João 4

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 — ausente —
1 Jesus sabia que os fariseus tinham ouvido dizer que ele batizava e fazia mais discípulos que João,
2 — ausente —
2 embora Jesus mesmo não os batizasse, e sim seus discípulos.
3 — ausente —
3 Assim, deixou a Judeia e voltou para a Galileia.
4 Eez tau i itaghoni, ene imbut taan sirivu to Samaria, ve ila ivot izi Galilaia.
4 No caminho, teve de passar por Samaria.
5 Tauvene i ilaagh ila le ivot nugh ee to Samaria, eeza Sikar. Nugh tawe igheen igharau taan sirivu tau muuŋ Yakop igham pa naatu Yosep.
5 Chegou ao povoado samaritano de Sicar, perto do campo que Jacó tinha dado a seu filho José.
6 Yaa taiŋ ee tau muuŋ Yakop itaii na, igheen nugh ziige. Yesu ilaagh malau le laghooŋ isooŋa. Tauvene ila mboole izi yaa taiŋ ziige, ve imariau. Saawe tana, zegmatuugh.
6 O poço de Jacó ficava ali, e Jesus, cansado da longa caminhada, sentou-se junto ao poço, por volta do meio-dia.
7 — ausente —
7 Pouco depois, uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse: “Por favor, dê-me um pouco de água para beber”.
8 — ausente —
8 Naquele momento, seus discípulos tinham ido ao povoado comprar comida.
9 Livaa tawe iyol aliiŋa ighe: “Wai, yo Yuda tamazi, ve yau Samaria tinazi. Mindai ta ughason ghau ughe nagham lem yaa?” I isaav tauvene pasaa, yes Yuda ve yes Samaria tivavalupu zi mako.
9 A mulher ficou surpresa, pois os judeus se recusam a ter qualquer contato com os samaritanos. “Você é judeu, e eu sou uma mulher samaritana”, disse ela a Jesus. “Como é que me pede água para beber?”
10 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Imin ta yo uwatagh gabua poia tau Maaron ighe igham payo ve ughilaal ŋeer tau ighason ghom pa yaa, kanaŋ ughasoni, ve i gham lem yaa rereere to igham ghom uleep matam yaryaare le alok.”
10 Jesus respondeu: “Se ao menos você soubesse que presente Deus tem para você e com quem está falando, você me pediria e eu lhe daria água viva”.
11 Tauvene livaa tana isaav pani muul ighe: “Olman, yo lem yaa paatu eta mako. Ve puura tane, yaa igheen izila siiŋa kat. Yaa rereere tau usavia na, pale ughamu sindei?
11 “Mas você não tem corda nem balde, e o poço é muito fundo”, disse ela. “De onde tiraria essa água viva?
12 Yo uwatagh: Timbuun Yakop itai yaa tane payei alok wa. Ve i tauu tomania natŋa, ve makau ve sipsip tooni tighunghun yaa tane. Mindai, yo ughe uliiv Yakop, tauta ughe ugham leg yaa ite paam ne?”
12 Além do mais, você se considera mais importante que nosso antepassado Jacó, que nos deu este poço? Como pode oferecer água melhor que esta que Jacó, seus filhos e seus animais bebiam?”
13 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Tamtamon tisov tau tighun yaa tane, ene pale murun zi muul.
13 Jesus respondeu: “Quem bebe desta água logo terá sede outra vez,
14 Eemon isaav ighe tamtamon eta ighun yaa tau yau naghe nagham pani, i aat irau murunu muul mako. Pasaa, yaa tau yau nagham pani, ene pale ivotvot le ivon ila loolo. Tauvene tamtamon tana pale igham lepoogh poia ila to Maaron taghon taghon gha ila.”
14 mas quem bebe da água que eu dou nunca mais terá sede. Ela se torna uma fonte que brota dentro dele e lhe dá a vida eterna”.
15 Livaa tawe ilooŋ saveeŋ tane, ve isaav pa Yesu muul ighe: “Wai olman, ugham yaa tana payau lak! Leso murei murun ghau muul sov, ve nala nalam pa tivuuŋ yaa ta sene muul sov.”
15 “Por favor, senhor, dê-me dessa água!”, disse a mulher. “Assim eu nunca mais terei sede nem precisarei vir aqui para tirar água.”
16 Ra Yesu isaav pani ighe: “Aiyo. Ula ugham azuwam, ve yamru amuul alam.”
16 “Vá buscar seu marido”, disse Jesus.
17 Livaa tana iyol aliiŋa ighe: “Yau leg azuwag mako.”
17 “Não tenho marido”, respondeu a mulher. Jesus disse: “É verdade. Você não tem marido,
18 Eemon yo uvai zitamoot liim wa. Ve ŋeer tau aazne yo uleep tomania na, ena yo azuwam tauu mako. Tauvene aliŋam tana, ena onoon.”
18 pois teve cinco maridos e não é casada com o homem com quem vive agora. Certamente você disse a verdade”.
19 Livaa tana ilooŋ saveeŋ tane, ve ŋgar tooni pakia. Tauvene isaav pa Yesu ighe: “Olman, ŋgarig gha naghilaal ghom. Yo aat propet ee to Maaron.
19 “O senhor deve ser profeta”, disse a mulher.
20 Enes, yau leg ghasoniiŋ ee payo. Ta muuŋ ve ilam, yei Samaria timbumaiŋa tiluplup zi pa suŋuuŋ izala loloz tawe. Ve aazne paam, nitaghon ŋgar tana. Eemon yam Yuda aghe tamtamon aat tisuŋ pa Maaron izi nugh Yerusalem mon. Laak, nugh sindei ta poia pa suŋuuŋ?”
20 “Então diga-me: por que os judeus insistem que Jerusalém é o único lugar de adoração, enquanto nós, os samaritanos, afirmamos que é aqui, no monte Gerizim, onde nossos antepassados adoraram?”
21 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Olman tinazi, ughur ila saveeŋ tsiau tane. Saawe eta pale ivot, mako yam agham ŋgar pa nugh eta to suŋuuŋ imin loloz tawe, ma Yerusalem muul mako. Nugh sindei tau ighe aleep pani ve asuŋ, ene poia mon.
21 Jesus respondeu: “Creia em mim, mulher, está chegando a hora em que já não importará se você adora o Pai neste monte ou em Jerusalém.
22 Yam tamtamon to Samaria awatagh katin Maaron tau asuŋsuŋ pani ne mako. Ve yei Yuda niwataghi. Pasaa, yei nimin eez to Maaron igham mulin tamtamon.
22 Vocês, samaritanos, sabem muito pouco a respeito daquele a quem adoram. Nós adoramos com conhecimento, pois a salvação vem por meio dos judeus.
23 Ve ulooŋ. Saawe tana pale ivot. Ighe ivot tane. Saawe tana, tamtamon pale tigham suŋuuŋ tauu pa Tamaan Maaron. Yes pale tisuŋ pani toman lolozi itaghon saveeŋ onoon ve pooz to Maaron Avuvu. Tamaan Maaron izuari ghi ighe le tamtamon tisuŋ pani itaghon eez tauvene.
23 Mas está chegando a hora, e de fato já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade. O Pai procura pessoas que o adorem desse modo.
24 Maaron, i Avuvu. Tauvene tamtamon tau tighe tisuŋ pani, ene yes aat tisuŋ pani toman lolozi itaghon saveeŋ onoon ve pooz to Maaron Avuvu.”
24 Pois Deus é Espírito, e é necessário que seus adoradores o adorem em espírito e em verdade”.
25 Yesu isavia saveeŋ tane le isov, ra livaa tana isaav pani ighe: “Yau nawatagh: Mesia pale ilam. Ve saawe tau i ilam ivot, i aat ipaghazoŋai ghei pa gabua ta naol ne.” (Saveeŋ ‘Mesia’, yes Grika tiwaato ila aliŋazi tighe: ‘Krisi.’)
25 A mulher disse: “Eu sei que o Messias (aquele que é chamado Cristo) virá. Quando vier, ele nos explicará tudo”.
26 Tauvene Yesu isaav ghazooŋa pani ighe: “Mesia tau usavia na, ene yau taug tane, yau tau nasavsaav tomani ghom ne.”
26 Então Jesus lhe disse: “Sou eu, o que fala com você!”.
27 Yesu isavsaav pani, ve mbiwa tooni timuul tilam tivot. Yes tighita Yesu yesuru livaa tana tisavsaav, le tigham ŋgar naol. Eemon eta ighasoni pa puughu tau i isavsaav tomania livaa tana mako.
27 Naquele momento, seus discípulos voltaram. Ficaram surpresos de encontrá-lo falando com uma mulher, mas nenhum deles se atreveu a perguntar: “O que o senhor quer?” ou “Por que conversa com ela?”.
28 Ra livaa tana ipul yaa paatu tooni izi, ve imuul ila pa nughei, ve ipaes pa tamtamon ighe:
28 A mulher deixou sua vasilha de água junto ao poço e correu de volta para o povoado, dizendo a todos:
29 “Ou, yam alam tala aghita ŋeer ee tau ilepleep we. Ŋgar isov tau naghamgham zi muuŋ ve ilam aazne, i ivoti zi payau le tisov. I aat Mesia taa?”
29 “Venham ver um homem que me disse tudo que eu já fiz na vida! Será que não é ele o Cristo?”.
30 Tauta eval tiina tipul nugh, ve tikeet tila tighe tighita Yesu.
30 Então as pessoas saíram do povoado para vê-lo.
31 Saawe tau livaa tana ipul Yesu ve imuul ila pa nughei, mbiwa tooni tisaav pa Yesu tighe: “Paduduŋaaŋ, ugham lem aniiŋ gha ughan.”
31 Enquanto isso, os discípulos insistiam com Jesus: “Rabi, coma alguma coisa”.
32 Eemon i isaav pazi ighe: “Mako. Aniiŋ tsiau to ghaniiŋ, ene ighengheen. Eemon yam awataghi mako.”
32 Ele, porém, respondeu: “Eu tenho um tipo de alimento que vocês não conhecem”.
33 Tauvene mbiwa tooni tivasavo zi tighe: “Mindai, tamtamon eta igham le aniiŋ wa?”
33 Os discípulos perguntaram uns aos outros: “Será que alguém lhe trouxe comida?”.
34 Yesu isaav pazi muul ighe: “Alooŋ. Yau aat nataghon Ŋeer tau imbaaŋ ghau nalam ne loolo, ve naparwai uraat tooni le isov kat. Aniiŋ tsiau, tauta ene.
34 Então Jesus explicou: “Meu alimento consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e em terminar a sua obra.
35 Yam asavsaav tauvene: ‘Kaiyo paaŋ isov, mako mariri ivot.’ Eemon yau nasaav payam: Ena ila matini. Matamim ila pa uum. Aniiŋ isov imatuugh, ve saawe to lupuuŋ zi, tauta ivot wa.
35 Vocês não costumam dizer: ‘Ainda faltam quatro meses para a colheita’? Mas eu lhes digo: despertem e olhem em volta. Os campos estão maduros para a colheita.
36 Tauvene aazne, yes to lupuuŋ aniiŋ tisaŋan muul mako. Tindoundou aniiŋ anooŋa, ve tighamgham lezi atuya. Tauta yesŋa yes to vazoghiiŋ aniiŋ lolozi poia ve tintinizi. Pasaa, uraat toozi ighur anooŋa wa. Anooŋa tauvene: Tighegherev tamtamon tila pa Maaron, leso tileep matazi yaryaare le alok.
36 Os que colhem já recebem salário, e os frutos que ajuntam são as pessoas que passam a ter a vida eterna. Que alegria espera tanto o que semeia como o que colhe!
37 Ŋgar tana iduduuŋ pa saveeŋ tau monmon tasasavia ne: ‘Ŋeer ee ivazogh, ve ite indou anooŋa.’
37 Vocês conhecem o ditado: ‘Um semeia e outro colhe’. E é verdade.
38 Yau nambaaŋ gham ala pa lupuuŋ aniiŋ anooŋa tau taumim avazoghi mako. Zeran siriv tigham uratoini le tighun punitazi pani. Uraat toozi anooŋa, tauta aazne yam ala aghamu.”
38 Eu envio vocês para colher onde não semearam; outros realizaram o trabalho, e agora vocês ajuntarão a colheita”.
39 Tamtamon katini to Samaria tau tilepleep izi nugh tawe tilooŋ saveeŋ to livaa tana, ve tighur ila to Yesu. Pasaa, i ivotia ŋgar tau Yesu igham pani na, ve isaav pazi ighe: “Ŋgar isov tau yau naghamgham zi muuŋ ve ilam aazne, tauta i ivoti zi payau.”
39 Muitos samaritanos do povoado creram em Jesus por causa daquilo que a mulher relatou: “Ele me disse tudo que eu já fiz!”.
40 Tauvene yes Samaria tawe tila tivot to Yesu, ve tiŋguruuta tighe i ileep tomani zi. Tauvene i ileep mboŋ ru ta sewe.
40 Quando saíram para vê-lo, insistiram que ficasse no povoado. Jesus permaneceu ali dois dias,
41 Tauta tamtamon katini to nugh tawe tighur ila tooni. Pasaa, tilooŋ saveeŋ ila i tauu aavo.
41 e muitos outros ouviram sua palavra e creram.
42 Ve tisaav pa livaa tawe tighe: “Papazoge yei nilooŋ saveeŋ tsio mon, ve nighur ila to ŋeer tane. Ve aazne, taumai nilooŋ saveeŋ ila i tauu aavo. Tauta niwatagh nighe onoon kat, ŋeer tane, i Uleeŋa tau pale igham mulin eval tiina to taan.”
42 Então disseram à mulher: “Agora cremos, não apenas por causa do que você nos contou, mas porque nós mesmos o ouvimos. Agora sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo”.
43 Yesu yesŋa yes Samaria tileep mboŋ ru isov, ra iburig muul gha ila pa Galilaia.
43 Depois daqueles dois dias, Jesus partiu para a Galileia.
44 (I tauu isaav pataghaaŋ wa ighe: “Propet eta irau le eeza izi tauu nugh tooni mako.”)
44 Ele mesmo tinha dito que um profeta não é honrado em sua própria terra.
45 I ila ivot Galilaia, ve yes Galilaia tighamu toman lolozi poia. Pasaa, saawe to lupuuŋ tiina to Pasova, yes paam tila Yerusalem, ve tighita uraat naol ta i igham zi ta sewe.
45 Mas, uma vez que os galileus haviam estado em Jerusalém para a festa da Páscoa e visto tudo que Jesus fizera, eles o receberam.
46 — ausente —
46 Enquanto Jesus viajava pela Galileia, chegou a Caná, onde tinha transformado água em vinho. Perto dali, em Cafarnaum, havia um oficial do governo cujo filho estava muito doente.
47 — ausente —
47 Quando soube que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi até ele e suplicou que fosse a Cafarnaum para curar seu filho, que estava à beira da morte.
48 Yesu isaav pani ighe: “Wai, yam aghe le aghita gabua ŋgeretazi ve uraat tintiina tau itotoi ighe Maaron ileep tomani ghau pa uraat tsiau, o aghur ila. Ve ighe mako, ene irau aghur ila mako.”
48 Jesus exclamou: “Jamais crerão, a menos que vejam sinais e maravilhas!”.
49 Uraata tana iyol aliiŋa ighe: “Tiina, rekia ulam gha tazila. Mako pale natug imaat.”
49 O oficial implorou: “Senhor, por favor, venha antes que meu filho morra”.
50 Yesu isaav pani ighe: “Ula! Natum irau imaat mako. I pale tiini poia.” Tauvene uraata tana ighur ila Yesu aliiŋa ve ila.
50 “Volte!”, disse Jesus. “Seu filho viverá.” O homem creu nas palavras de Jesus e partiu para casa.
51 Ilaagh muul izila, ve besooŋa tooni siriv tilam tizaa tooni izi eez livuugha, ve tipaes pani tighe: “Olman, natum imaat mako. Poia wa!”
51 Enquanto estava a caminho, alguns de seus servos vieram a seu encontro com a notícia de que seu filho estava vivo e bem.
52 Tauvene i ighason zi pa saawe sindei kat ta naatu maata pakia.
52 Ele perguntou quando o menino havia começado a melhorar, e eles responderam: “Ontem à tarde, à uma hora, a febre subitamente desapareceu!”.
53 Tauvene ŋeer marani tana taama maata iŋgal: Saawe duduuŋ tana, Yesu isaav pani ighe: “Ula. Natum irau imaat mako. I pale tiini poia.” Tauvene i tomania ziŋeera tau tileep tomania ila ruum tooni na, tisov tighur ila to Yesu.
53 Então o pai percebeu que havia sido naquele exato momento que Jesus tinha dito: “Seu filho viverá”. E o oficial e todos de sua casa creram em Jesus.
54 Ene gabua ŋgereeta ite imin ru tau Yesu ighamu imin ilaal pa tamtamon. Saawe tau i ipul taan sirivu to Yudea ve imuul ila Galilaia, i igham gabua tawe.
54 Esse foi o segundo sinal que Jesus realizou na Galileia, depois que veio da Judeia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.