Atos 20

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ŋgua ne nduŋeŋani ŋalae ŋinde marumbu lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi kalo-tawana tamâta rârâni tu ma simâ taitu kuku i. Simâ lâ, ku iporo ŋgua pinde ŋana ipu tini kaika panzi kâ, ŋineŋga iporo wisi-ara ne ŋgua panzi ku ipilenzi ilâ pa Masedonia tâno.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Aku iyoka ilâ pa lawea pinde lâ nia ŋinde, iporo ŋgua ŋana ipu tini kaika panzi kalo-tawana tamâta simo ŋinde. Iveta mine lee marumbu lâ, ŋineŋga ilâ ipâŋga Grik tâno.
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Imo Grik tâno ikura nzimona ŋato lâ, ŋineŋga i ilo patea tu ma ikai wâŋga ilâ pa Siria tâno kâ. Andeta pa zo ŋinde kinzi Juda tamâta siporo sipa ŋgua ŋana sipu Paulo pâta imâte kâ. Paulo iloŋo ŋgua ŋinde lâ, aku ilo patea tu ma itaulo ilâ pa Masedonia tâno kilo.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Aku tamâta pinde soka kuku Paulo silâ. Kinzi tamâta ŋinde ŋanzi nde mine: Pirus natu Sopater, i Beria lawea warika; aŋga Aristarkus ku Sekundus rua, kinzi Tesalonaika lawea warakanzi; aŋga Gaius, i Derbe lawea warika; aŋga Timoti; aŋga Tikikus ku Trofimus rua, kinzi Esia tâno warakanzi.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Kinzi tamâta ŋinde soka simuŋga silâ sindaŋe maka lâ Troas lawea.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne “yisi” tia kâ marumbu lâ, ŋineŋga maka kakai wâŋga toŋge ku kapile Pilipai lawea kalâ. Kalâ lee katoa Troas lawea. Maka kamo Troas ikura kari lima lâ, ŋineŋga kapakâtu kunzi tamâta ŋinde simuŋga sindaŋema. Aku maka kamo Troas laweani ikura kari lima kanaŋo rua kilo.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Maka kamo Troas lawea yo, aku sânda, ŋineŋga kapasau kunzi kalo-tawana tamâta ŋana kaka waiŋa sapâŋa kâ. Aku Paulo imandi iporo ŋgua panzi, ŋana tu wurita kilo i ma ipilenzi ku ilâ. Mine kala imandi iporo ŋgua ŋalae ilâ ilâ lee mbo ŋgini-ŋgini.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Sinâla rârâ nde ipane nia lâ luma ilo kisiŋa pwataki ikeno âta maka kapasau ŋinde.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Aku tamâta limoa toŋge, i ŋa mine Yutikus, ande isaŋona nzâmba ne nzâla mota. Paulo nde iporo ŋgua luandondo, aku Yutikus mata tutu ŋana ikeno kâ. Ŋineŋga ikeno utu lâ, aku pata iyoka pa âta indue ilâ ipu tâno. Kinzi sipalilu sindue ku sikai kâki, andeta imâte lâ.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Aku Paulo nde iyoka indue, ŋineŋga isoŋga ilâ ikeno tamâta limoa kulu ku iliko kaika. Ŋineŋga Paulo ipainzi tamâta tu, “Miki wisimi motu ndimo! I via nâ imo ŋai.”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Paulo ikâki kilo ku ipwataki puroŋa ika lâ, ŋineŋga iporo ŋgua panzi kilo lee mbwale pwataki, aku kari ikâki. Ŋineŋga ipilenzi ku ilâ.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Aŋga tamâta limoa ŋinde nde imo via nâ. Kinzi tamâta simora mine ku wisinzi ara nâ sikai silâ.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Maka kakai wâŋga kamuŋga kalâ katoa Asos lawea. Maka katu kapakâtu kuku Paulo lâ Asos ku kakai i tona lâ wâŋga kulu. I tamwata muŋgani ipatea nzâla mine lâ, ŋana tu i ilo tu ma iyoka nzâla nâ ilâ ipâŋga Asos.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Paulo nde imâ isânda kuluma lâ Asos lawea, ŋineŋga kakai lâ wâŋga kulu ku kakâwa kalâ pa Mitilini lawea.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Maka kalâ lee katoa Mitilini lawea lâ, aku wurita kilo kapile lawea ŋinde ku kalâ lee kapâŋga Kaios sia tini laiti. Aku wurita kilo, ŋineŋga kambwaliu kalâ lee kapâŋga Samos sia. Aku mbwale kilo, ŋineŋga wâŋga ikaima kilo ku kalâ pa Miletus lawea.
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Paulo muŋga ilo patea tu ma ipole Efesus lawea ku ilâ. I tini pwâka tu ma imo soŋgo lâ Esia tâno. Ipasusu nâ, ŋana tu Juda nenzi kumbwa Pentikos nde imâ ipâŋga laiti lâ, aku i ilo tu ma imora zo sapâŋa ŋinde lâ Jerusalem lawea tâ.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Maka katoa Miletus lawea lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi kalo-tawana tamâta simo Efesus lawea. I ilo tu kinzi katonâŋa ma sindue simâ kuku.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Kinzi katonâŋa nde simâ sipâŋga lâ, ŋineŋga Paulo ipainzi tu, “Miki warakami kasama lâ ŋana vetâŋa rârâni naŋa muŋga aveta, lâ zo muŋgâŋa ŋinde apâŋga lâ Esia tâno, aku imâ lee ikura zo rârâni naŋa amo kumi.
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Miki kamora wa kasama tu zo pinde kinzi Juda tamâta sipa ŋgua kaika tu ma sizavaru naŋa, aku uru amo tava iloŋgu malia ŋana nenzi ŋgua pâŋa ŋinde kâ. Taitu naŋa atawa warakâŋgu ŋâŋgu ndue, aku aveta wurâta pa Maro Ŋalae nâ tava matâŋgu sulu.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Miki kasama tu naŋa aruru ŋana ŋinde kâ, ande tia. Naŋa uru apananami wa atula ŋgua ŋana avilami kâ. Naŋa aveta mine lâ tamâta naonzi lâ pasauŋa nia, aku aveta mine nâ lâ warakami nemi luma luma tava.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Ikura zo zo, naŋa uru aporo kaika atula ŋgua pwataki panzi Juda tamâta wa Grik tamâta wa. Naŋa uru atula Maro Ŋalae ne nzâla panzi tu ma sipalele ilonzi kalonzi ilâ pa Maro Kindeni, aku ma kalonzi tawana nenda Maro Ŋalae Yesu.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 Miki kaloŋo ŋga. Kala ŋine Koroani Sapâŋa isowe iloŋgu kaloŋgu kaika lâ ŋana naŋa ma alâ pa Jerusalem lawea kâ. Mâsi mana ma ipâŋga pana lâ Jerusalem, ande ŋine azizâla ŋana.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Kelekele taitu nâ, ande naŋa asama lâ. Ikura lawea rârâni muŋga amo ŋinde, ande Koroani Sapâŋa uru itula ŋgua pwataki pa naŋa tu naŋa ma amo luma sakamao ilo, aku ma asânda malia kie-kie.
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Ambo taitu naŋa iloŋgu ŋalae ŋana warakâŋgu tiniŋgu kala apasilikana warakâŋgu, ande tia. Ŋine nde kelekele kaa nâ. Naŋa iloŋgu ndo tu apono muli sondo pa nzâla ndia Maro Ŋalae Yesu ipatea pana, aku iloŋgu ndo tu aveta wurâta i muŋga ilana ŋinde lee marumbu ndo lâ. Ŋinde nde wurâta ŋana atula pâri ara ŋana Maro Kindeni ne wisi-wisi kâ.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 Naŋa muŋga amo ŋginimi, aku uru atula Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ pwataki pami. Andeta kala ŋine naŋa asama tu miki rârâni ma kamora naŋa naoŋgu kilo, ande tia.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 Mine kala ŋine apaimi tu ambo tamâta toŋge lâ ŋginimi kalo tawana tia, kala Maro Kindeni ma muli izavaru i, ande naneŋgu soki tia.
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 Naneŋgu ŋgua ŋine nde duvi mine; muŋga, naŋa aruru ŋana atula Maro Kindeni ne ilo-kalo rârâni pami, ande tia.
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 Miki kapakatona warakami sondo ndo, aku kakatonanzi lama ŋgu sondo tona, ŋgu ŋinde Koroani Sapâŋa muŋga ipatea pami ŋana kamo nenzi katonâŋa. Mao nâ, miki kamo Maro Kindeni ne ŋgu nenzi katonâŋa tamâta, aku i tamwata Natu muŋga ipaliŋi see ŋana ikainzi piti lâ kondoma ilo.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Naŋa asama tu muli, lâ zo ŋinde apilemi ku alâ, ande mbwâmbwa saka ma simâ sipâŋga ŋginimi, aku ma sizavarunzi lama pinde.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Aku miki warakami nawalami pinde kala ma simandi siporo ŋgua laŋeŋa kie-kie tona. Kinzi ma silaŋenzi kalo-tawana tamâta, ŋana ma sipono muli panzi.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Mine nde kapakatona warakami sondo, aku kalomi ŋgere ŋana ŋine kâ; ikura mbwera ŋato lâ, ikura kari wa mbo wa, ande naŋa maiŋgu ŋana apaŋo miki taitu-taitu ilomi kalomi kâ, ande tia ndo. Naŋa uru apananami tava matâŋgu sulu.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 Kala ŋine naŋa aomi kamo Maro Kindeni mbalau ilo tava pâri ara ŋinde ŋana i ne wisi-wisi kâ. I ne wisi-wisi ŋinde nde ŋana isuka miki ŋana kamandi kaika kâ, aku ŋinde itula pwataki tu i ma muli iveta vetâŋa ara ndo panzi tamâta ŋinde muŋga ipateanzi tu simo i ne ŋgu.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Naŋa muŋga iloŋgu yosi ŋana tamâta toŋge ne mbaliŋa wa lalava wa, ande tia.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Miki warakami kasama tu naŋa warakâŋgu mbauŋgu akai wurâta ku apavila warakâŋgu ŋana kelekele ndia ikeno pana tia ŋinde. Aku naŋa uru avilanzi tamâta ŋinde uru simo kuna tona.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 Naŋa muŋga aveta wurâta kie-kie, aku wurâta ŋinde rârâni itula nzâla pami. Mao nâ, kinda ma taveta wurâta kaika mine nâ ŋana tavilanzi tamâta kâ, kinzi ŋinde sikura ŋana sipavila warakanzi tia. Ara ŋana kinda ma kalonda ŋgere sondo ŋana ŋgua ŋinde Maro Ŋalae Yesu tamwata muŋga iporo mine tu, ‘Ambo tamâta pinde kelekele silua kinda, ande kinda uru tandeka ŋalae koŋa tia. Taitu nenda ndekâŋa ipâŋga ŋalae tina lâ zo ndia kinda kelekele talanzi tininda pinde.’”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Paulo iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ipare tuku kunzi katonâŋa ŋana ikai noŋa kâ.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Sikai noŋa lâ, ŋineŋga kinzi rârâni sita pâta ku siliko Paulo kaika sinzumwa.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Ŋana tu Paulo muŋga ipainzi tu, “Miki ma kamora naŋa naoŋgu kilo tia”, aku ŋgua ŋinde iveta ilonzi malia ndo. Ŋineŋga sikai Paulo silâ ku sio lâ wâŋga kulu.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.