Atos 26
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT
1 Ŋineŋga Koipu Agripa ipai Paulo tu, “Ara mbo, kala ŋine kuporo noko tamwata ne ŋgua”. Mine kala Paulo mbau kâki itogo panzi tamâta ŋalaŋala, aku iporo mine tu,
1 Então Agripa disse a Paulo: “Você pode falar em sua defesa”. Paulo fez um sinal com a mão e começou sua defesa:
2 “Koipu Agripa, kala ŋine naŋa ma aporo ŋgua pano ŋana ŋgua rârâni kinzi Juda tamâta muŋga sisowe lâ tiniŋgu. Naŋa iloŋgu ara ndo ŋana atula naneŋgu ŋgua ŋine lâ noko nao,
2 “Rei Agripa, considero-me feliz de ter hoje a oportunidade de lhe apresentar minha defesa contra todas as acusações feitas pelos líderes judeus,
3 ŋana tu noko kusama pâta ŋana maka Juda ŋgu nema mâsi ndoni wa ŋgua rârâni uru kapawa wa. Mine kala ano pano tu ma kuloŋo naneŋgu ŋgua sondo, aku kulelea naneŋgu ŋgua ŋine walele ndimo.
3 pois sei que conhece bem todos os costumes e controvérsias dos judeus. Portanto, peço que me ouça com paciência.
4 Muŋgani, lâ zo ŋinde naŋa lâlu kiri-mwata yo ku amo warakâŋgu neŋgu tâno, aku imâ lee ipâŋga lâ zo ŋinde naŋa amo lâ Jerusalem lawea, ande naneŋgu vetâŋa rârâni nde ikeno nia yo lâ Juda tamâta rârâni naonzi.
4 “Como os líderes judeus sabem muito bem, recebi educação judaica completa desde a infância entre meu povo e depois em Jerusalém.
5 Nia ndoyo kinzi sisama naŋa kilalâŋgu marumbu lâ. Ambo ilonzi tu siveta mine, ande sikura ŋana situla parinâŋgu pwataki sondo ndo. Kinzi sisama tu naŋa muŋgani apono muli pa Parisai ŋgu nenzi vetâŋa. Kinzi tamâta lâ Parisai ŋgu uru sipaveta sondo ndo kuku Mose ne ŋgua tukuŋa rârâni, aku ŋgu toŋge ipolenzi Parisai ŋgu ŋana soka ŋgua tukuŋa muli kâ, ande tia ndo.
5 Também sabem, e talvez estejam dispostos a confirmar, que vivi como fariseu, a seita mais rígida de nossa religião.
6 Naŋa kaloŋgu tawana Maro Kindeni, aku i muŋga ipa ŋgua kunzi timbuma tu ma isupwa Pavilâŋa Tamâta imâ. Naŋa kaloŋgu tawana ŋgua pâŋa ŋinde, aku ŋana duvi ŋinde kâ kala ŋine amo ŋgua nia ŋine.
6 Agora estou sendo julgado por causa de minha esperança no cumprimento da promessa feita por Deus a nossos antepassados.
7 Maka Juda tamâta nema ŋgu kambwaŋema saŋao kanaŋoma rua, aku maka rârâni uru kapanea Maro Kindeni ikura kari wa mbo wa. Koipu Ŋalae, maka rârâni uru kao tinima ŋana ŋgua pâŋa ŋinde ne kanaŋo, aku ŋana duvi ŋinde kâ kinzi sisowe ŋgua lâ tiniŋgu.
7 De fato, é por isso que as doze tribos de Israel adoram a Deus fervorosamente, dia e noite, e compartilham da mesma esperança que eu. E, no entanto, ó rei, acusam-me por causa dessa esperança!
8 Miki tamâta pinde uru kaporo tu, ‘Maro Kindeni ikura ŋana ipaŋonzi tamâta lâ mateŋa nianzi simo vianzi kilo, ande tia.’ Ayo, ŋana sâ kâ ŋga ilo-kalo mine ikeno pami, a?
8 Por que lhes parece tão incrível que Deus ressuscite os mortos?
9 Muŋga, naŋa warakâŋgu kala iloŋgu patea tu ambo ma amandi kaika ŋana azavaru Yesu Nasarete Tamwata ŋa, ande ŋinde ma ara.
9 “Eu costumava pensar que era minha obrigação empenhar-me em me opor ao nome de Jesus, o nazareno.
10 Aku naŋa aveta mine nâ lâ Jerusalem lawea. Akai patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ndamwanzi, ŋineŋga alâ akainzi tamâta rârâ muŋga sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Yesu, aku aonzi lâ luma sakamao ilo. Aku asâu tu ma sipunzi pâta simâte ŋana nenzi kalo-tawana ŋinde kâ.
10 Foi exatamente o que fiz em Jerusalém. Com autorização dos principais sacerdotes, fui responsável pela prisão de muitos dentre o povo santo. E eu votava contra eles quando eram condenados à morte.
11 Ikura zo rârâ naŋa alâ luma ŋana pasauŋa kâ ilo ikura lawea lawea, aku aveta malia panzi kalo-tawana tamâta. Zo pinde aveta ruruŋa panzi ku apainzi tu ambo ma siporo ŋgua pavaligiŋa pa Maro Ŋalae Yesu tia, ande ma apunzi. Andeta ŋinde nâ tia; naŋa wisiŋgu nâna ŋalae ŋinde panzi, ande kala ataŋgulanzi alâ lee apâŋga lawea pinde ikeno tâno mala-malawae.”
11 Muitas vezes providenciei que fossem castigados nas sinagogas, a fim de obrigá-los a blasfemar. Eu me opunha a eles com tanta violência que os perseguia até em cidades estrangeiras.
12 “Mine kala zo toŋge naŋa akai patarawâŋa tamâta ŋalaŋala ndamwanzi, aku siona ayoka alâ pa Damaskus lawea.
12 “Certo dia, numa dessas missões, dirigia-me a Damasco, autorizado e incumbido pelos principais sacerdotes.
13 Koipu ŋalae, naŋa ayoka lee ku kari imâ ŋgini, ŋineŋga matâŋgu ilâ amora sinâla toŋge iyoka pa samba indue imâ ipane nia pâta lâ. Sinâla ŋinde nde ipole kari ne sinâla marumbuni lâ. Sinâla imâ ipâŋga ipane naŋa tavanzi tamâta soka kuna ŋinde.
13 Por volta do meio-dia, ó rei, ainda a caminho, uma luz do céu, mais intensa que o sol, brilhou sobre mim e meus companheiros.
14 Maka rârâni patama kandue tâno kulu, ŋineŋga aloŋo kawa ŋgua toŋge imâ pana lâ Hibru ŋgua mine tu, ‘Saulo, Saulo, ŋana sâ kâ ŋga kuveta wurâta ŋana kuyaula naŋa, a? Ŋinde itogo noko mbau kupu kelekele toŋge mata ikeno tini, kala nâna kulua tamwata.’
14 Todos nós caímos no chão, e eu ouvi uma voz que me dizia em aramaico: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue? Não adianta lutar contra minha vontade’.
15 Ŋineŋga naŋa akasoŋa tu, ‘Maro, noko nde ea.’ Aku Maro Ŋalae iporo tu, ‘Naŋa nde Yesu. Naŋa nde tamâtani ŋine noko kuveta wurâta ŋana kuyaulana kâ.
15 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E o Senhor respondeu: ‘Sou Jesus, a quem você persegue.
16 Ayo, kumandi sânda. Naŋa amâ apatua pano ŋana duvi ŋine kâ; naŋa apateano tu ma kuveta wurâta pa naŋa. Aku noko ma kutula ŋgua pwataki panzi tamâta ŋana vetâŋa ŋinde naŋa muŋga atula pano, aku ŋana vetâŋa pinde ma muli atula pano tona.
16 Agora levante-se, pois eu apareci para nomeá-lo meu servo e minha testemunha. Conte o que viu e o que eu lhe mostrarei no futuro.
17 Mwaŋga ŋga kinzi tamâta lâ noko tamwata ne ŋgu wa tinikoa ŋgu wa, ande ma sikai kazâŋa pano. Andeta naŋa ma akaino piti lâ mbaunzi ilo. Naŋa asupwano tu ma kulâ panzi,
17 E eu o livrarei tanto de seu povo como dos gentios. Sim, eu o envio aos gentios
18 ŋana kuveta matanzi pareŋge. Ŋineŋga kinzi ma sipu mulinzi pa kondoma, aku ma sipalele simâ pa sinâla. Kinzi ma sipile Sadana ne walo kaika, aku ma simâ pa Maro Kindeni. Mine kala naŋa ma azavaru nenzi kiesaka piti lâ tininzi, aku kinzi ma simo naneŋgu tamâta, sitavanzi tamâta ndia rârâni kalonzi tawana naŋa kala sipâŋga mbâra-mbâra.’ Maro Ŋalae iporo ŋgua mine pa naŋa.”
18 para abrir os olhos deles a fim de que se voltem das trevas para a luz, e do poder de Satanás para Deus. Então receberão o perdão dos pecados e a herança entre o povo de Deus, separado pela fé em mim’.
19 “Koipu Agripa, naŋa taŋâŋgu kaika ŋana ŋgua aloŋo lâ samba ne mâsi kaika ŋinde, ande tia ndo.
19 “Portanto, rei Agripa, obedeci à visão celestial.
20 Naŋa amandi ku atula ŋgua pwataki muŋga panzi tamâta simo Damaskus lawea mine tu, ‘Miki ma kapile nemi kiesaka ku kapalele ilomi kalomi ilâ pa Maro Kindeni. Aku kapaveta kuku vetâŋa ara nâ, ŋana ŋinde ma itula panzi tamâta tu miki kapalele ilomi kalomi mao nâ.’ Aku muli, ŋineŋga atula ŋgua kaŋa taituni panzi tamâta simo Jerusalem lawea aŋga lâ lawea ndoni ikeno Judia tâno. Ŋineŋga atula ŋguani ndaina panzi tamâta lâ tinikoa ŋgu tona.
20 Anunciei a mensagem primeiro em Damasco, depois em Jerusalém e em toda a Judeia, e também aos gentios, dizendo que todos devem arrepender-se, voltar-se para Deus e mostrar, por meio de suas boas obras, que mudaram de rumo.
21 Andeta kinzi Juda tamâta sikai kazâŋa pa naŋa ŋana naneŋgu ŋgua ŋinde kâ. Aku sikaina kaika lâ Maro Kindeni ne luma sapâŋa ilo, aku ilonzi tu ma sipu naŋa pâta amâte.
21 Alguns judeus me prenderam no templo por anunciar essa mensagem e tentaram me matar.
22 Ambo taitu Maro Kindeni ivilana lee amâ apâŋga lâ zo ŋine. Mine kala ŋine amandi ŋai atula ŋgua pa miki rârâni, miki tamâta ŋalaŋala wa miki tamâta kaa nâ wa. Naŋa ŋandai atula ŋgua kaŋa wasaseki ŋga. Naŋa atula ŋgua ŋana vetâŋa ŋinde kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta kuku Mose muŋgani siporo tu ma muli ipâŋga.
22 Mas Deus tem me protegido até este momento, para que eu dê testemunho a todos, dos mais simples até os mais importantes. Não ensino nada além daquilo que os profetas e Moisés disseram que haveria de acontecer,
23 Kinzi muŋga siporo tu, ‘Kirisi ma ikai nâna ku ma imâte. Ŋineŋga i ma imuŋga panzi tamâta rârâni ŋana imandi lâ mateŋa nianzi imo via kilo. I ma itula ŋgua panzi i tamwata ne ŋgu Isrel, sitavanzi tinikoa ŋgu. Aku ŋgua ŋinde ma isinala ilonzi kalonzi itogo sinâla mine.’”
23 que o Cristo sofreria e seria o primeiro a ressuscitar dos mortos e, desse modo, anunciaria a luz de Deus tanto aos judeus como aos gentios”.
24 Paulo iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga Festus isarâwa kaika mine tu, “Opopo, Paulo, noko kupâŋga kapa lâ! Noko kupono pepa rârâ ŋinde, ande kala noko ne ilo-kalo ŋinde ivetano kupâŋga kapa lâ.”
24 De repente, Festo gritou: “Paulo, você está louco! O excesso de estudo o fez perder o juízo!”.
25 Andeta Paulo iporo taulo tu, “Tamâta ŋalae Festus, naŋa nde kapa tia. Naŋa iloŋgu kaloŋgu ara aporo ŋgua mao nâ.
25 Mas Paulo respondeu: “Não estou louco, excelentíssimo Festo. Digo a mais sensata verdade,
26 Koipu Agripa isama naneŋgu ŋgua ŋine ne duvi marumbu lâ. Mine kala akura tu aporo ŋgua pwataki papa i. Vetâŋa ŋinde rârâni ŋandai ikeno paveâŋa ŋga. Mine kala naneŋgu morâŋa tu i isama ŋgua ŋine ne duvi lâ.”
26 e o rei Agripa sabe dessas coisas. Expresso-me com ousadia porque tenho certeza de que esses acontecimentos são todos de conhecimento dele, pois não se passaram em algum canto escondido.
27 Paulo iporo ŋgua mine lâ, ŋineŋga ikasoŋa Koipu Agripa mine tu, “Koipu Ŋalae, tiambo noko kalo tawana kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua, tiya? Naŋa asama tu noko kalo tawana nâ.”
27 Rei Agripa, o senhor crê nos profetas? Eu sei que sim”.
28 Andeta Agripa ipai Paulo tu, “Ayo, tiambo noko kutu kusowe naŋa iloŋgu kaloŋgu ikura zo mbwana-mbwana nâ, ŋineŋga ma kaloŋgu tawana Yesu, a?”
28 Então Agripa o interrompeu: “Você acredita que pode me convencer a tornar-me cristão em tão pouco tempo?”.
29 Aku Paulo iporo taulo tu, “Zo mbwana-mbwana nde ara, aku zo luandondo nde ara wa. Naŋa ano pa Maro Kindeni tu noko ma kupâŋga kutogo naŋa mine. Aku ano tu kinzi tamâta rârâni ŋai kala ma sipâŋga sitogo naŋa tona, kinzi ŋine kala siloŋo naneŋgu ŋgua. Taitu naŋa tiniŋgu pwâka tu wâlo kaika ma ikeno miki tinimi, itogo kala ŋine ikeno tiniŋgu mine.”
29 Paulo respondeu: “Em pouco ou em muito tempo, peço a Deus que tanto o senhor como os demais aqui presentes se tornem como eu, exceto por estas correntes”.
30 Paulo iporo mine lâ, ŋineŋga Agripa, ŋga Festus, ŋga Bernaisi, sitavanzi tamâta ŋinde simo kunzi, ande kinzi rârâni simandi.
30 Então o rei, o governador, Berenice e todos os outros se levantaram e se retiraram.
31 Siyâti silâ pa nia yo, ŋineŋga siporo ŋgua imâ warakanzi nâ ŋgininzi mine tu, “Tamâta ŋinde iveta vetâŋa soki toŋge tia. Mine nde kinda takura ŋana tao imo luma sakamao ilo tâku tao ilâ panzi zugu tamâta ŋana ma sipu pâta imâte, ande tia.”
31 Enquanto saíam, conversavam entre si e concordaram: “Esse homem não fez nada que mereça morte ou prisão”.
32 Aku Agripa ipai Festus tu, “Ambo tamâta ŋinde ŋandai ino tu Koipu Ŋalae Kaisara simbo nâ ma iloŋo ne ŋgua, ande noko ma pwura ŋana kuyaute i ilâ. Andeta tia.”
32 E Agripa disse a Festo: “Ele poderia ser posto em liberdade se não tivesse apelado a César”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 26, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.