Marcos 10
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARA
1 Yesu imandi ipile Kaperneam lawea, ku iyoka ilâ pa Judia tâno ikeno pa Jodan Lââ tini pinde. Aku tamâta rârâ nde simâ sipasau kuku i kilo. Mine kala ipanananzi Maro Kindeni kawa ŋgua, ikura uru iveta mine.
1 Levantando-se Jesus, foi dali para o território da Judeia, além do Jordão. E outra vez as multidões se reuniram junto a ele, e, de novo, ele as ensinava, segundo o seu costume.
2 Aku kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde simâ pa Yesu. Kinzi situ sikai samâŋa papa, kala sikasoŋa tu, “Ambo tamâta toŋge itu isoki kaiwa taine, ande ŋgua tukuŋa isâu papa tu ma iveta mine, tiya?”
2 E, aproximando-se alguns fariseus, o experimentaram, perguntando-lhe: É lícito ao marido repudiar sua mulher?
3 Ande Yesu iporo taulo tu, “Aŋga Mose itula ŋgua tukuŋa mana pami.”
3 Ele lhes respondeu: Que vos ordenou Moisés?
4 Kinzi sipai tu, “Mose isâu ŋana tamâne tu ambo iŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana itoto pakâeŋa kâ, aku pepa ilua kaiwa taine, ande nenzi pakâeŋa nde totoŋa lâ.”
4 Tornaram eles: Moisés permitiu lavrar carta de divórcio e repudiar.
5 Aku Yesu iporo tu, “Miki nde taŋa-kaika tamwatami. Mine kala Mose iŋgere tukuŋa ŋinde pami.
5 Mas Jesus lhes disse: Por causa da dureza do vosso coração, ele vos deixou escrito esse mandamento;
6 Andeta nia ndoyo, lâ zo ŋinde Maro Kindeni ipulia samba wa tâno wa, ande ‘ipulianzi tamâta ku ionzi taine wa tamâne wa’.
6 porém, desde o princípio da criação, Deus os fez homem e mulher.
7 ‘Mine nde tamâne ma ipilenzi tina-tama ku ma ipasipa kuku kaiwa taine,
7 Por isso, deixará o homem a seu pai e mãe [e unir-se-á a sua mulher],
8 aku kinzi rua ma simo tininzi lâ taitu.’ Mine nde kinzi rua ŋandai simo piti piti ŋga; kinzi rua ma simo togo ilonzi wa karaenzi taitu nâ.
8 e, com sua mulher, serão os dois uma só carne. De modo que já não são dois, mas uma só carne.
9 Mao nâ, Maro Kindeni ipanzi rua lâ taitu lâ; mine nde tamâta toŋge ma itikianzi piti ndimo.”
9 Portanto, o que Deus ajuntou não separe o homem.
10 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga kinzi sitaulo silâ luma ilo. Ande kinzi pâri-tamâta sikasoŋa Yesu kilo ŋana pakâeŋa kâ.
10 Em casa, voltaram os discípulos a interrogá-lo sobre este assunto.
11 Aku ipainzi tu, “Ambo tamâne toŋge isoki kaiwa taine ku ikai taine wasaseki toŋge, ande tamâta ŋinde iveta sakamao kuku kaiwa taine wasaseki ŋinde, kala ilaŋa ipole ŋgua tukuŋa.
11 E ele lhes disse: Quem repudiar sua mulher e casar com outra comete adultério contra aquela.
12 Aku mine nâ, ambo taine toŋge ipile kaiwa tamâne ku ikai tamâne wasaseki toŋge, ande taine ŋinde iveta sakamao kuku kaiwa tamâne wasaseki ŋinde, kala ilaŋa ipole ŋgua tukuŋa.”
12 E, se ela repudiar seu marido e casar com outro, comete adultério.
13 Kinzi tamâta pinde sikainzi lâlu kiri-kiri simâ pa Yesu. Kinzi ilonzi tu ma io mbau kâki kulunzi tu ma itu nzâmbe panzi. Andeta kinzi pâri-tamâta sileleanzi.
13 Então, lhe trouxeram algumas crianças para que as tocasse, mas os discípulos os repreendiam.
14 Yesu imora ŋinde, ku ilo kura tia, kala ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki ma kasâu panzi lâlu kiri-kiri tu simâ pa naŋa; kapono nzâla ŋananzi ndimo. Ŋana tu Maro Kindeni uru ikai maro panzi tamâta ea nenzi kalo-tawana irerege kuku lâlu kiri-kiri ŋine nenzi kalo-tawana.
14 Jesus, porém, vendo isto, indignou-se e disse-lhes: Deixai vir a mim os pequeninos, não os embaraceis, porque dos tais é o reino de Deus.
15 Naŋa aporo mao nâ pami; kinzi lâlu kiri-kiri ŋine uru ilonzi ndo keno pa naŋa. Ambo tamâta toŋge ilo keno mine tia, ande i ma ikura tu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande tia ndo.”
15 Em verdade vos digo: Quem não receber o reino de Deus como uma criança de maneira nenhuma entrará nele.
16 Ŋineŋga Yesu ikotinzi lâlu lâ kie kulu, ku isuŋa mbau itaŋo kinzi taitu-taitu kulunzi, ku itu nzâmbe panzi.
16 Então, tomando-as nos braços e impondo-lhes as mãos, as abençoava.
17 Yesu imandi ku iyoka ilâ, andeta tamâta toŋge ipalilu imâ, ipare tuku papa ku ikasoŋa tu, “Pananâŋa ara, naŋa ma aveta mana ŋga ikura tu amo viâŋgu ku amo nâ.”
17 E, pondo-se Jesus a caminho, correu um homem ao seu encontro e, ajoelhando-se, perguntou-lhe: Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
18 Yesu ipai tu, “Ŋana sâ kâ ŋga noko kusarawa naŋa tu ‘ara’, a? Maro Kindeni simbo nâ nde Ara Tamwata.
18 Respondeu-lhe Jesus: Por que me chamas bom? Ninguém é bom senão um, que é Deus.
19 Noko kusama ŋgua tukuŋa rârâni: ‘Noko ma kupu tamâta pâta ndimo; noko ma kuveta sakamao kuku tamâta toŋge kaiwa ndimo; noko ma kupanâwe ndimo; noko ma kusowe ŋgua laŋeŋa lâ tamâta tininzi lâ ŋgua nia ndimo; noko ma pwai laŋeŋa ku pwai tamâta nenzi kelekele saŋenzi ndimo; aku noko ma kumege ŋananzi tina-tama ku taŋa mwasa nâ panzi’.”
19 Sabes os mandamentos: Não matarás, não adulterarás, não furtarás, não dirás falso testemunho, não defraudarás ninguém, honra a teu pai e tua mãe.
20 Aku tamâta ŋinde ipai Yesu tu, “Pananâŋa, lâ zo ŋinde naŋa lâlu kiri-mwata yo, aku amo lee ikura lâ zo ŋine, ande naŋa uru apaveta kuku ŋgua tukuŋa ŋine rârâni.”
20 Então, ele respondeu: Mestre, tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
21 Yesu mata ilea pa tamâta ŋinde ku tini mwasa papa, kala ipai tu, “Vetâŋa taitu nâ nde noko kuveta tia yo. Noko kulâ, aku kuo ne kelekele rârâni ilâ panzi tamâta tu siko. Ŋineŋga pwai mbumbu ŋinde aku kulanzi kinzi sugorai tamwatanzi. Ambo noko ma kuveta mine, ande noko ma kumo ara ndo lâ samba lawea. Aku kumâ, kupono muli pa naŋa.”
21 E Jesus, fitando-o, o amou e disse: Só uma coisa te falta: Vai, vende tudo o que tens, dá-o aos pobres e terás um tesouro no céu; então, vem e segue-me.
22 Andeta tamâta ŋinde iloŋo ŋgua ŋine, ku nao mata ipâŋga sakamao, ku iyoka tava ilo malia nâ ilâ, ŋana tu i nde mbaliŋa warika.
22 Ele, porém, contrariado com esta palavra, retirou-se triste, porque era dono de muitas propriedades.
23 Ŋineŋga Yesu mata ileanzi ne pâri-tamâta ku ipainzi tu, “Ambo kinzi mbaliŋa warakanzi situ simo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae panzi.”
23 Então, Jesus, olhando ao redor, disse aos seus discípulos: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
24 Aku kinzi pâri-tamâta wisinzi motutu ŋana i ne ŋgua ŋine. Andeta Yesu itu ŋgua kilo ku ipainzi tu, “Miki lâlu kiri-kiri, ambo tamâta itu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae tina!
24 Os discípulos estranharam estas palavras; mas Jesus insistiu em dizer-lhes: Filhos, quão difícil é [para os que confiam nas riquezas] entrar no reino de Deus!
25 Mao nâ, ambo ŋgoa ŋalae ‘kamel’ itu itambwa ilâ mbiri kiri-mwata ne maa ilo, ande i ma ikura tu iveta mine tia. Aku mine nâ, ambo mbaliŋa warika itu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae tina.”
25 É mais fácil passar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Kinzi pâri-tamâta nde wisinzi motu pâta, kala sipakasoŋa warakanzi tu, “Opopo, ambo mine, ande ea ikura tu ikai via mao ŋana imo ara mine ku imo nâ.”
26 Eles ficaram sobremodo maravilhados, dizendo entre si: Então, quem pode ser salvo?
27 Aku Yesu mata ilea kaika panzi, ku iporo tu, “Kinzi tamâta warakanzi nâ ma sikura tia; aŋga Maro Kindeni nde ikura lâ. Mao nâ, Maro Kindeni ikura tu iveta vetâŋa rârâni.”
27 Jesus, porém, fitando neles o olhar, disse: Para os homens é impossível; contudo, não para Deus, porque para Deus tudo é possível.
28 Ŋineŋga Petero ipai Yesu tu, “Ayo, maka muŋga kapile nema kelekele ndoni ŋana kapono muli pa noko!”
28 Então, Pedro começou a dizer-lhe: Eis que nós tudo deixamos e te seguimos.
29 Ande Yesu iporo tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta ea kinzi ilonzi pa naŋa kala silâ situla pâri ara, ambo sipile nenzi luma wa mota-ŋala wa mwanenzi wa tinanzi wa tamanzi wa natunzi wa nenzi tâno wa,
29 Tornou Jesus: Em verdade vos digo que ninguém há que tenha deixado casa, ou irmãos, ou irmãs, ou mãe, ou pai, ou filhos, ou campos por amor de mim e por amor do evangelho,
30 ande Maro Kindeni ma itu kilo panzi ŋana ŋinde kâ mbwani rârâ ŋinde. Mao nâ, lâ zo ŋana kinzi simo tâno kulu yo, ande kinzi ma sikai luma rârâ wa mota-ŋala rârâ wa mwanenzi rârâ wa tinanzi rârâ wa natunzi rârâ wa tâno ŋalae wa. Andeta ŋinde nâ tia; kinzi tamâta pinde ma siveta kenzi sakamao ndo panzi tava. Aku lâ zo muli, ŋineŋga kinzi ma sikai via mao, ma simo ara mine ku simo nâ.
30 que não receba, já no presente, o cêntuplo de casas, irmãos, irmãs, mães, filhos e campos, com perseguições; e, no mundo por vir, a vida eterna.
31 Ande kinzi tamâta rârâ muŋga simo tamâta ŋalaŋala lâ tâno kulu, ande kinzi ŋinde ma muli simo tamâta kaa nâ. Aŋga kinzi tamâta rârâ muŋga simo tamâta kaa nâ lâ tâno kulu, ande kinzi ŋinde ma muli simo tamâta ŋalaŋala.”
31 Porém muitos primeiros serão últimos; e os últimos, primeiros.
32 Yesu ikainzi ne pâri-tamâta ku soka nzâla sikâki silâ pa Jerusalem lawea. Yesu nde imbâmba iyoka imuŋga panzi. Mine kala kinzi pâri-tamâta ilonzi rârâ, aŋga kinzi tamâta soka mulinzi ŋinde nde siruru. Ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua silâ pa nia ŋgaŋe kilo, ku iporo panzi ŋana vetâŋa rârâ nao laiti ŋana ipâŋga papa i kâ.
32 Estavam de caminho, subindo para Jerusalém, e Jesus ia adiante dos seus discípulos. Estes se admiravam e o seguiam tomados de apreensões. E Jesus, tornando a levar à parte os doze, passou a revelar-lhes as coisas que lhe deviam sobrevir, dizendo:
33 Ipainzi tu, “Ayo, kala ŋine kinda takâki talâ pa Jerusalem. Aku tamâta toŋge ma io naŋa Tamâta Natu lâ kinzi patarawâŋa tamâta ŋalaŋala wa pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ wa mbaunzi ilo. Aku kinzi ma sio naŋa lâ ŋgua nia, ku ma sipa ŋgua ŋana sipu naŋa pâta amâte. Aku muli, ŋineŋga ma sio naŋa alâ kinzi tinikoa mbaunzi ilo.
33 Eis que subimos para Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos principais sacerdotes e aos escribas; condená-lo-ão à morte e o entregarão aos gentios;
34 Aku kinzi tinikoa ma siporo ŋgua pavaligiŋa pa naŋa wa sisupwara tiniŋgu wa sipalili naŋa lâ, ŋineŋga ma sipu naŋa pâta amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga ma amandi amo viâŋgu kilo.”
34 hão de escarnecê-lo, cuspir nele, açoitá-lo e matá-lo; mas, depois de três dias, ressuscitará.
35 Yesu iporo mine lâ, ŋineŋga Sebedi natu rua Yamesi ku Yoane rua nde simâ papa ku sipai tu, “Pananâŋa, maka rua katu kakasoŋano ŋana vetâŋa toŋge, aku iloma tu noko ma kuveta mine pama.”
35 Então, se aproximaram dele Tiago e João, filhos de Zebedeu, dizendo-lhe: Mestre, queremos que nos concedas o que te vamos pedir.
36 Ande Yesu ikasoŋanzi tu, “Miki rua ilomi tu naŋa ma aveta sâ tâ pami.”
36 E ele lhes perguntou: Que quereis que vos faça?
37 Aku kinzi rua sipai tu, “Mwaŋga, lâ zo ŋinde noko ma kupâŋga pwai koipu ŋalae, ŋineŋga maka rua iloma tu ma kasaŋona noko tini laiti, toŋge pa mbau wia kâ, aŋga toŋge pa mbau ŋâsi kâ.”
37 Responderam-lhe: Permite-nos que, na tua glória, nos assentemos um à tua direita e o outro à tua esquerda.
38 Andeta Yesu isia ŋgua ku ipainzi tu, “Miki rua kazizâla ŋana vetâŋa ŋine kala kakasoŋa naŋa ŋana. Naŋa ma muli anu lââ makisa ikeno kâmba toŋge ilo. Tiambo miki rua kala kakura tu kanu lââ ŋinde, tiya? Aku miki kakura tu kakai lââ-liliŋa ŋinde naŋa ma muli akai, tiya?”
38 Mas Jesus lhes disse: Não sabeis o que pedis. Podeis vós beber o cálice que eu bebo ou receber o batismo com que eu sou batizado?
39 Aku kinzi rua sipai tu, “Maka rua kurama.” Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Mao nâ, lââ makisa naŋa ma anu ŋinde, ande miki rua kala ma kanu tona. Aku naneŋgu lââ-liliŋa ŋinde, ande miki rua kala ma kakai mine nâ.
39 Disseram-lhe: Podemos. Tornou-lhes Jesus: Bebereis o cálice que eu bebo e recebereis o batismo com que eu sou batizado;
40 Ambo taitu pateâŋa ŋana tamâta ea ma isaŋona tiniŋgu laiti pa mbauŋgu wia kâ ŋga pa mbauŋgu ŋâsi kâ, ande ŋinde ikeno pa naŋa tia. Maro Kindeni tamwata simbo nâ ma iwae saŋonâŋa nia panzi tamâta ea muŋga ipateanzi ŋinde.”
40 quanto, porém, ao assentar-se à minha direita ou à minha esquerda, não me compete concedê-lo; porque é para aqueles a quem está preparado.
41 Kinzi nawalanzi pâri-tamâta saŋao nde siloŋo ŋine, kala wisinzi nâna panzi Yamesi ku Yoane rua.
41 Ouvindo isto, indignaram-se os dez contra Tiago e João.
42 Andeta Yesu isarawanzi tu simâ, ku ipainzi tu, “Miki kasama tu kinzi tamâta pinde uru sikai koipu panzi tinikoa ŋgu, aku kinzi tamâta ŋalaŋala ŋinde uru siveta malia kie-kie panzi ŋgu ŋinde.
42 Mas Jesus, chamando-os para junto de si, disse-lhes: Sabeis que os que são considerados governadores dos povos têm-nos sob seu domínio, e sobre eles os seus maiorais exercem autoridade.
43 Andeta mâsi mine ma ikeno miki ŋginimi ndimo. Ambo tamâta toŋge itu imo tamâta ŋalae lâ ŋginimi, ande nzâla ikeno mine; i ma imo nemi kuleŋa tamâta.
43 Mas entre vós não é assim; pelo contrário, quem quiser tornar-se grande entre vós, será esse o que vos sirva;
44 Aku tamâta ea itu imo mbâna-mbâna pami, ande nzâla ikeno mine; i ma imo wurâta tamâta kaa nâ panzi tamâta rârâni.
44 e quem quiser ser o primeiro entre vós será servo de todos.
45 Ŋana tu naŋa Tamâta Natu ŋandai amâ ŋana kinzi tamâta ma sikai kuleŋa pa naŋa ŋga. Naŋa amâ ŋana akai kuleŋa panzi tamâta, aku ma amâte ŋana akainzi tamâta rârâ piti lâ kondoma ilo.”
45 Pois o próprio Filho do Homem não veio para ser servido, mas para servir e dar a sua vida em resgate por muitos.
46 Ŋineŋga kinzi silâ sipâŋga Jeriko lawea. Soka lee, aku laiti ŋana sipile Jeriko kâ, aku kinzi pâri-tamâta sitavanzi tamâta ŋgu ŋalae nde soka kuku Yesu silâ. Andeta tamâta toŋge, i ŋa mine Bartimeus, nde isaŋona nzâla ŋgaŋe. I mata leva-leva, kala uru isarâwa mbumbu wa kelekele panzi tamâta.
46 E foram para Jericó. Quando ele saía de Jericó, juntamente com os discípulos e numerosa multidão, Bartimeu, cego mendigo, filho de Timeu, estava assentado à beira do caminho
47 Tamâta ŋinde iloŋo ŋgua tu Yesu Nasarete tamwata ŋga iyoka imâ, kala isarâwa kaika tu, “Yesu, Daviti ne vâsa noko, kalo sukâŋa ŋanana!”
47 e, ouvindo que era Jesus, o Nazareno, pôs-se a clamar: Jesus, Filho de Davi, tem compaixão de mim!
48 Andeta kinzi tamâta rârâ simbita sipai tu, “Wa, noko kawa buu!” Andeta isarâwa kawa kâki ŋalae tu, “Daviti ne vâsa, kalo sukâŋa ŋanana!”
48 E muitos o repreendiam, para que se calasse; mas ele cada vez gritava mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
49 Aku Yesu imandi ku iporo tu, “Kasarâwa pa tamâta ŋinde tu imâ.” Aku kinzi sisarâwa pa tamâta mata leva-leva ŋinde ku sipai tu, “Wa, ilo kaika kumandi sânda ŋga! Isarâwa pano.”
49 Parou Jesus e disse: Chamai-o. Chamaram, então, o cego, dizendo-lhe: Tem bom ânimo; levanta-te, ele te chama.
50 Ŋineŋga tamâta ŋinde ikai ne pasawaŋa luandondo piti, ku walele nâ imandi imâ pa Yesu.
50 Lançando de si a capa, levantou-se de um salto e foi ter com Jesus.
51 Aku Yesu ikasoŋa tu, “Noko ilo tu naŋa ma aveta mana pano.” Aku tamâta mata leva-leva ipai tu, “Pananâŋa, naŋa iloŋgu tu matâŋgu amora nia.”
51 Perguntou-lhe Jesus: Que queres que eu te faça? Respondeu o cego: Mestre, que eu torne a ver.
52 Aku Yesu ipai tu, “Noko kulâ. Noko ne kalo-tawana ivetano ara lâ.” Aku walele nâ i mata ara lâ, ku imora nia. Aku iyoka Yesu muli lâ nzâla ilâ.
52 Então, Jesus lhe disse: Vai, a tua fé te salvou. E imediatamente tornou a ver e seguia a Jesus estrada fora.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.