Lucas 18

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ŋineŋga Yesu iporo ŋgua tambirâŋa panzi ne pâri-tamâta. I ilo tu ma ipanananzi ŋana sikai noŋa pa Maro Kindeni ikura zo zo. I tini pwâka tu kinzi ma sikai wulitia ŋana sikai noŋa kâ.
1 Jesus contou a seus discípulos uma parábola para mostrar-lhes que deviam orar sempre e nunca desanimar.
2 Mine kala itambira ŋgua panzi mine tu, “Lâ lawea ŋalae toŋge, ande ŋgua-samâŋa tamâta toŋge imo. Tamâta ŋinde imege ŋana Maro Kindeni kâ, ande tia. Mine kala i ŋandai kalo sukâŋa ŋananzi tamâta ŋga.
2 Disse ele: “Havia numa cidade um juiz que não temia a Deus nem se importava com as pessoas.
3 Aku taine toŋge kala imo lawea ŋinde tona, i kaiwa imâte lâ, kala imo mwala. Aku ikura zo zo, taine ŋinde uru ilâ pa ŋgua-samâŋa tamâta ŋinde, aku ino tu, ‘Naneŋgu kazâŋa tamâta nde iveta soki ŋalae pa naŋa. Kusukana ku kuveta ŋine sondo pana!’
3 Uma viúva daquela cidade vinha a ele com frequência e dizia: ‘Faça-me justiça contra meu adversário’.
4 Andeta ŋgua-samâŋa tamâta ŋinde nde tini pwâka tu isuka taine ŋinde. Imo mine lee, andeta muli, ŋineŋga i ilo patea mine tu, ‘Naŋa amege ŋana Maro Kindeni kâ, ande tia, aku ŋandai kaloŋgu sukâŋa ŋananzi tamâta ŋga.
4 Por algum tempo, o juiz não lhe deu atenção, mas, por fim, disse a si mesmo: ‘Não temo a Deus e não me importo com as pessoas,
5 Andeta taine mwala ŋine uru malawa ipulo naŋa ku imo nâ. Mine nde ara, naŋa ma asuka i ku ma aveta ne malia ŋinde sondo papa. Tia ma taine ŋine imâ mine nâ pa naŋa ikura zo rârâni, aku muli naŋa waloŋgu ma marumbu lâ.’”
5 mas essa viúva está me irritando. Vou lhe fazer justiça, pois assim deixará de me importunar’”.
6 Maro Ŋalae iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki kalomi ŋgere sondo ŋana ŋgua-samâŋa tamâta sakamao ŋinde ne ŋgua kâ.
6 Então o Senhor disse: “Aprendam uma lição com o juiz injusto.
7 Mao nâ, i nde tamâta sakamao, taitu iveta kie ara pa taine mwala ŋinde. Mine nde miki kasama tu Maro Kindeni, i Ara Tamwata, ma iveta kie ara ndo panzi i ne pateâŋa tamâta, kinzi ŋinde uru sino papa i ikura kari wa mbo wa. I ma iveta nenzi malia sondo panzi; i ma isae nzâla ŋananzi tia ndo.
7 Acaso Deus não fará justiça a seus escolhidos que clamam a ele dia e noite? Continuará a adiar sua resposta?
8 Naŋa apaimi tu Maro Kindeni ma iveta nenzi malia sondo panzi walele nâ. Andeta lâ zo muli ŋana naŋa Tamâta Natu ma ataulo amâ kilo kâ, tiambo naŋa ma asânda tamâta pinde nenzi kalo-tawana ikeno mao pa naŋa, tiya?”
8 Eu afirmo que ele lhes fará justiça, e rápido! Mas, quando o Filho do Homem voltar, quantas pessoas com fé ele encontrará na terra?”.
9 Kinzi tamâta pinde simo nia ŋinde, aku uru sipamorai tu kinzi warakanzi nâ nenzi vetâŋa nde ara lâ Maro Kindeni nao, aŋga tininzi pinde rârâni nenzi vetâŋa nde ara tia. Mine kala Yesu iporo ŋgua tambirâŋa ilâ panzi tamâta ŋinde mine tu,
9 Em seguida, Jesus contou a seguinte parábola àqueles que confiavam em sua própria justiça e desprezavam os demais:
10 “Tamâta rua soka silâ pa Maro Kindeni ne luma sapâŋa, ŋana sikai noŋa kâ. Toŋge nde lâ kinzi Parisai ŋgu, aŋga toŋge nde tamâta uru iveta wurâta pa Rom ŋana mbumbu kaiŋa kâ.
10 “Dois homens foram ao templo orar. Um deles era fariseu, e o outro, cobrador de impostos.
11 Parisai tamâta ŋinde nde imandi, aku kawa kâki iporo ŋgua pa tamwata nâ mine tu, ‘O, Maro Kindeni, naŋa kawâŋgu ndaŋge pano, ŋana tu naŋa ŋandai amo atogonzi tamâta pinde ŋga. Kinzi tamâta pinde uru sipanâwe, aŋga pinde nde uru siveta mâsi potomule, aŋga pinde nde uru siveta sakamao kunzi tamâta pinde kaiwanzi. Andeta naŋa nde tamâta mine tia ndo! Mao nâ, naŋa ŋandai amo atogo tamâta sakamao ndai uru iveta wurâta ŋana mbumbu kaiŋa kâ!
11 O fariseu, em pé, fazia esta oração: ‘Eu te agradeço, Deus, porque não sou como as demais pessoas: desonestas, pecadoras, adúlteras. E, com certeza, não sou como aquele cobrador de impostos.
12 Opopo, naŋa atu kaika ŋana kâpwa kâ ŋana akai noŋa nâ, ikura kari rua lâ sânda rârâni. Aku naŋa uru akai naneŋgu mbaliŋa rârâni ku agona ikura lâ saŋao-saŋao, ŋineŋga taitu-taitu alua noko.’
12 Jejuo duas vezes por semana e dou o dízimo de tudo que ganho’.
13 Aŋga mbumbu kaiŋa tamâta ŋinde nde imandi malawae, aku i mai tu mata kâki ilea pa samba. Mine nde nao ndue pa tâno, aku iponza tamwata tini mbwani rârâ ku ikai noŋa tu, ‘O, Maro Kindeni, naŋa nde kiesaka tamwatâŋgu. Kalo sukâŋa ŋanana!’”
13 “Mas o cobrador de impostos ficou a distância e não tinha coragem nem de levantar os olhos para o céu enquanto orava. Em vez disso, batia no peito e dizia: ‘Deus, tem misericórdia de mim, pois sou pecador’.
14 Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipainzi tu, “Kinzi rua sikai noŋa marumbu lâ, ŋineŋga sitaulo silâ pa nenzi luma luma. Andeta naŋa apaimi tu mbumbu-kaiŋa tamâta ŋinde, ande i simbo nâ ipâŋga ilo mbâra-mbâra lâ Maro Kindeni nao. Aŋga Parisai tamâta ŋinde ipâŋga mbâra-mbâra mine, ande tia. Ŋana tu tamâta ea kinzi uru sipasuka warakanzi tininzi, ande Maro Kindeni ma itawanzi ndue. Aŋga tamâta ea kinzi uru sipatawa warakanzi tininzi, ande Maro Kindeni ma isukanzi kâki.”
14 Eu lhes digo que foi o cobrador de impostos, e não o fariseu, quem voltou para casa justificado diante de Deus. Pois aqueles que se exaltam serão humilhados, e aqueles que se humilham serão exaltados”.
15 Kinzi tamâta pinde nde sikai natunzi puro-puro simâ pa Yesu tu ma io mbau lâ tininzi ku itu nzâmbe panzi. Andeta kinzi pâri-tamâta simora ŋine, aku sileleanzi tamâta ŋinde.
15 Certo dia, trouxeram crianças para que Jesus pusesse as mãos sobre elas. Ao ver isso, os discípulos repreenderam aqueles que as traziam.
16 Ŋineŋga Yesu isarâwa panzi lâlu kiri-kiri tu simâ papa, aku ipainzi ne pâri-tamâta tu, “Miki ma kasâu panzi lâlu kiri-kiri tu simâ pa naŋa; kapono nzâla ŋananzi ndimo. Ŋana tu Maro Kindeni uru ikai maro panzi tamâta ea nenzi kalo-tawana itogo lâlu kiri-kiri nenzi kalo-tawana mine.
16 Jesus, porém, chamou as crianças para junto de si e disse aos discípulos: “Deixem que as crianças venham a mim. Não as impeçam, pois o reino de Deus pertence aos que são como elas.
17 Naŋa aporo mao nâ pami; kinzi lâlu kiri-kiri ŋine ilonzi ndo keno pa naŋa. Ambo tamâta toŋge ilo ikeno mine tia, ande i ma ikura tu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande tia ndo.”
17 Eu lhes digo a verdade: quem não receber o reino de Deus como uma criança de modo algum entrará nele”.
18 Tamâta koipu toŋge nde ikasoŋa Yesu tu, “Pananâŋa ara, naŋa ma aveta mana ŋga ma akura tu amo viâŋgu ku amo nâ.”
18 Certa vez, um homem de alta posição perguntou a Jesus: “Bom mestre, que devo fazer para herdar a vida eterna?”.
19 Yesu nde ipai tu, “Ŋana sâ kâ ŋga noko kusarawa naŋa tu ‘ara’, a? Maro Kindeni simbo nâ nde Ara Tamwata.
19 “Por que você me chama de bom?”, perguntou Jesus. “Apenas Deus é verdadeiramente bom.
20 Noko kusama ŋgua tukuŋa rârâni marumbu lâ: ‘Noko ma kuveta sakamao kuku tamâta toŋge kaiwa ndimo; noko ma kupu tamâta pâta imâte ndimo; noko ma kupanâwe ndimo; noko ma kusowe ŋgua laŋeŋa lâ tamâta tininzi lâ ŋgua nia ndimo; noko ma kumege ŋananzi tina-tama, aku taŋa mwasa nâ panzi’.”
20 Você conhece os mandamentos: ‘Não cometa adultério. Não mate. Não roube. Não dê falso testemunho. Honre seu pai e sua mãe’.”
21 Ŋineŋga koipu ŋinde ipai Yesu tu, “Ayo, lâ zo ŋinde naŋa lâlu kiri-mwata yo, aku amo lee ikura lâ zo ŋine, ande naŋa uru apaveta kuku ŋgua tukuŋa ŋine rârâni.”
21 O homem respondeu: “Tenho obedecido a todos esses mandamentos desde a juventude”.
22 Yesu iloŋo ŋgua ŋinde, ŋineŋga ipai koipu mine tu, “Vetâŋa taitu nâ nde noko kuveta tia yo. Noko kulâ, aku kuo ne kelekele rârâni ilâ panzi tamâta tu siko. Ŋineŋga pwai mbumbu ŋana ŋinde kâ aku kulanzi kinzi sugorai tamwatanzi. Ambo noko ma kuveta mine, ande noko ma kumo ara ndo lâ samba lawea. Aku kumâ, kupono muli pa naŋa.”
22 Quando Jesus ouviu sua resposta, disse: “Ainda há uma coisa que você não fez. Venda todos os seus bens e dê o dinheiro aos pobres. Então você terá um tesouro no céu. Depois, venha e siga-me”.
23 Koipu nde iloŋo Yesu ne ŋgua ŋinde, aku i ilo malia ndo, ŋana tu i nde mbaliŋa warika.
23 Ao ouvir essas palavras, o homem se entristeceu, pois era muito rico.
24 Yesu mata ilea pa koipu ŋinde, aku iporo tu, “Ambo kinzi mbaliŋa warakanzi situ simo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋine nde wurâta ŋalae panzi.
24 Ao ver a tristeza daquele homem, Jesus disse: “Como é difícil os ricos entrarem no reino de Deus!
25 Mao nâ, ambo ŋgoa ŋalae ‘kamel’ itu itambwa ilâ mbiri kiri-mwata ne maa ilo, ande i ma ikura tu iveta mine tia. Aku mine nâ, ambo mbaliŋa warika itu imo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo, ande ŋinde nde wurâta ŋalae tina!”
25 Na verdade, é mais fácil um camelo passar pelo buraco de uma agulha que um rico entrar no reino de Deus”.
26 Kinzi tamâta siloŋo ŋgua ŋine, aku sikasoŋa tu, “Opopo, ambo mine, ande ea ikura tu ikai via mao ŋana imo mine ku imo nâ!”
26 Aqueles que o ouviram disseram: “Então quem pode ser salvo?”.
27 Aku Yesu iporo tu, “Vetâŋa ndia kinzi tamâta sikura tu siveta tia, ande Maro Kindeni ikura tu iveta.”
27 Jesus respondeu: “O que é impossível para as pessoas é possível para Deus”.
28 Ŋineŋga Petero ipai Yesu tu, “Ayo, maka muŋga kapile nema lawea tava nema kelekele ndoni ŋana kapono muli pa noko!”
28 Pedro disse: “Deixamos nossos lares para segui-lo”.
29 Yesu nde ipainzi tu, “Naŋa aporo mao nâ pami; tamâta ea kinzi siveta wurâta pa naŋa kala sipile nenzi luma wa kaiwanzi wa mota-ŋala wa tinanzi tamanzi wa natunzi wa,
29 Jesus respondeu: “Eu lhes garanto que todos que deixaram casa, esposa, irmãos, pais ou filhos por causa do reino de Deus
30 ande lâ zo kinzi simo vianzi lâ tâno kulu, ande Maro Kindeni ma itu kilo panzi ŋana ŋinde kâ mbwani rârâ ŋinde. Aku lâ zo ŋana tâno ŋine ne zo marumbu kâ, ande Maro Kindeni ma via mao ilanzi tona, ma simo vianzi mine ku simo nâ.”
30 receberão neste mundo uma recompensa muitas vezes maior e, no mundo futuro, terão a vida eterna”.
31 Ŋineŋga Yesu ikainzi ne pâri-tamâta saŋao kanaŋonzi rua silâ pa nia ŋgaŋe, ku ipainzi tu, “Ayo, kala ŋine kinda takâki talâ pa Jerusalem. Aku ŋgua ndoni kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere ŋana vetâŋa rârâni kinzi tamâta pinde ma siveta pa naŋa Tamâta Natu, ande ŋgua ŋinde rârâni ma ipâŋga kanaŋo mao nâ.
31 Jesus chamou os Doze à parte e disse: “Estamos subindo para Jerusalém, onde tudo que foi escrito pelos profetas a respeito do Filho do Homem se cumprirá.
32 Kinzi tamâta pinde ma sio naŋa alâ pa tinikoa mbaunzi ilo. Ŋineŋga kinzi ma siporo ŋgua pavaligiŋa pana wa siveta pwapwaka pana wa sisupwara tiniŋgu wa.
32 Ele será entregue aos gentios, e zombarão dele, o insultarão e cuspirão nele.
33 Aku ma sipalili naŋa pâta ku sipuna pâta amâte. Andeta kari ŋato lâ, ŋineŋga naŋa ma amandi amo viâŋgu kilo.”
33 Eles o açoitarão e o matarão, mas no terceiro dia ele ressuscitará”.
34 Andeta kinzi pâri-tamâta sizizâla ndo ŋana ŋgua rârâni ŋine ne duvi kâ. Duvi ŋinde nde ipavea ŋananzi, kala sisama ŋgua ŋine kilala sondo, nde tia.
34 Os discípulos, porém, não entenderam. O significado dessas palavras lhes estava oculto, e não sabiam do que ele falava.
35 Ŋineŋga Yesu ilâ lee ipâŋga Jeriko lawea tini laiti. Aku tamâta toŋge, i mata leva-leva, ande imo ndaina isaŋona nzâla ŋgaŋe. Tamâta ŋinde uru isarâwa panzi tamâta tu mbumbu wa kelekele silua.
35 Quando Jesus se aproximava de Jericó, havia um mendigo cego sentado à beira do caminho.
36 Tamâta ŋinde iloŋonzi tamâta ŋgu ŋalae tina soka nzâla simâ, aku ikasoŋanzi tamâta pinde mine tu, “Mana mana tâ.”
36 Ao ouvir o barulho da multidão que passava, perguntou o que estava acontecendo.
37 Aku sipai tu, “Yesu, i Nasarete tamwata, ande iyoka imâ.”
37 Disseram-lhe que Jesus de Nazaré estava passando por ali.
38 Ŋineŋga tamâta mata leva-leva ŋinde isarâwa kaika tu, “Yesu, Daviti ne vâsa noko, kalo sukâŋa ŋanana!”
38 Então começou a gritar: “Jesus, Filho de Davi, tenha misericórdia de mim!”.
39 Andeta kinzi tamâta kala soka simuŋga ŋinde, ande simbita ku sipai tu, “Wa, noko kawa buu!” Andeta isarâwa kawa kâki ŋalae tu, “Daviti ne vâsa, kalo sukâŋa ŋanana!”
39 Os que estavam mais à frente o repreendiam e ordenavam que se calasse. Mas ele gritava ainda mais alto: “Filho de Davi, tenha misericórdia de mim!”.
40 Aku Yesu imâ imandi, ŋineŋga iporo panzi tamâta pinde tu sikai tamâta ŋinde simâ. Tamâta mata leva-leva ŋinde nde imâ laiti lâ, ŋineŋga Yesu ikasoŋa tu,
40 Então Jesus parou e ordenou que lhe trouxessem o homem. Quando ele se aproximou, Jesus lhe perguntou:
41 “Noko ilo tu naŋa ma aveta mana pano.” Ande tamâta ŋinde itu lâ kawa ku ipai tu, “Maro Ŋalae, naŋa iloŋgu tu matâŋgu amora nia”.
41 “O que você quer que eu lhe faça?”. “Senhor, eu quero ver!”, respondeu o homem.
42 Aku Yesu ipai tu, “Ara, mata kumora nia. Noko ne kalo-tawana ivetano ara lâ.”
42 E Jesus disse: “Receba a visão! Sua fé o curou”.
43 Aku walele nâ i mata ara lâ, ku imora nia. Aku imandi ku iyoka Yesu muli lâ nzâla ilâ, aku imo ipanea Maro Kindeni. Kinzi tamâta simora mâsi ŋinde, ande kinzi rârâni kala sipanea Maro Kindeni mine nâ.
43 No mesmo instante, o homem passou a enxergar, e seguia Jesus, louvando a Deus. E todos que presenciaram isso também louvavam a Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.