiŋa pwataki toŋge ikeno âta pami, peke tava kelekele ŋana kâŋa-nuŋa kâ nde ikeno ŋinde. Miki rua kalâ kaveta kâpwa pa kinda lâ niani ndaina.”
15 E ele vos mostrará um grande cenáculo mobiliado e pronto; aí fazei-nos os preparativos.
16 Aku kinzi rua silâ lawea ŋalae ilo, aku simora kelekele rârâni ikeno itogo muŋga Yesu iporo panzi mine. Mine kala siveta kâŋa-nuŋa lâ ŋinde.
16 Partindo, pois, os discípulos, foram à cidade, onde acharam tudo como ele lhes dissera, e prepararam a páscoa.
17 Kari indue lala pararai lâ, ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua ku silâ sipâŋga luma ŋinde.
17 Ao anoitecer chegou ele com os doze.
18 Kinzi nde sisaŋona sika yo, ande Yesu ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta toŋge lâ miki ŋginimi ma io naŋa lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ande kala tamâta ŋine ika kuku naŋa.”
18 E, quando estavam reclinados à mesa e comiam, disse Jesus: Em verdade vos digo que um de vós, que comigo come, há de trair-me.
19 Kinzi pâri-tamâta nde siloŋo ŋgua ŋine ku ilonzi malia ndo, ku kinzi taitu-taitu sikasoŋa Yesu tu, “Tiambo noko kuporo ŋana naŋa kâ, tiya?”
19 Ao que eles começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe um após outro: Porventura sou eu?
20 Ande Yesu ipainzi tu, “I nde toŋge lâ miki saŋao kanaŋomi rua. Ande kala tamâta ŋine io mbau lâ kondo ilo kuku naŋa, kala maka rua kaka.
20 Respondeu-lhes: É um dos doze, que mete comigo a mão no prato.
21 Mao nâ, naŋa Tamâta Natu ma amâte, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere lâ pepa tini mine. Andeta vetâŋa sakamao ndo ma ipâŋga pa tamâta ŋine io Tamâta Natu lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo. Ambo nia ndoyo tamâta ŋine tina ipagugua i tia tâ, ande ŋinde ma ara.”
21 Pois o Filho do homem vai, conforme está escrito a seu respeito; mas ai daquele por quem o Filho do homem é traído! bom seria para esse homem se não houvera nascido.
22 Kinzi sisaŋona sika yo, ŋineŋga Yesu ikai puroŋa, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, aku ipwataki ilanzi ne pâri-tamâta. Aku iporo tu, “Miki kakai kaka. Naŋa kanaŋoŋgu kala ŋine.”
22 Enquanto comiam, Jesus tomou pão e, abençoando-o, o partiu e deu-lho, dizendo: Tomai; isto é o meu corpo.
23 Ŋineŋga ikai kâmba waini kala mine nâ, kawa ndaŋge pa Maro Kindeni, ku ilanzi, aku rârâni sinu waini lâ kâmba ŋinde.
23 E tomando um cálice, rendeu graças e deu-lho; e todos beberam dele.
24 Aku ipainzi tu, “Naŋa seeŋgu kala ŋine. Ŋine nde Maro Kindeni ne ŋgua pâŋa ne kanaŋo. Naŋa apaliŋi ŋananzi tamâta rârâ.
24 E disse-lhes: Isto é o meu sangue, o sangue do pacto, que por muitos é derramado.
25 Naŋa aporo mao nâ pami; naŋa ma anu waini kanaŋo kilo tia lee, ikura lâ zo ŋinde Maro Kindeni ma ikai Maro panzi tamâta lâ tâno kulu. Ŋineŋga ma anu waini waseki.”
25 Em verdade vos digo que não beberei mais do fruto da videira, até aquele dia em que o beber, novo, no reino de Deus.
26 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga siwâŋgi wâŋgiŋa toŋge, aku simandi sipile lawea ŋinde ku silâ pa Oliv Tuu.
26 E, tendo cantado um hino, saíram para o Monte das Oliveiras.
27 Ŋineŋga Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki rârâni nemi kalo-tawana ma imbe, ikura Maro Kindeni kawa ŋgua ikeno lâ pepa tini mine tu,
27 Disse-lhes então Jesus: Todos vós vos escandalizareis; porque escrito está: Ferirei o pastor, e as ovelhas se dispersarão.
28 Andeta muli, Maro Kindeni ma ipaŋo naŋa amandi amo viâŋgu kilo, ŋineŋga ma ayoka amuŋga pami alâ Galilaya tâno.”
28 Todavia, depois que eu ressurgir, irei adiante de vós para a Galiléia.
29 Andeta Petero ipai tu, “Ambo kinzi tamâta ŋine rârâni nenzi kalo-tawana ma imbe, ande naneŋgu kalo-tawana ma imbe tia ndo!”
29 Ao que Pedro lhe disse: Ainda que todos se escandalizem, nunca, porém, eu.
30 Andeta Yesu ipai Petero tu, “Naŋa aporo mao nâ pano; ma ŋine mbo nâ, tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.”
30 Replicou-lhe Jesus: Em verdade te digo que hoje, nesta noite, antes que o galo cante duas vezes, três vezes tu me negarás.
31 Andeta Petero iporo kaika kilo tu, “Ambo kinzi situ sipu naŋa pâta amâte kuku noko, ande naŋa ma aporo apatimoa noko mine tia ku tia ndo!” Aku kinzi pâri-tamâta rârâni kala siporo ŋgua kaŋa taituni mine nâ.
31 Mas ele repetia com veemência: Ainda que me seja necessário morrer contigo, de modo nenhum te negarei. Assim também diziam todos.
32 Ŋineŋga kinzi silâ sipâŋga tâno toŋge, i ŋa mine Getsemani. Aku Yesu ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kasaŋona kamo ŋai, mbo naŋa alâ akai noŋa ŋga”.
32 Então chegaram a um lugar chamado Getsêmani, e disse Jesus a seus discípulos: Sentai-vos aqui, enquanto eu oro.
33 Aku ikainzi Petero, ŋga Yamesi, ŋga Yoane, aku kinzi ŋato silâ kuku i. Ŋineŋga Yesu ilo putuka wa ilo malia ndo.
33 E levou consigo a Pedro, a Tiago e a João, e começou a ter pavor e a angustiar-se;
34 Aku ipainzi tu, “Naŋa kaloŋgu sukâŋa ŋalae tina, aku laiti ŋana iyaula naŋa ndo. Mine nde miki kamo ŋine ku kaka mâsa.”
34 e disse-lhes: A minha alma está triste até a morte; ficai aqui e vigiai.
35 Ŋineŋga ilâ tini, aku ikeno nao tundu lâ tâno kulu, ku ino pa Maro Kindeni ŋana nâna ŋalae ŋinde laiti ŋana ipâŋga papa i kâ, tu ma iŋgeŋge ŋana i kâ.
35 E adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se fosse possível, passasse dele aquela hora.
36 Yesu ikai noŋa mine tu, “O, Mama! Noko pwura ŋana kuveta vetâŋa rârâni. Mine kala naŋa atu noko ma pwai kâmba ŋana nâna kâ ŋine saŋe naŋa. Ambo taitu noko ma kuveta ikura naneŋgu pateâŋa mine ndimo. Kuveta ikura noko tamwata nâ ne pateâŋa.”
36 E dizia: Aba, Pai, tudo te é possível; afasta de mim este cálice; todavia não seja o que eu quero, mas o que tu queres.
37 Ŋineŋga Yesu itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta sikeno. Aku ipaŋonzi ku ipai Petero tu, “Saimon, noko pweno, a? Mana mana ŋga noko pwura tia ŋana kuka mâsa ikura kari tai taitu nâ, a?
37 Voltando, achou-os dormindo; e disse a Pedro: Simão, dormes? não pudeste vigiar uma hora?
38 Ara ŋana miki ma kao tinimi, ku kano pa Maro Kindeni tu ma isukami ŋana kamandi kaika lâ zo ndia samâŋa imâ ipâŋga pami. Mao nâ, miki ilomi tu kaveta vetâŋa ara, aŋga karaemi nde iveta malia pami.”
38 Vigiai e orai, para que não entreis em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 Ŋineŋga Yesu ipilenzi ku itaulo ilâ ikai noŋa kilo. Aku lâ i ne noŋa ŋinde, ande iporo ŋgua rege-rege kuku ne noŋa muŋgâŋa ŋinde.
39 Retirou-se de novo e orou, dizendo as mesmas palavras.
40 Ikai noŋa lâ, ŋineŋga itaulo ilâ panzi ne pâri-tamâta kilo, andeta imoranzi sikeno nâ simo, ŋana tu matanzi matutu pâta. Kinzi simandi sânda, andeta mainzi, kala siporo ŋgua toŋge pa Yesu tia.
40 E voltando outra vez, achou-os dormindo, porque seus olhos estavam carregados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Tia ku Yesu itaulo ilâ ikai noŋa kilo, ŋineŋga itaulo imâ panzi ne pâri-tamâta ku ipainzi tu, “Opopo, miki kakeno kamo ŋai yo kapwarea, a? Kura lâ! Zo ŋga ipâŋga lâ. Kamora ŋga; kala ŋine kinzi simâ ŋana sio naŋa Tamâta Natu lâ kinzi kiesaka tamwatanzi mbaunzi ilo.
41 Ao voltar pela terceira vez, disse-lhes: Dormi agora e descansai.-Basta; é chegada a hora. Eis que o Filho do homem está sendo entregue nas mãos dos pecadores.
42 Ayo, kamandi sânda, ku toka talâ panzi! Kamora ŋga, tamâta ŋana ikai kulu-pâŋga ŋana naŋa kâ, ande kala imâ ipâŋga laiti lâ.”
42 Levantai-vos, vamo-nos; eis que é chegado aquele que me trai.
43 Yesu iporo ŋgua ŋine yo, aku walele nâ Judas, ina toŋge lâ Yesu ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua, ande imâ ipâŋga lâ. Aku tamâta ŋgu ŋalae tina nde sikai pila ŋana kazâŋa kâ wa kâi mbuku wa soka kuku simâ. Kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala, aŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, aŋga kinzi ŋgu nenzi katonâŋa, ande kinzi ŋinde muŋga sisupwanzi kala simâ.
43 E logo, enquanto ele ainda falava, chegou Judas, um dos doze, e com ele uma multidão com espadas e varapaus, vinda da parte dos principais sacerdotes, dos escribas e dos anciãos.
44 Ande kulu-pâŋga tamâta ŋinde muŋga ipainzi tu i ma iveta mâsi toŋge pa Yesu. Ipainzi tu, “Naŋa ma anzumwa tamâta toŋge nao, aku tamâta ŋinde nde Yesuni. Miki ma kakai i kaika ku kakatona sondo nâ kakai kalâ.”
44 Ora, o que o traía lhes havia dado um sinal, dizendo: Aquele que eu beijar, esse é; prendei-o e levai-o com segurança.
45 Mine kala Judas iyoka imâ pa Yesu ku walele nâ iporo tu, “Pananâŋa!”, ku inzumwa i nao.
45 E, logo que chegou, aproximando-se de Jesus, disse: Rabi! E o beijou.
46 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta pinde mbaunzi ilâ sikai Yesu kaika lâ.
46 Ao que eles lhes lançaram as mãos, e o prenderam.
47 Andeta Yesu ne pâri-tamâta toŋge nde imandi laiti, ku mbau nâ ipasu ne pila yâti ku ipu patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta tamâta toŋge. Aku pila isalu taŋa motu piti imbe ndue tâno kulu.
47 Mas um dos que ali estavam, puxando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe uma orelha.
48 Aku Yesu ipainzi tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki kakai pila ŋalaŋala tava kâi mbuku kamâ pa naŋa, a? Tiambo miki katu naŋa nde panawe tamwatâŋgu, a?
48 Disse-lhes Jesus: Saístes com espadas e varapaus para me prender, como a um salteador?
49 Ikura zo zo naŋa uru asaŋona kumi lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, ku amo apananami, andeta miki ŋandai kakai naŋa kaika lâ zo ŋinde ŋga. Andeta ara, ŋgua ŋinde kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa siŋgere lâ pepa tini, kala ŋine ipâŋga kanaŋo lâ.”
49 Todos os dias estava convosco no templo, a ensinar, e não me prendestes; mas isto é para que se cumpram as Escrituras.
50 Yesu iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga i ne pâri-tamâta rârâni sipile i ku sikâwa silâ.
50 Nisto, todos o deixaram e fugiram.
51 Pa zo ŋinde tamâta limoa toŋge imo kuku Yesu, ande i ipita lalava pâne toŋge lâ kambwaŋe. Andeta kinzi kazâŋa tamâta sikai i kaika,
51 Ora, seguia-o certo jovem envolto em um lençol sobre o corpo nu; e o agarraram.
52 andeta iyaute lalava pâne ŋinde piti lâ kambwaŋe, ku ikâwa wulo-wulo nâ ilâ.
52 Mas ele, largando o lençol, fugiu despido.
53 Ŋineŋga kinzi kazâŋa tamâta sikai Yesu silâ pa patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae. Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala rârâni wa kinzi ŋgu nenzi katonâŋa wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa, kinzi ŋinde rârâni nde sipasau lâ simo taitu.
53 Levaram Jesus ao sumo sacerdote, e ajuntaram-se todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Aŋga Petero nde iyoka mulinzi ilâ, ku imo malawae mwasa. Iyoka ilâ patarawâŋa tamâta ŋalae ne ŋgumbi ilo, ku isaŋona kunzi sambara tamâta imwai yââ.
54 E Pedro o seguiu de longe até dentro do pátio do sumo sacerdote, e estava sentado com os guardas, aquentando-se ao fogo.
55 Aku kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala sitavanzi kinzi tamâta mbâna-mbâna rârâni nde sisarawanzi tamâta pinde simâ tu ma situla ŋgua ŋana Yesu ne vetâŋa kâ. Kinzi ilonzi tu ma sisânda vetâŋa soki ndia Yesu muŋga iveta tâ, ŋana ikura tu ma sipu i pâta imâte. Andeta kinzi ŋandai sisânda i ne vetâŋa soki toŋge ŋga.
55 Os principais sacerdotes testemunho contra Jesus para o matar, e não o achavam.
56 Ŋana tu kinzi tamâta rârâ sisowe ŋgua laŋeŋa kie-kie lâ Yesu tini, andeta nenzi ŋgua ndoni ŋandai kaŋa taitu ŋga.
56 Porque contra ele muitos depunham falsamente, mas os testemunhos não concordavam.
57 Ŋineŋga tamâta pinde simandi ku sisowe ŋgua laŋeŋa pinde lâ Yesu tini tu,
57 Levantaram-se por fim alguns que depunham falsamente contra ele, dizendo:
58 “Maka muŋga kaloŋo i iporo mine tu, ‘Naŋa warakâŋgu ma asapira Maro Kindeni ne luma sapâŋa ŋine muŋga kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi. Aŋga lâ kari ŋato nâ ma aŋgunu luma wasaseki toŋge kâki kilo. Andeta luma wasaseki ŋinde ŋandai kelekele kinzi tamâta sipa lâ mbaunzi ŋga’.”
58 Nós o ouvimos dizer: Eu destruirei este santuário, construído por mãos de homens, e em três dias edificarei outro, não feito por mãos de homens.
59 Andeta ŋgua kinzi sio yâti ŋinde ipâŋga kaŋa taitu tia, ipâŋga potomule nâ.
59 E nem assim concordava o seu testemunho.
60 Ŋineŋga patarawâŋa tamâta nenzi tamâta ŋalae imandi ŋgininzi ku ikasoŋa Yesu mine tu, “Wa, noko tini pwâka tu kuporo ŋgua toŋge taulo panzi, a? Mana mana ŋana ŋgua ŋine kala sisowe lâ noko tini, a?”
60 Levantou-se então o sumo sacerdote no meio e perguntou a Jesus: Não respondes coisa alguma? Que é que estes depõem conta ti?
61 Andeta Yesu nde kawa buu nâ, iporo ŋgua toŋge tia. Tia ku patarawâŋa tamâta ŋalae ikasoŋa kilo tu, “Tiambo noko nde Kirisi, Maro Kindeni Sapâŋa Tamwata Natu noko, tiya?”
61 Ele, porém, permaneceu calado, e nada respondeu. Tornou o sumo sacerdote a interrogá-lo, perguntando-lhe: És tu o Cristo, o Filho do Deus bendito?
62 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋani warakâŋgu kala i. Aku naŋa apaimi tu lâ zo muli, miki ma kamora naŋa Tamâta Natu asaŋona Maro Kindeni Walo Tamwata mbau pa wia kâ, aku ma kamora naŋa ayoka samba ne take-take kulu andue amâ.”
62 Respondeu Jesus: Eu o sou; e vereis o Filho do homem assentado à direita do Poder e vindo com as nuvens do céu.
63 Iporo mine lâ, ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae imandi isaraka tamwata ne pasawaŋa lâ tini ku iporo tu, “Kinda ma tasarawanzi tamâta pinde kilo ŋana sisowe ŋgua lâ tamâta ŋine tini, ande ma tia!
63 Então o sumo sacerdote, rasgando as suas vestes, disse: Para que precisamos ainda de testemunhas?
64 Miki kaloŋo ŋgua lâ. Kala ŋine nâ iporo ŋgua pavaligiŋa pa Maro Kindeni! Miki ilomi mana.” Aku kinzi rârâni sipa ŋgua tu, “Iveta soki ŋalae, kala ara ŋana ma sipu pâta imâte.”
64 Acabais de ouvir a blasfêmia; que vos parece? E todos o condenaram como réu de morte.
65 Ŋineŋga kinzi tamâta pinde sisupwara i, aŋga pinde sikau i mata lâ lalava ku mbaunzi nâ sikatu, ku siporo tu, “Wa! Noko nde ŋgua-tulâŋa tamâta, a? Ayo, mine nde kuporo pwataki tâ; ea ipuno.” Siveta mine lee, ŋineŋga kinzi sambara sipoponza i kaika, ku sikai silâ.
65 E alguns começaram a cuspir nele, e a cobrir-lhe o rosto, e a dar-lhe socos, e a dizer-lhe: Profetiza. E os guardas receberam-no a bofetadas.
66 Aŋga Petero nde imo lâmbu lâ ŋgumbi ilo. Ŋineŋga patarawâŋa tamâta ŋalae ne wurâta taine toŋge iyoka imâ.
66 Ora, estando Pedro em baixo, no átrio, chegou uma das criadas do sumo sacerdote
67 Taine ŋinde mata ilâ imora Petero imwai yââ isaŋona, aku ilea kaika papa ku iporo tu, “Wa, noko kala muŋga kumo kuku Yesu Nasarete tamwata!”
67 e, vendo a Pedro, que se estava aquentando, encarou-o e disse: Tu também estavas com o nazareno, esse Jesus.
68 Taitu Petero ipatiâmo ku iporo mine tu, “Naŋa asama ŋgua kala noko kuporo ŋinde duvi tia. Naŋa azizâla ŋana.” Ŋineŋga Petero iyâti ilâ imandi luma ne nzâla kawa. [Ande tatareko isuŋa kawa.]
68 Mas ele o negou, dizendo: Não sei nem compreendo o que dizes. E saiu para o alpendre.
69 Ŋineŋga wurâta taine ŋinde imora i imandi lâ nzâla kawa, ku iporo kilo panzi tamâta simandi laiti tu, “Tamâta ŋine nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi.”
69 E a criada, vendo-o, começou de novo a dizer aos que ali estavam: Esse é um deles.
70 Taitu Petero iporo ipatiâmo kilo tu, “Mine tia!” Aku simo tini nâ, ŋineŋga kinzi tamâta simandi laiti ŋinde nde siporo pa Petero kilo tu, “Mao nâ, noko nde tamâta toŋge lâ kinzi nawalanzi, ŋana tu noko nde Galilaya tamwata.”
70 Mas ele o negou outra vez. E pouco depois os que ali estavam disseram novamente a Pedro: Certamente tu és um deles; pois és também galileu.
71 Ŋineŋga Petero iporo ŋgua kaika mine tu, “Ambo naŋa alâŋe, ande naŋa ano pa Maro Kindeni tu ma iyaula naŋa; naŋa asama tamâta kala miki kaporo ŋana ŋinde tia ku tia ndo!”
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: Não conheço esse homem de quem falais.
72 Ŋineŋga walele nâ tatareko isuŋa kawa [kilo]. Aku Petero ne ilo-kalo ipâŋga ŋana ŋgua Yesu muŋga iporo tu, “Tatareko ma isuŋa kawa mbwani rua tia yo, ande noko tamwata ma kuporo kupatimoa naŋa mbwani ŋato tu noko kusama naŋa tia.” Aku Petero ita pâta kanaŋo.
72 Nesse instante o galo cantou pela segunda vez. E Pedro lembrou-se da palavra que lhe dissera Jesus: Antes que o galo cante duas vezes, três vezes me negarás. E caindo em si, começou a chorar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.