Lucas 16
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NTLH
1 Yesu iporo itambira ŋgua kilo panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Tamâta toŋge uru iveta wurâta ŋana ikatona mbaliŋa warika toŋge ne kelekele rârâni. Andeta kinzi tamâta pinde simâ pa mbaliŋa warika ŋinde, aku sitalea wurâta tamâta ŋinde mine tu, ‘Noko ne wurâta tamâta nde uru izavaru noko ne kelekele ilâ kaa nâ’.
1 Jesus disse aos seus discípulos:
2 Mine kala mbaliŋa warika isarâwa pa wurâta tamâta ŋinde tu imâ, aku ipai tu, ‘Naŋa aloŋo pâri ŋana noko ne vetâŋa soki pinde kâ. Mana mana, a? Ayo, noko kulâ, aku kuŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana naneŋgu kelekele rârâni kambwaŋenzi noko uru pwatona ŋinde, aku pwai kumâ kulua naŋa. Noko ma pwai wurâta kilo ŋana pwatona kelekele ŋinde kâ, ande tia.’
2 Por isso ele o chamou e disse: “Eu andei ouvindo umas coisas a respeito de você. Agora preste contas da sua administração porque você não pode mais continuar como meu administrador.”
3 Ŋineŋga wurâta tamâta ŋinde ilo patea ŋgua mine tu, ‘Opopo, kala ŋine naŋa ma aveta mana. Tamâta ŋalae itu isoki naŋa ŋana naneŋgu wurâta kâ. Andeta naneŋgu kaika toŋge keno ikura ŋana aveta wurâta lâ tamâta toŋge ne tâno ilo kâ, ande tia. Aŋga naŋa maiŋgu tu anonzi tamâta pinde ŋana mbumbu silana.
3 — Aí o administrador pensou: “O patrão está me despedindo. E, agora, o que é que eu vou fazer? Não tenho forças para cavar a terra e tenho vergonha de pedir esmola.
4 Ayo, naŋa ma aveta vetâŋa toŋge, ŋineŋga lâ zo ŋana tamâta ŋalae isoki naŋa ŋana naneŋgu wurâta kâ, ande kinzi tamâta pinde ma ilonzi ara ndo pa naŋa, ku ma sikaina amo nenzi luma ilo.’
4 Ah! Já sei o que vou fazer… Assim, quando for mandado embora, terei amigos que me receberão nas suas casas.”
5 Mine kala wurâta tamâta ŋinde isarâwa panzi tamâta taitu-taitu muŋga sikai kelekele pinde saŋe i ne tamâta ŋalae, aku simâ papa. Tamâta toŋge imuŋga imâ, ande wurâta tamâta ŋinde ikasoŋa tu, ‘Noko muŋga pwai naneŋgu tamâta ŋalae ne mbaliŋa ŋapia saŋe naŋa?’
5 — Então ele chamou todos os devedores do patrão e perguntou para o primeiro: “Quanto é que você está devendo para o meu patrão?”
6 Aku ipai tu, ‘Naŋa muŋga akai i ne kâi “oliv” siŋi lâ kulo tamâta ŋalae taitu (100)’. Ŋineŋga wurâta tamâta iporo tu, ‘Noko pwai pepa ŋine naŋa muŋga aŋgere mbuku ŋinde kulu lâ tini, aku kusaŋona ku walele nâ kuŋgere ne kulu indue ipâŋga kulo tamâta rua kanaŋo saŋao (50) nâ.’
6 — “Cem barris de azeite!” — respondeu ele.
7 Ŋineŋga tamâta toŋge kala imâ ipâŋga papa, aku wurâta tamâta ŋinde ikasoŋa tu, ‘Aŋga noko muŋga pwai mbaliŋa ŋapia.’ Aku iporo taulo tu, ‘Naŋa muŋga akai i ne “wit” lâ ŋgâmo tamâta ŋalae taitu (100).’ Ŋineŋga wurâta tamâta ipai tu, ‘Noko pwai pepa ŋine naŋa muŋga aŋgere mbuku ŋinde kulu lâ tini, aku kuŋgere ne kulu indue ipâŋga ŋgâmo tamâta ŋapa (80) nâ.’
7 — Para o outro ele perguntou: “E você, quanto está devendo?”
8 Iveta mine lee marumbu lâ, aku muli ŋga mbaliŋa warika isânda vetâŋa ŋinde i ne wurâta tamâta iveta. Aku mbaliŋa warika ilâ indekana ne wurâta tamâta ŋinde ŋana ne mâsi ŋana ipakatona tamwata tini kâ. Ŋana tu kinzi tamâta ŋinde uru soka tâno ŋine ne ilo-kalo muli, ande kinzi ŋinde sisama sondo ndo ŋana sipakatona warakanzi tininzi lâ nawalanzi ŋgininzi. Aŋga kinzi tamâta ŋinde uru soka sinâla ne ilo-kalo muli, ande kinzi ŋandai sipakatona warakanzi tininzi sondo lâ tamâta mine ŋgininzi.”
8 — E o patrão desse administrador desonesto o elogiou pela sua esperteza. E Jesus continuou:
9 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋa apaimi tu ara ŋana miki ma kakai tâno ŋine ne mbaliŋa sakamao, aku kaveta mete kunzi tamâta. Ambo miki ma kaveta mine, ande muli, lâ zo ŋana mbaliŋa ŋinde ma marumbu kâ, ŋineŋga kinzi tamâta ŋinde ma ilonzi ara ŋana simora miki lâ samba lawea.
9 Por isso eu digo a vocês: usem as riquezas deste mundo para conseguir amigos a fim de que, quando as riquezas faltarem, eles recebam vocês no lar eterno.
10 Tamâta ea uru iveta vetâŋa sondo ŋana ikatona kelekele rua nâ, ande i kala ma iveta vetâŋa sondo mine nâ ŋana ikatona kelekele rârâ. Aŋga tamâta ea uru ipanawe kelekele rua nâ i uru ikatona, ande i kala ma ipanawe kelekele rârâ ndia i uru ikatona mine nâ.
10 Quem é fiel nas coisas pequenas também será nas grandes; e quem é desonesto nas coisas pequenas também será nas grandes.
11 Ambo miki kakura tia ŋana kakatona tâno ŋine ne mbaliŋa sakamao, ande ea ma mbaliŋa mao ilami ŋana kakatona kâ, a?
11 Pois, se vocês não forem honestos com as riquezas deste mundo, quem vai pôr vocês para tomar conta das riquezas verdadeiras?
12 Ambo miki kakura tia ŋana kakatona tamâta toŋge ne kelekele, ande ea ma miki warakami nemi kelekele ilami ŋana kakatona kâ, a?
12 E, se não forem honestos com o que é dos outros, quem lhes dará o que é de vocês?
13 Wurâta tamâta ikura tu ikai wurâta panzi koipu rua, ande tia, ŋana tu i ma wisi nâna pa toŋge, aŋga ma tini mwasa pa toŋge. I ma iyoka koipu toŋge ne ŋgua muli, aŋga ma ipu muli pa koipu toŋge ne ŋgua. Miki kakura tu kao ilomi ndo ilâ pa Maro Kindeni, aku kao ilomi ndo ilâ pa mbaliŋa tona, ande tia.” Yesu iporo ŋgua ŋine.
13 — Um escravo não pode servir a dois donos ao mesmo tempo, pois vai rejeitar um e preferir o outro; ou será fiel a um e desprezará o outro. Vocês não podem servir a Deus e também servir ao dinheiro.
14 Kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde ilonzi ndo keno pa mbaliŋa nâ. Mine kala lâ zo ŋana kinzi siloŋo Yesu iporo ŋgua mine panzi, ande naonzi mata sakamao ndo papa.
14 Os fariseus ouviram isso e zombaram de Jesus porque amavam o dinheiro.
15 Andeta Yesu ipainzi mine tu, “Miki uru kalaŋenzi tamâta tu miki nde tamâta ŋana kaveta vetâŋa sondo nâ. Andeta Maro Kindeni isama lâ ŋana ilo-kalo ŋinde ikeno paveâŋa nâ lâ ilomi kalomi. Kelekele ndia kinzi tamâta simora tu ara ndo, ŋinde Maro Kindeni imora tu sakamao ndo.
15 Então Jesus disse a eles:
16 Muŋga, kinzi tamâta pinde situla Mose ne ŋgua tukuŋa wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua wa. Siveta mine lee, ikura lâ Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne zo. Ŋineŋga lâ Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne zo, aku imâ lee ipâŋga lâ zo ŋine, ande pâri ara ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde ilâ isala nia ndoni. Aku kinzi tamâta rârâni simakâsa ŋalae ndo ŋana simo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo.
16 — A
17 Andeta Maro Kindeni ne ŋgua tukuŋa nde kelekele ŋalae tina. Mao nâ, samba wa tâno wa ma naonzi tia lâ, aŋga Maro Kindeni ne ŋgua tukuŋa peko mwata toŋge ma ikura tu nao tia lâ, ande tia ndo.
17 — É mais fácil o céu e a terra desaparecerem do que ser tirado um simples acento de qualquer palavra da Lei.
18 Aku ŋgua tukuŋa toŋge nde ikeno mine; ‘Ambo tamâne toŋge ipile kaiwa taine ku ilâ ikai taine wasaseki toŋge, ande iveta sakamao kuku taine wasaseki ŋinde. Ambo tamâne toŋge ikai taine toŋge, andeta taine ŋinde muŋga imo tamâne toŋge kaiwa ŋineŋga tamâne ŋinde isoki i, ande tamâne wasaseki ŋinde iveta sakamao kuku taine ŋinde.’”
18 — Se um homem se divorciar e casar com outra mulher, comete adultério. E quem casar com a mulher divorciada também comete adultério.
19 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Muŋga, tamâta mbaliŋa warika toŋge imo, aku ikura zo rârâni i uru isawa pasawaŋa kanaŋeti wa pasawaŋa ŋiŋi wa, itogo kinzi koipu ŋalaŋala uru sisawa mine. Aku i uru iveta kâŋa-nuŋa ŋalaŋala ikura zo. I imo ara mine ku imo nâ.
19 Jesus continuou:
20 — ausente —
20 Havia também um homem pobre, chamado Lázaro, que tinha o corpo coberto de feridas, e que costumavam largar perto da casa do rico.
21 — ausente —
21 Lázaro ficava ali, procurando matar a fome com as migalhas que caíam da mesa do homem rico. E até os cachorros vinham lamber as suas feridas.
22 Lasarus imo ara tia mine lee, ŋineŋga imâte lâ. Aku kinzi aŋelo sikai silâ sio imo kuku timbunda Abraham lâ samba lawea. Aku mbaliŋa warika ŋinde kala imâte lâ, aku kinzi tamâta sikai silâ sikea lâ.
22 O pobre morreu e foi levado pelos anjos para junto de Abraão, na festa do céu. O rico também morreu e foi sepultado.
23 Mbaliŋa warika ŋinde nde ilâ imo mateŋa tamâta nianzi, aku imo ikai nâna ŋalae tina. Andeta i mata ilea kâki, ande imora Abraham imo malawae ŋinde, aŋga Lasarus nde imo ndaina kuku Abraham.
23 Ele sofria muito no
24 Ŋineŋga mbaliŋa warika isuŋa kawa isarâwa mine tu, ‘Mama Abraham, kalo sukâŋa ŋanana, aku kusupwa Lasarus tu ipatuku mbau sili lâ lââ ilo ku imâ ituturu lâ naŋa memelâŋgu, ambo iveta vâra-vâra mwasa pa naŋa ŋga. Naŋa amo yââ nia ŋine, aku akai nâna sakamao ndo!’
24 Então gritou: “Pai Abraão, tenha pena de mim! Mande que Lázaro molhe o dedo na água e venha refrescar a minha língua porque estou sofrendo muito neste fogo!”
25 Andeta Abraham itu lâ kawa tu, ‘Natuŋgu, noko kalo ŋgere sondo ŋana ŋine kâ: muŋga, lâ zo ŋinde noko kumo via lâ tâno kulu, ande noko pwai ne kelekele arara nâ, aŋga Lasarus nde ikai malia wa nâna wa. Andeta lâ zo ŋine, ande Lasarus indeka ku imo ara ndo, aŋga noko nde pwai nâna ŋalae tina ku kumo nâ.
25 — Mas Abraão respondeu: “Meu filho, lembre que você recebeu na sua vida todas as coisas boas, porém Lázaro só recebeu o que era mau. E agora ele está feliz aqui, enquanto você está sofrendo.
26 Andeta ŋinde nâ tia. Nia kawa ŋalae toŋge ikeno maka wa miki wa ŋgininda, itogo keri ŋana ipu kinda utu kâ mine. Mine kala kinzi tamâta simo nia ŋine sikura ŋana sipu kawa ŋalae ŋine utu simbwaliu silâ pa miki kâ, ande tia ndo. Aku mine nâ, kinzi tamâta simo nia ŋinde kala sikura tu sipu kawa ŋine utu simbwaliu simâ pa maka kâ, ande tia.’
26 Além disso, há um grande abismo entre nós, de modo que os que querem atravessar daqui até vocês não podem, como também os daí não podem passar para cá.”
27 Ŋineŋga mbaliŋa warika ipai tu, ‘Mama Abraham, mine kala ano pano tu kusupwa Lasarus ilâ pa naŋa mama ne luma.
27 — O rico disse: “Nesse caso, Pai Abraão, peço que mande Lázaro até a casa do meu pai
28 Naŋa taiŋgu lima simo ŋinde. Ara ŋana Lasarus ma ilâ iporo ŋgua kaika panzi tu ma sipaveta nenzi vetâŋa sondo kâ. Tia ma kinzi kala ma simâ simo nia ŋine ku ma sikai nâna ŋalae, itogo naŋa uru akai mine.’
28 porque eu tenho cinco irmãos. Deixe que ele vá e os avise para que assim não venham para este lugar de sofrimento.”
29 Andeta Abraham ipai tu, ‘Mose ne ŋgua tukuŋa aŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua nde ikeno lâ pepa tini. Ara ŋana noko tai ŋinde ma sipono ŋgua ŋinde ku sipaveta kuku.’
29 — Mas Abraão respondeu: “Os seus irmãos têm a
30 Ande mbaliŋa warika ipai tu, ‘Mama Abraham, ŋinde ikura tia. Kuloŋo ŋga; ambo tamâta toŋge imâte lâ, ŋineŋga imandi imo via kilo ku ilâ iporo ŋgua panzi, ande kinzi ma sipalele ilonzi kalonzi.’
30 — “Só isso não basta, Pai Abraão!”, respondeu o rico. “Porém, se alguém ressuscitar e for falar com eles, aí eles se arrependerão dos seus pecados.”
31 Ŋineŋga Abraham itu lâ kawa tu, ‘Kinzi tininzi pwâka tu siloŋo Mose wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua. Mine kala, ambo tamâta toŋge ma imâte ŋineŋga imandi imo via kilo, aku ilâ iporo ŋgua panzi tâ, ande kinzi ma sipalele ilonzi kalonzi, ande tia.’”
31 — Mas Abraão respondeu: “Se eles não escutarem Moisés nem os profetas, não crerão, mesmo que alguém ressuscite.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.