Atos 13

MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Kinzi kalo-tawana tamâta lâ Antiok lawea nenzi ŋgua-tulâŋa tamâta wa pananâŋa wa simo, kinzi ŋanzi mine: Banabas; aŋga Simeon, i ŋa toŋge Naisa (ŋoa ŋine nde duvi mine tu “Tini Mâmâŋga”); aŋga Lusius, i Sairini tamwata; aŋga Maneyen, i muŋga imo kuku koipu ŋalae Herot nuwala; aŋga Saulo.
1 Entre os profetas e mestres da igreja de Antioquia da Síria estavam Barnabé e Simeão, chamado Negro, Lúcio de Cirene, Manaém, que tinha sido criado com o rei Herodes Antipas, e Saulo.
2 Aku zo toŋge, kinzi Antiok ŋgu situ kaika ŋana kâpwa kâ, kala simo siwâŋgi wa sikai noŋa pa Maro Ŋalae. Ŋineŋga Koroani Sapâŋa iveta kalo-ŋgere panzi ku ipainzi mine tu, “Naŋa apateanzi Banabas ku Saulo rua tu ma siveta wurâta toŋge. Miki ma kaonzi yâti ŋana siveta wurâta ŋinde.”
2 Certo dia, enquanto adoravam o Senhor e jejuavam, o Espírito Santo disse: “Separem Barnabé e Saulo para realizarem o trabalho para o qual os chamei”.
3 Mine kala sika tia, ku simo sikai noŋa lee marumbu lâ, ŋineŋga sio mbaunzi kâki lâ kinzi rua kulunzi ku situ nzâmbe panzi, aku sionzi rua silâ.
3 Então, depois de mais jejuns e orações, impuseram as mãos sobre eles e os enviaram em sua missão.
4 Koroani Sapâŋa isupwanzi rua silâ, aku sindue silâ pa Selusia lawea kâ. Sipâŋga Selusia lâ, ŋineŋga sikâki wâŋga toŋge kulu aku wâŋga ikainzi silâ pa Saiprus sia kâ.
4 Enviados pelo Espírito Santo, eles desceram ao porto de Selêucia, de onde navegaram para a ilha de Chipre.
5 Kinzi silâ lee sitoa Salamis lawea, ŋineŋga situla Maro Kindeni kawa ŋgua panzi tamâta ikura Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ rârâni ikeno sia ŋinde. Aku Yoane Malaka nde imo kunzi isukanzi rua ŋana nenzi wurâta kâ.
5 Ali, na cidade de Salamina, foram às sinagogas judaicas e pregaram a palavra de Deus. João Marcos os acompanhava como assistente.
6 Aku soka mine lee sikura nia ndoni pa Saiprus sia lâ, ŋineŋga silâ sipâŋga Pafos lawea. Aku lâ lawea ŋinde sisânda Juda tamâta toŋge kulu, i ŋa mine Ba-Jisas, aŋga lâ Grik ŋgua i ŋa toŋge tu Elimas. I tamâta ŋana iveta nzâmbe sakamao kâ, aku uru itula ŋgua laŋeŋa nâ panzi Juda tamâta.
6 Viajaram por toda a ilha até que, por fim, chegaram a Pafos, onde encontraram um feiticeiro judeu, um falso profeta chamado Barjesus.
7 I uru ikai wurâta pa koipu toŋge, i ŋa mine Sesias Polas. Koipu ŋinde ne ilo-kalo nde ara nâ; mine kala ipasupwa ilâ panzi Banabas ku Saulo rua tu ma simâ, ŋana tu i ilo tu iloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua.
7 Ele acompanhava o governador Sérgio Paulo, um homem inteligente que convidou Barnabé e Saulo para visitá-lo, pois desejava ouvir a palavra de Deus.
8 Andeta Elimas, ina tamâta tini kikie ŋinde, ande ikai wurâta ŋana itoto rua nenzi ŋgua. Itu ma ilele koipu ilo kalo, ŋana ma ipile ne kalo-tawana kâ.
8 Mas Elimas, o feiticeiro (esse é o significado de seu nome), opôs-se a eles, na tentativa de impedir que o governador viesse a crer.
9 Andeta Koroani Sapâŋa nde ipipi lâ Saulo ilo (sipatu i ŋa wasaseki tu Paulo). Mine kala Paulo mata ilea kaika papa Elimas ku ipai tu,
9 Cheio do Espírito Santo, Saulo, também conhecido como Paulo, encarou Elimas nos olhos
10 “Noko Sadana natu! Noko kumo pwai kazâŋa pa vetâŋa arara rârâni! Mâsi laŋeŋa wa mâsi potomule ndoni nde ipipi lâ noko ilo! Noko uru kuyaula Maro Ŋalae ne nzâla sondo rârâni! Tiambo noko tini pwâka tu kupile mâsi ŋine, a?
10 e disse: “Filho do diabo, cheio de toda espécie de engano e maldade e inimigo de tudo que é certo! Quando deixará de distorcer os caminhos retos do Senhor?
11 Ayo, ŋineŋga kuloŋo! Kala ŋine Maro Ŋalae ma mbalau nâ ipuno, aku noko mata ma ŋaŋa lâ. Kala ŋine noko ma pwura tu kumora kari tia, aku ma kumo mine ikura zo pinde.”
11 Preste atenção, pois o Senhor colocou a mão sobre você para castigá-lo, e você ficará cego, sem conseguir ver a luz do sol por algum tempo”. No mesmo instante, neblina e escuridão cobriram-lhe os olhos e ele começou a tatear, suplicando que alguém o tomasse pela mão e o guiasse.
12 Aŋga koipu ŋinde nde imora mâsi kaika ŋine, kala i kalo tawana Maro Kindeni. I wisi motu ŋana Maro Ŋalae ne ŋgua kinzi situla papa ŋinde.
12 Quando o governador viu o que havia acontecido, creu, muito admirado com o ensino a respeito do Senhor.
13 Paulo ikainzi ne tamâta ku sipile Pafos lawea soka silâ, ŋineŋga sikai wâŋga toŋge simbwaliu silâ pa Perga lawea kâ, lâ Pamfilia tâno. Sitoa lâ ŋinde, ŋineŋga Yoane Malaka ipilenzi ku itaulo ilâ pa Jerusalem kilo.
13 Paulo e seus companheiros saíram de Pafos num navio e foram à Panfília, onde aportaram em Perge. Ali, João Marcos os deixou e voltou para Jerusalém.
14 Ŋineŋga sipile Perga, ku soka nzâla silâ sipâŋga Antiok lawea ikeno Pisidia tâno. Aku lâ Juda nenzi pwareâŋa ne zo sapâŋa, ande soka silâ Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo, ku lambunzi ndue sisaŋona.
14 Paulo e Barnabé prosseguiram para o interior, até Antioquia da Pisídia. No sábado, foram à sinagoga.
15 Ŋineŋga katonâŋa tamâta ŋana pasauŋa ne luma kâ nde sipono Mose ne tukuŋa tava ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua panzi ŋgu. Sipono marumbu lâ, ŋineŋga sipasupwa imâ panzi Paulo tavanzi tamâta uru simo kuku ŋinde tu simandi. Aku sipainzi tu, “Nima-nambwe, ambo nemi ŋgua tâ keno ŋana kapu tini kaika panzi tamâta kâ, ande ara, ŋine nâ katula pama.”
15 Depois da leitura dos livros da lei e dos profetas, os chefes da sinagoga lhes mandaram um recado: “Irmãos, se vocês têm uma palavra de encorajamento para o povo, podem falar”.
16 Ŋineŋga Paulo imandi, mbau kâki, ku iporo tu, “Miki Isrel tamâta aŋga miki tamâta lâ ŋgu pinde uru kawâŋgi pa Maro Kindeni, kaloŋo ŋga.
16 Então Paulo ficou em pé, levantou a mão para pedir silêncio e começou a falar: “Homens de Israel e gentios tementes a Deus, ouçam-me!
17 Muŋgani Isrel nenzi Maro Kindeni ipateanzi timbunda pa i tamwata. Aku lâ zo ŋinde kinzi simo lombo nâ lâ Isip tâno, ande ivetanzi sipâŋga kambwaŋenzi walo. Aku simo lee ku muli, ŋineŋga Maro Kindeni imandi tava tamwata ne kaika ŋalae ku ikainzi sipile Isip ku siyâti silâ.
17 “O Deus desta nação de Israel escolheu nossos antepassados e fez que se multiplicassem e se fortalecessem durante o tempo em que ficaram no Egito. Então, com braço poderoso, ele os tirou da escravidão.
18 Kinzi simo nia bilimu ikura mbwera tamâta rua lâ, aku Maro Kindeni ikatonanzi ikura mbwera ŋinde ndoni.
18 Ele suportou seu comportamento durante os quarenta anos em que andaram sem rumo pelo deserto.
19 Ŋineŋga sipâŋga Kenan tâno, ande Maro Kindeni izavarunzi tamâta ŋgu lima kanaŋo rua, aku ikai nenzi tâno saŋenzi ku ilanzi Isrel, itogo tamâta uru kelekele ilanzi natu mine.
19 Destruiu sete nações em Canaã e deu seu território a Israel como herança.
20 Vetâŋa ŋinde rârâni ande ikura mbwera tamâta ŋalae ŋapa kanaŋo tamâta rua kanaŋo saŋao (450) mine. Aku muli, ŋineŋga Maro Kindeni ipateanzi tamâta pinde tu ma sikai katonâŋa panzi Isrel ŋgu. Aku simo mine lee ikura ŋgua-tulâŋa tamâta Samyuel ne zo.
20 Tudo isso levou cerca de quatrocentos e cinquenta anos. “Depois, Deus lhes deu juízes para governá-los até o tempo do profeta Samuel.
21 Ŋineŋga Isrel ŋgu ilonzi tu tamâta toŋge ma ipâŋga imo koipu ŋalae panzi. Mine kala Maro Kindeni isâu pa Saulo tu ma ikai poe panzi kâ. Saulo nde Kis natu, lâ Benjamin ne vâsa ŋgu. Aku Saulo ikai koipu ikura mbwera tamâta rua lâ.
21 Então o povo pediu um rei, e ele lhes deu Saul, filho de Quis, homem da tribo de Benjamim, e ele reinou por quarenta anos.
22 Saulo ne zo marumbu lâ, ŋineŋga Maro Kindeni isoki Saulo aku io Daviti ikai koipu panzi. Maro Kindeni iporo ŋgua ŋana Daviti kâ mine tu,
22 Mas Deus removeu Saul e colocou em seu lugar Davi, a respeito de quem Deus disse: ‘Davi, filho de Jessé, é um homem segundo o meu coração; fará tudo que for da minha vontade’.
23 Aku Maro Kindeni muŋga ipa ŋgua tu ma io Isrel nenzi Yautâŋa Tamwata Yesu imâ ipâŋga lâ Daviti ne vâsa ŋgu, kala ipâŋga ikura ŋgua pâŋa mine.
23 “E Jesus, um dos descendentes de Davi, é o salvador que Deus concedeu a Israel, conforme sua promessa!
24 Yesu imâ ipâŋga lâ, andeta ipatua lâ tamâta naonzi tia yo. Ande lâ zo ŋinde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata itula ŋgua panzi Isrel ŋgu tu ma sipalele ilonzi kalonzi ku sikai lââ-liliŋa.
24 Antes da vinda de Jesus, João Batista anunciou que todo o povo de Israel precisava se arrepender e ser batizado.
25 Aku zo imâ ipâŋga laiti lâ ŋana Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne wurâta ma marumbu kâ. Mine nde ikasoŋanzi Isrel ŋgu tu, ‘Miki katu naŋa nde ea, a? Naŋa ŋandai tamâta miki uru kao tinimi papa ŋinde ŋga. Andeta kaloŋo ŋga! Tamâtani ndaina iyoka naŋa muliŋgu mwaŋga imâ. Naŋa nde tamâta kaa nâ, aku naneŋgu ara ikeno ŋana ayaute i kie kâmba ne wâlo piti, ande tia.’
25 Quando João estava concluindo seu trabalho, perguntou: ‘Vocês pensam que eu sou o Cristo? Não sou! Mas ele vem em breve, e não sou digno sequer de desamarrar as correias de suas sandálias’.
26 Niŋgu-nambwe wukale, miki tamâta lâ Abraham ne vâsa ŋgu wa miki tamâta pa ŋgu pinde uru kamege ŋana Maro Kindeni kâ wa, miki kaloŋo ŋga. Maro Kindeni itula ŋgua pwataki pa kinda lâ ŋana i ne mâsi ŋana ikainzi tamâta piti lâ kondoma ilo.
26 “Irmãos, vocês que são filhos de Abraão e também vocês gentios tementes a Deus, esta mensagem de salvação foi enviada a nós.
27 Kinzi tamâta simo Jerusalem sitavanzi nenzi katonâŋa ŋandai sisama Yesu kilala sondo ŋga, kala sio i lâ ŋgua nia. Andeta nenzi vetâŋa ndainani iveta ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua ipâŋga kanaŋo, ŋguani ŋinde kinda uru tapono ikura pwareâŋa ne zo sapâŋa ndoni.
27 O povo de Jerusalém e seus líderes não reconheceram que Jesus era aquele a respeito de quem os profetas haviam falado. Em vez disso, eles o condenaram e, ao fazê-lo, cumpriram as palavras dos profetas, que são lidas todos os sábados.
28 Kinzi ŋandai sisânda Yesu ne vetâŋa soki toŋge ikura ŋana sipu pâta imâte ŋga, andeta sino Pilata tu ma ipu Yesu pâta imâte.
28 Não encontraram motivo legal para executá-lo, mas, ainda assim, pediram a Pilatos que o matasse.
29 Mao nâ, siveta vetâŋa rârâni pa Yesu ikura muŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta siŋgere ŋgua tu ma siveta mine. Ŋineŋga sikai Yesu karae piti lâ kâi popole tini, ku sio lâ kuru toŋge ilo.
29 “Depois de cumprirem tudo que as profecias diziam a respeito dele, eles o tiraram da cruz e o colocaram num túmulo,
30 Andeta ŋineŋga Maro Kindeni ipaŋo i lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo,
30 mas Deus o ressuscitou dos mortos.
31 aku ikura zo rârâ ipatua panzi tamâta ŋinde muŋga sipile Galilaya tâno ku sikâki silâ pa Jerusalem lawea kuku i. Kala ŋine kinzi tamâtani ndaina kala sikai i parina situla panzi nenda Juda ŋgu.
31 E, por muitos dias, ele apareceu àqueles que o tinham acompanhado da Galileia para Jerusalém. Agora eles são suas testemunhas diante do povo.
32 Ŋine maka katula pâri ara pami mine; vetâŋa ŋinde muŋga Maro Kindeni ipa ŋgua kunzi timbunda tu ma iveta,
32 “Estamos aqui para trazer a vocês esta boa-nova. A promessa foi feita a nossos antepassados,
33 ande kala ŋine iveta vetâŋani ndaina pa nenzi vâsa kinda lâ. Mao nâ, ipaŋo Yesu imandi imo via kilo, kala ŋgua pâŋa ŋinde ipâŋga kanaŋo lâ. Ŋinde iyoke ŋgua pinde ikeno wâŋgiŋa paneâŋa kâ ne keri rua mine tu,
33 e agora Deus a cumpriu para nós, os descendentes deles, ao ressuscitar Jesus. É isto que o segundo salmo diz a respeito dele: ‘Você é meu Filho; hoje eu o gerei’.
34 Maro Kindeni ipaŋo Yesu lâ mateŋa nianzi imo via kilo, aku i ma ikura tu imâte itaulo kilo pa mateŋa nianzi ku isâmbu, ande tia ndo. Ŋinde ipâŋga nia yo lâ Maro Kindeni kawa ŋgua pinde ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa siŋgere lâ pepa tini mine tu,
34 Pois Deus havia prometido ressuscitá-lo dos mortos, para que jamais apodrecesse no túmulo. Ele disse: ‘Eu lhes darei as bênçãos sagradas que prometi a Davi’.
35 Aku mine nâ, Daviti kala iŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana Kirisi kâ mine tu,
35 Em outro salmo, ele explicou de modo mais direto: ‘Não permitirás que o teu Santo apodreça no túmulo’.
36 Kinda tasama tu Daviti nde ipaveta kuku Maro Kindeni ne pateâŋa lâ i tamwata ne zo ŋinde. Imo mine lee ku muli, ŋineŋga Daviti imâte lâ kala sikea i karae ilâ kunzi i timbu wukale, aku isâmbu lâ mateŋa nianzi.
36 Não se trata de uma referência a Davi, porque, depois que Davi fez a vontade de Deus em sua geração, morreu e foi sepultado com seus antepassados, e seu corpo apodreceu.
37 Aŋga Yesu, ina tamâta ŋinde Maro Kindeni ipaŋo lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo, ande isâmbu tia.
37 É uma referência a outra pessoa, a alguém a quem Deus ressuscitou e cujo corpo não apodreceu.
38 Niŋgu-nambwe wukale, mine nde naŋa iloŋgu tu miki ma kaloŋo ku kasama ŋine sondo: Yesu ikura ŋana izavaru nemi kiesaka piti lâ tinimi.
38 “Ouçam, irmãos! Estamos aqui para proclamar que, por meio de Jesus, há perdão para os pecados.
39 Mao nâ, tamâta ea kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Yesu, ande i ma izavaru nenzi kiesaka piti lâ tininzi ku ivetanzi sipâŋga mbâra-mbâra ndo lâ Maro Kindeni nao. Andeta Mose ne ŋgua tukuŋa ikura tu iveta mine, ande tia.
39 Todo o que nele crê é declarado justo diante de Deus, algo que a lei de Moisés jamais pôde fazer.
40 Mine nde kapakatona sondo ŋga! Tia ma mâsi toŋge imâ pami, ikura Maro Kindeni ne ŋgua kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere lâ pepa tini mine tu,
40 Por isso, tomem cuidado para que não se apliquem a vocês as palavras dos profetas:
41 ‘Miki tamâta ŋana kaporo ŋgua pavaligiŋa kâ, naŋa apaimi tu matami kalea pa mâsi naveta ŋine, ku ilomi ikai wurâta rârâ ŋana, ŋineŋga kamâte! Ŋana tu naŋa ma aveta mâsi kaika toŋge lâ naomi. Ambo tamâta toŋge ma itapâri pami ŋana mâsi ŋinde kâ, ande miki ma kalomi tawana i ne ŋgua tia ndo.’”
41 ‘Olhem, zombadores; fiquem admirados e morram! Pois faço algo em seus dias, algo em que vocês não acreditariam mesmo que lhes contassem’”.
42 Paulo iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ikai Banabas ku kinzi rua siyâti silâ pa nia yo. Ande kinzi tamâta sino panzi tu lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa muli, ande ma sitaulo simâ kilo ku ma situla ŋgua pinde kilo panzi.
42 Quando Paulo e Barnabé estavam saindo da sinagoga, o povo pediu que voltassem a falar dessas coisas na semana seguinte.
43 Ŋineŋga ŋgu ŋinde sipile luma ŋana pasauŋa kâ aku siyâti, aŋga Juda tamâta pinde sitavanzi tamâta lâ ŋgu pinde nde soka Paulo ku Banabas rua mulinzi. Aku kinzi rua sipainzi tu, “Maro Kindeni ne wisi-wisi nde ikeno pami. Mine nde ara ŋana miki ma kapaveta kuku i ne vetâŋa sondo rârâni ikura zo zo.”
43 Muitos judeus e gentios devotos convertidos ao judaísmo seguiram Paulo e Barnabé, que insistiam com eles para que continuassem a confiar na graça de Deus.
44 Aku sânda taitu ilâ lâ, ŋineŋga pwareâŋa ne zo sapâŋa ipâŋga kilo. Aku tamâta ŋgu ŋalae tina lâ lawea ŋinde nde simâ sipasau lâ, simo taitu ŋana siloŋo Maro Ŋalae ne ŋgua kâ.
44 No sábado seguinte, quase toda a cidade compareceu para ouvir a palavra do Senhor.
45 Andeta kinzi Juda tamâta simoranzi ŋgu ŋalae silâ taitu, kala sipadâda ŋananzi Paulo ku Banabas rua. Mine kala sikai wurâta ŋana sitawa Paulo ne ŋgua ndue. Aku siporo ŋgua pavaligiŋa papa tona.
45 Quando alguns dos judeus viram as multidões, ficaram com inveja, de modo que difamaram Paulo e contestavam tudo que ele dizia.
46 Mine nde Paulo ku Banabas rua siporo ŋgua kaika taulo panzi mine tu, “Mao nâ, Maro Kindeni ne pateâŋa ikeno tu maka rua ma katula i kawa ŋgua pa miki Juda ŋgu tu kaloŋo muŋga lâ ŋga. Andeta miki kapu mulimi pa ŋgua ŋinde lâ, aku ŋine itula kilalami pwataki tu miki warakami tinimi pwâka ŋana kamo viami ku kamo nâ. Mine nde kaloŋo ŋga; kala ŋine maka rua ma kapilemi ku ma kalâ panzi tinikoa ŋgu.
46 Então Paulo e Barnabé se pronunciaram corajosamente, dizendo: “Era necessário que pregássemos a palavra de Deus primeiro a vocês, judeus. Mas, uma vez que vocês a rejeitaram e não se consideraram dignos da vida eterna, agora vamos oferecê-la aos gentios.
47 Ŋana tu nanayoni Maro Ŋalae Kindeni iporo ŋgua pa Kirisi, aku ŋgua ŋinde imâ pa maka rua tona. Ŋgua ŋinde nde mine;
47 Pois foi isso que o Senhor nos ordenou quando disse: ‘Fiz de você uma luz para os gentios, para levar a salvação até os lugares mais distantes da terra’”.
48 Kinzi tamâta lâ tinikoa ŋgu nde siloŋo Paulo ne ŋgua ŋine, aku ilonzi ara ndo. Ilonzi ndeka nâ ŋana siloŋo Maro Ŋalae ne ŋgua. Aku tamâta ŋinde muŋga Maro Kindeni ipateanzi tu ma sikai via mao ŋana simo vianzi ku simo nâ, ande kinzi ŋinde rârâni kalonzi tawana Yesu.
48 Quando ouviram isso, os gentios se alegraram e agradeceram ao Senhor por essa mensagem, e todos que haviam sido escolhidos para a vida eterna creram.
49 Aku Maro Ŋalae kawa ŋgua ilâ isala nia ŋinde ndoni.
49 Assim, a palavra do Senhor se espalhou por toda aquela região.
50 Andeta kinzi Juda tamâta siporo sisowe taine mbaliŋa warakanzi pinde ilonzi, kinzi ŋinde uru simege ŋana Maro Kindeni kâ. Aku sisowe lawea ŋinde ne tamâta ŋalaŋala ilonzi tona. Mine kala tamâta ŋinde simandi ŋana siyaulanzi Paulo ku Banabas rua, aku siŋaranzi rua ŋana nenzi lawea kâ.
50 Então os judeus, instigando as mulheres religiosas influentes e as autoridades da cidade, provocaram uma multidão contra Paulo e Barnabé e os expulsaram dali.
51 Mine kala kinzi rua sipamasi kenzi tâno gawura piti, ŋana itula tamâta ŋinde nenzi vetâŋa ŋinde kilala pwataki tu sakamao. Siveta mâsi ŋine lâ, ŋineŋga soka silâ pa Aikoniam lawea.
51 Eles, porém, sacudiram o pó dos pés em sinal de reprovação e foram à cidade de Icônio.
52 Aku kinzi kalo-tawana tamâta lâ Antiok lawea sindeka pâta kanaŋo, aku Koroani Sapâŋa ipipi lâ ilonzi.
52 E os discípulos estavam cheios de alegria e do Espírito Santo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.