Atos 20

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ŋgua ne nduŋeŋani ŋalae ŋinde marumbu lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi kalo-tawana tamâta rârâni tu ma simâ taitu kuku i. Simâ lâ, ku iporo ŋgua pinde ŋana ipu tini kaika panzi kâ, ŋineŋga iporo wisi-ara ne ŋgua panzi ku ipilenzi ilâ pa Masedonia tâno.
1 Passado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e os encorajou. Então se despediu e partiu para a Macedônia.
2 Aku iyoka ilâ pa lawea pinde lâ nia ŋinde, iporo ŋgua ŋana ipu tini kaika panzi kalo-tawana tamâta simo ŋinde. Iveta mine lee marumbu lâ, ŋineŋga ilâ ipâŋga Grik tâno.
2 Enquanto estava lá, encorajou os discípulos em todas as cidades por onde passou. Em seguida, desceu à Grécia,
3 Imo Grik tâno ikura nzimona ŋato lâ, ŋineŋga i ilo patea tu ma ikai wâŋga ilâ pa Siria tâno kâ. Andeta pa zo ŋinde kinzi Juda tamâta siporo sipa ŋgua ŋana sipu Paulo pâta imâte kâ. Paulo iloŋo ŋgua ŋinde lâ, aku ilo patea tu ma itaulo ilâ pa Masedonia tâno kilo.
3 onde ficou por três meses. Quando se preparava para navegar de volta à Síria, descobriu que alguns judeus conspiravam contra sua vida e decidiu voltar pela Macedônia.
4 Aku tamâta pinde soka kuku Paulo silâ. Kinzi tamâta ŋinde ŋanzi nde mine: Pirus natu Sopater, i Beria lawea warika; aŋga Aristarkus ku Sekundus rua, kinzi Tesalonaika lawea warakanzi; aŋga Gaius, i Derbe lawea warika; aŋga Timoti; aŋga Tikikus ku Trofimus rua, kinzi Esia tâno warakanzi.
4 Alguns homens viajavam com ele: Sópatro, filho de Pirro, de Bereia; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Kinzi tamâta ŋinde soka simuŋga silâ sindaŋe maka lâ Troas lawea.
5 Eles foram adiante e esperaram por nós em Trôade.
6 Juda nenzi zo sapâŋa ŋana sika puroŋa ne “yisi” tia kâ marumbu lâ, ŋineŋga maka kakai wâŋga toŋge ku kapile Pilipai lawea kalâ. Kalâ lee katoa Troas lawea. Maka kamo Troas ikura kari lima lâ, ŋineŋga kapakâtu kunzi tamâta ŋinde simuŋga sindaŋema. Aku maka kamo Troas laweani ikura kari lima kanaŋo rua kilo.
6 Terminada a Festa dos Pães sem Fermento, embarcamos num navio em Filipos e, cinco dias depois, nos reencontramos em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Maka kamo Troas lawea yo, aku sânda, ŋineŋga kapasau kunzi kalo-tawana tamâta ŋana kaka waiŋa sapâŋa kâ. Aku Paulo imandi iporo ŋgua panzi, ŋana tu wurita kilo i ma ipilenzi ku ilâ. Mine kala imandi iporo ŋgua ŋalae ilâ ilâ lee mbo ŋgini-ŋgini.
7 No primeiro dia da semana, nos reunimos com os irmãos de lá para o partir do pão. Paulo começou a falar ao povo e, como pretendia embarcar no dia seguinte, continuou até a meia-noite.
8 Sinâla rârâ nde ipane nia lâ luma ilo kisiŋa pwataki ikeno âta maka kapasau ŋinde.
8 A sala no andar superior onde estávamos reunidos era iluminada por muitas lamparinas.
9 Aku tamâta limoa toŋge, i ŋa mine Yutikus, ande isaŋona nzâmba ne nzâla mota. Paulo nde iporo ŋgua luandondo, aku Yutikus mata tutu ŋana ikeno kâ. Ŋineŋga ikeno utu lâ, aku pata iyoka pa âta indue ilâ ipu tâno. Kinzi sipalilu sindue ku sikai kâki, andeta imâte lâ.
9 O discurso de Paulo se estendeu por horas, e um jovem chamado Êutico, que estava sentado no parapeito da janela, ficou muito sonolento. Por fim, adormeceu profundamente, caiu de uma altura de três andares e morreu.
10 Aku Paulo nde iyoka indue, ŋineŋga isoŋga ilâ ikeno tamâta limoa kulu ku iliko kaika. Ŋineŋga Paulo ipainzi tamâta tu, “Miki wisimi motu ndimo! I via nâ imo ŋai.”
10 Paulo desceu, inclinou-se sobre o jovem e o abraçou. “Não se desesperem”, disse ele. “O rapaz está vivo!”
11 Paulo ikâki kilo ku ipwataki puroŋa ika lâ, ŋineŋga iporo ŋgua panzi kilo lee mbwale pwataki, aku kari ikâki. Ŋineŋga ipilenzi ku ilâ.
11 Então todos subiram novamente, partiram o pão e comeram juntos. Paulo continuou a lhes falar até o amanhecer e depois partiu.
12 Aŋga tamâta limoa ŋinde nde imo via nâ. Kinzi tamâta simora mine ku wisinzi ara nâ sikai silâ.
12 Enquanto isso, o jovem foi levado para casa vivo, e todos sentiram grande alívio.
13 Maka kakai wâŋga kamuŋga kalâ katoa Asos lawea. Maka katu kapakâtu kuku Paulo lâ Asos ku kakai i tona lâ wâŋga kulu. I tamwata muŋgani ipatea nzâla mine lâ, ŋana tu i ilo tu ma iyoka nzâla nâ ilâ ipâŋga Asos.
13 Paulo foi por terra até Assôs, onde havia definido que devíamos esperar por ele, enquanto nós fomos de navio.
14 Paulo nde imâ isânda kuluma lâ Asos lawea, ŋineŋga kakai lâ wâŋga kulu ku kakâwa kalâ pa Mitilini lawea.
14 Encontrou-se conosco em Assôs e navegamos juntos até Mitilene.
15 Maka kalâ lee katoa Mitilini lawea lâ, aku wurita kilo kapile lawea ŋinde ku kalâ lee kapâŋga Kaios sia tini laiti. Aku wurita kilo, ŋineŋga kambwaliu kalâ lee kapâŋga Samos sia. Aku mbwale kilo, ŋineŋga wâŋga ikaima kilo ku kalâ pa Miletus lawea.
15 No dia seguinte, passamos em frente à ilha de Quios. No outro dia, atravessamos para a ilha de Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Paulo muŋga ilo patea tu ma ipole Efesus lawea ku ilâ. I tini pwâka tu ma imo soŋgo lâ Esia tâno. Ipasusu nâ, ŋana tu Juda nenzi kumbwa Pentikos nde imâ ipâŋga laiti lâ, aku i ilo tu ma imora zo sapâŋa ŋinde lâ Jerusalem lawea tâ.
16 Paulo havia decidido não aportar em Éfeso, pois não queria passar mais tempo na província da Ásia. Tinha pressa de chegar a Jerusalém, se possível, para a Festa de Pentecostes.
17 Maka katoa Miletus lawea lâ, ŋineŋga Paulo ipasupwa ilâ panzi kalo-tawana tamâta simo Efesus lawea. I ilo tu kinzi katonâŋa ma sindue simâ kuku.
17 Por isso, em Mileto, mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso.
18 Kinzi katonâŋa nde simâ sipâŋga lâ, ŋineŋga Paulo ipainzi tu, “Miki warakami kasama lâ ŋana vetâŋa rârâni naŋa muŋga aveta, lâ zo muŋgâŋa ŋinde apâŋga lâ Esia tâno, aku imâ lee ikura zo rârâni naŋa amo kumi.
18 Quando chegaram, ele lhes disse: “Vocês sabem que, desde o dia em que pisei na província da Ásia até agora,
19 Miki kamora wa kasama tu zo pinde kinzi Juda tamâta sipa ŋgua kaika tu ma sizavaru naŋa, aku uru amo tava iloŋgu malia ŋana nenzi ŋgua pâŋa ŋinde kâ. Taitu naŋa atawa warakâŋgu ŋâŋgu ndue, aku aveta wurâta pa Maro Ŋalae nâ tava matâŋgu sulu.
19 fiz o trabalho do Senhor humildemente e com muitas lágrimas. Suportei as provações decorrentes das intrigas dos judeus
20 Miki kasama tu naŋa aruru ŋana ŋinde kâ, ande tia. Naŋa uru apananami wa atula ŋgua ŋana avilami kâ. Naŋa aveta mine lâ tamâta naonzi lâ pasauŋa nia, aku aveta mine nâ lâ warakami nemi luma luma tava.
20 e jamais deixei de dizer a vocês o que precisavam ouvir, seja publicamente, seja em seus lares.
21 Ikura zo zo, naŋa uru aporo kaika atula ŋgua pwataki panzi Juda tamâta wa Grik tamâta wa. Naŋa uru atula Maro Ŋalae ne nzâla panzi tu ma sipalele ilonzi kalonzi ilâ pa Maro Kindeni, aku ma kalonzi tawana nenda Maro Ŋalae Yesu.
21 Anunciei uma única mensagem tanto para judeus como para gregos: é necessário que se arrependam, se voltem para Deus e tenham fé em nosso Senhor Jesus.
22 Miki kaloŋo ŋga. Kala ŋine Koroani Sapâŋa isowe iloŋgu kaloŋgu kaika lâ ŋana naŋa ma alâ pa Jerusalem lawea kâ. Mâsi mana ma ipâŋga pana lâ Jerusalem, ande ŋine azizâla ŋana.
22 “Agora, impelido pelo Espírito, vou a Jerusalém. Não sei o que me espera ali,
23 Kelekele taitu nâ, ande naŋa asama lâ. Ikura lawea rârâni muŋga amo ŋinde, ande Koroani Sapâŋa uru itula ŋgua pwataki pa naŋa tu naŋa ma amo luma sakamao ilo, aku ma asânda malia kie-kie.
23 senão que o Espírito Santo me diz, em todas as cidades, que tenho pela frente prisão e sofrimento.
24 Ambo taitu naŋa iloŋgu ŋalae ŋana warakâŋgu tiniŋgu kala apasilikana warakâŋgu, ande tia. Ŋine nde kelekele kaa nâ. Naŋa iloŋgu ndo tu apono muli sondo pa nzâla ndia Maro Ŋalae Yesu ipatea pana, aku iloŋgu ndo tu aveta wurâta i muŋga ilana ŋinde lee marumbu ndo lâ. Ŋinde nde wurâta ŋana atula pâri ara ŋana Maro Kindeni ne wisi-wisi kâ.
24 Mas minha vida não vale coisa alguma para mim, a menos que eu a use para completar minha carreira e a missão que me foi confiada pelo Senhor Jesus: dar testemunho das boas-novas da graça de Deus.
25 Naŋa muŋga amo ŋginimi, aku uru atula Maro Kindeni ne mâsi ŋana ikai maro panzi tamâta kâ pwataki pami. Andeta kala ŋine naŋa asama tu miki rârâni ma kamora naŋa naoŋgu kilo, ande tia.
25 “Agora sei que nenhum de vocês, a quem anunciei o reino, me verá outra vez.
26 Mine kala ŋine apaimi tu ambo tamâta toŋge lâ ŋginimi kalo tawana tia, kala Maro Kindeni ma muli izavaru i, ande naneŋgu soki tia.
26 Por isso, declaro hoje que, se alguém se perder, não será por minha culpa,
27 Naneŋgu ŋgua ŋine nde duvi mine; muŋga, naŋa aruru ŋana atula Maro Kindeni ne ilo-kalo rârâni pami, ande tia.
27 pois não deixei de anunciar tudo que Deus quer que vocês saibam.
28 Miki kapakatona warakami sondo ndo, aku kakatonanzi lama ŋgu sondo tona, ŋgu ŋinde Koroani Sapâŋa muŋga ipatea pami ŋana kamo nenzi katonâŋa. Mao nâ, miki kamo Maro Kindeni ne ŋgu nenzi katonâŋa tamâta, aku i tamwata Natu muŋga ipaliŋi see ŋana ikainzi piti lâ kondoma ilo.
28 “Portanto, cuidem de si mesmos e do rebanho sobre o qual o Espírito Santo os colocou como bispos, a fim de pastorearem sua igreja, comprada com seu próprio sangue.
29 Naŋa asama tu muli, lâ zo ŋinde apilemi ku alâ, ande mbwâmbwa saka ma simâ sipâŋga ŋginimi, aku ma sizavarunzi lama pinde.
29 Sei que depois de minha partida surgirão em seu meio falsos mestres, lobos ferozes que não pouparão o rebanho.
30 Aku miki warakami nawalami pinde kala ma simandi siporo ŋgua laŋeŋa kie-kie tona. Kinzi ma silaŋenzi kalo-tawana tamâta, ŋana ma sipono muli panzi.
30 Até mesmo entre vocês se levantarão homens que distorcerão a verdade a fim de conquistar seguidores.
31 Mine nde kapakatona warakami sondo, aku kalomi ŋgere ŋana ŋine kâ; ikura mbwera ŋato lâ, ikura kari wa mbo wa, ande naŋa maiŋgu ŋana apaŋo miki taitu-taitu ilomi kalomi kâ, ande tia ndo. Naŋa uru apananami tava matâŋgu sulu.
31 Portanto, vigiem! Lembrem-se dos três anos que estive com vocês, de como dia e noite nunca deixei de aconselhar com lágrimas cada um de vocês.
32 Kala ŋine naŋa aomi kamo Maro Kindeni mbalau ilo tava pâri ara ŋinde ŋana i ne wisi-wisi kâ. I ne wisi-wisi ŋinde nde ŋana isuka miki ŋana kamandi kaika kâ, aku ŋinde itula pwataki tu i ma muli iveta vetâŋa ara ndo panzi tamâta ŋinde muŋga ipateanzi tu simo i ne ŋgu.
32 “E, agora, eu os entrego a Deus e à mensagem de sua graça que pode edificá-los e dar-lhes uma herança junto com todos que ele separou para si.
33 Naŋa muŋga iloŋgu yosi ŋana tamâta toŋge ne mbaliŋa wa lalava wa, ande tia.
33 “Jamais cobicei a prata, o ouro ou as roupas de alguém.
34 Miki warakami kasama tu naŋa warakâŋgu mbauŋgu akai wurâta ku apavila warakâŋgu ŋana kelekele ndia ikeno pana tia ŋinde. Aku naŋa uru avilanzi tamâta ŋinde uru simo kuna tona.
34 Vocês sabem que estas minhas mãos trabalharam para prover as minhas necessidades e as dos que estavam comigo.
35 Naŋa muŋga aveta wurâta kie-kie, aku wurâta ŋinde rârâni itula nzâla pami. Mao nâ, kinda ma taveta wurâta kaika mine nâ ŋana tavilanzi tamâta kâ, kinzi ŋinde sikura ŋana sipavila warakanzi tia. Ara ŋana kinda ma kalonda ŋgere sondo ŋana ŋgua ŋinde Maro Ŋalae Yesu tamwata muŋga iporo mine tu, ‘Ambo tamâta pinde kelekele silua kinda, ande kinda uru tandeka ŋalae koŋa tia. Taitu nenda ndekâŋa ipâŋga ŋalae tina lâ zo ndia kinda kelekele talanzi tininda pinde.’”
35 Fui exemplo constante de como podemos, com trabalho árduo, ajudar os necessitados, lembrando as palavras do Senhor Jesus: ‘Há bênção maior em dar que em receber’”.
36 Paulo iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ipare tuku kunzi katonâŋa ŋana ikai noŋa kâ.
36 Quando Paulo terminou de falar, ajoelhou-se e orou com eles.
37 Sikai noŋa lâ, ŋineŋga kinzi rârâni sita pâta ku siliko Paulo kaika sinzumwa.
37 Todos choraram muito enquanto se despediam dele com abraços e beijos.
38 Ŋana tu Paulo muŋga ipainzi tu, “Miki ma kamora naŋa naoŋgu kilo tia”, aku ŋgua ŋinde iveta ilonzi malia ndo. Ŋineŋga sikai Paulo silâ ku sio lâ wâŋga kulu.
38 O que mais os entristeceu foi ele ter dito que nunca mais o veriam. Então eles o acompanharam até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.