Lucas 22
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs VC
1 Saawe to lupuuŋ tiina to yes Yuda tau tilup zi pa suŋuuŋ ve tighan mberet tau le yis mako na, ene ilam igharau wa. Saawe tana, tiwaato tighe ‘Pasova.’
1 Aproximava-se a festa dos pães sem fermento, chamada Páscoa.
2 Yes daaba to watooŋrau tomania yes ŋgara to tutuuŋ tiroi pa eval tiina tau titaghon Yesu na. Tighe pale tipaburigin malmal ma vene. Tauvene tiil eez to tikis Yesu ve tiravu imaat.
2 Os príncipes dos sacerdotes e os escribas buscavam um meio de matar Jesus, mas temiam o povo.
3 Saawe tana, Sadan izeev Yudas Iskariot. Mbiwa to Yesu saŋavul ve ru, i toozi ee.
3 Entretanto, Satanás entrou em Judas, que tinha por sobrenome Iscariotes, um dos Doze.
4 Tauvene i ila to yes daaba to watooŋrau ve ŋginiiŋa to Rumei Tiina, ve yesŋa tivasavo zi pa eez sindei tau i pale ighur Yesu ila nimazi.
4 Judas foi procurar os príncipes dos sacerdotes e os oficiais para se entender com eles sobre o modo de lho entregar.
5 Yes tilooŋ saveeŋ tooni le lolozi poia kat, ve yesŋa timbu saveeŋ tighe pale tigham le maet siriv.
5 Eles se alegraram com isso, e concordaram em lhe dar dinheiro.
6 Yudas iyok pa saveeŋ toozi, ve ila isasaŋan. Ighe saawe poia eta ivot, ve eval tiina tileep tomania Yesu mako, o ighuru ila nimazi.
6 Também ele se obrigou. E buscava ocasião oportuna para o trair, sem que a multidão o soubesse.
7 Tilepleep le saawe to lupuuŋ tiina to ghaniiŋ mberet tau le yis mako na ivot. Mataaz tana, ene saawe to tirav sipsip natŋa pa ghanghaniiŋ to Pasova itaghon tutuuŋ to Maaron.
7 Raiou o dia dos pães sem fermento, em que se devia imolar a Páscoa.
8 Tauvene Yesu imbaaŋ Petrus yesuru Yoan ighe: “Yamru amuuŋ ala ve agharaat leen aniiŋ to Pasova. Leso ravrav na, talup ghiit pa ghanghaniiŋ.”
8 Jesus enviou Pedro e João, dizendo: Ide e preparai-nos a ceia da Páscoa.
9 Yesuru tighasoni tighe: “Yo ughe nila nigharaata izi sindei?”
9 Perguntaram-lhe eles: Onde queres que a preparemos?
10 Yesu iyol aliŋazi ighe: “Yamru aloŋ ala nugh tiina Yerusalem, mako aghita ŋeer ee ibaad uur to yaa, ve ilaagh ŋarui gham ilat. Matamim kisini ve ataghoni. Ruum sindei tau ighe i iloŋ ila, yamru ataghoni aloŋ ala.
10 Ele respondeu: Ao entrardes na cidade, encontrareis um homem carregando uma bilha de água; segui-o até a casa em que ele entrar,
11 Ve asaav pa ruum tawe taama aghe: ‘Paduduŋaaŋ toit ighason ghom ighe: Ruum loolo tau yo ughuru pa yes loomba na, igheen sindei? Pa i ighe tomania mbiwa tooni tilup zi ta sene pa ghanghaniiŋ to Pasova.’
11 e direis ao dono da casa: O Mestre pergunta-te: Onde está a sala em que comerei a Páscoa com os meus discípulos?
12 Ŋeer tana pale itotoi ruum loolo tiina ee payam. Igheen izala saaŋa. Nugh to lepoogh ve ghanghaniiŋ, ene tigharaata wa. Yamru agharaat leen aniiŋ izi ta sewe.”
12 Ele vos mostrará no andar superior uma grande sala mobiliada, e ali fazei os preparativos.
13 Yesu isavsaav pazi le isov, ra yesuru tipuli, ve tiloŋ tila Yerusalem, ve tighita gabua isov ivot itaghon Yesu aliiŋa. Tauvene tigharaat aniiŋ to Pasova izi ta sewe.
13 Foram, pois, e acharam tudo como Jesus lhes dissera; e prepararam a Páscoa.
14 Ravrav izi, ve saawe to Pasova ivot, ra Yesu tomania mbaŋooŋa
14 Chegada que foi a hora, Jesus pôs-se à mesa, e com ele os apóstolos.
15 I isaav pazi ighe: “Ŋgar tsiau iyaryaaŋ naghe itiŋa talup ghiit pa ghanghaniiŋ to Pasova tane le isov, o nagham yavyavuuŋ.
15 Disse-lhes: Tenho desejado ardentemente comer convosco esta Páscoa, antes de sofrer.
16 Ve yau nasaav payam: Irau naghan aniiŋ to Pasova muul mako le Maaron itotoi pooz tooni ivot ighazooŋ ve Pasova anooŋa tooni ivot.”
16 Pois vos digo: não tornarei a comê-la, até que ela se cumpra no Reino de Deus.
17 Ra Yesu igham rubruub vaen, ipait Maaron pani, ve izuzuuna ila pazi. Ve isaav pazi ighe: “Aghamu ve aghun le irau gham.
17 Pegando o cálice, deu graças e disse: Tomai este cálice e distribuí-o entre vós.
18 Yau nasaav payam: Yau aat naghun vaen muul mako le irau Maaron itotoi pooz tooni ivot ighazooŋ.”
18 Pois vos digo: já não tornarei a beber do fruto da videira, até que venha o Reino de Deus.
19 Ra igham mberet, ipait Maaron pani, iteeva, ve ireii irau zi. Ve isaav pazi ighe: “Ene yau mizag. Yau aat napul taug ve namaat payam. Ŋgar tau naghamu ne, matamim kisini ve ataghoni. Leso matamim iŋgal ghau.”
19 Tomou em seguida o pão e depois de ter dado graças, partiu-o e deu-lho, dizendo: Isto é o meu corpo, que é dado por vós; fazei isto em memória de mim.
20 Tighan le isov, ra Yesu itaghon ŋgar raraate pa rubruub vaen. Ighamu ve isaav ighe: “Rubruub tane, ene siŋig tau pale imaliŋ payam ve ipariaaŋ saveeŋ mbuaaŋ to eez paaghu tau pale Maaron ve tamtamon tivalupu zi timin eemon.
20 Do mesmo modo tomou também o cálice, depois de cear, dizendo: Este cálice é a Nova Aliança em meu sangue, que é derramado por vós...
21 Eemon alooŋ. Tsiam ee tau ilepleep tomani ghiit pa ghanghaniiŋ ne, pale ighur ghau nala koiagŋa nimazi.
21 Entretanto, eis que a mão de quem me trai está à mesa comigo.
22 Onoon, Tamtamon Naatu, i aat itaghon eez tau Maaron ighuru pani na. Eemon ŋeer tau pale ighuru ila koiŋa nimazi, ene ikaria tauu wa.”
22 O Filho do Homem vai, segundo o que está determinado, mas ai daquele homem por quem ele é traído!
23 Mbiwa tooni tilooŋ saveeŋ tane le tigham ŋgar naol ve tivaghasoni zi tighe: “Wai, iit tane, sei pale igham tauvene?”
23 Perguntavam então os discípulos entre si quem deles seria o que tal haveria de fazer.
24 Ra mbiwa tooni tivazorai zi pa toozi sei ta eeza tiina iliiv zi tisov.
24 Surgiu também entre eles uma discussão: qual deles seria o maior.
25 Tauvene Yesu isaav pazi ighe: “Ŋgar to nugh nugh tau Yuda mako na, yam awataghi wa. Kinik toozi tipapait tauzi ezazi, ve monmon titotoi tapirizi pa yes tau tileep ila sambazi na, ve titatan zi. Ve daaba siriv tau tiŋginŋgin zi na, tighe tamtamon tipait zi pa uleeŋ tau tighamgham pazi na.
25 E Jesus disse-lhes: Os reis dos pagãos dominam como senhores, e os que exercem sobre eles autoridade chamam-se benfeitores.
26 Eemon ŋgar tauvene igheen tsiam sov. Tamtamon tau ighe eeza tiina kat iliiv yam asov na, i aat itatan tauu eeza, ve igham uraat payam imin tazmimŋa geegeu. Ve ŋeer tau ighe imuuŋ payam na, i aat ibees payam.
26 Que não seja assim entre vós; mas o que entre vós é o maior, torne-se como o último; e o que governa seja como o servo.
27 Laak, sei ta eeza tiina? Ŋeer tau mboole izi ve ighanghan, ma ŋeer tau iŋgalŋgal aniiŋ ve ibesbees pani ne? Ene i ta mboole izi ve ighanghan. Ve aghita. Yau naleep tomani gham, ve nabesbees payam.”
27 Pois qual é o maior: o que está sentado à mesa ou o que serve? Não é aquele que está sentado à mesa? Todavia, eu estou no meio de vós, como aquele que serve.
28 “Onoon, tovaaŋ naol ivot payau. Eemon yam apul ghau mako. Ayozyooz tomani ghau le ilam aazne.
28 E vós tendes permanecido comigo nas minhas provações;
29 — ausente —
29 eu, pois, disponho do Reino a vosso favor, assim como meu Pai o dispôs a meu favor,
30 — ausente —
30 para que comais e bebais à minha mesa no meu Reino e vos senteis em tronos, para julgar as doze tribos de Israel.
31 Ra Yesu isaav pa Simon Petrus ighe: “Oo Simon Simon, uyamaan ghom wa! Sadan izuari ghi ighe igham gham amin le. Tauvene i pale itoov ghuruuŋ ila tsiam imin ŋeer tau ilos wit tooni ve itiri izaa, leso ivalagh anooŋa ila soghan, ve uuli ila soghan.
31 Simão, Simão, eis que Satanás vos reclamou para vos peneirar como o trigo;
32 Eemon yau naghur ghom ila suŋuuŋ tsiau wa: Leso utap pa ghuruuŋ ila tsio sov. Ve saawe tau yo utoor ŋgar tsio ve umuul, yo aat upalot toŋvetaz tsio.”
32 mas eu roguei por ti, para que a tua confiança não desfaleça; e tu, por tua vez, confirma os teus irmãos.
33 Petrus ilooŋ saveeŋ tane, ve isaav pa Yesu ighe: “Tiina, yau irau napul ghom mako. Isaav ighe tighur ghom uloŋ ula ruum to yavyavuuŋ, ene aat ituru tala. Ve isaav ighe tirav ghom umaat, ene aat yau paam, tirav ghau namaat tomani ghom!”
33 Pedro disse-lhe: Senhor, estou pronto a ir contigo tanto para a prisão como para a morte.
34 Tauvene Yesu iyol aliiŋa ighe: “Aa Petrus, nasaav payo kat. Mboŋ aazne, yo aat upaisamun ghau pai tol, o tatareek itaŋ.”
34 Jesus respondeu-lhe: Digo-te, Pedro, não cantará hoje o galo, até que três vezes hajas negado que me conheces.
35 Ra Yesu ighason mbiwa tooni ighe: “Laak, muuŋ saawe tau nambaaŋ gham ala pa uraat na, yau nasaav payam naghe: Yam alaagh tomania lugluug, pepeel, ma zuzuuŋa to aghemim sov. Ve mindai? Saawe tana, yam ambool pa gabua eta?”
35 Depois ajuntou: Quando vos mandei sem bolsa, sem mochila e sem calçado, faltou-vos porventura alguma coisa? Eles responderam: Nada.
36 Yesu isaav pazi muul ighe: “Aazne, ene saawe ite. Isaav ighe lemim lugluug, na aghamu tomania pepeel, ve alaagh tomania. Ve ighe lemim mbuzaagh mako, na ala agholia nonoghiiŋa tsiam to ŋgoaaŋ, mako agham maeta, ve ala aghol lemim mbuzaagh.
36 Mas agora, disse-lhes ele, aquele que tem uma bolsa, tome-a; aquele que tem uma mochila, tome-a igualmente; e aquele que não tiver uma espada, venda sua capa para comprar uma.
37 Pasaa, Maaron aliiŋa ziiri ee tau tiboode na isaav ighe:
37 Pois vos digo: é necessário que se cumpra em mim ainda este oráculo: E foi contado entre os malfeitores {Is 53,12}. Com efeito, aquilo que me diz respeito está próximo de se cumprir.
38 Mbiwa tooni tisaav pani tighe: “Tiina, ughita. Mbuzaagh ru tane.”
38 Eles replicaram: Senhor, eis aqui duas espadas. Basta, respondeu ele.
39 Ra Yesu ipul nugh tiina Yerusalem, ve izala pa loloz Oliv itaghon ŋgar tau monmon ighamghamu na. Ve mbiwa tooni titaghoni gha yesŋa tizala.
39 Conforme o seu costume, Jesus saiu dali e dirigiu-se para o monte das Oliveiras, seguido dos seus discípulos.
40 Tila tivot ta sewe, ve i isaav pazi ighe: “Yam aleep ta sene ve asuŋ Maaron. Leso atap pa tovaaŋ sov.”
40 Ao chegar àquele lugar, disse-lhes: Orai para que não caiais em tentação.
41 Ra ipul zi tizi tileep, ve ilaagh ila soghan rig, ve iput aaghe ve isuŋ.
41 Depois se afastou deles à distância de um tiro de pedra e, ajoelhando-se, orava:
42 Ighe: “O Tamaŋ, ighe lolom tauvene, na upasalia rubruub tane payau. Eemon utaghon ŋgar tsiau sov. Utaghon taum lolom.”
42 Pai, se é de teu agrado, afasta de mim este cálice! Não se faça, todavia, a minha vontade, mas sim a tua.
43 Saawe tau Yesu isuŋsuŋ, aŋela ee to sambam izilam ve ipaloti.
43 Apareceu-lhe então um anjo do céu para confortá-lo.
44 Yesu loolo ipataŋan kat le punita tomania siŋ toŋtoŋia izi taan. Tauvene isuŋ ariaaŋ kat.
44 Ele entrou em agonia e orava ainda com mais instância, e seu suor tornou-se como gotas de sangue a escorrer pela terra.
45 Isuŋ le isov, ra imuul ila to mbiwa tooni, ve ighit zi tighengheen. Pasaa, lolozi ipataŋan kat.
45 Depois de ter rezado, levantou-se, foi ter com os discípulos e achou-os adormecidos de tristeza.
46 Tauvene isaav pazi ighe: “Wai, yam agheen pasaa? Aburig ve asuŋ Maaron. Mako pale tovaaŋ ivot payam ve atap.”
46 Disse-lhes: Por que dormis? Levantai-vos, orai, para não cairdes em tentação.
47 Yesu isavsaav soone, ve Yudas igherev eval tiina gha tila tivot tooni. (Mbiwa saŋavul ve ru, Yudas, i toozi ee.) I iŋarui Yesu ila ighe iyaŋin pani.
47 Ele ainda falava, quando apareceu uma multidão de gente; e à testa deles vinha um dos Doze, que se chamava Judas. Achegou-se de Jesus para o beijar.
48 Yesu isaav pani ighe: “Yudas, mindai? Yo ughe uyaŋin pa Tamtamon Naatu, gha leso ughuru ila koiŋa nimazi?”
48 Jesus perguntou-lhe: Judas, com um beijo trais o Filho do Homem!
49 Mbiwa tau tiyozyooz tomania Yesu na, tighilaal gabua tau pale ivot. Tauvene tighasoni tighe: “Tiina, mindai? Pale nipas mbuzaagh ve nirav zi?”
49 Os que estavam ao redor dele, vendo o que ia acontecer, perguntaram: Senhor, devemos atacá-los à espada?
50 Ra toozi ee, ipas mbuzaagh tooni izaa, ve isiki le isap motin ŋeer ee taliiŋa, ziige ila pa tapir. Ŋeer tawe, i daaba to watooŋrau besooŋa tooni.
50 E um deles feriu o servo do príncipe dos sacerdotes, decepando-lhe a orelha direita.
51 Eemon Yesu isaav ighe: “Ai, irao! Apul zi tigham ŋgar tane.” Ra igham besooŋa tana taliiŋa, ve ipaako ila niia le poia muul.
51 Mas Jesus interveio: Deixai, basta. E, tocando na orelha daquele homem, curou-o.
52 Ra Yesu isaav pa yes zeran to watooŋrau tomania ŋginiiŋa to Rumei Tiina, ve pooza siriv tau tilam pa kisiiŋni na ighe: “Mindai ta alaagh tomania mbuzaagh ma zaab, ve alam pa kisiiŋ ghau? Yau ŋeer to ghamuuŋ malmal?
52 Voltando-se para os príncipes dos sacerdotes, para os oficiais do templo e para os anciãos que tinham vindo contra ele, disse-lhes: Saístes armados de espadas e cacetes, como se viésseis contra um ladrão.
53 Saawe naol, itiŋa talepleep izi Rumei Tiina naagho. Puughu mindai ta akis ghau pataghaaŋ ta sewe mako? Poia. Akis ghau lak. Mboŋ aazne, ene saawe tsiam. Pa ŋgar to ndoroom igham uraat toman tapiri.”
53 Entretanto, eu estava todos os dias convosco no templo, e não estendestes as mãos contra mim; mas esta é a vossa hora e do poder das trevas.
54 Yesu isavia saveeŋ tane le isov, ra tikisi, ve tighamu tila, ve tighuru iloŋ ila daaba to watooŋrau ruum tooni. Petrus itaghon zi, eemon ilaagh soghan rig gha ila.
54 Prenderam-no então e conduziram-no à casa do príncipe dos sacerdotes. Pedro seguia-o de longe.
55 Tamtamon siriv tindav yav izi sirsiir to ruum tawe loolo, ve mbolezi izi ila yav ziige. Tauvene Petrus ila ve mboole izi tomani zi.
55 Acenderam um fogo no meio do pátio, e sentaram-se em redor. Pedro veio sentar-se com eles.
56 Malau mako ve besooŋa livaa paaghu ee ila le ighita Petrus mboole izi yav ziige. Tauvene itugh maata pani, ve isaav ighe: “Ou, ŋeer tane ilaghlaagh tomania Yesu paam.”
56 Uma criada percebeu-o sentado junto ao fogo, encarou-o de perto e disse: Também este homem estava com ele.
57 Eemon Petrus ipaisamun tauu ighe: “Wai livaa, ŋeer tawe, yau nawataghi mako.”
57 Mas ele negou-o: Mulher, não o conheço.
58 Tileep rig, ve ŋeer ite ilam le aana ighilaal Petrus. Tauvene isaav pani ighe: “Ai, yo tane, toozi ee paam!”
58 Pouco depois, viu-o outro e disse-lhe: Também tu és um deles. Pedro respondeu: Não, eu não o sou.
59 Tileep rig, ra ŋeer ite iburig gha aana aavo iyaryaaŋ ighe: “Onoon kat, ŋeer tane, i ilaghlaagh tomania Yesu. Pa i paam to Galilaia.”
59 Passada quase uma hora, afirmava um outro: Certamente também este homem estava com ele, pois também é galileu.
60 Eemon Petrus iyol aliiŋa ighe: “Wai ŋeer tsiau, saveeŋ tau yo usavia na, yau nawataghi rigta mako.” Petrus isavsaav soone, ve tatareek itaŋ.
60 Mas Pedro disse: Meu amigo, não sei o que queres dizer. E no mesmo instante, quando ainda falava, cantou o galo.
61 Saawe duduuŋ tana, Yesu itoor ghi, ve maata imuul ila pa Petrus. Petrus ighita, ve maata iŋgal saveeŋ tau Yesu isavia pani na. Saveeŋ tauvene: “Mboŋ aazne, yo aat upaisamun ghau pai tol le isov, o tatareek itaŋ.”
61 Voltando-se o Senhor, olhou para Pedro. Então Pedro se lembrou da palavra do Senhor: Hoje, antes que o galo cante, negar-me-ás três vezes.
62 Tauvene Petrus iburig ivot ila muuri, ve itaŋ tiina toman loolo isaghat kat.
62 Saiu dali e chorou amargamente.
63 Yes tau tikiskis Yesu na, tiravravu, ve tipamogheraini.
63 Entretanto, os homens que guardavam Jesus escarneciam dele e davam-lhe bofetadas.
64 Tipoos maata pa uuli ve tighasoni tighe: “Yo propet, ne? Poia. Usaav lak! Sei ta irav ghom ne?”
64 Cobriam-lhe o rosto e diziam: Adivinha quem te bateu!
65 Yes tiveleghi ve tisik saveeŋ sasaghati naol pani.
65 E injuriavam-no ainda de outros modos.
66 Tilepleep le nughizau, ra ŋginiiŋa to yes Yuda tilup zi izi niazi to lupuuŋ. Yes daaba to watooŋrau ve yes ŋgara to tutuuŋ paam tileep ila lupuuŋ tawe loolo. Ra tigham Yesu ila ivot toozi ve tipayooze ila naghozi, ve yes pooza tawe tisaav pani tighe:
66 Ao amanhecer, reuniram-se os anciãos do povo, os príncipes dos sacerdotes e os escribas, e mandaram trazer Jesus ao seu conselho.
67 — ausente —
67 Perguntaram-lhe: Dize-nos se és o Cristo! Respondeu-lhes ele: Se eu vo-lo disser, não me acreditareis;
68 — ausente —
68 e se vos fizer qualquer pergunta, não me respondereis.
69 Eemon aazne ve ila,
69 Mas, doravante, o Filho do Homem estará sentado à direita do poder de Deus.
70 Yes tilooŋ saveeŋ tane, ve tisov tilup avozi ve tighasoni muul tighe: “Mindai, yo ughe yo Maaron Naatu?”
70 Então perguntaram todos: Logo, tu és o Filho de Deus? Respondeu: Sim, eu sou.
71 Yes tilooŋ saveeŋ tane, ve tisaav tighe: “Isov wa! Tail tamtamon ite paam to ipariaaŋ saveeŋ muul pasaa? Aazne, talooŋ katin saveeŋ ila i tauu aavo wa.”
71 Eles então exclamaram: Temos nós ainda necessidade de testemunho? Nós mesmos o ouvimos da sua boca.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.