Lucas 6

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Lâ Juda nenzi pwareâŋa ne zo sapâŋa toŋge, Yesu tavanzi ne pâri-tamâta nde soka silâ sipâŋga kâpwa “wit” ne tâno toŋge ŋgini. Aku kinzi pâri-tamâta siriki “wit” kanaŋo pinde ku mbalaunzi nâ sisiki karae piti, aku sika.
1 E sucedeu que, num dia de sábado, passava Jesus pelas searas; e seus discípulos iam colhendo espigas e, debulhando-as com as mãos, as comiam.
2 Andeta kinzi tamâta pinde lâ Parisai ŋgu nde sipainzi tu, “Wa! Ŋgua tukuŋa keno tu kinda ma taveta wurâta lâ zo sapâŋa ndimo. Mine nde ŋana sâ kâ ŋga miki kapu ŋgua tukuŋa utu, a?”
2 Alguns dos fariseus, porém, perguntaram; Por que estais fazendo o que não é lícito fazer nos sábados?
3 Andeta Yesu itu lâ kawanzi tu, “Tiambo miki ŋandai kapono ŋgua tapâriŋa ŋana vetâŋa ŋinde timbunda Daviti muŋga iveta, lâ zo ŋinde putole ipu i tavanzi ne tamâta, a?
3 E Jesus, respondendo-lhes, disse: Nem ao menos tendes lido o que fez Davi quando teve fome, ele e seus companheiros?
4 Mao nâ, Daviti iyoka ilâ luma sapâŋa ilo, aku mbau ilâ ikai puroŋa ŋinde kinzi patarawâŋa tamâta muŋga sipatarâwa pa Maro Kindeni. Patarawâŋa tamâta ŋalae ikai puroŋa ŋinde ku ilua Daviti ika, ŋineŋga Daviti ilanzi ne tamâta kala sika. Andeta ŋgua tukuŋa keno tu kinzi patarawâŋa tamâta simbonzi nâ ma sika puroŋa ŋinde.”
4 Como entrou na casa de Deus, tomou os pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão só aos sacerdotes, e deles comeu e deu também aos companheiros?
5 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Naŋa Tamâta Natu akai maro pa pwareâŋa ne zo sapâŋa.”
5 Também lhes disse: O Filho do homem é Senhor do sábado.
6 Lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa toŋge, Yesu ilâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo aku ipanananzi tamâta. Aku tamâta toŋge imo ndaina tona, i mbalau pa wia kâ panzukuma lâ.
6 Ainda em outro sábado entrou na sinagoga, e pôs-se a ensinar. Estava ali um homem que tinha a mão direita atrofiada.
7 Aku kinzi Parisai tamâta ŋga kinzi pananâŋa tamâta ŋana ŋgua tukuŋa kâ nde simo ndaina kunzi. Kinzi sio ŋana Yesu tu i ma iveta pukoŋa tamâta ŋinde tini ara lâ zo sapâŋa, tiya? Ambo Yesu ma iveta mine, ande kinzi ma sio i ilâ pa ŋgua nia.
7 E os escribas e os fariseus observavam-no, para ver se curaria em dia de sábado, para acharem de que o acusar.
8 Andeta Yesu tamwata nde isama kinzi ilonzi kalonzi pwataki lâ. Mine kala ipai tamâta mbau sakamao ŋinde mine tu, “Noko kumandi sânda, aku kumâ kumandi naoma”. Aku imandi sânda ku imandi lâ.
8 Mas ele, conhecendo-lhes os pensamentos, disse ao homem que tinha a mão atrofiada: Levanta-te, e fica em pé aqui no maio. E ele, levantando-se, ficou em pé.
9 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Naŋa atu akasoŋami ŋana Mose ne ŋgua tukuŋa kâ. Ŋgua tukuŋa isâu pa kinda tu ma taveta vetâŋa ara lâ zo sapâŋa, tiya?, taveta vetâŋa sakamao. Aku ŋgua tukuŋa isâu pa kinda tu ma tavilanzi tamâta ŋana simo ara lâ zo sapâŋa, tiya?, tayaulanzi.”
9 Disse-lhes, então, Jesus: Eu vos pergunto: É lícito no sábado fazer bem, ou fazer mal? salvar a vida, ou tirá-la?
10 Aku Yesu mata ilea ilâ wa imâ wa panzi tamâta rârâni, ŋineŋga iporo pa tamâta mbau sakamao ŋinde tu, “Kusowea mbalau”. Tamâta ŋinde nde iveta ikura Yesu iporo mine, aku mbalau ipâŋga ara kilo.
10 E olhando para todos em redor, disse ao homem: Estende a tua mão. Ele assim o fez, e a mão lhe foi restabelecida.
11 Andeta kinzi tamâta ŋalaŋala nde wisinzi nâna ŋalae tina, aku sipakasoŋa warakanzi tu, “Ayo, kinda ma taveta mana pa Yesu.”
11 Mas eles se encheram de furor; e uns com os outros conferenciam sobre o que fariam a Jesus.
12 Lâ zo toŋge, Yesu ikâki ilâ tuu toŋge kulu ŋana ikai noŋa pa Maro Kindeni kâ. Imo ikai noŋa lâ tuu ŋinde kulu lâ mbo lee mbwale pwataki.
12 Naqueles dias retirou-se para o monte a fim de orar; e passou a noite toda em oração a Deus.
13 Kari ikâki lâ, ŋineŋga Yesu isarâwa panzi tamâta muŋga kalonzi tawana i ŋinde tu simâ kuku. Ŋineŋga ipateanzi tamâta saŋao kanaŋonzi rua lâ ŋgininzi, aku io ŋoa lâ tininzi tu i ne pâri-tamâta.
13 Depois do amanhecer, chamou seus discípulos, e escolheu doze dentre eles, aos quais deu também o nome de apóstolos:
14 Kinzi tamâta ŋinde ŋanzi mine: toŋge ŋa Saimon, ande Yesu io ŋoa Petero lâ i tini; aŋga Andaria, i Saimon tai; aŋga Yamesi, ŋga Yoane, ŋga Pilip, ŋga Bartolomyu,
14 Simão, ao qual também chamou Pedro, e André, seu irmão; Tiago e João; Filipe e Bartolomeu;
15 ŋga Matai, ŋga Tomas, ŋga Alfius natu Yamesi, ŋga Saimon Selot,
15 Mateus e Tomé; Tiago, filho de Alfeu, e Simão, chamado Zelote;
16 ŋga Yamesi nuwaka natu Judas, aŋga Judas Iskariot, inani ma muli io Yesu lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo.
16 Judas, filho de Tiago; e Judas Iscariotes, que veio a ser o traidor.
17 Yesu nde ipile tuu kulu ku indue imâ nia papata toŋge kunzi kalo-tawana tamâta rârâ. Aku kinzi tamâta ŋgu ŋalae tina nde simâ simo kunzi tona, kinzi ŋinde muŋga soka pa Judia tâno, aŋga Jerusalem lawea, aŋga lawea rua keno sâwa, Tair lawea ŋga Saidon lawea.
17 E Jesus, descendo com eles, parou num lugar plano, onde havia não só grande número de seus discípulos, mas também grande multidão do povo, de toda a Judéia e Jerusalém, e do litoral de Tiro e de Sidom, que tinham vindo para ouvi-lo e serem curados das suas doenças;
18 Kinzi ŋinde nde simâ ŋana siloŋo Yesu ne ŋgua kâ, aku simâ ŋana i ma izavaru pukoŋa piti lâ tininzi tona. Aŋga kinzi tamâta pinde simo kunzi, koroani saka muŋga sipagagaranzi, aku Yesu isokinzi koroani saka ŋinde piti lâ ilonzi tona.
18 e os que eram atormentados por espíritos imundos ficavam curados.
19 Kinzi tamâta ŋinde rârâni simâ Yesu tini laiti ŋana sitaŋo i kâ, ŋana tu walo ŋalae uru iyoka pa Yesu iyâti imâ, aku walo ŋinde ivetanzi pukoŋa tamâta rârâni tininzi ara kilo.
19 E toda a multidão procurava tocar-lhe; porque saía dele poder que curava a todos.
20 Ŋineŋga Yesu mata ilea panzi ne pâri-tamâta, aku ipainzi tu, “Miki tamâta ea kapamorai tu kamo kaa nâ lâ Maro Kindeni nao, miki ŋine kandeka, ŋana tu miki kamo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo marumbu lâ.
20 Então, levantando ele os olhos para os seus discípulos, dizia: Bem-aventurados vós, os pobres, porque vosso é o reino de Deus.
21 Aku miki tamâta ea ilomi ndo tu ma kapâŋga ilomi mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao, ande miki ŋine kandeka, ŋana tu Maro Kindeni ma ivetami kapâŋga mbâra-mbâra mine nâ. Aku miki tamâta ea kapamorai tu nemi kiesaka rârâ keno tinimi, kala ilomi malia ŋana, ande miki ŋine kandeka, ŋana tu Maro Kindeni ma ndekâŋa ilami.
21 Bem-aventurados vós, que agora tendes fome, porque sereis fartos. Bem-aventurados vós, que agora chorais, porque haveis de rir.
22 Muli ŋga, kinzi tamâta ma sisama tu miki nemi kalo-tawana keno kaika pa naŋa Tamâta Natu, ande kala ma ilonzi ikai kazâŋa pami. Mao nâ, kinzi ma sisokimi kamo piti, aku ma siporo ŋgua pavaligiŋa pami wa sio ŋoa sakamao lâ tinimi wa. Andeta naŋa apaimi tu lâ zo ŋinde miki ma kandeka nâ!
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem, e quando vos expulsarem da sua companhia, e vos injuriarem, e rejeitarem o vosso nome como indigno, por causa do Filho do homem.
23 Ambo kinzi ma siveta mine pami, ande miki kandeka ku ilomi ara ndo, ŋana tu muŋga kinzi tamâta ŋinde timbunzi siveta mine nâ panzi ŋgua-tulâŋa tamâta. Kaloŋo ŋga; miki nemi kulu ŋalae tina nde ikeno samba ilo.
23 Regozijai-vos nesse dia e exultai, porque eis que é grande o vosso galardão no céu; pois assim faziam os seus pais aos profetas.
24 Aŋga miki mbaliŋa warakami ŋine uru kapasuka warakami tinimi, opopo, miki kakai nemi kulu marumbu lâ.
24 Mas ai de vós que sois ricos! porque já recebestes a vossa consolação.
25 Aku miki ea tâno ŋine ne ilo-kalo ipipi lâ ilomi, oyae, lâ zo muli miki ma karoto koa tia nâ ŋana ilo-kalo ara kâ. Aku miki ea kandeka nâ ŋana kakai tâno ne kelekele, oyae, muli miki ma kalomi sukâŋa ŋalae tina.
25 Ai de vós, os que agora estais fartos! porque tereis fome. Ai de vós, os que agora rides! porque vos lamentareis e chorareis.
26 Ambo tu kinzi tamâta rârâni ma sindekanami, opopo, kinzi tamâta ŋinde timbunzi muŋga sindekananzi kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta laŋeŋa mine nâ.”
26 Ai de vós, quando todos os homens vos louvarem! porque assim faziam os seus pais aos falsos profetas.
27 Yesu nde iporo ŋgua kilo tu, “Aŋga miki tamâta ea katu katambira taŋami pa naneŋgu ŋgua, ande kaloŋo ŋgua ŋine: Miki ma tinimi mwasa panzi nemi kazâŋa tamâta, aku kaveta kemi ara nâ panzi tamâta ŋinde uru wisinzi nâna pami.
27 Mas a vós que ouvis, digo: Amai a vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam,
28 Ambo kinzi tamâta pinde ma sisarâwa pa Maro Kindeni tu izavaru noko, ande ara ŋana noko ma kusarâwa pa Maro Kindeni tu iveta kie ara nâ panzi. Aku ara ŋana noko ma pwai noŋa tu Maro Kindeni ne wisi-wisi tava ne kie ara ma imo kunzi tamâta ŋinde tona.
28 bendizei aos que vos maldizem, e orai pelos que vos caluniam.
29 Ambo tamâta toŋge iponza noko gawula pinde, ande ara, kupulia gawula pinde kala ilâ papa tu iponza tona. Ambo tamâta toŋge itapa noko ne pasawaŋa luandondo saŋeno, ande ara ŋana noko ma kusâu papa tu ikai noko ne pasawaŋa mbwana-mbwana tona mine nâ.
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra; e ao que te houver tirado a capa, não lhe negues também a túnica.
30 Ambo tamâta toŋge ino pano tu kelekele pinde kulua, ande ara, ŋinde noko ma kulua i. Ambo tamâta toŋge ikai noko ne kelekele saŋeno, ande noko ma kuporo kaika papa tu ma itu ŋana ŋinde kâ, mine ndimo.
30 Dá a todo o que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho reclames.
31 Aku vetâŋa ndia rârâni noko ilo tu kinzi tamâta ma siveta pa noko, ande noko ma kuveta vetâŋa ndainani nâ pa kinzi.
31 Assim como quereis que os homens vos façam, do mesmo modo lhes fazei vós também.
32 Ambo noko ma tini mwasa panzi tamâta uru tininzi mwasa pa noko, andeta noko ŋandai tini mwasa panzi tamâta pinde, ande Maro Kindeni ma kulu ara ndia ilano, a? Opopo, kinzi kiesaka tamwatanzi kala uru siveta mine wa!
32 Se amardes aos que vos amam, que mérito há nisso? Pois também os pecadores amam aos que os amam.
33 Aku mine nâ, ambo noko kuveta kie ara panzi tamâta ŋinde uru siveta kenzi ara pa noko, andeta noko ŋandai kuveta kie ara panzi tamâta pinde, ande Maro Kindeni ma kulu ara ndia ilano, a? Opopo, kinzi kiesaka tamwatanzi kala uru siveta mine wa!
33 E se fizerdes bem aos que vos fazem bem, que mérito há nisso? Também os pecadores fazem o mesmo.
34 Aku mine nâ, ambo noko kelekele kulanzi tamâta ŋinde uru situ ŋana kilo, andeta noko ŋandai kuveta mine panzi tamâta pinde, ande Maro Kindeni ma kulu ara ndia ilano, a? Opopo, kinzi kiesaka tamwatanzi kala uru siveta mine nâ panzi nawalanzi!
34 E se emprestardes àqueles de quem esperais receber, que mérito há nisso? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para receberem outro tanto.
35 Taitu noko ma kuveta mine: noko ma tini mwasa ndo panzi ne kazâŋa tamâta, aku kuveta kie ara nâ panzi. Noko ma kelekele kulanzi, aku ma ilo tu kinzi ma situ ŋana kilo, mine ndimo. Ambo noko ma kuveta mine, ande Maro Kindeni ma kulu ŋalae ilano, aku ma kumo Maro Kindeni âta Tamwata natu. Ŋana tu i kala uru tini mwasa panzi tamâta ŋinde ŋandai kawanzi ndaŋge papa i ŋga, aku i uru tini mwasa panzi sakamao tamwatanzi mine nâ.
35 Amai, porém a vossos inimigos, fazei bem e emprestai, nunca desanimado; e grande será a vossa recompensa, e sereis filhos do Altíssimo; porque ele é benigno até para com os integrantes e maus.
36 Noko ma kalo sukâŋa ŋananzi tini pinde, itogo tama Maro Kindeni uru kalo sukâŋa ŋananzi tamâta mine.”
36 Sede misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso.
37 Yesu iporo kilo mine tu, “Noko ma kulea pa tamâta nenzi vetâŋa ndimo. Ambo noko kuveta mine, ande Maro Kindeni kala ma ilea pa noko ne vetâŋa mine nâ. Aku noko ma kupare nia panzi tamâta ŋana nenzi vetâŋa soki muŋga siveta pano, mine ndimo. Ambo noko kuveta mine, ande Maro Kindeni kala ma ipare nia pa noko mine nâ. Ambo noko kupile ne mbuku ŋana vetâŋa soki tamâta pinde muŋga siveta pano, ande Maro Kindeni kala ma iveta mine nâ pa noko.
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados.
38 Ambo noko kelekele kusukanzi noko tini pinde, ande Maro Kindeni ma iveta kie ara pa noko mine nâ. Mao nâ, i ma iveta vetâŋa ara rârâ ŋinde pano. Ŋana tu vetâŋa ndia noko kuveta panzi tini pinde, ande Maro Kindeni ma iveta vetâŋa mine nâ pa noko.”
38 Dai, e ser-vos-á dado; boa medida, recalcada, sacudida e transbordando vos deitarão no regaço; porque com a mesma medida com que medis, vos medirão a vós.
39 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga iporo ŋgua tambirâŋa panzi mine tu, “Tiambo tamâta mata leva-leva ikura tu itula nzâla pa tamâta mata leva-leva toŋge, tiya? I ma ikura tu iveta mine tia, ŋana tu kinzi rua ma sizizâla ŋana nzâla kâ, aku ma patanzi sindue mbââ ilo.
39 E propôs-lhes também uma parábola: Pode porventura um cego guiar outro cego? não cairão ambos no barranco?
40 Ambo tamâta toŋge uru ipanâna ŋana ilo-kalo kâ, ande i ma imo ne pananâŋa tamâta kalo nâ. Ambo ipanâna lee marumbu lâ, ande i ma ikai ilo-kalo irerege kuku ne pananâŋa tamâta ne ilo-kalo.
40 Não é o discípulo mais do que o seu mestre; mas todo o que for bem instruído será como o seu mestre.
41 Mana mana ŋga noko kalo ŋgere ŋana kâi nzileŋa mwata ikeno noko ninambwe mata ilo, aŋga kuzizâla ŋana kâi mbuku ikeno noko tamwata mata ilo, a?
41 Por que vês o argueiro no olho de teu irmão, e não reparas na trave que está no teu próprio olho?
42 Ŋana sâ kâ ŋga noko uru kupai ninambwe tu, ‘Naŋa atu akai kâi nzileŋa mwata ŋinde piti noko mata ilo’, andeta kâi mbuku ikeno noko tamwata mata ilo, a? Noko kawa kuporo ŋgua kie toŋge, aŋga ilo nde keno piti! Pwai kâi mbuku ikeno noko tamwata mata ilo ŋinde piti muŋga lâ ŋga, ŋineŋga noko ma pwura tu pwai kâi nzileŋa mwata piti lâ ninambwe mata ilo.”
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Irmão, deixa-me tirar o argueiro que está no teu olho, não vendo tu mesmo a trave que está no teu? Hipócrita! tira primeiro a trave do teu olho; e então verás bem para tirar o argueiro que está no olho de teu irmão.
43 Yesu iporo kilo tu, “Kâi ara ikura tu ipula kanaŋo sakamao, ande tia. Aku mine nâ, kâi sakamao ikura tu ipula kanaŋo ara, ande tia.
43 Porque não há árvore boa que dê mau fruto nem tampouco árvore má que dê bom fruto.
44 Ambo kinzi tamâta simora kâi kanaŋo muŋga, ande ma sisama tu kâi ŋinde nde ara, tiya?, sakamao. Kinzi tamâta uru silâ pa kâi wâka-wâka tu siriki kâi mbimu kanaŋo, ande tia. Aku mine nâ, kinzi uru silâ pa wâlo mata-mata tu sikai kâi ‘waini’ kanaŋo, ande tia.
44 Porque cada árvore se conhece pelo seu próprio fruto; pois dos espinheiros não se colhem figos, nem dos abrolhos se vindimam uvas.
45 Tamâta ara ne ilo-kalo ara rârâ nde ipipi lâ keno i ilo kalo. Mine kala i uru iveta vetâŋa arara. Aŋga tamâta sakamao ne ilo-kalo sakamao rârâ ipipi lâ keno i ilo kalo. Mine kala i uru iveta vetâŋa sakamao. Ŋgua ndia kinzi tamâta uru siporo, ande ŋgua ŋinde iyoka pa kinzi ilonzi kalonzi nâ iyâti imâ.”
45 O homem bom, do bom tesouro do seu coração tira o bem; e o homem mau, do seu mau tesouro tira o mal; pois do que há em abundância no coração, disso fala a boca.
46 Yesu iporo kilo tu, “Ŋana sâ kâ ŋga miki uru kapatu naŋa ŋâŋgu tu ‘Maro Ŋalae, Maro Ŋalae’, andeta miki ŋandai kapaveta kuku naŋa kawâŋgu ŋgua, a?
46 E por que me chamais: Senhor, Senhor, e não fazeis o que eu vos digo?
47 Tamâta ea imâ pa naŋa, aku iloŋo naŋa kawâŋgu ŋgua ku ipaveta kuku, ande tamâta ŋinde ne vetâŋa kilala ikeno mine;
47 Todo aquele que vem a mim, e ouve as minhas palavras, e as pratica, eu vos mostrarei a quem é semelhante:
48 tamâta ŋinde nde itogo tamâta toŋge itu iveta ne luma kâ. Iveta wewe ŋana sâmbwe nia marumbu lâ, ŋineŋga iŋgunu sâmbwe indue wewe ilo. Ŋineŋga ikai mira tava tâno kaika iliŋi indue ilâ tâno ilo lâ sâmbwe lambu, ŋana ikai kaika kâ. Iveta mine lâ, aku muli, ŋineŋga sakuru pondi kâki ŋalae, aku lââ itiŋgi luma yâti taulo. Andeta luma ŋinde saputi tia, ŋana tu luma imandi kaika ndo.
48 É semelhante ao homem que, edificando uma casa, cavou, abriu profunda vala, e pôs os alicerces sobre a rocha; e vindo a enchente, bateu com ímpeto a torrente naquela casa, e não a pôde abalar, porque tinha sido bem edificada.
49 Aŋga tamâta ea iloŋo naŋa kawâŋgu ŋgua, andeta ipaveta kuku tia, ande i itogo tamâta toŋge iveta ne luma iponda nâ lâ tâno kulu. I ŋandai iliŋi mira wa tâno kaika indue ilâ tâno ilo lâ sâmbwe lambu ŋga. Aku muli, ŋineŋga lââ itiŋgi luma, aku walele nâ luma ŋinde saputi ndue ku ipayaula ndo lâ.”
49 Mas o que ouve e não pratica é semelhante a um homem que edificou uma casa sobre terra, sem alicerces, na qual bateu com ímpeto a torrente, e logo caiu; e foi grande a ruína daquela casa.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.