Mateus 14
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NVT
1 Saawe tana, Erod, daaba tau iŋgin taan sirivu to Galilaia na, ilooŋ Yesu vaaru pa uraat tau i ighamghamu na, le igham ŋgar naol.
1 Quando Herodes Antipas ouviu falar de Jesus,
2 Tauvene isaav pa uraata tooni siriv ighe: “Ewe aat ŋeer rughuzaaŋa Yoan. I imaat ve Maaron ipaburigini pa mateegh. Tauta tapiri tiina igheen tooni, ve ighamgham gabua ŋgeretazi.”
2 disse a seus conselheiros: “Deve ser João Batista que ressuscitou dos mortos! Por isso ele tem poder para fazer esses milagres”.
3 — ausente —
3 Herodes havia mandado prender e encarcerar João para agradar Herodias, que era esposa de Filipe, seu irmão.
4 — ausente —
4 João tinha dito repetidamente a Herodes: “É contra a lei que o senhor viva com ela”.
5 Erod ighe irav Yoan imaat. Eemon iroi pa eval tiina pasaa, yes tighur ila tighe Yoan, i propet to Maaron.
5 Herodes queria matá-lo, mas tinha medo de provocar uma revolta, pois o povo acreditava que João era profeta.
6 Tilepleep le tizaa pa saawe to Erod tiina ipoopa, ra Erod yesŋa zeetŋa siriv tilup zi pa ghanghaniiŋ. Saawe tana, azaawa Erodias natliva iloŋ ila, ve itor izi naghozi le isan Erod aate.
6 Contudo, numa festa de aniversário de Herodes, a filha de Herodias dançou diante dos convidados e agradou muito o rei,
7 Tauvene Erod iburig gha isik aliiŋa pani ighe: “Onoon saaŋa! Saa kaut tau yo ughason ghau pani, yau aat nagham payo!” Ra ipariaaŋ saveeŋ mbuaaŋ tooni tawe le iyaryaaŋ kat.
7 e ele prometeu, sob juramento, que lhe daria qualquer coisa que ela pedisse.
8 Livaa paaghu tiina igharaat saveeŋ pani wa. Tauta isaav pa Erod ighe: “Yau naghe yo urav motin ŋeer rughuzaaŋa Yoan luua, ughur daaba ila oon loolo, ve ughamu ilam payau ta sene.”
8 Instigada pela mãe, a moça disse: “Quero a cabeça de João Batista num prato!”.
9 — ausente —
9 O rei se arrependeu do que tinha dito, mas, por causa do juramento feito diante dos convidados, deu as ordens para que atendessem ao pedido.
10 — ausente —
10 João foi decapitado na prisão,
11 Ra ighur daaba ila oon loolo, ve ighamu ilam, ve izuzuuna ila pa livaa paaghu. Mako i aana isakia ila to tiina Erodias.
11 e sua cabeça foi trazida num prato e entregue à moça, que a levou à sua mãe.
12 Yes mbiwa to Yoan tilooŋ gabua tana vaaru. Tauvene tila tigham Yoan paata gha tila titavia. Ra tila tipaes pa Yesu.
12 Os discípulos de João vieram, levaram seu corpo e o sepultaram. Em seguida, foram a Jesus e lhe contaram o que havia acontecido.
13 Yesu ilooŋ mateegh to Yoan vaaru, ve ipul Nasaret, izaa waaŋ, ve iraav ila le ilooŋ nugh ŋginaaŋa ee. Leso zigani ileep. Eemon eval tiina tilooŋ vaaru, ve tipul nugh toz toz, ve tilaagh taan gha titaghoni tila.
13 Logo que Jesus ouviu a notícia, partiu de barco para um lugar isolado, a fim de ficar só. As multidões, porém, descobriram para onde ele ia e o seguiram a pé, vindas de muitas cidades.
14 Tauvene saawe tau Yesu ilooŋ taan ve iyaat izi pa waaŋ, i ighita eval tiina kat tilup zi ve tilepleep. I ighit zi le loolo isaghatin zi, ve igharaat moroghooŋa toozi.
14 Quando Jesus saiu do barco, viu a grande multidão, teve compaixão dela e curou os enfermos.
15 Tilepleep le ravrav izi, ra mbiwa tooni tila tisaav pani tighe: “Ughita. Ene taleep izi nugh ŋginaaŋa ve mboŋ izi wa. Usaav pa eval tiina tane tila pa nugh siriv tau tigheen tataŋgan ne. Leso tighol lezi aniiŋ.”
15 Ao entardecer, os discípulos foram até ele e disseram: “Este lugar é isolado, e já está ficando tarde. Mande as multidões embora, para que possam ir aos povoados e comprar comida”.
16 Eemon Yesu isaav pazi ighe: “Yes lezi puughu eta to tipul ghiit ve tighau tila ne mako. Yam taumim agham aniiŋ pazi ve tighan.”
16 “Não há necessidade”, disse Jesus. “Providenciem vocês mesmos alimento para elas.”
17 Yes tiyol aliiŋa tighe: “Wai, iit leen aniiŋ naol mako. Ughita. Ene mberet liim, ve iigh ru mon.”
17 Eles responderam: “Temos apenas cinco pães e dois peixes!”.
18 Yesu isaav pa mbiwa tooni muul ighe: “Agham mberet tomania iigh tana ilam.”
18 “Tragam para cá”, disse ele.
19 Ra isaav pa eval tiina mbolezi izi ila kikiliiŋ paavo, ve igham mberet liim tomania iigh ru tawe, ikis zi, maata izala pa sambam, ve ipait Maaron pa aniiŋ tana. Isuŋ le isov, ra iteev mberet tomania iigh, ve ighur zi ila mbiwa tooni nimazi, ve anazi tila tireii pa eval tiina.
19 Em seguida, mandou o povo sentar-se na grama. Tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu os pães em pedaços e os entregou a seus discípulos, que distribuíram às multidões.
20 Tisov tighan le apozi isuŋ. Ve avozi muuri tau izi na, mbiwa tooni tigoog zi, ve tinonogh zi tila nakaral saŋavul ve ru le tivoniir.
20 Todos comeram à vontade, e os discípulos recolheram doze cestos com as sobras.
21 Yes tau tighan aniiŋ tana, yes zitamoot mon irau ndiŋndiŋ ndiŋndiŋ liim (5,000) ma vene. Ve zilivaa tomania natuzŋa, ene tinin zi mako.
21 Os que comeram foram cerca de cinco mil homens, sem contar mulheres e crianças.
22 Tighan le isov, ra Yesu ipasul mbiwa tooni ighe tizaa waaŋ, ve timuuŋ tila tivool pa yaa naliu Galilaia ziige ite. Ve i ileep, leso ighur eval tiina tawe timuul tila pa nugh toz toz.
22 Logo em seguida, Jesus insistiu com seus discípulos que voltassem ao barco e atravessassem até o outro lado do mar, enquanto ele despedia as multidões.
23 I ighur zi tila, ra zigani izala pa loloz, leso ileep ta sewe, ve isuŋ. Zigani ilepleep ta sewe le mboŋ izi.
23 Depois de mandá-las para casa, Jesus subiu sozinho ao monte a fim de orar. Quando anoiteceu, ele ainda estava ali, sozinho.
24 Saawe tana, waaŋ to mbiwa tooni ighaughau ila le tivot bodbodaaŋ to yaa naliu. Tigharau taan soone. Pasaa, tisoop yaghur tomania dibom.
24 Enquanto isso, os discípulos, distantes da terra firme, lutavam contra as ondas, pois um vento forte havia se levantado.
25 Yesu ilepleep le igharau ighe nughitun, ra izila nari, ve ilaagh izala yaa paavo gha iŋarui zi ila.
25 Por volta das três da madrugada, Jesus foi até eles, caminhando sobre as águas.
26 Mbiwa tooni matazi ila, le tighita Yesu ilaghlaagh izala yaa paavo iŋarui zi ilam. Tighita le toz ilale. Ve tiboob tighe: “Wai, ewe mariaam eta ta ilam ne!” Tauvene roiŋ tiina igham zi, ve tisaŋeeŋ saghat.
26 Quando os discípulos o viram caminhando sobre as águas, ficaram aterrorizados. “É um fantasma!”, gritaram, cheios de medo.
27 Eemon Yesu rekia mon ve isaav pazi ighe: “Ai, aroi sov! Atemim izi. Ene yau!”
27 Imediatamente, porém, Jesus lhes disse: “Não tenham medo! Coragem, sou eu!”.
28 Tauvene Petrus iburig ve isaav ila pa Yesu ighe: “Tiina, ighe yo taum tana, o usaav, ve nalaagh izala yaa paavo ve nalat.”
28 Então Pedro gritou: “Se é realmente o senhor, ordene que eu vá caminhando sobre as águas até onde está!”.
29 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Poia, ulam lak!” Tauvene Petrus izi pa waaŋ, ve ilaagh izala yaa paavo gha iŋarui Yesu ila.
29 “Venha!”, respondeu Jesus. Então Pedro desceu do barco e caminhou sobre as águas em direção a Jesus.
30 Eemon ighita yaghur toman dibom tintiina, le iroi ve ighe izal. Tauvene iboob aliiŋa tiina ighe: “Tiina, uul ghau lak!”
30 Mas, quando reparou no vento forte e nas ondas, ficou aterrorizado, começou a afundar e gritou: “Senhor, salva-me!”.
31 Rekia mon Yesu niima ila ikis Petrus, ve isaav pani ighe: “Yo tane, ghuruuŋ ila tsio ŋgiira rigmon kat. Lolom ruru pasaa?”
31 No mesmo instante, Jesus estendeu a mão e o segurou. “Como é pequena a sua fé!”, disse ele. “Por que você duvidou?”
32 Ra yesuru tila tizaa waaŋ. Saawe tana, yaghur ma dibom imaat.
32 Quando entraram no barco, o vento parou.
33 Tauvene zetazŋa tau tileep waaŋ paavo na, tiput aghezi pa Yesu ve tipaiti tighe: “Onoon kat, yo Maaron Naatu!”
33 Então os outros discípulos o adoraram e exclamaram: “De fato, o senhor é o Filho de Deus!”.
34 Yesu tomania mbiwa tooni tila tivool yaa naliu ziige ite, ve tila tilooŋ nari to nugh Genesaret.
34 Depois de atravessarem o mar, chegaram a Genesaré.
35 Zitamoot to nugh tawe tighita Yesu ve tighilaalo. Tauvene timbaaŋ ila pa nugh tisov tau tigharau na, tighe tiyau moroghooŋa toozi, ve tigham zi tilam.
35 Quando o povo reconheceu Jesus, a notícia de sua chegada se espalhou rapidamente por toda a região, e trouxeram os enfermos para que fossem curados.
36 Tauvene yes tilam toman moroghooŋa toozi, ve titaŋ rarai Yesu tighe tikis nonoghiiŋa tooni ziige rigta, o poia. Ve tamtamon tisov tau tikisi na, i igham zi tinizi poia.
36 Suplicavam que ele deixasse os enfermos apenas tocar na borda de seu manto, e todos que o tocavam eram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.