Marcos 10

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Yesu imandi ipile Kaperneam lawea, ku iyoka ilâ pa Judia tâno ikeno pa Jodan Lââ tini pinde. Aku tamâta rârâ nde simâ sipasau kuku i kilo. Mine kala ipanananzi Maro Kindeni kawa ŋgua, ikura uru iveta mine.
1 Então Jesus deixou Cafarnaum e foi para a região da Judeia, a leste do rio Jordão. Mais uma vez, multidões se juntaram ao seu redor e, como de costume, ele as ensinava.
2 Aku kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi situ sikai samâŋa papa, kala sikasoŋa tu, “Ambo tamâta toŋge itu isoki kaiwa taine, ande ŋgua tukuŋa isâu papa tu ma iveta mine, tiya?”
2 Alguns fariseus vieram e tentaram apanhar Jesus numa armadilha com a seguinte pergunta: “Deve-se permitir que um homem se divorcie de sua mulher?”.
3 Ande Yesu iporo taulo tu, “Aŋga Mose itula ŋgua tukuŋa mana pami.”
3 Jesus respondeu: “O que Moisés disse na lei a respeito do divórcio?”.
4 Kinzi sipai tu, “Mose isâu ŋana tamâne tu ambo iŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana itoto pakâeŋa kâ, aku pepa ilua kaiwa taine, ande nenzi pakâeŋa nde totoŋa lâ.”
4 “Ele o permitiu”, responderam os fariseus. “Disse que um homem poderia dar à esposa um certificado de divórcio e mandá-la embora.”
5 Aku Yesu iporo tu, “Miki nde taŋa-kaika tamwatami. Mine kala Mose iŋgere tukuŋa ŋinde pami.
5 Jesus, porém, disse: “Moisés escreveu esse mandamento porque vocês têm o coração duro,
6 Andeta nia ndoyo, lâ zo ŋinde Maro Kindeni ipulia samba wa tâno wa, ande ‘ipulianzi tamâta ku ionzi taine wa tamâne wa’.
6 mas ‘Deus os fez homem e mulher’ desde o princípio da criação.
7 ‘Mine nde tamâne ma ipilenzi tina-tama ku ma ipasipa kuku kaiwa taine,
7 ‘Por isso o homem deixa pai e mãe e se une à sua mulher,
8 aku kinzi rua ma simo tininzi lâ taitu.’ Mine nde kinzi rua ŋandai simo piti piti ŋga; kinzi rua ma simo togo ilonzi wa karaenzi taitu nâ.
8 e os dois se tornam um só’. Uma vez que já não são dois, mas um só,
9 Mao nâ, Maro Kindeni ipanzi rua lâ taitu lâ; mine nde tamâta toŋge ma itikianzi piti ndimo.”
9 que ninguém separe o que Deus uniu”.
10 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi sitaulo silâ luma ilo. Ande kinzi pâri-tamâta sikasoŋa Yesu kilo ŋana pakâeŋa kâ.
10 Mais tarde, quando Jesus estava em casa com seus discípulos, eles tocaram no assunto outra vez.
11 Aku ipainzi tu, “Ambo tamâne toŋge isoki kaiwa taine ku ikai taine wasaseki toŋge, ande tamâta ŋinde iveta sakamao kuku kaiwa taine wasaseki ŋinde, kala ilaŋa ipole ŋgua tukuŋa.
11 Jesus respondeu: “Quem se divorcia de sua esposa e se casa com outra mulher comete adultério contra ela.
12 Aku mine nâ, ambo taine toŋge ipile kaiwa tamâne ku ikai tamâne wasaseki toŋge, ande taine ŋinde iveta sakamao kuku kaiwa tamâne wasaseki ŋinde, kala ilaŋa ipole ŋgua tukuŋa.”
12 E, se a mulher se divorcia do marido e se casa com outro homem, comete adultério”.
13 Kinzi tamâta pinde sikainzi lâlu kiri-kiri simâ pa Yesu. Kinzi ilonzi tu ma io mbau kâki kulunzi tu ma itu nzâmbe panzi. Andeta kinzi pâri-tamâta sileleanzi.
13 Certo dia, trouxeram crianças para que Jesus pusesse as mãos sobre elas, mas os discípulos repreendiam aqueles que as traziam.
14 Yesu imora ŋinde, ku ilo kura tia, kala ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki ma kasâu panzi lâlu kiri-kiri tu simâ pa naŋa; kapono nzâla ŋananzi ndimo. Ŋana tu Maro Kindeni uru ikai maro panzi tamâta ea nenzi kalo-tawana irerege kuku lâlu kiri-kiri ŋine nenzi kalo-tawana.
14 Ao ver isso, Jesus ficou indignado com os discípulos e disse: “Deixem que as crianças venham a mim. Não as impeçam, pois o reino de Deus pertence aos que são como elas.
15 Naŋa aporo mao nâ pami; kinzi lâlu kiri-kiri ŋine uru ilonzi ndo keno pa naŋa. Ambo tamâta toŋge ilo keno mine tia, ande i ma ikura tu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande tia ndo.”
15 Eu lhes digo a verdade: quem não receber o reino de Deus como uma criança de modo algum entrará nele”.
16 Ŋineŋga Yesu ikotinzi lâlu lâ kie kulu, ku isuŋa mbau itaŋo kinzi taitu-taitu kulunzi, ku itu nzâmbe panzi.
16 Então tomou as crianças nos braços, pôs as mãos sobre a cabeça delas e as abençoou.
17 Yesu imandi ku iyoka ilâ, andeta tamâta toŋge ipalilu imâ, ipare tuku papa ku ikasoŋa tu, “Pananâŋa ara, naŋa ma aveta mana ŋga ikura tu amo viâŋgu ku amo nâ.”
17 Quando Jesus saía para Jerusalém, um homem veio correndo em sua direção, ajoelhou-se diante dele e perguntou: “Bom mestre, que devo fazer para herdar a vida eterna?”.
18 Yesu ipai tu, “Ŋana sâ kâ ŋga noko kusarawa naŋa tu ‘ara’, a? Maro Kindeni simbo nâ nde Ara Tamwata.
18 “Por que você me chama de bom?”, perguntou Jesus. “Apenas Deus é verdadeiramente bom.
19 Noko kusama ŋgua tukuŋa rârâni: ‘Noko ma kupu tamâta pâta ndimo; noko ma kuveta sakamao kuku tamâta toŋge kaiwa ndimo; noko ma kupanâwe ndimo; noko ma kusowe ŋgua laŋeŋa lâ tamâta tininzi lâ ŋgua nia ndimo; noko ma pwai laŋeŋa ku pwai tamâta nenzi kelekele saŋenzi ndimo; aku noko ma kumege ŋananzi tina-tama ku taŋa mwasa nâ panzi’.”
19 Você conhece os mandamentos: ‘Não mate. Não cometa adultério. Não roube. Não dê falso testemunho. Não engane ninguém. Honre seu pai e sua mãe’.”
20 Aku tamâta ŋinde ipai Yesu tu, “Pananâŋa, lâ zo ŋinde naŋa lâlu kiri-mwata yo, aku amo lee ikura lâ zo ŋine, ande naŋa uru apaveta kuku ŋgua tukuŋa ŋine rârâni.”
20 O homem respondeu: “Mestre, tenho obedecido a todos esses mandamentos desde a juventude”.
21 Yesu mata ilea pa tamâta ŋinde ku tini mwasa papa, kala ipai tu, “Vetâŋa taitu nâ nde noko kuveta tia yo. Noko kulâ, aku kuo ne kelekele rârâni ilâ panzi tamâta tu siko. Ŋineŋga pwai mbumbu ŋinde aku kulanzi kinzi sugorai tamwatanzi. Ambo noko ma kuveta mine, ande noko ma kumo ara ndo lâ samba lawea. Aku kumâ, kupono muli pa naŋa.”
21 Com amor, Jesus olhou para o homem e disse: “Ainda há uma coisa que você não fez. Vá, venda todos os seus bens e dê o dinheiro aos pobres. Então você terá um tesouro no céu. Depois, venha e siga-me”.
22 Andeta tamâta ŋinde iloŋo ŋgua ŋine, ku nao mata ipâŋga sakamao, ku iyoka tava ilo malia nâ ilâ, ŋana tu i nde mbaliŋa warika.
22 Ao ouvir isso, o homem ficou desapontado e foi embora triste, pois tinha muitos bens.
23 Ŋineŋga Yesu mata ileanzi ne pâri-tamâta ku ipainzi tu, “Ambo kinzi mbaliŋa warakanzi situ simo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae panzi.”
23 Jesus olhou ao redor e disse a seus discípulos: “Como é difícil os ricos entrarem no reino de Deus!”.
24 Aku kinzi pâri-tamâta wisinzi motutu ŋana i ne ŋgua ŋine. Andeta Yesu itu ŋgua kilo ku ipainzi tu, “Miki lâlu kiri-kiri, ambo tamâta itu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae tina!
24 Os discípulos se admiraram de suas palavras. Mas Jesus disse outra vez: “Filhos, entrar no reino de Deus é muito difícil.
25 Mao nâ, ambo ŋgoa ŋalae ‘kamel’ itu itambwa ilâ mbiri kiri-mwata ne maa ilo, ande i ma ikura tu iveta mine tia. Aku mine nâ, ambo mbaliŋa warika itu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae tina.”
25 É mais fácil um camelo passar pelo buraco de uma agulha que um rico entrar no reino de Deus”.
26 Kinzi pâri-tamâta nde wisinzi motu pâta, kala sipakasoŋa warakanzi tu, “Opopo, ambo mine, ande ea ikura tu ikai via mao ŋana imo ara mine ku imo nâ.”
26 Perplexos, os discípulos perguntaram: “Então quem pode ser salvo?”.
27 Aku Yesu mata ilea kaika panzi, ku iporo tu, “Kinzi tamâta warakanzi nâ ma sikura tia; aŋga Maro Kindeni nde ikura lâ. Mao nâ, Maro Kindeni ikura tu iveta vetâŋa rârâni.”
27 Jesus olhou atentamente para eles e respondeu: “Para as pessoas isso é impossível, mas não para Deus. Para Deus, tudo é possível”.
28 Ŋineŋga Petero ipai Yesu tu, “Ayo, maka muŋga kapile nema kelekele ndoni ŋana kapono muli pa noko!”
28 Então Pedro começou a falar: “Deixamos tudo para segui-lo”.
29 Ande Yesu iporo tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta ea kinzi ilonzi pa naŋa kala silâ situla pâri ara, ambo sipile nenzi luma wa mota-ŋala wa mwanenzi wa tinanzi wa tamanzi wa natunzi wa nenzi tâno wa,
29 Jesus respondeu: “Eu lhes garanto que todos que deixaram casa, irmãos, irmãs, mãe, pai, filhos ou propriedades por minha causa e por causa das boas-novas
30 ande Maro Kindeni ma itu kilo panzi ŋana ŋinde kâ mbwani rârâ ŋinde. Mao nâ, lâ zo ŋana kinzi simo tâno kulu yo, ande kinzi ma sikai luma rârâ wa mota-ŋala rârâ wa mwanenzi rârâ wa tinanzi rârâ wa natunzi rârâ wa tâno ŋalae wa. Andeta ŋinde nâ tia; kinzi tamâta pinde ma siveta kenzi sakamao ndo panzi tava. Aku lâ zo muli, ŋineŋga kinzi ma sikai via mao, ma simo ara mine ku simo nâ.
30 receberão em troca, neste mundo, cem vezes mais casas, irmãos, irmãs, mães, filhos e propriedades, com perseguição, e, no mundo futuro, terão a vida eterna.
31 Ande kinzi tamâta rârâ muŋga simo tamâta ŋalaŋala lâ tâno kulu, ande kinzi ŋinde ma muli simo tamâta kaa nâ. Aŋga kinzi tamâta rârâ muŋga simo tamâta kaa nâ lâ tâno kulu, ande kinzi ŋinde ma muli simo tamâta ŋalaŋala.”
31 Contudo, muitos primeiros serão os últimos, e muitos últimos serão os primeiros”.
32 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka nzâla sikâki silâ pa Jerusalem lawea. Yesu nde imbâmba iyoka imuŋga panzi. Mine kala kinzi pâri-tamâta ilonzi rârâ, aŋga kinzi tamâta soka mulinzi ŋinde nde siruru. Ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua silâ pa nia ŋgaŋe kilo, ku iporo panzi ŋana vetâŋa rârâ nao laiti ŋana ipâŋga papa i kâ.
32 Por esse tempo, subiam para Jerusalém, e Jesus ia à frente. Os discípulos estavam muito admirados, e o povo que os seguia tinha grande temor. Jesus chamou os Doze à parte e, mais uma vez, começou a descrever tudo que estava prestes a lhe acontecer.
33 Ipainzi tu, “Ayo, kala ŋine kinda takâki talâ pa Jerusalem. Aku tamâta toŋge ma io naŋa Tamâta Natu lâ kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa mbaunzi ilo. Aku kinzi ma sio naŋa lâ ŋgua nia, ku ma sipa ŋgua ŋana sipu naŋa pâta amâte. Aku muli, ŋineŋga ma sio naŋa alâ kinzi tinikoa mbaunzi ilo.
33 “Ouçam”, disse ele. “Estamos subindo para Jerusalém, onde o Filho do Homem será traído e entregue aos principais sacerdotes e aos mestres da lei. Eles o condenarão à morte e o entregarão aos gentios.
34 Aku kinzi tinikoa ma siporo ŋgua pavaligiŋa pa naŋa wa sisupwara tiniŋgu wa sipalili naŋa lâ, ŋineŋga ma sipu naŋa pâta amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga ma amandi amo viâŋgu kilo.”
34 Zombarão dele, cuspirão nele, o açoitarão e o matarão, mas depois de três dias ele ressuscitará.”
35 Yesu iporo mine lâ, ŋineŋga Sebedi natu rua Yamesi ku Yoane rua nde simâ papa ku sipai tu, “Pananâŋa, maka rua katu kakasoŋano ŋana vetâŋa toŋge, aku iloma tu noko ma kuveta mine pama.”
35 Então Tiago e João, filhos de Zebedeu, vieram e falaram com ele: “Mestre, queremos que nos faça um favor”.
36 Ande Yesu ikasoŋanzi tu, “Miki rua ilomi tu naŋa ma aveta sâ tâ pami.”
36 “Que favor é esse?”, perguntou ele.
37 Aku kinzi rua sipai tu, “Mwaŋga, lâ zo ŋinde noko ma kupâŋga pwai koipu ŋalae, ŋineŋga maka rua iloma tu ma kasaŋona noko tini laiti, toŋge pa mbau wia kâ, aŋga toŋge pa mbau ŋâsi kâ.”
37 Eles responderam: “Quando o senhor se sentar em seu trono glorioso, queremos nos sentar em lugares de honra ao seu lado, um à sua direita e outro à sua esquerda”.
38 Andeta Yesu isia ŋgua ku ipainzi tu, “Miki rua kazizâla ŋana vetâŋa ŋine kala kakasoŋa naŋa ŋana. Naŋa ma muli anu lââ makisa ikeno kâmba toŋge ilo. Tiambo miki rua kala kakura tu kanu lââ ŋinde, tiya? Aku miki kakura tu kakai lââ-liliŋa ŋinde naŋa ma muli akai, tiya?”
38 Jesus lhes disse: “Vocês não sabem o que estão pedindo! São capazes de beber do cálice que beberei? São capazes de ser batizados com o batismo com que serei batizado?”.
39 Aku kinzi rua sipai tu, “Maka rua kurama.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mao nâ, lââ makisa naŋa ma anu ŋinde, ande miki rua kala ma kanu tona. Aku naneŋgu lââ-liliŋa ŋinde, ande miki rua kala ma kakai mine nâ.
39 “Somos!”, responderam eles. Então Jesus disse: “De fato, vocês beberão do meu cálice e serão batizados com o meu batismo.
40 Ambo taitu pateâŋa ŋana tamâta ea ma isaŋona tiniŋgu laiti pa mbauŋgu wia kâ ŋga pa mbauŋgu ŋâsi kâ, ande ŋinde ikeno pa naŋa tia. Maro Kindeni tamwata simbo nâ ma iwae saŋonâŋa nia panzi tamâta ea muŋga ipateanzi ŋinde.”
40 Não cabe a mim, no entanto, dizer quem se sentará à minha direita ou à minha esquerda. Esses lugares serão daqueles para quem eles foram preparados”.
41 Kinzi nawalanzi pâri-tamâta saŋao nde siloŋo ŋine, kala wisinzi nâna panzi Yamesi ku Yoane rua.
41 Quando os outros dez discípulos ouviram o que Tiago e João haviam pedido, ficaram indignados.
42 Andeta Yesu isarawanzi tu simâ, ku ipainzi tu, “Miki kasama tu kinzi tamâta pinde uru sikai koipu panzi tinikoa ŋgu, aku kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde uru siveta malia kie-kie panzi ŋgu ŋinde.
42 Então Jesus os reuniu e disse: “Vocês sabem que os que são considerados líderes neste mundo têm poder sobre o povo, e que os oficiais exercem sua autoridade sobre os súditos.
43 Andeta mâsi mine ma ikeno miki ŋginimi ndimo. Ambo tamâta toŋge itu imo tamâta ŋalae lâ ŋginimi, ande nzâla ikeno mine; i ma imo nemi kuleŋa tamâta.
43 Entre vocês, porém, será diferente. Quem quiser ser o líder entre vocês, que seja servo,
44 Aku tamâta ea itu imo mbâna-mbâna pami, ande nzâla ikeno mine; i ma imo wurâta tamâta kaa nâ panzi tamâta rârâni.
44 e quem quiser ser o primeiro entre vocês, que se torne escravo de todos.
45 Ŋana tu naŋa Tamâta Natu ŋandai amâ ŋana kinzi tamâta ma sikai kuleŋa pa naŋa ŋga. Naŋa amâ ŋana akai kuleŋa panzi tamâta, aku ma amâte ŋana akainzi tamâta rârâ piti lâ kondoma ilo.”
45 Pois nem mesmo o Filho do Homem veio para ser servido, mas para servir e dar sua vida em resgate por muitos”.
46 Ŋineŋga kinzi silâ sipâŋga Jeriko lawea. Soka lee, aku laiti ŋana sipile Jeriko kâ, aku kinzi pâri-tamâta sitavanzi tamâta ŋgu ŋalae nde soka kuku Yesu silâ. Andeta tamâta toŋge, i ŋa mine Bartimeus, nde isaŋona nzâla ŋgaŋe. I mata leva-leva, kala uru isarâwa mbumbu wa kelekele panzi tamâta.
46 Então chegaram a Jericó. Quando Jesus e seus discípulos saíam da cidade, uma grande multidão os seguiu. Um mendigo cego chamado Bartimeu, filho de Timeu, estava sentado à beira do caminho.
47 Tamâta ŋinde iloŋo ŋgua tu Yesu Nasarete tamwata ŋga iyoka imâ, kala isarâwa kaika tu, “Yesu, Daviti ne vâsa noko, kalo sukâŋa ŋanana!”
47 Quando Bartimeu soube que Jesus de Nazaré estava perto, começou a gritar: “Jesus, Filho de Davi, tenha misericórdia de mim!”.
48 Andeta kinzi tamâta rârâ simbita sipai tu, “Wa, noko kawa buu!” Andeta isarâwa kawa kâki ŋalae tu, “Daviti ne vâsa, kalo sukâŋa ŋanana!”
48 Muitos lhe diziam aos brados: “Cale-se!”. Ele, porém, gritava ainda mais alto: “Filho de Davi, tenha misericórdia de mim!”.
49 Aku Yesu imandi ku iporo tu, “Kasarâwa pa tamâta ŋinde tu imâ.” Aku kinzi sisarâwa pa tamâta mata leva-leva ŋinde ku sipai tu, “Wa, ilo kaika kumandi sânda ŋga! Isarâwa pano.”
49 Quando Jesus o ouviu, parou e disse: “Falem para ele vir aqui”. Então chamaram o cego. “Anime-se!”, disseram. “Venha, ele o está chamando!”
50 Ŋineŋga tamâta ŋinde ikai ne pasawaŋa luandondo piti, ku walele nâ imandi imâ pa Yesu.
50 Bartimeu jogou sua capa para o lado, levantou-se de um salto e foi até Jesus.
51 Aku Yesu ikasoŋa tu, “Noko ilo tu naŋa ma aveta mana pano.” Aku tamâta mata leva-leva ipai tu, “Pananâŋa, naŋa iloŋgu tu matâŋgu amora nia.”
51 “O que você quer que eu lhe faça?”, perguntou Jesus. O cego respondeu: “Rabi,
52 Aku Yesu ipai tu, “Noko kulâ. Noko ne kalo-tawana ivetano ara lâ.” Aku walele nâ i mata ara lâ, ku imora nia. Aku iyoka Yesu muli lâ nzâla ilâ.
52 Jesus lhe disse: “Vá, pois sua fé o curou”. No mesmo instante, o homem passou a ver e seguiu Jesus pelo caminho.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.