Atos 22

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Paulus isaav pazi ighe: “Yam tamaŋŋa ve toŋvetaz tsiau, aghur taliŋamim payau. Pa yau naghe nasavia puughu tau nataghon eez paaghu tane. Leso aghilaal aghe yau nagham sosor eta mako.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Yes tilooŋ Paulus isaav pazi ila aliŋazi duduuŋ Hibru, le tineneeŋ kat.
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 Paulus isaav muul ighe: “Yau Yuda. Tipoop ghau izi nugh Tarsus tau igheen taan sirivu to Silisia. Saawe tau yau kukuag, tigham ghau nalam ta sene. Naleep izi nugh tane le namin olman. Tutuuŋ to timbuunŋa, olman Gamaliel ipaghazoŋai ghau pani le isov. Ve yau nazuari ghau naghe le nataghon duduŋai ŋgar isov tau Maaron loolo pani na, raraate imin aazne yam asov azuari gham pa taghoniiŋni.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Yes tau titaghon eez paaghu tane, muuŋ yau naghurghur pataŋani pazi ve nagham saghatin zi kat. Tamtamon toozi siriv, narav zi timatmaat. Ve siriv, nagherev zi tila, ve naghur zi tiloŋ tila ruum to yavyavuuŋ. Yes zitamoot, ve zilivaa paam.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Daaba to watooŋrau tomania ŋginiiŋa tisov tau tileep ila lupuuŋ tiina to pooza toit, yes tiwatagh ŋgar tau muuŋ naghamghamu. Yes irau tipariaaŋ saveeŋ tsiau tane. Muuŋ, yau naghe nakis yes tau titaghon eez paaghu tane izi nugh Damaskus, ve nagham zi tilam Yerusalem, leso tighur yavyavuuŋ pazi. Tauvene naghason yes daaba toit gha tibood saveeŋ yokiiŋ payau ila rau siriv. Leso nagham zi nala, ve natotoi zi pa yes toŋvetaz toit tau tileep izi Damaskus, ve tiwatagh tighe yau ezag pa uraat tauvene.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Tauvene naburig ve nala. Nalaagh nala le nagharau nugh Damaskus. Aaz izalam imin zegmatuugh ma vene. Malau mako ve mbonari tiina kat igheen sambam ve izilam, le isul livutin ghau.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Tauvene natap nazi taan, ve nalooŋ saveeŋ ilam payau ighe: ‘Saul, Saul, puughu mindai ta unoknok ghuruuŋ pataŋani payau?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Yau nayol aliiŋa naghe: ‘Tiina, yo sei?’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Zetagŋa tau yeŋa nilaghlaagh na tighita mbonari tawe paam. Eemon tilooŋ ŋeer tau isavsaav payau na aliiŋa mako.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 “Yau naghasoni naghe: ‘Tiina, ughe nagham mindai?’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Mbonari tana isul tiina kat le igham matag ikumkuum. Tauvene zetagŋa tilam tikis nimag, ve tipalele ghau gha niloŋ nila nugh Damaskus.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Nugh tawe, ŋeer ee ilepleep, eeza Ananias. I maata iŋgalŋgal Maaron, ve izuari ghi ighe le itaghon duduŋai tutuuŋ tooni. Tauvene Yuda tisov to nugh Damaskus tipapait eeza tighe i ŋeer poia ee.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 I iŋarui ghau ilam, iyooz zigeg, ve isaav payau ighe: ‘Tazig Saul, matam poia ve ughita nugh!’ Saawe duduuŋ tana, matag poia, ve naghita Ananias iyozyooz.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ra isaav payau ighe: ‘Maaron to timbuunŋa, i tauu isiigh ghom wa. Leso igham ghom ughazooŋ pa loolo ve ŋgar tooni. Tauta ughit katin Ŋeer To Ŋgar Duduuŋa,
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Gabua tau ulooŋa ve ughita pa taum matam na, yo aat usavia irau nughmariŋ. Leso upariaaŋ Yesu saveeŋ tooni, ve tamtamon tighur ila tooni.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Tauvene usaŋan saa muul? Uburig ta aazne, ugham yaa, ve ughason Yesu. Leso ireu sosor tsio ilale, ve igham ghom uŋgalaaŋ ila Maaron maata.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Murei ra, namuul nalam Yerusalem, ve nalepleep ta sene le saawe ee, naloŋ nala sirsiir to Rumei Tiina loolo, leso nasuŋ. Nasuŋsuŋ ila, le tandaghiiŋ ee ivot payau.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Naghita Yesu isaav payau ighe: ‘Uburig rekia mon, upul Yerusalem, ve ughau. Pa ighe yo upariaaŋ saveeŋ tsiau izi ta sene, yes irau tilooŋ ghom mako.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Yau nasaav pani naghe: ‘Tiina, tamtamon to nugh tane tiwatagh tighe: Muuŋ, yau nalaghlaagh irau rumei toozi, ve naghurghur yes tau tighur ilat tsio na tiloŋ tila ruum to yavyavuuŋ, ve naloslos zi.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Ve saawe tau Stepanus ivotia saveeŋ tsio, ve tiliŋ siŋ pani gha imaat, yau nayok pa ŋgar tana. Tauta nayooz tomania yes tau tiravu na, ve naŋgin nonoghiiŋa toozi to ŋgoaaŋ.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 “Eemon Tiina tsiau isaav payau ighe: ‘Uburig ve ula. Yau naghe nambaaŋ ghom ula pa nugh malau. Leso ugham uratoi yes tau Yuda mako na.’”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Eval tiina tighur taliŋazi pa Paulus ila ila le tilooŋ aliiŋa ighe Maaron imbaaŋo ila pa yes tau Yuda mako na. Ra tiboob muul tighe: “Ah, aravu imaat ila! Ileep ne, i poia eta? Tamtamon tauvene ileep sov!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Yes tiboboob, ve tizuzuum nonoghiiŋa toozi to ŋgoaaŋ gha tisuruuv zi tizi, ra tikor taan, ve tisuruuva izazaa.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Tauvene tiina to yes zaaba isaav pa zaaba tooni ighe tigham Paulus gha tiloŋ tila ruum toozi loolo, ve tilosi
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Tauvene tiloŋ tila ve tipagheena izi, ve tikau niima ila ai, leso tilosi. Eemon Paulus ighason daaba to yes zaaba tau iyooz igharau na ighe: “Mindai, isaav ighe tamtamon eta, i to Rom, ve yes daaba to gharatooŋ saveeŋ titiir saveeŋ tooni soone, ve yam alos sorokini, pale iduduuŋ pa tutuuŋ to Rom?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Daaba tawe ilooŋ saveeŋ tane, ve ila ipaes pa daaba toozi tau iŋgin zaaba tisov na ighe: “Uyamaan ghiit wa? Pa ŋeer tawe, i to Rom. Pale ugham saa ŋgar pani?”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Daaba tana ilooŋ paesiiŋ tooni, ra i tauu ila ighason Paulus ighe: “Ai, usaav ghazooŋa payau. Onoon? Yo to Rom?”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Daaba tana isaav pani ighe: “Yau napul maet tiina kat, tauta namin tamtamon to Rom.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Yes zaaba tau tighe tilos Paulus na, tilooŋ saveeŋ tane, ve rekia mon tipuli. Ve daaba toozi paam iroi pa tauu. Pasaa, Paulus, i tamtamon to Rom. Eemon daaba tana isaav gha tikau niima ma aaghe sorok.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Daaba tau iŋgin zaaba tisov na ighe iwatagh kat: Paulus igham saa ŋgar ta yes Yuda tighita tighe isosor. Leso ighazooŋ pa saveeŋ tooni puughu. Tauvene tileep mboŋ nughizau, ra isaav gha tipool sen tau tikau Paulus pani na, ve ipoi yes daaba to watooŋrau tomania pooza tisov to yes Yuda tilam tilup zi, ve igham Paulus ilam gha ipayooze ila naghozi.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.