Lucas 7

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesu ipanananzi tamâta lâ, ŋineŋga ilâ Kaperneam lawea ilo.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Aku tamâta toŋge imo lawea ŋinde, i uru ikai koipu pa Rom nenzi zugu tamâta ŋgu toŋge. I ne wurâta tamâta toŋge uru imo kuku, aku koipu nde ilo ndo keno pa ne tamâta ŋinde. Andeta wurâta tamâta ŋinde ikai pukoŋa, aku laiti ŋana imâte kâ.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Koipu nde iloŋo pâri tu Yesu imâ lâ, ande kala isupwanzi Isrel ŋgu nenzi katonâŋa pinde tu silâ pa Yesu. I ilo ŋalae ndo tu kinzi ma sino Yesu tu imâ iveta ne wurâta tamâta ŋinde tini ara kilo.
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 Kinzi katonâŋa nde simâ pa Yesu, aku sino kaika tu, “Koipu ŋinde nde tamâta ara ndo. Mine nde ara ŋana noko ma kuvila i.
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 I uru tini mwasa pa kinda Juda tamâta, aku i tamwata muŋga isukama ŋana kapa nema luma ŋana pasauŋa kâ.”
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Ŋineŋga Yesu iyoka kunzi silâ.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Ŋana duvi ŋinde kâ, naŋa iloŋgu patea tu naneŋgu ara toŋge ŋana naŋa warakâŋgu ma amâ aporo pa noko, nde tia. Taitu naŋa kaloŋgu tawana tu ambo noko ma kuporo ŋgua nâ, ande naneŋgu tamâta ŋinde ma tini ara kilo.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Ŋana tu naŋa uru aveta wurâta panzi tamâta ŋalaŋala pinde, aku naŋa warakâŋgu kala akai poe panzi zugu tamâta ŋgu toŋge. Ambo naŋa apai toŋge tu, ‘Kulâ!’, ande ma ilâ. Ambo naŋa apai toŋge tu, ‘Kumâ!’, ande ma imâ. Ambo naŋa aporo pa naneŋgu wurâta tamâta toŋge tu, ‘Kuveta wurâta ŋine!’, ande i ma iveta.”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Yesu iloŋo koipu ne ŋgua ŋine, aku i wisi motu. Ŋineŋga itale ku iporo ŋgua panzi tamâta ŋgu ŋalae soka kuku i ŋinde mine tu, “Opopo, tamâta ŋine nde tinikoa ma! Taitu naŋa aporo mao nâ pami tu naŋa muŋga amora tamâta toŋge lâ Isrel ŋgu ne kalo-tawana irerege kuku tamâta ŋine ne kalo-tawana, ande tia ndo.”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga koipu ninambwe wukale ŋinde nde sipile Yesu ku sitaulo silâ pa luma kilo. Silâ sipâŋga lâ, ande simora koipu ne wurâta tamâta ŋinde nde tini ara kilo lâ.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Zo pinde ilâ lâ, ŋineŋga Yesu ilâ pa lawea toŋge, i ŋa tu Nen lawea. Aku Yesu ne pâri-tamâta sitavanzi tamâta ŋgu ŋalae nde soka kuku silâ.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Yesu nde iyoka ilâ ipâŋga lawea ŋinde ne ŋgumbi tini laiti lâ. Ŋineŋga ipakâtu kunzi tamâta pinde sikale tamâta limoa toŋge karae siyâti simâ. Tamâta limoa ŋinde tina nde taine mwala, aku i natu taituni ŋine ŋga imâte lâ. Aku lawea ŋinde ne tamâta ŋgu ŋalae nde soka kuku taine mwala ŋinde simâ.
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Maro Ŋalae nde imora taine mwala ŋinde, aku kalo sukâŋa ndo ŋana. Mine kala ipai tu, “Noko kuta ndimo”.
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Ŋineŋga Yesu iyoka ilâ tini laiti, aku io mbau kâki lâ rombe-rombe kulu. Iveta mine lâ, ŋineŋga kinzi tamâta kala sikale mateŋa ŋinde nde simandi. Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Tamâta limoa, naŋa apaino tu kumandi sânda!”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Aku ndainani nâ tamâta limoa muŋga imâte ŋinde nde imo via kilo, kala imandi sânda isaŋona, aku kawa iporo ŋgua. Ŋineŋga Yesu io i taulo pa tina kilo.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Kinzi tamâta ŋgu ŋalae nde simora Maro Kindeni ne kaika ŋinde, aku kinzi rârâni wisinzi motutu. Aku sipanea Maro Kindeni sisuka i ŋa kâki lâ âta, ku siporo tu, “Opopo, ŋgua-tulâŋa tamâta ŋalae toŋge ipâŋga lâ kala imo ŋgininda! Maro Kindeni nde imâ ipâŋga ŋana ivilanzi ne tamâta kâ marumbu lâ!”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Ŋineŋga kinzi tamâta ŋinde nde nzarananzi ku silâ pa Judia tâno wa nia pinde wa, aku situ Yesu parina ŋinde isala nia ilâ.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta nde silâ sitapâri papa ŋana vetâŋa rârâni Yesu iveta ŋinde.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Ŋineŋga Yoane isarawanzi ne pâri-tamâta rua, aku isupwanzi silâ pa Maro Ŋalae ŋana sikasoŋa mine; “Tiambo nokoni kala tamâta ŋinde Maro Kindeni muŋga ipa ŋgua tu ma isupwa imâ, tiya?, ma kao tinima ŋana tamâta toŋge.”
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Yoane ne pâri-tamâta rua ŋinde simâ sipâŋga kuku Yesu lâ. Ŋineŋga sipai Yesu tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata isupwa maka rua kamâ pa noko ŋana kakasoŋano mine; tiambo nokoni kala tamâta ŋinde Maro Kindeni muŋga ipa ŋgua tu ma isupwa imâ, tiya?, ma kao tinima ŋana tamâta toŋge.”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 Lâ zoni ndaina, Yesu nde iveta wurâta ŋana izavaru pukoŋa kie-kie piti lâ kinzi tamâta rârâ tininzi, aku iveta wurâta ŋana isokinzi koroani saka piti lâ tamâta rârâ ilonzi tona. Aku ivetanzi tamâta rârâ muŋga matanzi leva-leva nde simora nia.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 Mine kala Yesu itu lâ Yoane ne pâri-tamâta rua ŋinde kawanzi mine tu, “Miki kalâ katapâri pa Yoane ŋana vetâŋa wa mâsi rârâni miki kamora ku kaloŋo ŋine: kinzi tamâta muŋga matanzi leva-leva nde simora nia, aŋga kinzi tamâta muŋga kenzi sakamao nde soka nzâla silâ. Kinzi tamâta muŋga tininzi saga-saga nde sipâŋga tininzi mbâra-mbâra lâ, aŋga kinzi tamâta muŋga taŋanzi pasâe nde siloŋo ŋgua. Kinzi mateŋa tamâta nde simandi simo vianzi kilo, aŋga kinzi sugorai tamwatanzi nde siloŋo pâri ara lâ.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 Ambo tamâta toŋge ikai nâna ŋana ne kalo-tawana kâ, ambo i ma imandi kaika ku ipono muli sondo pa naŋa, ande Maro Kindeni ne nzâmbe ara ikeno pa tamâta ŋinde.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne pâri-tamâta ŋinde nde silâ lâ, ŋineŋga Yesu iporo ŋgua panzi tamâta ŋgu simo kuku i ŋinde. Ipainzi tu, “Miki muŋga kalâ pa nia bilimu ŋana kaloŋo Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne ŋgua kâ, aku lâ zo ŋinde miki katu kamora sâ. Tiambo miki kalâ tu kamora kuli toŋge, lawea itili ilâ wa imâ wa, tiya? Mine tia.
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 Mine nde miki kalâ tu kamora sâ. Tiambo miki kalâ tu kamora tamâta toŋge uru isiŋga pasawaŋa arara, tiya? Mine tia. Kinzi tamâta uru sitambira nenzi mbumbu ŋana sisiŋga pasawaŋa wa siŋgâra arara lâ tininzi, ande kinzi tamâta mine uru simo koipu ŋalaŋala nenzi luma ilo nâ.
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 Mine nde miki kalâ tu kamora sâ. Tiambo miki kalâ tu kamora ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge, tiya? Mao nâ, miki kalâ tu kamora ŋgua-tulâŋa tamâta toŋge. Andeta miki ŋandai kamora ŋgua-tulâŋa tamâta kaa nâ ŋga.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 Kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa nde siloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua, ŋineŋga siŋgere ŋgua ŋana Yoane lâ pepa tini mine tu,
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Naŋa aporo mao nâ pami; ikura zo muŋgâŋa rârâni, ande tamâta toŋge imo tamâta ŋalae kala i ŋa ipole Yoane ŋa, ande tia ndo. Ambo taitu miki kaloŋo ŋga; lâ ŋgu ŋine Maro Kindeni ikai maro papa, ande tamâta ea imo kinzi tamâta rârâni kalonzi, ande i ŋa ŋalae ndo, ipole Yoane ŋa.”
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 (Kinzi tamâta rârâ siloŋo ŋgua ŋine ŋana Yoane kâ, ku sindeka siporo tu, “Maro Kindeni ne vetâŋa nde sondo ndo!” Aku kinzi tamâta pinde uru siveta wurâta pa Rom ŋana mbumbu kaiŋa kâ kala siporo ŋgua kaŋa taituni. Kinzi nenzi ŋgua ŋinde nde duvi mine; kinzi muŋga sikai lââ-liliŋa lâ Yoane mbau.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Aŋga kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu wa kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ, ande kinzi ŋinde muŋga tininzi pwâka tu Yoane ma ililinzi, aku sipu mulinzi pa Maro Kindeni ne nzâla ara ŋinde Yoane muŋga itula pwataki panzi.)
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 Aku Yesu iporo kilo tu, “Ayo, naŋa ma asia ŋgua mana ŋana vetâŋa kinzi tamâta uru siveta lâ zo ŋine. Kinzi nde tamâta mana.
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 Kinzi nde sitogonzi lâlu kiri-kiri ilonzi kalonzi soki-soki sisaŋona ao ŋgini ku sisarâwa pa nawalanzi tu, ‘Opopo, maka kambana kauro ŋana miki ma kakina kiniŋa, andeta miki tinimi pwâka tu kaki. Aŋga maka kawâŋgi wâŋgiŋa kalo-kalo kâ, andeta miki tinimi pwâka tu kata.’”
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Ŋineŋga Yesu itula ŋgua siâŋa ŋine ne duvi pwataki panzi tu, “Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata indi kaika pa tamwata ŋana ika puroŋa wa inu waini wa. Aŋga miki nde kavaligi i mine tu, ‘Koroani saka imo kuku i!’
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 Aŋga naŋa Tamâta Natu uru aka wa anu wa, andeta miki kavaligi naŋa tu, ‘Kamora ŋga, i tamâta ŋana ika kâpwa wa inu waini ŋalae tina! Aku iveta mete kunzi tamâta sakamao ŋana mbumbu kaiŋa kâ wa kinzi kiesaka tamwatanzi wa!’
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Andeta Maro Kindeni uru iwae wurâta sondo panzi ne tamâta rârâni, kala miki kamora kanaŋo pwataki lâ.”
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Tamâta toŋge lâ Parisai ŋgu nde ino Yesu tu ma imâ ika kuku i lâ ne luma ilo. Mine kala Yesu ilâ isaŋona tamâta ŋinde ne luma ilo ŋana ika kâpwa kâ.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Andeta taine toŋge imo lawea ŋinde tona, i muŋga iveta mâsi sakamao kie-kie. Taine ŋinde iloŋo ŋgua tu Yesu ika lâ Parisai tamâta ŋinde ne luma ilo, kala ikai ne samimi, kulu ŋalae wa kuwae ara wa, aku imâ pa Yesu.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Taine ŋinde imâ imandi Yesu kie tini pa muli kâ, aku imo ita nâ. Aku i mata sulu indu ndue Yesu kie tini. Ŋineŋga taine ŋinde ikai taine kulu pwau ku ipu i mata sulu ŋinde piti lâ Yesu kie tini. Aku inzumwa Yesu kie kumbu, ŋana itula taine ilo pwataki tu imege ŋana i kâ. Ŋineŋga ikai samimi kuwae ara ŋinde ku iyoli lâ Yesu kie.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Aŋga Parisai tamâta ŋinde, ina muŋga ino Yesu tu ma imâ ika kuku, ande imora taine iveta mâsi mine lâ Yesu tini, aku i ilo patea mine tu, “Ambo tamâta ŋine nde ŋgua-tulâŋa tamâta mao, ande i ma isama taine ŋine kilala pwataki tu i nde kiesaka taine; andeta isama ŋine tia.”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Andeta Yesu isama tamâta ŋinde ne ilo-kalo pwataki lâ. Mine kala ipai tu, “Saimon, naŋa iloŋgu ŋgua tini pa noko”. Aku Saimon nde iporo taulo tu, “Pananâŋa, noko kutula ne ŋgua ŋinde pwataki aloŋo.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Ŋineŋga Yesu iporo itambira ŋgua tu, “Tamâta toŋge ne mbuku keno pa kinzi tamâta rua. I ne mbuku kala ikeno pa tamâta toŋge nde ipâŋga lâ mbumbu tamâta ŋalae taitu (100); aŋga i ne mbuku kala ikeno pa tamâta toŋge nde ipâŋga lâ mbumbu saŋao nâ.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Kinzi rua sikura tu situ ŋana tamâta ŋalae ne mbuku ŋinde kâ, nde tia. Mine kala tamâta ŋinde ipile ne mbuku ŋinde. Ayo, noko ilo patea tu tamâta ndia lâ kinzi rua ma ilo ndo keno pa tamâta ŋinde.”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Aku Saimon nde itu lâ kawa mine tu, “Naŋa iloŋgu patea tu tamâta kala ipile ne mbuku ŋalae tina ŋinde ma ilo ndo keno papa”. Aku Yesu ipai tu, “Noko ne pateâŋa ŋine nde ara”.
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Ŋineŋga Yesu itale ku mata ilâ imora taine ŋinde, aku ipai Saimon tu, “Noko kumora taine ŋai. Naŋa amâ noko ne luma ilo, andeta noko ŋandai lââ kulua naŋa ŋana apua keŋgu, ikura kinda Juda nenda mâsi mine. Aŋga taine ŋine nde ipua keŋgu lâ taine mata sulu, aku ikai taine kulu pwau ku ipu mata sulu ŋinde piti lâ keŋgu.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 Aku noko ŋandai kunzumwa naŋa gawulâŋgu itogo ne mete mine ŋga; aŋga naŋa nanayoni amâ noko ne luma ilo lee imâ ipâŋga lâ ŋine, aku taine ŋine nde itula ne ilo pwataki tu imege ŋana naŋa kâ, kala imo inzumwa naŋa keŋgu kumbu.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Aku noko ŋandai pwai samimi ku kuyoli naŋa kuluŋgu, ikura kinda Juda nenda mâsi mine. Aŋga taine ŋine nde ikai samimi kulu ŋalae wa kuwae ara wa, aku imo iyoli lâ keŋgu.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Mine kala naŋa aporo ŋgua pa noko mine: kinda tamora taine ŋine tu i tini mwasa ndo pa naŋa. Mine kala kinda tasama tu Maro Kindeni izavaru taine ŋine ne kiesaka rârâni piti lâ tini marumbu lâ. Ambo tamâta toŋge ipamorai tu i ne kiesaka mota mwata nâ keno lâ tini, ŋineŋga Maro Kindeni izavaru kiesaka ŋinde piti, ande tamâta ŋinde ma tini mwasa ŋalae koŋa pa Maro Kindeni, nde tia.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Ŋineŋga Yesu iporo pa taine ŋinde mine tu, “Maro Kindeni izavaru noko ne kiesaka rârâni piti lâ tini”.
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Kinzi tamâta rârâni kala sisaŋona sika kuku Yesu ŋinde nde siloŋo ŋgua ŋine lâ, aku wisinzi motu sipakasoŋa warakanzi tu, “Ayo, tamâta ŋine nde ea ŋga izavaru kiesaka piti lâ tamâta tininzi, a?”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Ŋineŋga Yesu ipai taine tu, “Noko ne kalo-tawana ikeno pa naŋa; mine kala Maro Kindeni ikai noko piti lâ kondoma ilo lâ. Noko pwoka tava wisi pisi nâ kulâ.”
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.