Atos 9
Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NAA
1 — ausente —
1 Saulo, respirando ainda ameaças e morte contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote
2 — ausente —
2 e lhe pediu cartas para as sinagogas de Damasco, a fim de que, caso achasse alguns que eram do Caminho, tanto homens como mulheres, os levasse presos para Jerusalém.
3 — ausente —
3 Enquanto seguia pelo caminho, ao aproximar-se de Damasco, subitamente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 — ausente —
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia:
5 Saul ighasoni ighe: “Tiina, yo sei?”
5 Ele perguntou: — Senhor, quem é você? E a resposta foi:
6 Uburig ve uloŋ ula nugh tiina. Mako tisaav payo pa saa ŋgar tau yo aat ughamu.”
6 Mas levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que você deve fazer.
7 Yes tau tilaagh tomania Saul na, tiyooz ve avozi ikaak. Pasaa, tiloŋlooŋ ŋeer ee aliiŋa, eemon tighita tamtamon eta mako.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Ra Saul iburig iyooz ve maata pakia. Eemon ighita nugh mako. Tauvene tikis niima, ve tiloŋ tila pa nugh Damaskus.
8 Então Saulo se levantou do chão e, abrindo os olhos, nada podia ver. E, guiando-o pela mão, levaram-no para Damasco.
9 Saul maata ikumkuum irau mboŋ tol. Saawe tana, i ighan aniiŋ mako, ve ighun yaa mako.
9 Esteve três dias sem ver, durante os quais nada comeu, nem bebeu.
10 Nugh Damaskus, ŋeer ee tau itaghon Yesu na, ilepleep. Eeza Ananias. Tiina toit Yesu ivot tooni ila tandaghiiŋ ve ipoii ighe: “Ananias!”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor lhe apareceu numa visão e disse: Ao que ele respondeu: — Eis-me aqui, Senhor!
11 Ra Tiina toit isaav pani ighe: “Uburig uvot ula, ve utaghon eez tau tiwaato tighe ‘Eez Duduuŋa’ na, ve uloŋ ula ruum to Yudas. Mako ughason pa ŋeer ee to nugh Tarsus, eeza Saul. Pa i ilepleep ta sewe, ve isuŋsuŋ.
11 Então o Senhor lhe disse:
12 I paam itandagh ve ighita ŋeer ee, eeza Ananias, iloŋ ila tooni, ve ighur niima izala paavo. Leso maata poia ve ighita nugh muul.”
12 e, numa visão, viu entrar um homem, chamado Ananias, e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 Ananias iyol aliiŋa ighe: “Wai Tiina, ŋeer tawe, eval tiina tisavia vaaru gha nalooŋa wa. Tamtamon tsio patabuyaaŋa tau tileep Yerusalem we, i ighamgham ŋgar sasaghati naol pazi.
13 Ananias, porém, respondeu: — Senhor, de muitos tenho ouvido a respeito desse homem, quanto mal tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 Ve aazne, yes daaba to watooŋrau tiyok pani to igham ŋgar raraate izi nugh tane paam. Yei tau nisuŋsuŋ ve niwatwaat yo ezam ne, i ighe ikis ghei nisov, ve igham ghei nila.”
14 E aqui em Damasco ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome.
15 Eemon Tiina toit isaav pani muul ighe: “Mako. Ula. Pa ŋeer tawe, yau taug nasiigho wa to imin uraata tsiau ariaaŋa ee. I pale ivotia varug ila nugh nugh naghozi. Yes tau Yuda mako na, ve yes kinik, ve yes Israela paam.
15 Mas o Senhor disse a Ananias:
16 Yau taug pale napaghazoŋaini pa pataŋani naol tau i aat ibaad zi pa yau ezag.”
16 Pois eu mesmo vou mostrar a ele quanto deve sofrer pelo meu nome.
17 Tauvene Ananias iburig, ve ilaagh ila ivot ruum to Yudas, ve iloŋ ila. Ila peria to Saul, ra ighur niima izala Saul paavo, ve isaav pani ighe: “Tazig Saul, Tiina toit Yesu tau ivot tsio izi eeze, i ighe yo ughita nugh muul, ve Avuvu Patabuyaaŋ izeev ghom. Tauta imbaaŋ ghau nalam.”
17 Então Ananias foi e, entrando na casa, impôs as mãos sobre Saulo, dizendo: — Saulo, irmão, o Senhor Jesus, que apareceu a você no caminho para cá, me enviou para que você volte a ver e fique cheio do Espírito Santo.
18 I isaav tauvene, ve rekia mon gabua imin iigh anavu tau ipoon Saul maata na itap izi, ve ighita nugh muul. Ra iburig, ve igham yaa pataghaaŋ.
18 Imediatamente caíram dos olhos de Saulo umas coisas parecidas com escamas, e ele voltou a ver. A seguir, levantou-se e foi batizado.
19 Ra ighan aniiŋ, ve tapiri ivot muul, ve ileep mboŋ siriv izi Damaskus tomania Yesu ziŋeera.
19 E, depois de comer, sentiu-se fortalecido. Saulo permaneceu alguns dias com os discípulos em Damasco.
20 Saul isasaŋan mako. Rekia mon ve ipaburigin uraat tooni to votiaaŋ Yesu vaaru. I iloŋloŋ ila lupuuŋ niazi to yes Yuda, ve ivovotia Yesu vaaru pazi ighe i Maaron Naatu.
20 E logo, nas sinagogas, proclamava Jesus, afirmando que ele é o Filho de Deus.
21 Yes tau tilooŋa na, tisov tirur pa saveeŋ tooni ve avozi ikaak. Ve tisaav tighe: “Wai, ewe ŋeer tau ireureu yes tau tisuŋsuŋ ila Yesu eeza izi Yerusalem na. Mindai ta aazne itoor ŋgar tooni muul? Iit taghe pa i ilam pa kisiiŋ yes to nugh tane tau titaghon Yesu na. Leso igham zi tila Yerusalem, ve ipayooz zi pa savsaveeŋ ila yes daaba to watooŋrau naghozi. Eemon mako.”
21 Todos os que ouviam Saulo estavam atônitos e diziam: — Não é este o que exterminava em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus e veio para cá precisamente para prender e levá-los aos principais sacerdotes?
22 Maaron ipapalot Saul, tauvene uraat tooni to votiaaŋ mos ilanlaan toman tapiri le tapiri kat. I igham yes Yuda tau tileep Damaskus na, tilil pa savsaveeŋ. Pasaa, saveeŋ tooni ipaghazoŋai Yesu ighe onoon kat, i Mesia.
22 Saulo, porém, mais e mais se fortalecia e confundia os judeus que moravam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Yes Yuda tileep le malau rig, ra tilup zi ve timbu saveeŋ tighe tirav Saul imaat.
23 Decorridos muitos dias, os judeus resolveram matar Saulo,
24 Tauvene mboŋ ve mataaz, tisasaŋan izi didiiŋ ariaaŋa tau ilivut Damaskus na atamana tighe tirav Saul imaat. Eemon tamtamon siriv tipaes pani pa ŋgar toozi tawe.
24 mas ele ficou sabendo do plano deles. Dia e noite guardavam também os portões da cidade, para o matar.
25 Tauvene mboŋ ee, Saul ziŋeera siriv tighuru iloŋ ila nakaral ee loolo, ve tipalivu ila iliv pa didiiŋ ariaaŋa to nugh muuri, ve titughu izila, gha ighau ila.
25 Mas os discípulos de Saulo tomaram-no de noite e, colocando-o num cesto, desceram-no pela muralha.
26 Saul ila ivot Yerusalem, ve itoova to ilup tomania yes tau titaghon Yesu na. Eemon yes tisov tiroi pani. Pasaa, tighur ila tighe i itoor ŋgar tooni ve itaghon Yesu ne soone.
26 Quando chegou a Jerusalém, Saulo procurou juntar-se aos discípulos de Jesus. Porém todos tinham medo dele, não acreditando que ele fosse discípulo.
27 Eemon Banabas, i imin Saul eeta, ve ighamu ila to yes mbaŋooŋa, ve ipaes pazi ighe: “Saul ighita Tiina toit wa. I ivot tooni izi eez livuugha ve isavsaav tomania. Ra Saul ila Damaskus, ve iyooz ariaaŋ pa votiaaŋ Yesu vaaru izi ta sewe. Iroi mako.”
27 Mas Barnabé, tomando-o consigo, levou-o aos apóstolos. Contou-lhes como Saulo tinha visto o Senhor no caminho, e que o Senhor tinha falado com ele. Também contou como, em Damasco, Saulo tinha pregado ousadamente em nome de Jesus.
28 Yes tilooŋ saveeŋ tane, le lolozi poia pa Saul, ve tighamu gha yesŋa tilup zi. Saawe tana, Saul ilaghlaagh taghon Yerusalem loolo, ve ivovotia Yesu vaaru. I iroi mako. Iyooz ariaaŋ kat.
28 E Saulo ficou com eles em Jerusalém, entrando e saindo, pregando ousadamente em nome do Senhor.
29 Yesŋa yes Yuda tau tisavsaav Grika aliŋazi na tivavazorai zi pa savsaveeŋ paam. Tauvene tilup zi ve timbu saveeŋ tighe tiravu imaat.
29 Falava e discutia com os helenistas, mas eles procuravam matá-lo.
30 Eemon toŋvetaz siriv to Krisi tilooŋ saveeŋ toozi, ve tiŋguaaz Saul izila pa nugh Sisarea. Ra tipaghaua izaa waaŋ, ve iraav ila pa nugh tooni Tarsus.
30 Quando isto chegou ao conhecimento dos irmãos, levaram Saulo até Cesareia e dali o enviaram para Tarso.
31 Tauvene lupuuŋ to Krisi tau tileep irau taan sirivu to Yudea, Galilaia, ve Samaria na, tileep poia. Pataŋani ivot pazi muul mako. Ve Maaron iseeŋ ŋgar toozi pa ŋgar popoia siriv, ve Avuvu Patabuyaaŋ ipapalot zi. Tauta tiroron pa Tiina toit, ve titaghon eez tooni, ve lupuuŋ toozi ivot imin tiina.
31 Assim, a igreja tinha paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria, edificando-se e caminhando no temor do Senhor; e, no consolo do Espírito Santo, crescia em número.
32 Petrus ilaghlaagh ve igigig lupuuŋ to Krisi tau tileep irau nugh nugh. Saawe ee, i izila igig Maaron tamtamon tooni patabuyaaŋa siriv tau tileep izi nugh Lidda.
32 Passando Pedro por toda parte, foi também visitar os santos que moravam em Lida.
33 Ila peria le izaa to ŋeer narape ee tau aaghe imaat, eeza Aineas. I irau ilaagh mako. Ighengheen mon. Moroghooŋ tooni tawe ikisi irau ndaman liim ve tol wa.
33 Encontrou ali certo homem, chamado Eneias, que havia oito anos jazia de cama, pois era paralítico.
34 Petrus ighita, ve isaav pani ighe: “Aineas, aazne Yesu Krisi igharaat ghom tinim poia. Uburig ve uput moogh tsio.” Isaav tauvene, ve rekia mon Aineas iburig.
34 Pedro lhe disse: — Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume a sua cama. Ele imediatamente se levantou.
35 Tamtamon to nugh Lidda ve nugh Saron tighita Aineas tiini poia muul, le tisov titoor ŋgar toozi ila pa Tiina Yesu, ve tighur ila tooni.
35 Todos os habitantes de Lida e da região de Sarom viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Livaa ee tau itaghon Yesu na ilepleep izi nugh Yoppa. I eeza Tapita. (Tiwaat eeza ila Grik aliŋazi tighe ‘Dorkas.’) Saawe isov, i ighamgham ŋgar popoia, ve iuluul yes mbolaaŋa.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, nome este que, traduzido, é Dorcas. Ela era notável pelas boas obras e esmolas que fazia.
37 Saawe tana, i imorooŋ le imaat. Tauvene tigharaat paata, ve tisuru izala ruum loolo saaŋa.
37 Aconteceu que, naqueles dias, ela adoeceu e veio a morrer. Depois de a lavarem, puseram o corpo num quarto do andar superior.
38 Nugh Lidda igharau Yoppa. Tauvene yes to nugh Yoppa tau titaghon Yesu na tilooŋ Petrus vaaru tighe i ilam ileep izi nugh Lidda, ve timbaaŋ tamtamon ru tilaan tila pani. Yesuru tila tivot, ve titaŋ raraini tighe: “Aa olman, uburig rekia ve itiŋa tala. Pa pataŋani ee ivot payei.”
38 Como Lida ficava perto de Jope, os discípulos, ouvindo que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens com o seguinte pedido: — Não se demore em vir até nós.
39 Tauvene Petrus iburig gha yesŋa tila. Tila peria nugh Yoppa, ve tigham Petrus malmali izala ruum loolo saaŋa tau olman tinazi paata igheen pani na. Yes zinaara tisov to nugh tawe tila tiyooz tigharau Petrus, ve titaŋtaŋ, ve titotoi nonoghiiŋa tau muuŋ Dorkas isai zi ve igham pazi na.
39 Pedro se aprontou e foi com eles. Quando chegou lá, eles o levaram ao quarto do andar superior. Todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe túnicas e vestidos que Dorcas tinha feito enquanto estava com elas.
40 Petrus iziir zi tisov tivot tila muuri, ra iput aaghe ve isuŋ. Isuŋ le isov, ra itoor naagho ila pa olman tinazi paata, ve isaav pani ighe: “Tapita, uburig!”
40 Mas Pedro mandou que todos saíssem, ajoelhou-se e orou; depois, voltando-se para o corpo, disse: — Tabita, levante-se! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Petrus ikis niima, ve iiti iburig iyooz. Ra ipoi yes zinaara tomania Maaron tamtamon tooni patabuyaaŋa tilam, ve itotoi Tapita pazi. Leso tiwatagh tighe i iburig pa mateegh gha ilepleep.
41 Ele, dando-lhe a mão, ajudou-a a ficar em pé; e, chamando os santos, especialmente as viúvas, apresentou-a viva.
42 Gabua ŋgereeta tana vaaru ilaan irau nugh Yoppa. Tauvene tamtamon katini titoor ŋgar toozi ila pa Tiina toit Yesu ve tighur ila tooni.
42 Isto se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Petrus ileep malau rig izi Yoppa. I ileep tomania Simon tau ŋeer to gharatooŋ gabua siriv pa ŋgai uuli na.
43 Pedro ficou em Jope muitos dias, na casa de um curtidor chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.