Atos 8
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NAA
1 Aku Saulo ilo ara nâ ŋana sipu Setepana pâta imâte.
1 E Saulo consentia na morte de Estêvão. Naquele dia, teve início uma grande perseguição contra a igreja em Jerusalém. Todos, exceto os apóstolos, foram dispersos pelas regiões da Judeia e da Samaria.
2 Aŋga tamâta pinde nde sikai Setepana karae ku sikai silâ sikea, ku sita wa sikai kalo-kalo ŋalae tina ŋana. Tamâta ŋinde nenzi kalo-tawana nde ikeno mao pa Maro Kindeni nâ.
2 Alguns homens piedosos sepultaram Estêvão e fizeram grande lamentação por ele.
3 Aŋga Saulo nde ikai wurâta ŋana izavarunzi tamâta ŋinde kalonzi tawana Yesu. Iyoka ilâ nenzi luma ilo ku ikainzi taine wa tamâne wa, aku ilaenzi silâ ionzi lâ luma sakamao ilo.
3 Saulo, porém, queria destruir a igreja. Indo de casa em casa, arrastava homens e mulheres, lançando-os na prisão.
4 Aŋga kalo-tawana tamâta ŋinde kala sikâwa pwapwataki silâ, ande silâ sikura nia nia situla pâri ara panzi tamâta.
4 Enquanto isso, os que foram dispersos iam por toda parte pregando a palavra.
5 Aku Pilip nde indue ilâ lawea ŋalae toŋge ikeno Samaria tâno, ku itula Yesu parina panzi tu i tamwata nde Kirisi.
5 Filipe foi à cidade de Samaria e anunciava Cristo ao povo dali.
6 Tamâta ŋgu ŋalae ŋinde simora Pilip iveta mâsi kaika pinde, kala taŋanzi mwasa nâ sipaloŋo pa Pilip ne ŋgua.
6 As multidões, unânimes, davam atenção às coisas que Filipe dizia, ouvindo-as e vendo os sinais que ele fazia.
7 Aku lâ ŋgu ŋinde, ande koroani saka sipakâe kunzi tamâta rârâ. Andeta Maro Ŋalae ne walo isokinzi koroani saka ŋinde piti, kala sisuŋa kawanzi sitara sakamao ndo ku sipilenzi silâ. Aŋga tamâta rârâ tukanzi pââsââ wa kenzi sakamao wa, ande Maro Ŋalae ne waloni ndaina ivetanzi sipâŋga ara kilo.
7 Pois os espíritos imundos, gritando em alta voz, saíam de muitos que estavam possuídos por eles; e muitos paralíticos e coxos foram curados.
8 Mine nde tamâta simo lawea ŋinde nde ilonzi ndeka pâta kanaŋo.
8 E houve grande alegria naquela cidade.
9 Aku tamâta toŋge imo lawea ŋinde, i ŋa mine Saimon. I tamâta ŋana iveta nzâmbe sakamao, aku uru iveta Samaria tamâta rârâni ilonzi rârâ. I uru ipandekâna tamwata tu, “Naŋa nde tamâta ŋalae.”
9 Havia naquela cidade um homem chamado Simão, que praticava artes mágicas e deixava o povo de Samaria admirado. Dizia ser alguém muito importante,
10 Aku tamâta rârâni simo lawea ŋinde, kinzi mbaliŋa warakanzi wa sugorai tamwatanzi wa, kinzi rârâni sindeka ŋana siloŋo Saimon ne ŋgua. Kinzi uru siporo mine tu, “Tamâta ŋine nde ikai Maro Kindeni ne kaika ku ipâŋga Maro Ŋalae!”
10 e todos lhe davam ouvidos, do menor ao maior, dizendo: — Este homem é o poder de Deus, chamado “o Grande Poder”.
11 Aku sipono muli papa, ŋana tu ikura zo luandondo iveta mâsi ŋalaŋala kie-kie, aku simora ŋinde itogo mâsi kanaŋo, kala ilonzi rârâ.
11 Davam atenção a ele porque durante muito tempo os havia impressionado com as suas artes mágicas.
12 Andeta muli, ŋineŋga Pilip imâ ipâŋga ku itula pâri ara panzi ŋana Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ, aku itula Yesu Kirisi parina pwataki panzi tona. Aku lâ zo ndaina kinzi taine wa tamâne wa kalonzi tawana Pilip ne ŋgua, kala silili pâri ara ne lââ.
12 Quando, porém, deram crédito a Filipe, que os evangelizava a respeito do Reino de Deus e do nome de Jesus Cristo, iam sendo batizados, tanto homens como mulheres.
13 Aku Saimon tamwata kala ipâŋga kalo-tawana tamâta mine nâ, ku ilili pâri ara ne lââ. Ŋineŋga Saimon iyoka Pilip muli ikura nia wa zo wa, aku mata imora mâsi ŋalaŋala kie-kie ipâŋga, kala i ilo rârâ.
13 O próprio Simão abraçou a fé e, tendo sido batizado, acompanhava Filipe de perto, observando extasiado os sinais e grandes milagres praticados.
14 Aŋga kinzi pâri-tamâta simo Jerusalem lawea ŋinde nde siloŋo ŋgua tu Samaria tamâta sipaveta kuku Maro Kindeni ne ŋgua lâ. Mine kala sisupwanzi Petero ku Yoane rua silâ panzi.
14 Quando os apóstolos, que estavam em Jerusalém, ouviram que o povo de Samaria tinha recebido a palavra de Deus, enviaram-lhes Pedro e João.
15 Kinzi rua sipâŋga Samaria lâ, ŋineŋga sikai noŋa pa Maro Ŋalae tu ma io Koroani Sapâŋa indue panzi kalo-tawana tamâta lâ lawea ŋinde,
15 Chegando ali, oraram por eles para que recebessem o Espírito Santo,
16 ŋana tu tamâta ŋinde muŋga sikai lââ-liliŋa lâ Yesu ŋa, ambo taitu Koroani Sapâŋa ŋandai indue imâ panzi ŋga.
16 pois o Espírito ainda não havia descido sobre nenhum deles. Tinham apenas sido batizados em nome do Senhor Jesus.
17 Mine kala Petero ku Yoane rua sio mbaunzi kâki lâ kinzi kalo-tawana tamâta ŋinde kulunzi, aku Koroani Sapâŋa indue panzi lâ.
17 Então lhes impuseram as mãos, e eles receberam o Espírito Santo.
18 Saimon nde imoranzi pâri-tamâta rua sio mbaunzi lâ tamâta kulunzi ŋana sikai Koroani Sapâŋa kâ, kala ikai mbumbu imâ panzi rua, aku ipainzi tu,
18 Quando Simão viu que, pelo fato de os apóstolos imporem as mãos, era concedido o Espírito Santo, ofereceu-lhes dinheiro,
19 “Miki rua kaika ŋinde kalua naŋa tona. Naŋa iloŋgu tu ma ao mbauŋgu kâki lâ tamâta kulunzi ŋana sikai Koroani Sapâŋa kâ.”
19 dizendo: — Deem também a mim este poder, para que a pessoa sobre a qual eu impuser as mãos receba o Espírito Santo.
20 Andeta Petero imbita ku ipai tu, “Opopo, noko ilo tu kuko Maro Kindeni ne walo ŋine lâ mbumbu, a? Ara ŋana noko ma kulâ kupayaula tava ne mbumbu!
20 Mas Pedro respondeu: — Que o seu dinheiro seja destruído junto com você, pois você pensou que com ele poderia adquirir o dom de Deus!
21 Noko pwura ŋana kuveta Maro Kindeni ne wurâta kutogo maka mine, ande tia ndo, ŋana tu lâ i nao noko ne ilo-kalo nde soki ndo!
21 Não existe porção nem parte para você neste ministério, porque o seu coração não é reto diante de Deus.
22 Mine nde kupalele ilo kalo aku kupu muli papa ne vetâŋa potomule ŋine. Aku kuno pa Maro Ŋalae tu ma izavaru noko ne kiesaka piti lâ tini ŋana ilo-kalo mine ikeno pano. Tiambo i ma iveta mine tâ.
22 Portanto, arrependa-se desse mal e ore ao Senhor. Talvez ele o perdoe por esse intento do seu coração.
23 Ŋana tu naneŋgu morâŋa tu noko ilo makisa ndo, aku kiesaka nde ipaipa kuno kala ikai poe pano.”
23 Pois vejo que você está cheio de inveja e preso em sua maldade.
24 Ŋineŋga Saimon itu lâ kawanzi tu, “Miki rua kano pa Maro Ŋalae tu ma ivilana! Naŋa tiniŋgu pwâka tu vetâŋa kala miki rua kaporo ŋana ŋinde ma imâ ipâŋga pana.”
24 Simão disse aos apóstolos: — Peço que vocês orem ao Senhor por mim, para que não me sobrevenha nada do que vocês disseram.
25 Aku muli, ŋineŋga Petero ku Yoane rua situla Maro Ŋalae kawa ŋgua panzi tamâta lâ lawea ŋinde. Situla lâ, ŋineŋga rua sitaulo silâ pa Jerusalem lawea kilo. Aku situla pâri ara panzi tamâta simo lawea rârâ ikeno Samaria tâno. Soka mine lee silâ sipâŋga Jerusalem.
25 Eles, porém, tendo dado o seu testemunho e pregado a palavra do Senhor, voltaram para Jerusalém e evangelizavam muitas aldeias dos samaritanos.
26 Ŋinde ilâ lâ, ŋineŋga zo toŋge Maro Ŋalae ne aŋelo toŋge ipai Pilip tu, “Kumandi ku kundue kulâ pa nzâla ŋinde ipile Jerusalem lawea indue ilâ pa Gasa lawea.” Nzâla ŋinde ilâ nia bilimu toŋge ŋgini.
26 Um anjo do Senhor disse a Filipe: — Levante-se e vá para o Sul, no caminho que desce de Jerusalém a Gaza; este se acha deserto.
27 Mine kala Pilip imandi ku iyoka nzâla ilâ. Iyoka ilâ, ande mata ilâ imora Itiopia tamâta toŋge. I nde tamâta koipu, aku uru ikai wurâta ŋana ikatona mbumbu wa kelekele papa Kandesi, ina Itiopia ŋgu nenzi koipu taine ŋalae. Tamâta ŋinde muŋga imo Jerusalem ŋana ipanea Maro Kindeni kâ,
27 Filipe se levantou e foi. Havia um etíope, eunuco, alto oficial de Candace, rainha dos etíopes, o qual era superintendente de todo o seu tesouro. Ele tinha vindo adorar em Jerusalém
28 aku ŋine itaulo ilâ kilo. Isaŋona ne kareta kulu, ande ipono ŋgua ŋinde muŋga ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia iŋgere lâ pepa tini.
28 e estava regressando ao seu país. E, assentado na sua carruagem, vinha lendo o profeta Isaías.
29 Aku Koroani Sapâŋa ipai Pilip tu, “Kulâ pa kareta ŋine, aku pwoka kareta tini laiti.”
29 Então o Espírito disse a Filipe: — Aproxime-se dessa carruagem e acompanhe-a.
30 Ŋineŋga Pilip ipalilu ilâ laiti, aku iloŋo tamâta ŋinde ipono ŋgua-tulâŋa tamâta Aisaia ne pepa ŋinde pwataki lâ kawa. Aku Pilip ikasoŋa tu, “Ayo, aŋga noko kusama ŋgua kala kupono ŋinde ne duvi, tiya?”
30 Correndo para lá, Filipe ouviu que o homem estava lendo o profeta Isaías. Então perguntou: — O senhor entende o que está lendo?
31 Andeta tamâta ŋinde itu lâ kawa ku iporo tu, “Ambo tamâta toŋge ma itula duvi pwataki pa naŋa tia, ande ma akura tu asama duvi mâsi mana, a?” Mine kala ipai Pilip tu, “Pwâki kumâ ku kusaŋona kuku naŋa talâ.”
31 Ele respondeu: — Como poderei entender, se ninguém me explicar? E convidou Filipe a subir e sentar-se ao seu lado.
32 Maro Kindeni ne ŋgua ŋgereŋa kala tamâta ŋinde ipono, ande mine:
32 Ora, a passagem da Escritura que ele estava lendo era esta: “Foi levado como ovelha ao matadouro; e, como um cordeiro mudo diante do seu tosquiador, ele não abriu a boca.
33 Kinzi sitawa i ndue ndo ku siveta maŋeti papa, aku siveta ŋgua toŋge sondo papa lâ ŋgua nia, ande tia. Ea ma ikura tu itapâri ŋana tamâta ŋinde ne vâsa kâ, a? Tia ndo, ŋana tu sitikia ne via piti lâ tâno kulu.”
33 Na sua humilhação, lhe negaram justiça; quem poderá falar da sua descendência? Porque a vida dele é tirada da terra.”
34 Aku koipu ŋinde ipai Pilip tu, “Naŋa ano pano tu kuporo ŋgua itaulo imâ pana. Ŋgua-tulâŋa tamâta iporo ŋana ea kâ aŋga iŋgere ŋgua ŋine. Iporo ŋana i tamwata kâ, tiya?, iporo ŋana tamâta toŋge.”
34 Então o eunuco disse a Filipe: — Peço que você me explique a quem se refere o profeta. Fala de si mesmo ou de outra pessoa?
35 Ŋineŋga Pilip ikai Maro Kindeni ne ŋgua ŋgereŋa katiŋe ndainani nâ, aku itula pâri ara ŋana Yesu kâ pa tamâta ŋinde.
35 Então Filipe explicou. E, começando com esta passagem da Escritura, anunciou-lhe a mensagem de Jesus.
36 Kinzi rua soka nzâla silâ yo, aku sipâŋga lââ toŋge tini. Ŋineŋga koipu ŋinde iporo tu, “Kumora ŋga, lââ ikeno. Naŋa atu alili pâri ara ne lââ. Aŋga sâ ndia isae nzâla ŋanana.” [
36 Seguindo pelo caminho, chegaram a certo lugar onde havia água. Então o eunuco disse: — Eis aqui água. O que impede que eu seja batizado?
37 Aku Pilip itu lâ kawa tu, “Ambo noko kalo tawana mao tava noko ilo ndo, ande ma ikura tu pwai lââ-liliŋa.” Ande koipu iporo taulo tu, “Naŋa kaloŋgu tawana tu Yesu Kirisi nde Maro Kindeni Natu.”]
37 [Filipe respondeu: — É lícito, se você crê de todo o coração. Então ele disse: — Creio que Jesus Cristo é o Filho de Deus.]
38 Ŋineŋga koipu iporo pa ne wurâta tamâta tu ma itapa kareta raveŋa simandi. Simandi lâ, ŋineŋga Pilip ikai koipu ŋinde sindue lââ ilo, aku Pilip ilili i.
38 Então mandou parar a carruagem, ambos desceram à água, e Filipe batizou o eunuco.
39 Ilili lâ, ŋineŋga rua sipile lââ ku sikâki simâ pa pâŋga pwali, aku walele nâ Maro Ŋalae ne Koroani ikai Pilip ilâ, kala koipu imora Pilip nao kilo nde tia. Andeta koipu nde ilo ndeka nâ, aku iyoka ne nzâlani ndaina ilâ.
39 Quando saíram da água, o Espírito do Senhor arrebatou Filipe, e o eunuco não o viu mais; e este foi seguindo o seu caminho, cheio de alegria.
40 Aŋga Pilip nde ilâ ipâŋga Asdot lawea. Ŋineŋga iyoka ilâ ikura lawea ndoni lâ nia ŋinde, aku itula pâri ara panzi tamâta. Iyoka mine ilâ lee ipâŋga Sisaria lawea.
40 Mas Filipe foi visto outra vez em Azoto; e, seguindo viagem, evangelizava todas as cidades até chegar a Cesareia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.