Lucas 15

El Nuevo Testamento Mazateco de Ayautla (VMYNT) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 ꞌBa nkjin xi kjebechjintjai tsajmi ngatꞌare Roma ko xuta xi tjinre je kikinyatꞌa tiñare Jesús nga kikasen ñojonre.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Tunga xuta fariseo ko chjine kjuatexuma kinchjastitaꞌen Jesús, ꞌba tsure xinkjin:
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 ꞌBa meni Jesús ꞌejña kjuakusunbi, ꞌba kitsure:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 —Tsa tijña ngajinnu jngu xi tjinre jngu sientu chutsanga, ꞌba tsa jngu sichaja, ¿a bi sikꞌendu xi yachute ko yachan ñajan ngajin ngijño ꞌba kuekangisjai xi kichaja kaꞌnda nga ku̱asjaire?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 ꞌBa kionga ku̱asjaire, tsja sꞌe̱re nga kuasun tjiare.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 ꞌBa nga kjuechu ndaba, kuinchjare nga ku̱añajan nchja xi nda yaꞌa ꞌba ko xi tjindutꞌa tiñare, ꞌba kuetsure: “Titsjakonu, ngatꞌa je kuasjai nganina̱ chutsanga xi kichajana̱.”
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 ꞌBa xin_nuu̱ nga ꞌba nde tsaꞌen ngisa sꞌe ngisa kjuatsja ngankꞌaa ngatꞌare jngu xuta xi tjinre je xi kitsikꞌantjaiya kjuafaꞌetsjenre ꞌba jaꞌe ngani ngixkun Naꞌenchana nga ko mare yachute ko yachan ñajan xuta kixi xi bi tjinnere nga sikꞌantjaiya kjuafaꞌetsjenre ꞌba kjuaꞌe ngani ngixkun Naꞌenchana.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 ’ꞌBa tsa jngu chjun tjinre te ton xi plata nini ꞌba tsa jngu cha̱jare, ¿a bi kuaka jngu ndiꞌi ꞌba kꞌuecha ndaba, ꞌba tafi tafi kuangisjai kaꞌnda nga ku̱asjai nganire tonre?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 ꞌBa kionga ku̱asjaire, kuinchjare nga ku̱añajan yanchjin xi nda yaꞌa ꞌba ko yanchjin xi tjindutꞌa tiñare, ꞌba kuetsure: “Titsjakonu, ngatꞌa je kuasjai nganina̱ ton xi kichajana̱.”
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 ꞌBa xin_nuu̱ nga ꞌba nde tsaꞌen sꞌe kjuatsja ngajinre ankjelere Naꞌenchana ngatꞌare jngu xuta xi tjinre je xi tsikꞌantjaiya kjuafaꞌetsjenre ꞌba faꞌe ngani ngixkun Naꞌenchana.
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 ꞌBa Jesús kitsu ngisa:
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 ꞌBa xi ngisa kiꞌndiu kitsure naꞌenre: “Naꞌen, taꞌena mé= xi ꞌbakona̱.” ꞌBa xutabiu yakjanyare kiꞌndire mé= xi tjinre.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 ꞌBa kionga je jaꞌa jó ján nixtjin, xi ngisa kiꞌndiu yateña yeje xi kitsaꞌere. ꞌBa ko ton xi kisakure kiji jngu nangi tꞌaxin xi kjin. Kio kitsikjeya yeje tonre nga kitsaꞌenjun kitsaꞌentꞌa.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 ꞌBa kionga je kitsikje yeje tonre, kio nangibiu kisꞌe jngu kjindia xi ne ꞌñu, ꞌba kuanaꞌenre kui ngayeje.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 ꞌBa kio kikajngitꞌare xa jngu xuta xi tijña nangibiu, ꞌba xutabiu kitsikasen ña inya tjiuchingare, tuxi sikjenni.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 ꞌBa kuamejénre nga sitse ngatsꞌa ko xi inyakjine tjiuchingo, tunga tuꞌyá kitsjare.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Tuchan kitsikjaꞌetsjen: “¡A tu nkjin mani nchja xi tsaꞌexa ndaba naꞌenna̱ xi ꞌbangire xichine, ꞌba an ngaꞌe tebeyaa̱ kjindia!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Tusa kjuikun ngañaa̱ naꞌenna̱ ꞌba ꞌbi xin_ra̱: Naꞌen, je tsajngijia̱ ngixkun Naꞌenchana ꞌba ngixkuin.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Je bi nde ꞌba kꞌinnina̱ nga kiꞌndiri kꞌuin ngisanaa̱. Tusa tu tikona joni jngu chuꞌndari.”
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 ꞌBa ꞌbatsaꞌen ꞌetju nga kikun ngani naꞌenre.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 ꞌBa kio kitsure naꞌenre: “Naꞌen, je tsajngijia̱ ngixkun Naꞌenchana ꞌba ngixkuin. Je bi nde ꞌba kꞌinnina̱ nga kiꞌndiri kꞌuin ngisanaa̱.”
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Tunga naꞌenre jako chuꞌndare, ꞌba ꞌbi kitsure: “Kitsa ndeko najñu xi ngisa nda ꞌba tikajo kiꞌndina̱, ꞌba nde tꞌeya_ru najma ntsja jngu xtungu, ꞌba tjaya_ru jnde ngayeje.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 ꞌBa ndeko kiꞌndi ndija xi nda kjiꞌi ꞌba tikꞌion. ꞌBa sinchja ꞌba kjuiꞌnaxjia sꞌi.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Ngatꞌa kiꞌndina̱ kibi joni tsa kꞌen ꞌba je jaꞌaya nganire. Kui kichaja tsakaiñu ꞌba je kuasjai ngani.” ꞌBa ꞌetutsꞌinre nga kitsaꞌen kjuatsja.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 ’Yejerañu kiꞌndi xi ngisa chingó ngijñaa tsuꞌba kui. ꞌBa kionga jendiba ꞌba jaꞌe tiña ndaba, kjintꞌere nga tifane son ꞌba nga inyate xuta.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 ꞌBa kio kinchjare jngu chuꞌnda ꞌba tsiningiyare mé= xi tjima.
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 ꞌBa chuꞌndo kitsure: “Ntsꞌé= kafaꞌe ngani, ꞌba naꞌenri kaꞌbexa nga kanikꞌen kiꞌndi ndija xi nda kjiꞌiu, ngatꞌa nda kjiꞌi nga kakjebetjo ngani kiꞌndire.”
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 ꞌBa kuastire kiꞌndi xi ngisa chingó, ꞌba bi kuamejénre jaꞌasꞌen ndaba. ꞌBa meni naꞌenre ꞌetju nga kiketsꞌare tuxi kjuaꞌasꞌenni.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Tunga kui kitsure naꞌenre: “Je ꞌye jó kuatjin nu tetsaꞌexatꞌara̱, ꞌba ngantsjai tsikꞌetjusaa̱n enri, ꞌba nisa ñajanni baꞌena jngu natendsu chi tuxi sitsjakoña̱ nchja xi nda yaꞌana̱.
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Tunga nga kafaꞌe kiꞌndiri kibi, xi kitsikjeyako yanchjin ska mé= xi kitsaꞌe_ri, kanikꞌen_ri kiꞌndi ndija xi nda kjiꞌiu.”
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 ꞌBa naꞌenre kitsingojore: “Kiꞌndina̱, ngantsjai tenikonaa̱ ji, ꞌba ngayéje xi tjinna̱ tsiji.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Tunga ngandaꞌe tjinnere nga kjuiꞌnaxjia sꞌi ꞌba sitsja, ngatꞌa ntsꞌé jo=ni tsa kꞌen ꞌba je jaꞌaya nganire. Kui kichaja tsakaiñu ꞌba je kuasjai ngani.”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.