Atos 13
MARO KINDENI KAWA ŊGUA (XSI) vs ARC
1 Kinzi kalo-tawana tamâta lâ Antiok lawea nenzi ŋgua-tulâŋa tamâta wa pananâŋa wa simo, kinzi ŋanzi mine: Banabas; aŋga Simeon, i ŋa toŋge Naisa (ŋoa ŋine nde duvi mine tu “Tini Mâmâŋga”); aŋga Lusius, i Sairini tamwata; aŋga Maneyen, i muŋga imo kuku koipu ŋalae Herot nuwala; aŋga Saulo.
1 Na igreja que estava em Antioquia havia alguns profetas e doutores, a saber: Barnabé, e Simeão, chamado Níger, e Lúcio, cireneu, e Manaém, que fora criado com Herodes, o tetrarca, e Saulo.
2 Aku zo toŋge, kinzi Antiok ŋgu situ kaika ŋana kâpwa kâ, kala simo siwâŋgi wa sikai noŋa pa Maro Ŋalae. Ŋineŋga Koroani Sapâŋa iveta kalo-ŋgere panzi ku ipainzi mine tu, “Naŋa apateanzi Banabas ku Saulo rua tu ma siveta wurâta toŋge. Miki ma kaonzi yâti ŋana siveta wurâta ŋinde.”
2 E, servindo eles ao Senhor e jejuando, disse o Espírito Santo: Apartai-me a Barnabé e a Saulo para a obra a que os tenho chamado.
3 Mine kala sika tia, ku simo sikai noŋa lee marumbu lâ, ŋineŋga sio mbaunzi kâki lâ kinzi rua kulunzi ku situ nzâmbe panzi, aku sionzi rua silâ.
3 Então, jejuando, e orando, e pondo sobre eles as mãos, os despediram.
4 Koroani Sapâŋa isupwanzi rua silâ, aku sindue silâ pa Selusia lawea kâ. Sipâŋga Selusia lâ, ŋineŋga sikâki wâŋga toŋge kulu aku wâŋga ikainzi silâ pa Saiprus sia kâ.
4 E assim estes, enviados pelo Espírito Santo, desceram a Selêucia e dali navegaram para Chipre.
5 Kinzi silâ lee sitoa Salamis lawea, ŋineŋga situla Maro Kindeni kawa ŋgua panzi tamâta ikura Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ rârâni ikeno sia ŋinde. Aku Yoane Malaka nde imo kunzi isukanzi rua ŋana nenzi wurâta kâ.
5 E, chegados a Salamina, anunciavam a palavra de Deus nas sinagogas dos judeus; e tinham também a João como cooperador.
6 Aku soka mine lee sikura nia ndoni pa Saiprus sia lâ, ŋineŋga silâ sipâŋga Pafos lawea. Aku lâ lawea ŋinde sisânda Juda tamâta toŋge kulu, i ŋa mine Ba-Jisas, aŋga lâ Grik ŋgua i ŋa toŋge tu Elimas. I tamâta ŋana iveta nzâmbe sakamao kâ, aku uru itula ŋgua laŋeŋa nâ panzi Juda tamâta.
6 E, havendo atravessado a ilha até Pafos, acharam um certo judeu, mágico, falso profeta, chamado Barjesus,
7 I uru ikai wurâta pa koipu toŋge, i ŋa mine Sesias Polas. Koipu ŋinde ne ilo-kalo nde ara nâ; mine kala ipasupwa ilâ panzi Banabas ku Saulo rua tu ma simâ, ŋana tu i ilo tu iloŋo Maro Kindeni kawa ŋgua.
7 o qual estava com o procônsul Sérgio Paulo, varão prudente. Este, chamando a si Barnabé e Saulo, procurava muito ouvir a palavra de Deus.
8 Andeta Elimas, ina tamâta tini kikie ŋinde, ande ikai wurâta ŋana itoto rua nenzi ŋgua. Itu ma ilele koipu ilo kalo, ŋana ma ipile ne kalo-tawana kâ.
8 Mas resistia-lhes Elimas, o encantador (porque assim se interpreta o seu nome), procurando apartar da fé o procônsul.
9 Andeta Koroani Sapâŋa nde ipipi lâ Saulo ilo (sipatu i ŋa wasaseki tu Paulo). Mine kala Paulo mata ilea kaika papa Elimas ku ipai tu,
9 Todavia, Saulo, que também se chama Paulo, cheio do Espírito Santo e fixando os olhos nele, disse:
10 “Noko Sadana natu! Noko kumo pwai kazâŋa pa vetâŋa arara rârâni! Mâsi laŋeŋa wa mâsi potomule ndoni nde ipipi lâ noko ilo! Noko uru kuyaula Maro Ŋalae ne nzâla sondo rârâni! Tiambo noko tini pwâka tu kupile mâsi ŋine, a?
10 Ó filho do diabo, cheio de todo o engano e de toda a malícia, inimigo de toda a justiça, não cessarás de perturbar os retos caminhos do Senhor?
11 Ayo, ŋineŋga kuloŋo! Kala ŋine Maro Ŋalae ma mbalau nâ ipuno, aku noko mata ma ŋaŋa lâ. Kala ŋine noko ma pwura tu kumora kari tia, aku ma kumo mine ikura zo pinde.”
11 Eis aí, pois, agora, contra ti a mão do Senhor, e ficarás cego, sem ver o sol por algum tempo. No mesmo instante, a escuridão e as trevas caíram sobre ele, e, andando à roda, buscava a quem o guiasse pela mão.
12 Aŋga koipu ŋinde nde imora mâsi kaika ŋine, kala i kalo tawana Maro Kindeni. I wisi motu ŋana Maro Ŋalae ne ŋgua kinzi situla papa ŋinde.
12 Então, o procônsul, vendo o que havia acontecido, creu, maravilhado da doutrina do Senhor.
13 Paulo ikainzi ne tamâta ku sipile Pafos lawea soka silâ, ŋineŋga sikai wâŋga toŋge simbwaliu silâ pa Perga lawea kâ, lâ Pamfilia tâno. Sitoa lâ ŋinde, ŋineŋga Yoane Malaka ipilenzi ku itaulo ilâ pa Jerusalem kilo.
13 E, partindo de Pafos, Paulo e os que estavam com ele chegaram a Perge, da Panfília. Mas João, apartando-se deles, voltou para Jerusalém.
14 Ŋineŋga sipile Perga, ku soka nzâla silâ sipâŋga Antiok lawea ikeno Pisidia tâno. Aku lâ Juda nenzi pwareâŋa ne zo sapâŋa, ande soka silâ Juda nenzi luma ŋana pasauŋa kâ ilo, ku lambunzi ndue sisaŋona.
14 E eles, saindo de Perge, chegaram a Antioquia da Pisídia e, entrando na sinagoga, num dia de sábado, assentaram-se.
15 Ŋineŋga katonâŋa tamâta ŋana pasauŋa ne luma kâ nde sipono Mose ne tukuŋa tava ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua panzi ŋgu. Sipono marumbu lâ, ŋineŋga sipasupwa imâ panzi Paulo tavanzi tamâta uru simo kuku ŋinde tu simandi. Aku sipainzi tu, “Nima-nambwe, ambo nemi ŋgua tâ keno ŋana kapu tini kaika panzi tamâta kâ, ande ara, ŋine nâ katula pama.”
15 E, depois da lição da Lei e dos Profetas, lhes mandaram dizer os principais da sinagoga: Varões irmãos, se tendes alguma palavra de consolação para o povo, falai.
16 Ŋineŋga Paulo imandi, mbau kâki, ku iporo tu, “Miki Isrel tamâta aŋga miki tamâta lâ ŋgu pinde uru kawâŋgi pa Maro Kindeni, kaloŋo ŋga.
16 E, levantando-se Paulo e pedindo silêncio com a mão, disse: Varões israelitas e os que temeis a Deus, ouvi:
17 Muŋgani Isrel nenzi Maro Kindeni ipateanzi timbunda pa i tamwata. Aku lâ zo ŋinde kinzi simo lombo nâ lâ Isip tâno, ande ivetanzi sipâŋga kambwaŋenzi walo. Aku simo lee ku muli, ŋineŋga Maro Kindeni imandi tava tamwata ne kaika ŋalae ku ikainzi sipile Isip ku siyâti silâ.
17 O Deus deste povo de Israel escolheu a nossos pais e exaltou o povo, sendo eles estrangeiros na terra do Egito; e com braço poderoso o tirou dela;
18 Kinzi simo nia bilimu ikura mbwera tamâta rua lâ, aku Maro Kindeni ikatonanzi ikura mbwera ŋinde ndoni.
18 e suportou os seus costumes no deserto por espaço de quase quarenta anos.
19 Ŋineŋga sipâŋga Kenan tâno, ande Maro Kindeni izavarunzi tamâta ŋgu lima kanaŋo rua, aku ikai nenzi tâno saŋenzi ku ilanzi Isrel, itogo tamâta uru kelekele ilanzi natu mine.
19 E, destruindo a sete nações na terra de Canaã, deu-lhes por sorte a terra deles.
20 Vetâŋa ŋinde rârâni ande ikura mbwera tamâta ŋalae ŋapa kanaŋo tamâta rua kanaŋo saŋao (450) mine. Aku muli, ŋineŋga Maro Kindeni ipateanzi tamâta pinde tu ma sikai katonâŋa panzi Isrel ŋgu. Aku simo mine lee ikura ŋgua-tulâŋa tamâta Samyuel ne zo.
20 E, depois disto, por quase quatrocentos e cinquenta anos, lhes deu juízes, até ao profeta Samuel.
21 Ŋineŋga Isrel ŋgu ilonzi tu tamâta toŋge ma ipâŋga imo koipu ŋalae panzi. Mine kala Maro Kindeni isâu pa Saulo tu ma ikai poe panzi kâ. Saulo nde Kis natu, lâ Benjamin ne vâsa ŋgu. Aku Saulo ikai koipu ikura mbwera tamâta rua lâ.
21 E, depois, pediram um rei, e Deus lhes deu, por quarenta anos, a Saul, filho de Quis, varão da tribo de Benjamim.
22 Saulo ne zo marumbu lâ, ŋineŋga Maro Kindeni isoki Saulo aku io Daviti ikai koipu panzi. Maro Kindeni iporo ŋgua ŋana Daviti kâ mine tu,
22 E, quando este foi retirado, lhes levantou como rei a Davi, ao qual também deu testemunho e disse: Achei a Davi, filho de Jessé, varão conforme o meu coração, que executará toda a minha vontade.
23 Aku Maro Kindeni muŋga ipa ŋgua tu ma io Isrel nenzi Yautâŋa Tamwata Yesu imâ ipâŋga lâ Daviti ne vâsa ŋgu, kala ipâŋga ikura ŋgua pâŋa mine.
23 Da descendência deste, conforme a promessa, levantou Deus a Jesus para Salvador de Israel,
24 Yesu imâ ipâŋga lâ, andeta ipatua lâ tamâta naonzi tia yo. Ande lâ zo ŋinde Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata itula ŋgua panzi Isrel ŋgu tu ma sipalele ilonzi kalonzi ku sikai lââ-liliŋa.
24 tendo primeiramente João, antes da vinda dele, pregado a todo o povo de Israel o batismo do arrependimento.
25 Aku zo imâ ipâŋga laiti lâ ŋana Yoane Lââ-Liliŋa Tamwata ne wurâta ma marumbu kâ. Mine nde ikasoŋanzi Isrel ŋgu tu, ‘Miki katu naŋa nde ea, a? Naŋa ŋandai tamâta miki uru kao tinimi papa ŋinde ŋga. Andeta kaloŋo ŋga! Tamâtani ndaina iyoka naŋa muliŋgu mwaŋga imâ. Naŋa nde tamâta kaa nâ, aku naneŋgu ara ikeno ŋana ayaute i kie kâmba ne wâlo piti, ande tia.’
25 Mas João, quando completava a carreira, disse: Quem pensais vós que eu sou? Eu não sou o Cristo ; mas eis que após mim vem aquele a quem não sou digno de desatar as sandálias dos pés.
26 Niŋgu-nambwe wukale, miki tamâta lâ Abraham ne vâsa ŋgu wa miki tamâta pa ŋgu pinde uru kamege ŋana Maro Kindeni kâ wa, miki kaloŋo ŋga. Maro Kindeni itula ŋgua pwataki pa kinda lâ ŋana i ne mâsi ŋana ikainzi tamâta piti lâ kondoma ilo.
26 Varões irmãos, filhos da geração de Abraão, e os que dentre vós temem a Deus, a vós vos é enviada a palavra desta salvação.
27 Kinzi tamâta simo Jerusalem sitavanzi nenzi katonâŋa ŋandai sisama Yesu kilala sondo ŋga, kala sio i lâ ŋgua nia. Andeta nenzi vetâŋa ndainani iveta ŋgua-tulâŋa tamâta nenzi ŋgua ipâŋga kanaŋo, ŋguani ŋinde kinda uru tapono ikura pwareâŋa ne zo sapâŋa ndoni.
27 Por não terem conhecido a este, os que habitavam em Jerusalém e os seus príncipes, condenaram-no, cumprindo assim as vozes dos profetas que se leem todos os sábados.
28 Kinzi ŋandai sisânda Yesu ne vetâŋa soki toŋge ikura ŋana sipu pâta imâte ŋga, andeta sino Pilata tu ma ipu Yesu pâta imâte.
28 E, embora não achassem alguma causa de morte, pediram a Pilatos que ele fosse morto.
29 Mao nâ, siveta vetâŋa rârâni pa Yesu ikura muŋga kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta siŋgere ŋgua tu ma siveta mine. Ŋineŋga sikai Yesu karae piti lâ kâi popole tini, ku sio lâ kuru toŋge ilo.
29 E, havendo eles cumprido todas as coisas que dele estavam escritas, tirando- o do madeiro, o puseram na sepultura.
30 Andeta ŋineŋga Maro Kindeni ipaŋo i lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo,
30 Mas Deus o ressuscitou dos mortos.
31 aku ikura zo rârâ ipatua panzi tamâta ŋinde muŋga sipile Galilaya tâno ku sikâki silâ pa Jerusalem lawea kuku i. Kala ŋine kinzi tamâtani ndaina kala sikai i parina situla panzi nenda Juda ŋgu.
31 E ele, por muitos dias, foi visto pelos que subiram com ele da Galileia a Jerusalém, e são suas testemunhas para com o povo.
32 Ŋine maka katula pâri ara pami mine; vetâŋa ŋinde muŋga Maro Kindeni ipa ŋgua kunzi timbunda tu ma iveta,
32 E nós vos anunciamos que a promessa que foi feita aos pais, Deus a cumpriu a nós, seus filhos, ressuscitando a Jesus,
33 ande kala ŋine iveta vetâŋani ndaina pa nenzi vâsa kinda lâ. Mao nâ, ipaŋo Yesu imandi imo via kilo, kala ŋgua pâŋa ŋinde ipâŋga kanaŋo lâ. Ŋinde iyoke ŋgua pinde ikeno wâŋgiŋa paneâŋa kâ ne keri rua mine tu,
33 como também está escrito no Salmo segundo: Meu filho és tu; hoje te gerei.
34 Maro Kindeni ipaŋo Yesu lâ mateŋa nianzi imo via kilo, aku i ma ikura tu imâte itaulo kilo pa mateŋa nianzi ku isâmbu, ande tia ndo. Ŋinde ipâŋga nia yo lâ Maro Kindeni kawa ŋgua pinde ŋgua-tulâŋa tamâta muŋgâŋa siŋgere lâ pepa tini mine tu,
34 E que o ressuscitaria dos mortos, para nunca mais tornar à corrupção, disse- o assim: As santas e fiéis bênçãos de Davi vos darei.
35 Aku mine nâ, Daviti kala iŋgere ŋgua lâ pepa tini ŋana Kirisi kâ mine tu,
35 Pelo que também em outro Salmo diz: Não permitirás que o teu Santo veja corrupção.
36 Kinda tasama tu Daviti nde ipaveta kuku Maro Kindeni ne pateâŋa lâ i tamwata ne zo ŋinde. Imo mine lee ku muli, ŋineŋga Daviti imâte lâ kala sikea i karae ilâ kunzi i timbu wukale, aku isâmbu lâ mateŋa nianzi.
36 Porque, na verdade, tendo Davi, no seu tempo, servido conforme a vontade de Deus, dormiu, e foi posto junto de seus pais, e viu a corrupção.
37 Aŋga Yesu, ina tamâta ŋinde Maro Kindeni ipaŋo lâ mateŋa nianzi imandi imo via kilo, ande isâmbu tia.
37 Mas aquele a quem Deus ressuscitou nenhuma corrupção viu.
38 Niŋgu-nambwe wukale, mine nde naŋa iloŋgu tu miki ma kaloŋo ku kasama ŋine sondo: Yesu ikura ŋana izavaru nemi kiesaka piti lâ tinimi.
38 Seja-vos, pois, notório, varões irmãos, que por este se vos anuncia a remissão dos pecados.
39 Mao nâ, tamâta ea kinzi sio nenzi kalo-tawana ilâ pa Yesu, ande i ma izavaru nenzi kiesaka piti lâ tininzi ku ivetanzi sipâŋga mbâra-mbâra ndo lâ Maro Kindeni nao. Andeta Mose ne ŋgua tukuŋa ikura tu iveta mine, ande tia.
39 E de tudo o que, pela lei de Moisés, não pudestes ser justificados, por ele é justificado todo aquele que crê.
40 Mine nde kapakatona sondo ŋga! Tia ma mâsi toŋge imâ pami, ikura Maro Kindeni ne ŋgua kinzi ŋgua-tulâŋa tamâta muŋga siŋgere lâ pepa tini mine tu,
40 Vede, pois, que não venha sobre vós o que está dito nos profetas:
41 ‘Miki tamâta ŋana kaporo ŋgua pavaligiŋa kâ, naŋa apaimi tu matami kalea pa mâsi naveta ŋine, ku ilomi ikai wurâta rârâ ŋana, ŋineŋga kamâte! Ŋana tu naŋa ma aveta mâsi kaika toŋge lâ naomi. Ambo tamâta toŋge ma itapâri pami ŋana mâsi ŋinde kâ, ande miki ma kalomi tawana i ne ŋgua tia ndo.’”
41 Vede, ó desprezadores, e espantai-vos e desaparecei; porque opero uma obra em vossos dias, obra tal que não crereis se alguém vo-la contar.
42 Paulo iporo ŋgua ŋine marumbu lâ, ŋineŋga ikai Banabas ku kinzi rua siyâti silâ pa nia yo. Ande kinzi tamâta sino panzi tu lâ pwareâŋa ne zo sapâŋa muli, ande ma sitaulo simâ kilo ku ma situla ŋgua pinde kilo panzi.
42 E, saídos os judeus da sinagoga, os gentios rogaram que no sábado seguinte lhes fossem ditas as mesmas coisas.
43 Ŋineŋga ŋgu ŋinde sipile luma ŋana pasauŋa kâ aku siyâti, aŋga Juda tamâta pinde sitavanzi tamâta lâ ŋgu pinde nde soka Paulo ku Banabas rua mulinzi. Aku kinzi rua sipainzi tu, “Maro Kindeni ne wisi-wisi nde ikeno pami. Mine nde ara ŋana miki ma kapaveta kuku i ne vetâŋa sondo rârâni ikura zo zo.”
43 E, despedida a sinagoga, muitos dos judeus e dos prosélitos religiosos seguiram Paulo e Barnabé, os quais, falando-lhes, os exortavam a que permanecessem na graça de Deus.
44 Aku sânda taitu ilâ lâ, ŋineŋga pwareâŋa ne zo sapâŋa ipâŋga kilo. Aku tamâta ŋgu ŋalae tina lâ lawea ŋinde nde simâ sipasau lâ, simo taitu ŋana siloŋo Maro Ŋalae ne ŋgua kâ.
44 E, no sábado seguinte, ajuntou-se quase toda a cidade a ouvir a palavra de Deus.
45 Andeta kinzi Juda tamâta simoranzi ŋgu ŋalae silâ taitu, kala sipadâda ŋananzi Paulo ku Banabas rua. Mine kala sikai wurâta ŋana sitawa Paulo ne ŋgua ndue. Aku siporo ŋgua pavaligiŋa papa tona.
45 Então, os judeus, vendo a multidão, encheram-se de inveja e, blasfemando, contradiziam o que Paulo dizia.
46 Mine nde Paulo ku Banabas rua siporo ŋgua kaika taulo panzi mine tu, “Mao nâ, Maro Kindeni ne pateâŋa ikeno tu maka rua ma katula i kawa ŋgua pa miki Juda ŋgu tu kaloŋo muŋga lâ ŋga. Andeta miki kapu mulimi pa ŋgua ŋinde lâ, aku ŋine itula kilalami pwataki tu miki warakami tinimi pwâka ŋana kamo viami ku kamo nâ. Mine nde kaloŋo ŋga; kala ŋine maka rua ma kapilemi ku ma kalâ panzi tinikoa ŋgu.
46 Mas Paulo e Barnabé, usando de ousadia, disseram: Era mister que a vós se vos pregasse primeiro a palavra de Deus; mas, visto que a rejeitais, e vos não julgais dignos da vida eterna, eis que nos voltamos para os gentios.
47 Ŋana tu nanayoni Maro Ŋalae Kindeni iporo ŋgua pa Kirisi, aku ŋgua ŋinde imâ pa maka rua tona. Ŋgua ŋinde nde mine;
47 Porque o Senhor assim no-lo mandou: Eu te pus para luz dos gentios, para que sejas de salvação até aos confins da terra.
48 Kinzi tamâta lâ tinikoa ŋgu nde siloŋo Paulo ne ŋgua ŋine, aku ilonzi ara ndo. Ilonzi ndeka nâ ŋana siloŋo Maro Ŋalae ne ŋgua. Aku tamâta ŋinde muŋga Maro Kindeni ipateanzi tu ma sikai via mao ŋana simo vianzi ku simo nâ, ande kinzi ŋinde rârâni kalonzi tawana Yesu.
48 E os gentios, ouvindo isto, alegraram-se e glorificavam a palavra do Senhor, e creram todos quantos estavam ordenados para a vida eterna.
49 Aku Maro Ŋalae kawa ŋgua ilâ isala nia ŋinde ndoni.
49 E a palavra do Senhor se divulgava por toda aquela província.
50 Andeta kinzi Juda tamâta siporo sisowe taine mbaliŋa warakanzi pinde ilonzi, kinzi ŋinde uru simege ŋana Maro Kindeni kâ. Aku sisowe lawea ŋinde ne tamâta ŋalaŋala ilonzi tona. Mine kala tamâta ŋinde simandi ŋana siyaulanzi Paulo ku Banabas rua, aku siŋaranzi rua ŋana nenzi lawea kâ.
50 Mas os judeus incitaram algumas mulheres religiosas e honestas, e os principais da cidade, e levantaram perseguição contra Paulo e Barnabé, e os lançaram fora dos seus limites.
51 Mine kala kinzi rua sipamasi kenzi tâno gawura piti, ŋana itula tamâta ŋinde nenzi vetâŋa ŋinde kilala pwataki tu sakamao. Siveta mâsi ŋine lâ, ŋineŋga soka silâ pa Aikoniam lawea.
51 Sacudindo, porém, contra eles o pó dos pés, partiram para Icônio.
52 Aku kinzi kalo-tawana tamâta lâ Antiok lawea sindeka pâta kanaŋo, aku Koroani Sapâŋa ipipi lâ ilonzi.
52 E os discípulos estavam cheios de alegria e do Espírito Santo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.