Lucas 16
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Yesu iporo itambira ŋgua kilo panzi ne pâri-tamâta mine tu, “Tamâta toŋge uru iveta wurâta ŋana ikatona mbaliŋa warika toŋge ne kelekele rârâni. Andeta kinzi tamâta pinde simâ pa mbaliŋa warika ŋinde, aku sitalea wurâta tamâta ŋinde mine tu, ‘Noko ne wurâta tamâta nde uru izavaru noko ne kelekele ilâ kaa nâ’.
1 Jesus disse também aos seus discípulos:
2 Mine kala mbaliŋa warika isarâwa pa wurâta tamâta ŋinde tu imâ, aku ipai tu, ‘Naŋa aloŋo pâri ŋana noko ne vetâŋa soki pinde kâ. Mana mana, a? Ayo, noko kulâ, aku kuŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana naneŋgu kelekele rârâni kambwaŋenzi noko uru pwatona ŋinde, aku pwai kumâ kulua naŋa. Noko ma pwai wurâta kilo ŋana pwatona kelekele ŋinde kâ, ande tia.’
2 Então, chamando-o, lhe disse: “Que é isto que ouço a seu respeito? Preste contas da sua administração, porque você não pode mais ser o meu administrador.”
3 Ŋineŋga wurâta tamâta ŋinde ilo patea ŋgua mine tu, ‘Opopo, kala ŋine naŋa ma aveta mana. Tamâta ŋalae itu isoki naŋa ŋana naneŋgu wurâta kâ. Andeta naneŋgu kaika toŋge keno ikura ŋana aveta wurâta lâ tamâta toŋge ne tâno ilo kâ, ande tia. Aŋga naŋa maiŋgu tu anonzi tamâta pinde ŋana mbumbu silana.
3 — O administrador, então, se pôs a pensar: “Que farei, agora que estou sendo demitido pelo meu patrão? Trabalhar na terra, não posso. De mendigar, tenho vergonha.
4 Ayo, naŋa ma aveta vetâŋa toŋge, ŋineŋga lâ zo ŋana tamâta ŋalae isoki naŋa ŋana naneŋgu wurâta kâ, ande kinzi tamâta pinde ma ilonzi ara ndo pa naŋa, ku ma sikaina amo nenzi luma ilo.’
4 Já sei o que vou fazer, para que, quando for demitido, as pessoas me recebam em suas casas.”
5 Mine kala wurâta tamâta ŋinde isarâwa panzi tamâta taitu-taitu muŋga sikai kelekele pinde saŋe i ne tamâta ŋalae, aku simâ papa. Tamâta toŋge imuŋga imâ, ande wurâta tamâta ŋinde ikasoŋa tu, ‘Noko muŋga pwai naneŋgu tamâta ŋalae ne mbaliŋa ŋapia saŋe naŋa?’
5 — Tendo chamado cada um dos devedores do seu patrão, perguntou ao primeiro: “Quanto você deve ao meu patrão?”
6 Aku ipai tu, ‘Naŋa muŋga akai i ne kâi “oliv” siŋi lâ kulo tamâta ŋalae taitu (100)’. Ŋineŋga wurâta tamâta iporo tu, ‘Noko pwai pepa ŋine naŋa muŋga aŋgere mbuku ŋinde kulu lâ tini, aku kusaŋona ku walele nâ kuŋgere ne kulu indue ipâŋga kulo tamâta rua kanaŋo saŋao (50) nâ.’
6 Ele respondeu: “Cem barris de azeite.” Então o administrador disse: “Pegue a sua conta, sente-se depressa e escreva cinquenta.”
7 Ŋineŋga tamâta toŋge kala imâ ipâŋga papa, aku wurâta tamâta ŋinde ikasoŋa tu, ‘Aŋga noko muŋga pwai mbaliŋa ŋapia.’ Aku iporo taulo tu, ‘Naŋa muŋga akai i ne “wit” lâ ŋgâmo tamâta ŋalae taitu (100).’ Ŋineŋga wurâta tamâta ipai tu, ‘Noko pwai pepa ŋine naŋa muŋga aŋgere mbuku ŋinde kulu lâ tini, aku kuŋgere ne kulu indue ipâŋga ŋgâmo tamâta ŋapa (80) nâ.’
7 Depois, perguntou a outro: “E você, quanto deve?” Ele respondeu: “Cem sacos de trigo.” O administrador lhe disse: “Pegue a sua conta e escreva oitenta.”
8 Iveta mine lee marumbu lâ, aku muli ŋga mbaliŋa warika isânda vetâŋa ŋinde i ne wurâta tamâta iveta. Aku mbaliŋa warika ilâ indekana ne wurâta tamâta ŋinde ŋana ne mâsi ŋana ipakatona tamwata tini kâ. Ŋana tu kinzi tamâta ŋinde uru soka tâno ŋine ne ilo-kalo muli, ande kinzi ŋinde sisama sondo ndo ŋana sipakatona warakanzi tininzi lâ nawalanzi ŋgininzi. Aŋga kinzi tamâta ŋinde uru soka sinâla ne ilo-kalo muli, ande kinzi ŋandai sipakatona warakanzi tininzi sondo lâ tamâta mine ŋgininzi.”
8 E o patrão elogiou o administrador infiel por sua esperteza. Porque os filhos do mundo são mais espertos na sua própria geração do que os filhos da luz.
9 Ŋineŋga Yesu iporo tu, “Naŋa apaimi tu ara ŋana miki ma kakai tâno ŋine ne mbaliŋa sakamao, aku kaveta mete kunzi tamâta. Ambo miki ma kaveta mine, ande muli, lâ zo ŋana mbaliŋa ŋinde ma marumbu kâ, ŋineŋga kinzi tamâta ŋinde ma ilonzi ara ŋana simora miki lâ samba lawea.
9 — E eu recomendo a vocês: usem a riqueza injusta para fazer amigos, para que, quando a riqueza faltar, vocês sejam recebidos nos tabernáculos eternos.
10 Tamâta ea uru iveta vetâŋa sondo ŋana ikatona kelekele rua nâ, ande i kala ma iveta vetâŋa sondo mine nâ ŋana ikatona kelekele rârâ. Aŋga tamâta ea uru ipanawe kelekele rua nâ i uru ikatona, ande i kala ma ipanawe kelekele rârâ ndia i uru ikatona mine nâ.
10 — Quem é fiel no pouco também é fiel no muito; e quem é injusto no pouco também é injusto no muito.
11 Ambo miki kakura tia ŋana kakatona tâno ŋine ne mbaliŋa sakamao, ande ea ma mbaliŋa mao ilami ŋana kakatona kâ, a?
11 Portanto, se vocês não forem fiéis na aplicação da riqueza injusta, quem lhes confiará a verdadeira riqueza?
12 Ambo miki kakura tia ŋana kakatona tamâta toŋge ne kelekele, ande ea ma miki warakami nemi kelekele ilami ŋana kakatona kâ, a?
12 Se vocês não são fiéis na aplicação do que é dos outros, quem lhes dará o que é de vocês?
13 Wurâta tamâta ikura tu ikai wurâta panzi koipu rua, ande tia, ŋana tu i ma wisi nâna pa toŋge, aŋga ma tini mwasa pa toŋge. I ma iyoka koipu toŋge ne ŋgua muli, aŋga ma ipu muli pa koipu toŋge ne ŋgua. Miki kakura tu kao ilomi ndo ilâ pa Maro Kindeni, aku kao ilomi ndo ilâ pa mbaliŋa tona, ande tia.” Yesu iporo ŋgua ŋine.
13 Nenhum servo pode servir a dois senhores; porque irá odiar um e amar o outro ou irá se dedicar a um e desprezar o outro. Vocês não podem servir a Deus e à riqueza.
14 Kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu nde ilonzi ndo keno pa mbaliŋa nâ. Mine kala lâ zo ŋana kinzi siloŋo Yesu iporo ŋgua mine panzi, ande naonzi mata sakamao ndo papa.
14 Os fariseus, que eram avarentos, ouviam tudo isto e zombavam de Jesus.
15 Andeta Yesu ipainzi mine tu, “Miki uru kalaŋenzi tamâta tu miki nde tamâta ŋana kaveta vetâŋa sondo nâ. Andeta Maro Kindeni isama lâ ŋana ilo-kalo ŋinde ikeno paveâŋa nâ lâ ilomi kalomi. Kelekele ndia kinzi tamâta simora tu ara ndo, ŋinde Maro Kindeni imora tu sakamao ndo.
15 Mas Jesus lhes disse:
16 Muŋga, kinzi tamâta pinde situla Mose ne ŋgua tukuŋa wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua wa. Siveta mine lee, ikura lâ Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne zo. Ŋineŋga lâ Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne zo, aku imâ lee ipâŋga lâ zo ŋine, ande pâri ara ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ nde ilâ isala nia ndoni. Aku kinzi tamâta rârâni simakâsa ŋalae ndo ŋana simo Maro Kindeni ne ŋgumbi ilo.
16 — A Lei e os Profetas duraram até João; desde esse tempo o evangelho do Reino de Deus vem sendo anunciado, e todos se esforçam para entrar nele.
17 Andeta Maro Kindeni ne ŋgua tukuŋa nde kelekele ŋalae tina. Mao nâ, samba wa tâno wa ma naonzi tia lâ, aŋga Maro Kindeni ne ŋgua tukuŋa peko mwata toŋge ma ikura tu nao tia lâ, ande tia ndo.
17 E é mais fácil passar o céu e a terra do que cair um til sequer da Lei.
18 Aku ŋgua tukuŋa toŋge nde ikeno mine; ‘Ambo tamâne toŋge ipile kaiwa taine ku ilâ ikai taine wasaseki toŋge, ande iveta sakamao kuku taine wasaseki ŋinde. Ambo tamâne toŋge ikai taine toŋge, andeta taine ŋinde muŋga imo tamâne toŋge kaiwa ŋineŋga tamâne ŋinde isoki i, ande tamâne wasaseki ŋinde iveta sakamao kuku taine ŋinde.’”
18 — Quem repudiar a sua mulher e casar com outra comete adultério; e aquele que casa com a mulher repudiada pelo marido também comete adultério.
19 Yesu iporo ŋgua kilo mine tu, “Muŋga, tamâta mbaliŋa warika toŋge imo, aku ikura zo rârâni i uru isawa pasawaŋa kanaŋeti wa pasawaŋa ŋiŋi wa, itogo kinzi koipu ŋalaŋala uru sisawa mine. Aku i uru iveta kâŋa-nuŋa ŋalaŋala ikura zo. I imo ara mine ku imo nâ.
19 — Ora, havia certo homem rico que se vestia de púrpura e de linho finíssimo e que se alegrava todos os dias com grande ostentação.
20 — ausente —
20 Havia também certo mendigo, chamado Lázaro, coberto de feridas, que ficava deitado à porta da casa do rico.
21 — ausente —
21 Ele desejava alimentar-se das migalhas que caíam da mesa do rico, e até os cães vinham lamber-lhe as feridas.
22 Lasarus imo ara tia mine lee, ŋineŋga imâte lâ. Aku kinzi aŋelo sikai silâ sio imo kuku timbunda Abraham lâ samba lawea. Aku mbaliŋa warika ŋinde kala imâte lâ, aku kinzi tamâta sikai silâ sikea lâ.
22 E aconteceu que o mendigo morreu e foi levado pelos anjos para junto de Abraão. Morreu também o rico e foi sepultado.
23 Mbaliŋa warika ŋinde nde ilâ imo mateŋa tamâta nianzi, aku imo ikai nâna ŋalae tina. Andeta i mata ilea kâki, ande imora Abraham imo malawae ŋinde, aŋga Lasarus nde imo ndaina kuku Abraham.
23 — No inferno, estando em tormentos, o rico levantou os olhos e viu ao longe Abraão, e Lázaro junto dele.
24 Ŋineŋga mbaliŋa warika isuŋa kawa isarâwa mine tu, ‘Mama Abraham, kalo sukâŋa ŋanana, aku kusupwa Lasarus tu ipatuku mbau sili lâ lââ ilo ku imâ ituturu lâ naŋa memelâŋgu, ambo iveta vâra-vâra mwasa pa naŋa ŋga. Naŋa amo yââ nia ŋine, aku akai nâna sakamao ndo!’
24 Então, gritando, disse: “Pai Abraão, tenha misericórdia de mim! E mande que Lázaro molhe a ponta do dedo em água e me refresque a língua, porque estou atormentado neste fogo.”
25 Andeta Abraham itu lâ kawa tu, ‘Natuŋgu, noko kalo ŋgere sondo ŋana ŋine kâ: muŋga, lâ zo ŋinde noko kumo via lâ tâno kulu, ande noko pwai ne kelekele arara nâ, aŋga Lasarus nde ikai malia wa nâna wa. Andeta lâ zo ŋine, ande Lasarus indeka ku imo ara ndo, aŋga noko nde pwai nâna ŋalae tina ku kumo nâ.
25 Mas Abraão disse: “Filho, lembre-se de que você recebeu os seus bens durante a sua vida, enquanto Lázaro só teve males. Agora, porém, ele está consolado aqui, enquanto você está em tormentos.
26 Andeta ŋinde nâ tia. Nia kawa ŋalae toŋge ikeno maka wa miki wa ŋgininda, itogo keri ŋana ipu kinda utu kâ mine. Mine kala kinzi tamâta simo nia ŋine sikura ŋana sipu kawa ŋalae ŋine utu simbwaliu silâ pa miki kâ, ande tia ndo. Aku mine nâ, kinzi tamâta simo nia ŋinde kala sikura tu sipu kawa ŋine utu simbwaliu simâ pa maka kâ, ande tia.’
26 E, além de tudo, há um grande abismo entre nós e vocês, de modo que os que querem passar daqui até vocês não podem, nem os de lá passar para cá.”
27 Ŋineŋga mbaliŋa warika ipai tu, ‘Mama Abraham, mine kala ano pano tu kusupwa Lasarus ilâ pa naŋa mama ne luma.
27 Então o rico disse: “Pai, eu peço que mande Lázaro à minha casa paterna,
28 Naŋa taiŋgu lima simo ŋinde. Ara ŋana Lasarus ma ilâ iporo ŋgua kaika panzi tu ma sipaveta nenzi vetâŋa sondo kâ. Tia ma kinzi kala ma simâ simo nia ŋine ku ma sikai nâna ŋalae, itogo naŋa uru akai mine.’
28 porque tenho cinco irmãos; para que lhes dê testemunho, a fim de que não venham também para este lugar de tormento.”
29 Andeta Abraham ipai tu, ‘Mose ne ŋgua tukuŋa aŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua nde ikeno lâ pepa tini. Ara ŋana noko tai ŋinde ma sipono ŋgua ŋinde ku sipaveta kuku.’
29 Abraão respondeu: “Eles têm Moisés e os Profetas; ouçam-nos.”
30 Ande mbaliŋa warika ipai tu, ‘Mama Abraham, ŋinde ikura tia. Kuloŋo ŋga; ambo tamâta toŋge imâte lâ, ŋineŋga imandi imo via kilo ku ilâ iporo ŋgua panzi, ande kinzi ma sipalele ilonzi kalonzi.’
30 Mas ele insistiu: “Não, pai Abraão; se alguém dentre os mortos for até lá, eles irão se arrepender.”
31 Ŋineŋga Abraham itu lâ kawa tu, ‘Kinzi tininzi pwâka tu siloŋo Mose wa kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua. Mine kala, ambo tamâta toŋge ma imâte ŋineŋga imandi imo via kilo, aku ilâ iporo ŋgua panzi tâ, ande kinzi ma sipalele ilonzi kalonzi, ande tia.’”
31 Abraão, porém, lhe respondeu: “Se não ouvem Moisés e os Profetas, também não se deixarão convencer, mesmo que ressuscite alguém dentre os mortos.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.