Lucas 9
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NVT
1 Murei ra, Yesu ipoi mbiwa tooni saŋavul ve ru tilam tilup zi, ve irei tapiri irau zi, leso tigharaat moroghooŋ maata maata. Ve ighur avuvu sasaghati tisov tileep ila sambazi, leso tiziir zi tighau pa tamtamon.
1 Jesus reuniu os Doze e lhes deu poder e autoridade para expulsar todos os demônios e curar enfermidades.
2 Ve imbaaŋ zi tila ighe tivotia pooz to Maaron pa tamtamon, ve tigharaat yes moroghooŋa le tinizi poia.
2 Depois, enviou-os para anunciar o reino de Deus e curar os enfermos.
3 Yesu isaav pazi ighe: “Saawe tau ala, na alaagh tomania gabua naol sov. Tauvene akis gabua eta imin titi, pepeel, aniiŋ, ma maet sov. Ve nonoghiiŋa tsiam paam, agham ru sov. Ee mon ta igheen ila tinimim, ene irao.
3 Ele os instruiu, dizendo: “Não levem coisa alguma em sua jornada. Não levem cajado, nem bolsa de viagem, nem comida, nem dinheiro, nem mesmo uma muda de roupa extra.
4 Isaav ighe ala avot nugh eta, ruum sindei tau ighe tighur gham pani, na aleep ila ruum tana mon le irau apul nugh tawe ve ala.
4 Aonde quer que forem, hospedem-se na mesma casa até partirem da cidade.
5 Ve isaav ighe nugh eta lolozi pa ghamuuŋ gham mako ve tizor gham, na aghatuun aghemim ve ŋgaupup toozi izi, o apul nugh toozi ve ala. Leso imin ilaal pazi pa sosor toozi.”
5 E, se uma cidade se recusar a recebê-los, sacudam a poeira dos pés ao saírem, em sinal de reprovação”.
6 Yesu isavsaav pazi le isov, ra tipuli, ve tila tilaagh irau nugh nugh, ve tivovotia vaaru poia pa tamtamon. Ve nugh sindei tau tila pani na, tigharaat moroghooŋa toozi paam.
6 Então começaram a percorrer os povoados, anunciando as boas-novas e curando os enfermos.
7 Erod, i daaba tau iŋgin taan sirivu to Galilaia. Ilooŋ Yesu vaaru pa uraat tau i ighamghamu na, le igham ŋgar naol. Pasaa, tamtamon siriv tisavsaav tighe Yesu, i ŋeer rughuzaaŋa Yoan tau imaat na, ve Maaron ipaburigini pa mateegh.
7 Quando Herodes Antipas ouviu falar de tudo que Jesus fazia, ficou perplexo, pois alguns diziam que João Batista havia ressuscitado dos mortos.
8 Ve tamtamon siriv tighe i propet Ilia tau ivot muul. Ve siriv tighe Yesu, i propet muŋganazi ee tau imaat alok wa, ve aazne iburig muul gha ilam.
8 Outros acreditavam que Jesus era Elias, ou um dos antigos profetas que tinha voltado à vida.
9 Tauta Erod isaav pa tauu ighe: “Yoan, yau narav motin luua wa. Ewe sei kat tau naloŋlooŋ vaaru tighe i ighamgham gabua ŋgeretazi ivotvot?” Tauvene iliil eez ighe le ighita Yesu.
9 “Eu decapitei João”, dizia Herodes. “Então quem é o homem sobre quem ouço essas histórias?” E procurava ver Jesus.
10 Yesu mbaŋooŋa tooni tila tigham uraat le isov, ra timuul tilam tivot tooni, ve tipaes pani pa uraat tau tighamu na. Yesu igham zi gha yesŋa tipul eval tiina, ve tila pa taan sirivu tau igheen igharau nugh Betsaida. Leso zigazi tileep.
10 Quando os apóstolos voltaram, contaram a Jesus tudo que tinham feito. Em seguida, Jesus se retirou para a cidade de Betsaida, a fim de estar a sós com eles.
11 Eemon eval tiina tilooŋ varuzi, ve titaghon zi tila. Yesu ighit zi, ve igham zi toman loolo poia, ve isavsaav pazi pa pooz to Maaron, ve igharaat moroghooŋa toozi le tinizi poia.
11 As multidões descobriram seu paradeiro e o seguiram. Ele as recebeu, ensinou-lhes a respeito do reino de Deus e curou os que estavam enfermos.
12 Tilepleep le ravrav izi, ra mbiwa tooni saŋavul ve ru tana tila tisaav pani tighe: “Ughita. Ene taleep izi nugh ŋginaaŋa. Usaav pa eval tiina tane gha tila pa nugh siriv tau tigheen tataŋgan ne. Leso tiil lezi aniiŋ ve nugh to ghenooŋ.”
12 No fim da tarde, os Doze se aproximaram e lhe disseram: “Mande as multidões aos povoados e campos vizinhos, para que encontrem comida e abrigo para passar a noite, pois estamos num lugar isolado”.
13 Eemon Yesu isaav pazi ighe: “Mako. Yam taumim agham aniiŋ pazi.”
13 Jesus, porém, disse: “Providenciem vocês mesmos alimento para eles”. “Temos apenas cinco pães e dois peixes”, responderam. “Ou o senhor espera que compremos comida para todo esse povo?”
14 Tisaav tauvene pasaa, eval tiina tawe, zitamoot mon irau ndiŋndiŋ ndiŋndiŋ liim (5,000) ma vene.
14 Havia ali cerca de cinco mil homens. Jesus respondeu: “Digam a eles que se sentem em grupos de cinquenta”.
15 Tauvene titaghon Yesu aliiŋa, ve tila tighur eval tiina tana ila ŋgun ŋgun, ve mbolezi izi.
15 Os discípulos seguiram sua instrução, e todos se sentaram.
16 Ra Yesu igham mberet liim tomania iigh ru tawe, ikis zi, ve maata izala pa sambam ve ipait Maaron pa aniiŋ tana. Isuŋ le isov, ra iteev mberet tomania iigh ru tana, ve ighur zi ila mbiwa tooni nimazi, ve anazi tila tireii pa eval tiina tawe.
16 Jesus tomou os cinco pães e os dois peixes, olhou para o céu e os abençoou. Então, partiu-os em pedaços e os entregou aos discípulos para que distribuíssem ao povo.
17 Tisov tighan le apozi isuŋ. Ve avozi muuri tau izi na, tigoog zi, ve tinonogh zi tila nakaral saŋavul ve ru le tivoniir.
17 Todos comeram à vontade, e os discípulos encheram ainda doze cestos com as sobras.
18 Saawe ee, Yesu tomania mbiwa tooni zigazi tileep, ve i isuŋsuŋ. Isuŋ le isov, ve ighason zi ighe: “Laak, tamtamon tigham ŋgar payau tighe yau sei?”
18 Certo dia, Jesus orava em particular, acompanhado apenas dos discípulos. Ele lhes perguntou: “Quem as multidões dizem que eu sou?”.
19 Yes tiyol ghasoniiŋ tooni tighe: “Zeran siriv tighe yo ŋeer rughuzaaŋa Yoan, siriv tighe yo propet Ilia, ve siriv tighe propet muŋganazi tau timaat alok wa, yo toozi ee tau iburig pa mateegh gha ilam.”
19 Os discípulos responderam: “Alguns dizem que o senhor é João Batista; outros, que é Elias; e outros ainda, que é um dos profetas antigos que ressuscitou”.
20 Yesu ighason zi muul ighe: “Ve yam taumim, aghe yau sei?”
20 “E vocês?”, perguntou ele. “Quem vocês dizem que eu sou?” Pedro respondeu: “O senhor é o Cristo enviado por Deus!”.
21 Petrus isavsaav le isov, ra Yesu iŋgalsekin zi ariaaŋ ighe tivotia saveeŋ tana pa tamtamon eta sov.
21 Jesus advertiu severamente seus discípulos de que não dissessem a ninguém quem ele era.
22 Saawe tana, Yesu isaav ghazooŋa pa mbiwa tooni ighe: “Tamtamon Naatu, i aat ibaad pataŋani naol, ve yavyavuuŋ tiina ighamu itaghon Taama Maaron ŋgar tooni. Ve yes pooza tomania daaba to watooŋrau ve yes ŋgara to tutuuŋ pale tizori, ve tiravu imaat. Eemon mboŋ imin tol, Maaron pale ipaburigini pa mateegh.”
22 “É necessário que o Filho do Homem sofra muitas coisas”, disse. “Ele será rejeitado pelos líderes do povo, pelos principais sacerdotes e pelos mestres da lei. Será morto, mas no terceiro dia ressuscitará.”
23 Yesu isaav pa tamtamon tisov tau yesŋa tilepleep na ighe: “Isaav ighe tamtamon eta ighe imin leg ve itaghon eez tsiau, i aat itatan tauu, ibaad ai pambarooŋ tooni irau saawe, ve ilam itaghon ghau.
23 Disse ele à multidão: “Se alguém quer ser meu seguidor, negue a si mesmo, tome diariamente sua cruz e siga-me.
24 Pa ighe tamtamon eta iil eez pa tauu leso ileep poia izi taan, ene pale ilale. Ve isaav ighe tamtamon eta loolo eemon ve ipul tauu payau, i aat igham lepoogh poia ila to Maaron.
24 Se tentar se apegar à sua vida, a perderá. Mas, se abrir mão de sua vida por minha causa, a salvará.
25 Isaav ighe tamtamon eta igham gabua popoiazi naol isov to taan, eemon i tauu ilale, ene pale gabua naol tana tiuule mindai? Mako.
25 Que vantagem há em ganhar o mundo inteiro, mas perder ou destruir a própria vida?
26 “Isaav ighe tamtamon eta maaya payau ve saveeŋ tsiau, ve ipaisamun ghau, saawe tau Tamtamon Naatu imuul ilam, ve itotoi yesuru Taama Maaron, ve aŋela tooni patabuyaaŋa tapirizi ve mbonarizi ivot ighazooŋ, ene pale i maaya pa tamtamon tana paam, ve ipaisamuna.
26 Se alguém se envergonhar de mim e de minha mensagem, o Filho do Homem se envergonhará dele quando vier em sua glória e na glória do Pai e dos santos anjos.
27 “Ve alooŋ. Yau nasaav payam kat. Tamtamon siriv tau itiŋa tayozyooz ne, aat timaat soone, ve tighita Maaron itotoi pooz tooni ivot ighazooŋ.”
27 Eu lhes digo a verdade: alguns que aqui estão não morrerão antes de ver o reino de Deus!”.
28 Yesu isavia saveeŋ tane le isov, ve mboŋ liim ve tol ilam ila, ra igham Petrus, Yoan, ve Yakobus, ve yes paaŋ mon tizala loloz ee. Leso isuŋ ta sewe.
28 Cerca de oito dias depois, Jesus levou consigo Pedro, João e Tiago a um monte para orar.
29 I isuŋsuŋ, ve naagho itoora, ve nonoghiiŋa tooni paam ipisosooŋ le isul toman mbonari tiina.
29 Enquanto ele orava, a aparência de seu rosto foi transformada, e suas roupas se tornaram brancas e resplandecentes.
30 — ausente —
30 De repente, Moisés e Elias apareceram e começaram a falar com Jesus.
31 — ausente —
31 Tinham um aspecto glorioso e falavam sobre a partida de Jesus, que estava para se cumprir em Jerusalém.
32 Eemon Petrus tomania zeetŋa ru tigheen le lolozi iveegh kat. Saawe tau tiburig gha matazi ighazooŋ, ra tighita Yesu mbonari, ve zeran ru tau tiyozyooz tomania.
32 Pedro e os outros lutavam contra o sono, mas acabaram despertando e viram a glória de Jesus e os dois homens que estavam com ele.
33 Tilepleep le zeran ru tawe tighe tipul Yesu, ve Petrus isaav ila pa Yesu ighe: “Tiina, taleep ta sene, poia kat. Mindai, pale nirau balbaal tol? Ee payo, ee pa Mose, ve ee pa Ilia.” Aliiŋa tane, i igham ŋgar poi ve isaav mako. Isiki sorok.
33 Quando Moisés e Elias iam se retirando, Pedro, sem saber o que dizia, falou: “Mestre, é maravilhoso estarmos aqui! Vamos fazer três tendas: uma será sua, uma de Moisés e outra de Elias”.
34 Petrus isavsaav, ve taitai izi le ikau zi. Tauvene roiŋ tiina igham zi.
34 Enquanto ele ainda falava, uma nuvem surgiu e os envolveu, enchendo-os de medo.
35 Ra tilooŋ Maaron aliiŋa ivot ila taitai tawe loolo ighe: “Ena yau natug. Yau taug nasiigho ve naghuru pa uraat tsiau wa. Alooŋ aliiŋa, ve ataghoni!”
35 Então uma voz que vinha da nuvem disse: “Este é meu Filho, meu Escolhido. Ouçam-no!”.
36 Saveeŋ tane isov, ve matazi ila le tighita Yesu zigani. Gabua tau tighita na, tisavia pa tamtamon eta rekia mako. Igheen toozi mon le murei ra, tivotia.
36 Quando a voz silenciou, só Jesus estava ali. Naquela ocasião, os discípulos não contaram a ninguém o que tinham visto.
37 Yesu tomania mbiwa tooni tol tana tileep mboŋ nughizau, ra tipul loloz, ve timuul tizila le tizaa to eval tiina kat tau tiŋarui zi tilam.
37 No dia seguinte, quando desceram do monte, uma grande multidão veio ao encontro de Jesus.
38 — ausente —
38 Um homem na multidão gritou: “Mestre, suplico-lhe que veja meu filho, o único que tenho!
39 — ausente —
39 Um espírito impuro se apodera dele e o faz gritar. Lança-o em convulsões e o faz espumar pela boca. Sacode-o violentamente e quase nunca o deixa em paz.
40 Yau nataŋ rarai mbiwa tsio naghe tiziir avuvu saghati tane ighau pani. Eemon titoova, le tirao mako.”
40 Supliquei a seus discípulos que o expulsassem, mas eles não conseguiram”.
41 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Oyai, yam tamtamon to aazne, aghur ila mako, ve ŋgar tsiam ikaukau kat. Itiŋa takaria lepoogh wa. Tauvene naghe pa ŋgar tsiam ivot ve aghilaal rig. Eemon mako. Monmon yam agham pataŋani payau. Pale ŋeez o namariau? Poia. Ugham natum ilam.”
41 Jesus disse: “Geração incrédula e corrompida! Até quando estarei com vocês e terei de suportá-los?”. Então disse ao homem: “Traga-me seu filho”.
42 Ŋeer marani iŋarui Yesu ilam, ve avuvu saghati tawe izaa pani, ve isiki izila taan, ve igham tuua ipardaŋdaŋ. Tauvene Yesu iyaon avuvu saghati ighau ve igharaat ŋeer marani gha tiini poia, ra ighuru imuul ila to taama.
42 Quando o menino se aproximou, o demônio o derrubou no chão, numa convulsão violenta. Jesus, porém, repreendeu o espírito impuro, curou o menino e o devolveu ao pai.
43 Yes tau tighita kaut ŋgereeta tana, tisov tirur pa Maaron tapiri, le ŋgar toozi imbool.
43 Todos se espantaram com a grandiosidade do poder de Deus. Enquanto todos se maravilhavam com seus feitos, Jesus disse aos discípulos:
44 “Yam aghur taliŋamim poi pa saveeŋ tane. Tamtamon Naatu, pale tighuru ila koiŋa nimazi.”
44 “Ouçam-me e lembrem-se do que lhes digo: o Filho do Homem será traído e entregue em mãos humanas”.
45 Mbiwa tooni tilooŋ saveeŋ tane, eemon tighazooŋ pani mako. Tikankaan pani. Pasaa, puughu iyooŋ pazi. Eemon tighason Yesu pa saveeŋ tooni puughu mako. Pasaa tiroi.
45 Eles, porém, não entendiam essas coisas. O significado estava escondido deles, de modo que não eram capazes de compreender e tinham medo de perguntar.
46 Saawe ee, mbiwa tooni tivazorai zi pa toozi sei ta eeza tiina iliiv zi tisov.
46 Os discípulos começaram a discutir sobre qual deles seria o maior.
47 Yesu iwatagh ŋgar tau igheen ila lolozi wa. Tauvene igham ŋeer marani ee ilam, ipayooze ila ziige,
47 Jesus, conhecendo seus pensamentos, trouxe para junto de si uma criança pequena
48 ve isaav pazi ighe: “Isaav ighe tamtamon eta maata iŋgal ghau, ve igham marani tane ve iuule pa yau ezag, ene i igham ghau paam. Ve isaav ighe tamtamon eta igham ghau, ene i igham Tamaŋ tau imbaaŋ ghau nalam ne paam. Pasaa, yes tau tileep ila yam sosomim, ve tamtamon matazi veleghin zi tighe lezi ezazi mako, ene Maaron ighit zi ighe ezazi tintiina.”
48 e disse: “Quem recebe uma criança como esta em meu nome recebe a mim, e quem me recebe também recebe aquele que me enviou. Portanto, o menor entre vocês será o maior”.
49 Yoan ilooŋ saveeŋ tana, ve isaav pa Yesu ighe: “Tiina, yei nighita ŋeer ee izirziir avuvu sasaghati ila yo ezam. Eemon i itaghon ghiit pa lupuuŋ toit tane mako. Tauvene yei niŋgalsekini nighe igham tauvene sov.”
49 João disse a Jesus: “Mestre, vimos alguém usar seu nome para expulsar demônios; nós o proibimos, pois ele não era do nosso grupo”.
50 Eemon Yesu isaav pazi ighe: “Ai, yam agham vene sov. Pa tamtamon tau ighe ighur koi payam mako, ene imin etamim ve irau iuul gham.”
50 “Não o proíbam!”, disse Jesus. “Quem não é contra vocês é a favor de vocês.”
51 Yesu saawe tooni tau Maaron ighe ighamu imuul izala pa nugh sambam, ene ilam igharau wa. Tauvene ŋgar tooni iyaryaaŋ ighe izala pa Yerusalem.
51 Como se aproximava o tempo de ser elevado ao céu, Jesus partiu com determinação para Jerusalém.
52 I imbaaŋ tamtamon siriv timuuŋ tila pa nugh ee to Samaria, leso tigharaat eez pani.
52 Enviou mensageiros adiante até um povoado samaritano, a fim de fazerem os preparativos para sua chegada.
53 Eemon tamtamon to nugh tawe tilooŋ Yesu ŋgar tooni iyaryaaŋ ighe izala pa Yerusalem, tauvene lolozi pa ghamuuŋni mako.
53 Contudo, os habitantes do povoado não receberam Jesus, porque parecia evidente que ele estava a caminho de Jerusalém.
54 Mbiwa tooni ru, Yakobus gha Yoan, tighita gabua tana le irau lolozi mako. Tauvene tighason Yesu tighe: “Tiina, ughe nigham mindai? Pale nighason Maaron, leso igham yav sambam ve izilam, gha ighan tamtamon tawe?”
54 Percebendo isso, Tiago e João disseram a Jesus: “Senhor, quer que mandemos cair fogo do céu para consumi-los?”.
55 Eemon Yesu itoor ghi ve iyaon zi.
55 Jesus, porém, se voltou para eles e os repreendeu.
56 Ra tipaburigin laghooŋ toozi muul, ve tila pa nugh ite.
56 E seguiram para outro povoado.
57 Yes tilaghlaagh taghon eez tila, ve ŋeer ee isaav pa Yesu ighe: “Nugh sindei tau yo ughe ula pani, yau aat nataghon ghom ve ituru tala.”
57 Quando andavam pelo caminho, alguém disse a Jesus: “Eu o seguirei aonde quer que vá”.
58 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Ŋgavuun sagsagŋa lezi niazi ila taan puura. Ve man tau tirovroov ila taitai saamba, lezi rumazi izala ai. Eemon Tamtamon Naatu, i le niia to ghenooŋ mako.”
58 Jesus respondeu: “As raposas têm tocas onde morar e as aves têm ninhos, mas o Filho do Homem não tem sequer um lugar para recostar a cabeça”.
59 Ra Yesu isaav pa ŋeer ite ighe: “Ulam utaghon ghau.”
59 E a outra pessoa ele disse: “Siga-me”. O homem, porém, respondeu: “Senhor, deixe-me primeiro sepultar meu pai”.
60 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Mako. Yes tau lezi ghilalooŋ pa Maaron mako ve titaghon eez to mateegh na, yes irau titavia mateegha. Eemon yo aat ula uvotia pooz to Maaron pa tamtamon.”
60 Jesus respondeu: “Deixe que os mortos sepultem seus próprios mortos. Você, porém, deve ir e anunciar o reino de Deus”.
61 Ra ŋeer ite, aana ilam ve isaav pa Yesu ighe: “Tiina, yau naghe nataghon ghom. Ve mindai? Irau upul ghau namuul nala pa nugh tsiau ve yeŋa zetagŋa nileep rig? Ve nakis nimazi le isov, o nalat nataghon ghom.”
61 Outro, ainda, disse: “Senhor, eu o seguirei, mas deixe que antes me despeça de minha família”.
62 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Mako. Tamtamon eta ighe igham pooz pa waaŋ ve maata imulmuul, ene irau igham uratoi pooz to Maaron mako.”
62 Mas Jesus lhe disse: “Quem põe a mão no arado e olha para trás não está apto para o reino de Deus”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.