João 21

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Zo pinde ilâ lâ, aku muli ŋga Yesu ipâŋga ipatua kilo panzi ne pâri-tamâta lâ Galilaya Lââ Bwalika tini pinde. (Kinzi sipatu lââ bwalika ŋinde ŋa toŋge tu “Taiberias Lââ Bwalika”.) Ŋinde ne tapâriŋa nde mine;
1 Depois disto, tornou Jesus a manifestar-se aos discípulos junto do mar de Tiberíades; e foi assim que ele se manifestou:
2 Saimon Petero, aŋga Tomas (i ŋa toŋge Didimus), aŋga Nataniel (i nde Kana lawea ikeno lâ Galilaya tâno ŋinde warika), aŋga Sebedi natu rua, aŋga kinzi pâri-tamâta rua tona, kinzi tamâta ŋinde rârâni simo nia ŋinde.
2 estavam juntos Simão Pedro, Tomé, chamado Dídimo, Natanael, que era de Caná da Galileia, os filhos de Zebedeu e mais dois dos seus discípulos.
3 Aku Saimon Petero ipainzi nuwala tu, “Naŋa alâ mbo aroto iŋa ŋga”. Ŋineŋga siporo taulo tu, “Maka kala ma kamâ kuno”. Ŋineŋga sikâki wâŋga toŋge kulu, aku sikâwa silâ. Mbo lâ, aku kinzi sitambira nenzi viâŋa ku siroto iŋa lee, andeta sikai iŋa toŋge tia.
3 Disse-lhes Simão Pedro: Vou pescar. Disseram-lhe os outros: Também nós vamos contigo. Saíram, e entraram no barco, e, naquela noite, nada apanharam.
4 Siroto lee mbwale pwataki lâ, ande Yesu imâ imandi sâwaneka. Kinzi matanzi ilâ simora Yesu imandi ndaina, andeta sisama i kilala tia.
4 Mas, ao clarear da madrugada, estava Jesus na praia; todavia, os discípulos não reconheceram que era ele.
5 Ŋineŋga Yesu isarâwa panzi ku ikasoŋanzi tu, “Niŋgu-nambwe, aŋga miki kakainzi iŋa pinde, tiya?” Kinzi nde sisarâwa siporo taulo tu, “Tia ndo.”
5 Perguntou-lhes Jesus: Filhos, tendes aí alguma coisa de comer? Responderam-lhe: Não.
6 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Ambo miki ma katambira viâŋa indue lââ ilo pa wâŋga tini pa wia kâ, ande ma kasânda iŋa kulu.” Kinzi siveta ikura Yesu ne ŋgua mine, aku viâŋa ikainzi iŋa rârâ ŋinde. Mine kala kinzi sikura tu sitapa viâŋa kâki imâ pa wâŋga ilo, ande tia.
6 Então, lhes disse: Lançai a rede à direita do barco e achareis. Assim fizeram e já não podiam puxar a rede, tão grande era a quantidade de peixes.
7 Ŋineŋga pâri-tamâta toŋge, inani Yesu ilo ndo keno papa, ande ipai Petero tu, “Ayo, Maro Ŋalae imo ndai!” Saimon Petero iloŋo pâri-tamâta ŋinde ne ŋgua tu ŋinde nde Maro Ŋalae, aku walele nâ i ipita lalava lâ tini, ku isoŋga indue lââ ilo ku irea ilâ tu itoa tina tini kâ. (I muŋga ikai ne lalava piti ŋana iveta wurâta kâ.)
7 Aquele discípulo a quem Jesus amava disse a Pedro: É o Senhor! Simão Pedro, ouvindo que era o Senhor, cingiu-se com sua veste, porque se havia despido, e lançou-se ao mar;
8 Aŋga kinzi pâri-tamâta pinde nde sikai wâŋga soka Petero muli silâ ŋana sitoa tina tini kâ. Aku silae viâŋa ŋinde iŋa pipi lâ ilo sikai silâ. Kinzi ŋandai simo malawae ŋana tina tini ŋga. Kinzi simo laiti nâ, ikura nia mbuku taitu mine.
8 mas os outros discípulos vieram no barquinho puxando a rede com os peixes; porque não estavam distantes da terra senão quase duzentos côvados.
9 Kinzi sitoa sâwaneka lâ, ŋineŋga matanzi ilâ simora yââ ikeno. Aku iŋa pinde ikeno yââ kulu, aŋga puroŋa pinde ikeno tava.
9 Ao saltarem em terra, viram ali umas brasas e, em cima, peixes; e havia também pão.
10 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Iŋa kala miki kakai lâ, ande kakai pinde kamâ.”
10 Disse-lhes Jesus: Trazei alguns dos peixes que acabastes de apanhar.
11 Saimon Petero nde ikâki wâŋga kulu ku itapa viâŋa itoa. Aku iŋa ŋalaŋala rârâ ŋinde, kambwaŋenzi ikura 153 mine, ande pipi lâ viâŋa ilo. Andeta viâŋa ŋandai ipwa pwataki ŋga.
11 Simão Pedro entrou no barco e arrastou a rede para a terra, cheia de cento e cinquenta e três grandes peixes; e, não obstante serem tantos, a rede não se rompeu.
12 Ŋineŋga Yesu ipainzi tu, “Kamâ kaka ŋga”. Kinzi pâri-tamâta nde simege nâ, aku toŋge ikasoŋa Yesu tu, “Noko nde ea”, ande tia. Kinzi sisama tu ŋine nde Maro Ŋalae tamwata.
12 Disse-lhes Jesus: Vinde, comei. Nenhum dos discípulos ousava perguntar-lhe: Quem és tu? Porque sabiam que era o Senhor.
13 Yesu ilâ yââ tini laiti aku ikai puroŋa ŋinde piti ilanzi. Ŋineŋga ikai iŋa kala piti aku ilanzi mine nâ.
13 Veio Jesus, tomou o pão, e lhes deu, e, de igual modo, o peixe.
14 Maro Kindeni muŋga ipaŋo Yesu imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo, ŋineŋga Yesu ipatua mbwani rua panzi ne pâri-tamâta. Aku zo ŋinde ipatua panzi kilo.
14 E já era esta a terceira vez que Jesus se manifestava aos discípulos, depois de ressuscitado dentre os mortos.
15 Kinzi sika lâ, ŋineŋga Yesu ikasoŋa Saimon Petero tu, “Saimon, Yoane natu, tiambo noko ne tini-mwasa pa naŋa nde mao nâ, aku ipole kinzi tamâta ŋine nenzi tini-mwasa pa naŋa, tiya?” Aku Petero isâu papa tu, “Maro Ŋalae, noko kusama tu naŋa tiniŋgu mwasa ndo pa noko”. Ŋineŋga Yesu ipai Petero mine tu, “Kusuanzi naneŋgu lama ŋgu”.
15 Depois de terem comido, perguntou Jesus a Simão Pedro: Simão, filho de João, amas-me mais do que estes outros? Ele respondeu: Sim, Senhor, tu sabes que te amo. Ele lhe disse: Apascenta os meus cordeiros.
16 Ŋineŋga Yesu ikasoŋa Petero kilo tu, “Saimon, Yoane natu, tiambo noko tini mwasa ndo pa naŋa, tiya?” Aku Petero isâu papa kilo tu, “Maro Ŋalae, noko kusama tu naŋa tiniŋgu mwasa ndo pano”. Aku Yesu ipai kilo tu, “Pwatonanzi naneŋgu lama ŋgu”.
16 Tornou a perguntar-lhe pela segunda vez: Simão, filho de João, tu me amas? Ele lhe respondeu: Sim, Senhor, tu sabes que te amo. Disse-lhe Jesus: Pastoreia as minhas ovelhas.
17 Ŋineŋga Yesu ikasoŋa Petero kilo mine tu, “Saimon, Yoane natu, tiambo noko tini mwasa pa naŋa, tiya?” Petero nde ilo malia, ŋana tu Yesu ikasoŋa i mbwani ŋato tu, “Tiambo noko tini mwasa pa naŋa, tiya?”. Aku Petero itu lâ Yesu kawa tu, “Maro Ŋalae, noko kusama kelekele rârâni marumbu lâ. Noko kusama tu naŋa tiniŋgu mwasa pano.” Aku Yesu iporo taulo tu, “Kusuanzi naneŋgu lama ŋgu.
17 Pela terceira vez Jesus lhe perguntou: Simão, filho de João, tu me amas? Pedro entristeceu-se por ele lhe ter dito, pela terceira vez: Tu me amas? E respondeu-lhe: Senhor, tu sabes todas as coisas, tu sabes que eu te amo. Jesus lhe disse: Apascenta as minhas ovelhas.
18 Naŋa aporo ŋgua mao nâ pano; nanayoni, lâ zo ŋinde noko tini limoa yo, ande noko uru kugona tamwata ne kelekele aku pwoka kulâ pa nia ndia noko ilo tu kulâ papa. Andeta muli, noko ma koŋa lâ, ŋineŋga noko ma kusuka mbau kâki, aku tamâta toŋge ma ipa wâlo kaika lâ noko tini ku ma ikaino kulâ pa nia toŋge noko tini pwâka tu kulâ papa.”
18 Em verdade, em verdade te digo que, quando eras mais moço, tu te cingias a ti mesmo e andavas por onde querias; quando, porém, fores velho, estenderás as mãos, e outro te cingirá e te levará para onde não queres.
19 Yesu iporo ŋgua kaŋa mine ŋana itula Petero ne mateŋa kilala pwataki. Isama tu Maro Kindeni ŋa ma ipâŋga ŋalae ŋana Petero ne mateŋa ŋinde kâ. Yesu iporo ŋgua ŋine lâ, ŋineŋga ipai Petero tu, “Kumâ, kupono muli pa naŋa”.
19 Disse isto para significar com que gênero de morte Pedro havia de glorificar a Deus. Depois de assim falar, acrescentou-lhe: Segue-me.
20 Petero itale lâ, aku mata ilâ imora pâri-tamâta ŋinde Yesu ilo ndo keno papa, iyoka kinzi rua mulinzi imâ. Ina kala tamâtani ndaina muŋga iparuse ilâ Yesu tini laiti lâ kâŋa-nuŋa nia ku ikasoŋa Yesu tu, “Maro Ŋalae, ea ma io noko lâ kinzi kazâŋa tamâta mbaunzi ilo”.
20 Então, Pedro, voltando-se, viu que também o ia seguindo o discípulo a quem Jesus amava, o qual na ceia se reclinara sobre o peito de Jesus e perguntara: Senhor, quem é o traidor?
21 Petero mata imora pâri-tamâta ŋinde, ŋineŋga ikasoŋa Yesu tu, “Maro Ŋalae, aŋga mana mana ŋana tamâta ŋinde kâ.”
21 Vendo-o, pois, Pedro perguntou a Jesus: E quanto a este?
22 Andeta Yesu itu lâ Petero kawa tu, “Ambo naneŋgu pateâŋa ikeno tu i ma imo via lee ikura lâ naneŋgu zo ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande ŋine nde noko ne kelekele tia. Kupono muli pa naŋa.”
22 Respondeu-lhe Jesus: Se eu quero que ele permaneça até que eu venha, que te importa? Quanto a ti, segue-me.
23 Ŋana Yesu ne ŋgua ŋinde kâ, ande kinzi kalo-tawana tamâta sipaturu ŋgua ilâ warakanzi ŋgininzi tu pâri-tamâta ŋinde ma imâte tia. Andeta Yesu ŋandai iporo tu tamâta ŋinde ma imâte tia. Iporo mine tu, “Ambo naneŋgu pateâŋa ikeno tu i ma imo via lee ikura lâ naneŋgu zo ŋana ataulo amâ kilo kâ, ande ŋine nde noko ne kelekele tia.”
23 Então, se tornou corrente entre os irmãos o dito de que aquele discípulo não morreria. Ora, Jesus não dissera que tal discípulo não morreria, mas: Se eu quero que ele permaneça até que eu venha, que te importa?
24 Pâri-tamâta ŋinde itula ŋgua ŋana vetâŋa ŋinde rârâni, aku inani kala iŋgere ŋgua ŋine lâ pepa ŋine tini. Aku maka kasama tu i ne ŋgua ŋine nde mao nâ.
24 Este é o discípulo que dá testemunho a respeito destas coisas e que as escreveu; e sabemos que o seu testemunho é verdadeiro.
25 Yesu muŋga iveta vetâŋa kie-kie rârâ ŋinde tona. Ambo kinzi tamâta situ siŋgere ŋgua ŋana i ne vetâŋa rârâni taitu-taitu kâ lâ pepa tini, ande naneŋgu morâŋa ikeno mine; pepa lalau ŋinde ma ipâŋga kambwaŋenzi ŋalae tina, aku pepa ŋinde ma ipole nia ndoni ikeno lâ tâno kulu.
25 Há, porém, ainda muitas outras coisas que Jesus fez. Se todas elas fossem relatadas uma por uma, creio eu que nem no mundo inteiro caberiam os livros que seriam escritos.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.