João 4

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 — ausente —
1 Os fariseus ouviram dizer que Jesus estava ganhando mais discípulos e batizava mais pessoas do que João.
2 — ausente —
2 (De fato, não era Jesus quem batizava, e sim os seus discípulos.)
3 — ausente —
3 Quando Jesus ficou sabendo disso, saiu da Judeia e voltou para a Galileia.
4 Eez tau i itaghoni, ene imbut taan sirivu to Samaria, ve ila ivot izi Galilaia.
4 No caminho, ele tinha de passar pela região da Samaria.
5 Tauvene i ilaagh ila le ivot nugh ee to Samaria, eeza Sikar. Nugh tawe igheen igharau taan sirivu tau muuŋ Yakop igham pa naatu Yosep.
5 Ele chegou a uma cidade da Samaria, chamada Sicar, que ficava perto das terras que Jacó tinha dado ao seu filho José.
6 Yaa taiŋ ee tau muuŋ Yakop itaii na, igheen nugh ziige. Yesu ilaagh malau le laghooŋ isooŋa. Tauvene ila mboole izi yaa taiŋ ziige, ve imariau. Saawe tana, zegmatuugh.
6 Ali ficava o poço de Jacó. Era mais ou menos meio-dia quando Jesus, cansado da viagem, sentou-se perto do poço.
7 — ausente —
7 Uma mulher samaritana veio tirar água, e Jesus lhe disse:
8 — ausente —
8 (Os discípulos de Jesus tinham ido até a cidade comprar comida.)
9 Livaa tawe iyol aliiŋa ighe: “Wai, yo Yuda tamazi, ve yau Samaria tinazi. Mindai ta ughason ghau ughe nagham lem yaa?” I isaav tauvene pasaa, yes Yuda ve yes Samaria tivavalupu zi mako.
9 A mulher respondeu: — O senhor é judeu, e eu sou samaritana. Então como é que o senhor me pede água? (Ela disse isso porque os judeus não se dão com os samaritanos.)
10 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Imin ta yo uwatagh gabua poia tau Maaron ighe igham payo ve ughilaal ŋeer tau ighason ghom pa yaa, kanaŋ ughasoni, ve i gham lem yaa rereere to igham ghom uleep matam yaryaare le alok.”
10 Então Jesus disse:
11 Tauvene livaa tana isaav pani muul ighe: “Olman, yo lem yaa paatu eta mako. Ve puura tane, yaa igheen izila siiŋa kat. Yaa rereere tau usavia na, pale ughamu sindei?
11 Ela respondeu: — O senhor não tem balde para tirar água, e o poço é fundo. Como é que vai conseguir essa água da vida?
12 Yo uwatagh: Timbuun Yakop itai yaa tane payei alok wa. Ve i tauu tomania natŋa, ve makau ve sipsip tooni tighunghun yaa tane. Mindai, yo ughe uliiv Yakop, tauta ughe ugham leg yaa ite paam ne?”
12 Nosso antepassado Jacó nos deu este poço. Ele, os seus filhos e os seus animais beberam água daqui. Será que o senhor é mais importante do que Jacó?
13 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Tamtamon tisov tau tighun yaa tane, ene pale murun zi muul.
13 Então Jesus disse:
14 Eemon isaav ighe tamtamon eta ighun yaa tau yau naghe nagham pani, i aat irau murunu muul mako. Pasaa, yaa tau yau nagham pani, ene pale ivotvot le ivon ila loolo. Tauvene tamtamon tana pale igham lepoogh poia ila to Maaron taghon taghon gha ila.”
14 mas a pessoa que beber da água que eu lhe der nunca mais terá sede. Porque a água que eu lhe der se tornará nela uma fonte de água que dará vida eterna.
15 Livaa tawe ilooŋ saveeŋ tane, ve isaav pa Yesu muul ighe: “Wai olman, ugham yaa tana payau lak! Leso murei murun ghau muul sov, ve nala nalam pa tivuuŋ yaa ta sene muul sov.”
15 Então a mulher pediu: — Por favor, me dê dessa água! Assim eu nunca mais terei sede e não precisarei mais vir aqui buscar água.
16 Ra Yesu isaav pani ighe: “Aiyo. Ula ugham azuwam, ve yamru amuul alam.”
16 — Vá chamar o seu marido e volte aqui! — ordenou Jesus.
17 Livaa tana iyol aliiŋa ighe: “Yau leg azuwag mako.”
17 — Eu não tenho marido! — respondeu a mulher. Então Jesus disse:
18 Eemon yo uvai zitamoot liim wa. Ve ŋeer tau aazne yo uleep tomania na, ena yo azuwam tauu mako. Tauvene aliŋam tana, ena onoon.”
18 pois já teve cinco, e este que você tem agora não é, de fato, seu marido. Sim, você falou a verdade.
19 Livaa tana ilooŋ saveeŋ tane, ve ŋgar tooni pakia. Tauvene isaav pa Yesu ighe: “Olman, ŋgarig gha naghilaal ghom. Yo aat propet ee to Maaron.
19 A mulher respondeu: — Agora eu sei que o senhor é um
20 Enes, yau leg ghasoniiŋ ee payo. Ta muuŋ ve ilam, yei Samaria timbumaiŋa tiluplup zi pa suŋuuŋ izala loloz tawe. Ve aazne paam, nitaghon ŋgar tana. Eemon yam Yuda aghe tamtamon aat tisuŋ pa Maaron izi nugh Yerusalem mon. Laak, nugh sindei ta poia pa suŋuuŋ?”
20 Os nossos antepassados adoravam a Deus neste monte , mas vocês, judeus, dizem que Jerusalém é o lugar onde devemos adorá-lo.
21 Yesu iyol aliiŋa ighe: “Olman tinazi, ughur ila saveeŋ tsiau tane. Saawe eta pale ivot, mako yam agham ŋgar pa nugh eta to suŋuuŋ imin loloz tawe, ma Yerusalem muul mako. Nugh sindei tau ighe aleep pani ve asuŋ, ene poia mon.
21 Jesus disse:
22 Yam tamtamon to Samaria awatagh katin Maaron tau asuŋsuŋ pani ne mako. Ve yei Yuda niwataghi. Pasaa, yei nimin eez to Maaron igham mulin tamtamon.
22 Vocês, samaritanos, não sabem o que adoram, mas nós sabemos o que adoramos porque a salvação vem dos judeus.
23 Ve ulooŋ. Saawe tana pale ivot. Ighe ivot tane. Saawe tana, tamtamon pale tigham suŋuuŋ tauu pa Tamaan Maaron. Yes pale tisuŋ pani toman lolozi itaghon saveeŋ onoon ve pooz to Maaron Avuvu. Tamaan Maaron izuari ghi ighe le tamtamon tisuŋ pani itaghon eez tauvene.
23 Mas virá o tempo, e, de fato, já chegou, em que os verdadeiros adoradores vão adorar o Pai em espírito e em verdade. Pois são esses que o Pai quer que o adorem.
24 Maaron, i Avuvu. Tauvene tamtamon tau tighe tisuŋ pani, ene yes aat tisuŋ pani toman lolozi itaghon saveeŋ onoon ve pooz to Maaron Avuvu.”
24 Deus é Espírito, e por isso os que o adoram devem adorá-lo em espírito e em verdade.
25 Yesu isavia saveeŋ tane le isov, ra livaa tana isaav pani ighe: “Yau nawatagh: Mesia pale ilam. Ve saawe tau i ilam ivot, i aat ipaghazoŋai ghei pa gabua ta naol ne.” (Saveeŋ ‘Mesia’, yes Grika tiwaato ila aliŋazi tighe: ‘Krisi.’)
25 A mulher respondeu: — Eu sei que o
26 Tauvene Yesu isaav ghazooŋa pani ighe: “Mesia tau usavia na, ene yau taug tane, yau tau nasavsaav tomani ghom ne.”
26 Então Jesus afirmou:
27 Yesu isavsaav pani, ve mbiwa tooni timuul tilam tivot. Yes tighita Yesu yesuru livaa tana tisavsaav, le tigham ŋgar naol. Eemon eta ighasoni pa puughu tau i isavsaav tomania livaa tana mako.
27 Naquele momento chegaram os seus discípulos e ficaram admirados, pois ele estava conversando com uma mulher. Mas nenhum deles perguntou à mulher o que ela queria. E também não perguntaram a Jesus por que motivo ele estava falando com ela.
28 Ra livaa tana ipul yaa paatu tooni izi, ve imuul ila pa nughei, ve ipaes pa tamtamon ighe:
28 Em seguida, a mulher deixou ali o seu pote, voltou até a cidade e disse a todas as pessoas:
29 “Ou, yam alam tala aghita ŋeer ee tau ilepleep we. Ŋgar isov tau naghamgham zi muuŋ ve ilam aazne, i ivoti zi payau le tisov. I aat Mesia taa?”
29 — Venham ver o homem que disse tudo o que eu tenho feito. Será que ele é o Messias?
30 Tauta eval tiina tipul nugh, ve tikeet tila tighe tighita Yesu.
30 Muitas pessoas saíram da cidade e foram para o lugar onde Jesus estava.
31 Saawe tau livaa tana ipul Yesu ve imuul ila pa nughei, mbiwa tooni tisaav pa Yesu tighe: “Paduduŋaaŋ, ugham lem aniiŋ gha ughan.”
31 Enquanto isso, os discípulos pediam a Jesus: — Mestre, coma alguma coisa!
32 Eemon i isaav pazi ighe: “Mako. Aniiŋ tsiau to ghaniiŋ, ene ighengheen. Eemon yam awataghi mako.”
32 Jesus respondeu:
33 Tauvene mbiwa tooni tivasavo zi tighe: “Mindai, tamtamon eta igham le aniiŋ wa?”
33 Então os discípulos começaram a perguntar uns aos outros: — Será que alguém já trouxe comida para ele?
34 Yesu isaav pazi muul ighe: “Alooŋ. Yau aat nataghon Ŋeer tau imbaaŋ ghau nalam ne loolo, ve naparwai uraat tooni le isov kat. Aniiŋ tsiau, tauta ene.
34 — A minha comida — disse Jesus — é fazer a vontade daquele que me enviou e terminar o trabalho que ele me deu para fazer.
35 Yam asavsaav tauvene: ‘Kaiyo paaŋ isov, mako mariri ivot.’ Eemon yau nasaav payam: Ena ila matini. Matamim ila pa uum. Aniiŋ isov imatuugh, ve saawe to lupuuŋ zi, tauta ivot wa.
35 Vocês costumam dizer: “Daqui a quatro meses teremos a colheita.” Mas olhem e vejam bem os campos: o que foi plantado já está maduro e pronto para a colheita.
36 Tauvene aazne, yes to lupuuŋ aniiŋ tisaŋan muul mako. Tindoundou aniiŋ anooŋa, ve tighamgham lezi atuya. Tauta yesŋa yes to vazoghiiŋ aniiŋ lolozi poia ve tintinizi. Pasaa, uraat toozi ighur anooŋa wa. Anooŋa tauvene: Tighegherev tamtamon tila pa Maaron, leso tileep matazi yaryaare le alok.
36 Quem colhe recebe o seu salário, e o resultado do seu trabalho é a vida eterna para as pessoas. E assim tanto o que semeia como o que colhe se alegrarão juntos.
37 Ŋgar tana iduduuŋ pa saveeŋ tau monmon tasasavia ne: ‘Ŋeer ee ivazogh, ve ite indou anooŋa.’
37 Porque é verdade o que dizem: “Um semeia, e outro colhe.”
38 Yau nambaaŋ gham ala pa lupuuŋ aniiŋ anooŋa tau taumim avazoghi mako. Zeran siriv tigham uratoini le tighun punitazi pani. Uraat toozi anooŋa, tauta aazne yam ala aghamu.”
38 Eu mandei vocês colherem onde não trabalharam; outros trabalharam ali, e vocês aproveitaram o trabalho deles.
39 Tamtamon katini to Samaria tau tilepleep izi nugh tawe tilooŋ saveeŋ to livaa tana, ve tighur ila to Yesu. Pasaa, i ivotia ŋgar tau Yesu igham pani na, ve isaav pazi ighe: “Ŋgar isov tau yau naghamgham zi muuŋ ve ilam aazne, tauta i ivoti zi payau.”
39 Muitos samaritanos daquela cidade creram em Jesus porque a mulher tinha dito: “Ele me disse tudo o que eu tenho feito.”
40 Tauvene yes Samaria tawe tila tivot to Yesu, ve tiŋguruuta tighe i ileep tomani zi. Tauvene i ileep mboŋ ru ta sewe.
40 Quando os samaritanos chegaram ao lugar onde Jesus estava, pediram a ele que ficasse com eles, e Jesus ficou ali dois dias.
41 Tauta tamtamon katini to nugh tawe tighur ila tooni. Pasaa, tilooŋ saveeŋ ila i tauu aavo.
41 E muitos outros creram por causa da mensagem dele.
42 Ve tisaav pa livaa tawe tighe: “Papazoge yei nilooŋ saveeŋ tsio mon, ve nighur ila to ŋeer tane. Ve aazne, taumai nilooŋ saveeŋ ila i tauu aavo. Tauta niwatagh nighe onoon kat, ŋeer tane, i Uleeŋa tau pale igham mulin eval tiina to taan.”
42 Eles diziam à mulher: — Agora não é mais por causa do que você disse que nós cremos, mas porque nós mesmos o ouvimos falar. E sabemos que ele é, de fato, o Salvador do mundo.
43 Yesu yesŋa yes Samaria tileep mboŋ ru isov, ra iburig muul gha ila pa Galilaia.
43 Depois de ficar dois dias ali, Jesus foi para a região da Galileia.
44 (I tauu isaav pataghaaŋ wa ighe: “Propet eta irau le eeza izi tauu nugh tooni mako.”)
44 Pois, como ele mesmo disse: “Um profeta não é respeitado na sua própria terra.”
45 I ila ivot Galilaia, ve yes Galilaia tighamu toman lolozi poia. Pasaa, saawe to lupuuŋ tiina to Pasova, yes paam tila Yerusalem, ve tighita uraat naol ta i igham zi ta sewe.
45 Quando chegou à Galileia, os moradores dali o receberam bem. É que eles tinham ido à Festa da Páscoa , em Jerusalém, e tinham visto tudo o que Jesus havia feito lá.
46 — ausente —
46 Jesus voltou a Caná da Galileia, onde havia transformado água em vinho. Estava ali um alto funcionário público que morava em Cafarnaum. Ele tinha em casa um filho doente.
47 — ausente —
47 Quando ouviu dizer que Jesus tinha vindo da Judeia para a Galileia, foi pedir a ele que fosse a Cafarnaum e curasse o seu filho, que estava morrendo.
48 Yesu isaav pani ighe: “Wai, yam aghe le aghita gabua ŋgeretazi ve uraat tintiina tau itotoi ighe Maaron ileep tomani ghau pa uraat tsiau, o aghur ila. Ve ighe mako, ene irau aghur ila mako.”
48 Jesus disse ao funcionário:
49 Uraata tana iyol aliiŋa ighe: “Tiina, rekia ulam gha tazila. Mako pale natug imaat.”
49 Ele respondeu: — Senhor, venha depressa, antes que o meu filho morra!
50 Yesu isaav pani ighe: “Ula! Natum irau imaat mako. I pale tiini poia.” Tauvene uraata tana ighur ila Yesu aliiŋa ve ila.
50 — Volte para casa! O seu filho vai viver! — disse Jesus. Ele creu nas palavras de Jesus e foi embora.
51 Ilaagh muul izila, ve besooŋa tooni siriv tilam tizaa tooni izi eez livuugha, ve tipaes pani tighe: “Olman, natum imaat mako. Poia wa!”
51 No caminho encontrou-se com os seus empregados, que disseram: — O seu filho está vivo!
52 Tauvene i ighason zi pa saawe sindei kat ta naatu maata pakia.
52 Então ele perguntou a que horas o filho havia começado a melhorar. Os empregados responderam: — Ontem, à uma da tarde, a febre passou.
53 Tauvene ŋeer marani tana taama maata iŋgal: Saawe duduuŋ tana, Yesu isaav pani ighe: “Ula. Natum irau imaat mako. I pale tiini poia.” Tauvene i tomania ziŋeera tau tileep tomania ila ruum tooni na, tisov tighur ila to Yesu.
53 Aí o pai lembrou que havia sido naquela mesma hora que Jesus tinha dito: “O seu filho vai viver.” Então ele e toda a família creram em Jesus.
54 Ene gabua ŋgereeta ite imin ru tau Yesu ighamu imin ilaal pa tamtamon. Saawe tau i ipul taan sirivu to Yudea ve imuul ila Galilaia, i igham gabua tawe.
54 Esse foi o segundo milagre que Jesus fez depois de ter ido da Judeia para a Galileia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.