Atos 22

Maaron Saveeŋ Tooni Patabuyaaŋ (TUC-T) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Paulus isaav pazi ighe: “Yam tamaŋŋa ve toŋvetaz tsiau, aghur taliŋamim payau. Pa yau naghe nasavia puughu tau nataghon eez paaghu tane. Leso aghilaal aghe yau nagham sosor eta mako.”
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Yes tilooŋ Paulus isaav pazi ila aliŋazi duduuŋ Hibru, le tineneeŋ kat.
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 Paulus isaav muul ighe: “Yau Yuda. Tipoop ghau izi nugh Tarsus tau igheen taan sirivu to Silisia. Saawe tau yau kukuag, tigham ghau nalam ta sene. Naleep izi nugh tane le namin olman. Tutuuŋ to timbuunŋa, olman Gamaliel ipaghazoŋai ghau pani le isov. Ve yau nazuari ghau naghe le nataghon duduŋai ŋgar isov tau Maaron loolo pani na, raraate imin aazne yam asov azuari gham pa taghoniiŋni.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Yes tau titaghon eez paaghu tane, muuŋ yau naghurghur pataŋani pazi ve nagham saghatin zi kat. Tamtamon toozi siriv, narav zi timatmaat. Ve siriv, nagherev zi tila, ve naghur zi tiloŋ tila ruum to yavyavuuŋ. Yes zitamoot, ve zilivaa paam.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Daaba to watooŋrau tomania ŋginiiŋa tisov tau tileep ila lupuuŋ tiina to pooza toit, yes tiwatagh ŋgar tau muuŋ naghamghamu. Yes irau tipariaaŋ saveeŋ tsiau tane. Muuŋ, yau naghe nakis yes tau titaghon eez paaghu tane izi nugh Damaskus, ve nagham zi tilam Yerusalem, leso tighur yavyavuuŋ pazi. Tauvene naghason yes daaba toit gha tibood saveeŋ yokiiŋ payau ila rau siriv. Leso nagham zi nala, ve natotoi zi pa yes toŋvetaz toit tau tileep izi Damaskus, ve tiwatagh tighe yau ezag pa uraat tauvene.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 “Tauvene naburig ve nala. Nalaagh nala le nagharau nugh Damaskus. Aaz izalam imin zegmatuugh ma vene. Malau mako ve mbonari tiina kat igheen sambam ve izilam, le isul livutin ghau.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Tauvene natap nazi taan, ve nalooŋ saveeŋ ilam payau ighe: ‘Saul, Saul, puughu mindai ta unoknok ghuruuŋ pataŋani payau?’
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Yau nayol aliiŋa naghe: ‘Tiina, yo sei?’
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Zetagŋa tau yeŋa nilaghlaagh na tighita mbonari tawe paam. Eemon tilooŋ ŋeer tau isavsaav payau na aliiŋa mako.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 “Yau naghasoni naghe: ‘Tiina, ughe nagham mindai?’
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Mbonari tana isul tiina kat le igham matag ikumkuum. Tauvene zetagŋa tilam tikis nimag, ve tipalele ghau gha niloŋ nila nugh Damaskus.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 “Nugh tawe, ŋeer ee ilepleep, eeza Ananias. I maata iŋgalŋgal Maaron, ve izuari ghi ighe le itaghon duduŋai tutuuŋ tooni. Tauvene Yuda tisov to nugh Damaskus tipapait eeza tighe i ŋeer poia ee.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 I iŋarui ghau ilam, iyooz zigeg, ve isaav payau ighe: ‘Tazig Saul, matam poia ve ughita nugh!’ Saawe duduuŋ tana, matag poia, ve naghita Ananias iyozyooz.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Ra isaav payau ighe: ‘Maaron to timbuunŋa, i tauu isiigh ghom wa. Leso igham ghom ughazooŋ pa loolo ve ŋgar tooni. Tauta ughit katin Ŋeer To Ŋgar Duduuŋa,
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Gabua tau ulooŋa ve ughita pa taum matam na, yo aat usavia irau nughmariŋ. Leso upariaaŋ Yesu saveeŋ tooni, ve tamtamon tighur ila tooni.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Tauvene usaŋan saa muul? Uburig ta aazne, ugham yaa, ve ughason Yesu. Leso ireu sosor tsio ilale, ve igham ghom uŋgalaaŋ ila Maaron maata.’
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 “Murei ra, namuul nalam Yerusalem, ve nalepleep ta sene le saawe ee, naloŋ nala sirsiir to Rumei Tiina loolo, leso nasuŋ. Nasuŋsuŋ ila, le tandaghiiŋ ee ivot payau.
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 Naghita Yesu isaav payau ighe: ‘Uburig rekia mon, upul Yerusalem, ve ughau. Pa ighe yo upariaaŋ saveeŋ tsiau izi ta sene, yes irau tilooŋ ghom mako.’
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 “Yau nasaav pani naghe: ‘Tiina, tamtamon to nugh tane tiwatagh tighe: Muuŋ, yau nalaghlaagh irau rumei toozi, ve naghurghur yes tau tighur ilat tsio na tiloŋ tila ruum to yavyavuuŋ, ve naloslos zi.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Ve saawe tau Stepanus ivotia saveeŋ tsio, ve tiliŋ siŋ pani gha imaat, yau nayok pa ŋgar tana. Tauta nayooz tomania yes tau tiravu na, ve naŋgin nonoghiiŋa toozi to ŋgoaaŋ.’
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 “Eemon Tiina tsiau isaav payau ighe: ‘Uburig ve ula. Yau naghe nambaaŋ ghom ula pa nugh malau. Leso ugham uratoi yes tau Yuda mako na.’”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Eval tiina tighur taliŋazi pa Paulus ila ila le tilooŋ aliiŋa ighe Maaron imbaaŋo ila pa yes tau Yuda mako na. Ra tiboob muul tighe: “Ah, aravu imaat ila! Ileep ne, i poia eta? Tamtamon tauvene ileep sov!”
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Yes tiboboob, ve tizuzuum nonoghiiŋa toozi to ŋgoaaŋ gha tisuruuv zi tizi, ra tikor taan, ve tisuruuva izazaa.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Tauvene tiina to yes zaaba isaav pa zaaba tooni ighe tigham Paulus gha tiloŋ tila ruum toozi loolo, ve tilosi
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Tauvene tiloŋ tila ve tipagheena izi, ve tikau niima ila ai, leso tilosi. Eemon Paulus ighason daaba to yes zaaba tau iyooz igharau na ighe: “Mindai, isaav ighe tamtamon eta, i to Rom, ve yes daaba to gharatooŋ saveeŋ titiir saveeŋ tooni soone, ve yam alos sorokini, pale iduduuŋ pa tutuuŋ to Rom?”
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Daaba tawe ilooŋ saveeŋ tane, ve ila ipaes pa daaba toozi tau iŋgin zaaba tisov na ighe: “Uyamaan ghiit wa? Pa ŋeer tawe, i to Rom. Pale ugham saa ŋgar pani?”
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Daaba tana ilooŋ paesiiŋ tooni, ra i tauu ila ighason Paulus ighe: “Ai, usaav ghazooŋa payau. Onoon? Yo to Rom?”
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Daaba tana isaav pani ighe: “Yau napul maet tiina kat, tauta namin tamtamon to Rom.”
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Yes zaaba tau tighe tilos Paulus na, tilooŋ saveeŋ tane, ve rekia mon tipuli. Ve daaba toozi paam iroi pa tauu. Pasaa, Paulus, i tamtamon to Rom. Eemon daaba tana isaav gha tikau niima ma aaghe sorok.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Daaba tau iŋgin zaaba tisov na ighe iwatagh kat: Paulus igham saa ŋgar ta yes Yuda tighita tighe isosor. Leso ighazooŋ pa saveeŋ tooni puughu. Tauvene tileep mboŋ nughizau, ra isaav gha tipool sen tau tikau Paulus pani na, ve ipoi yes daaba to watooŋrau tomania pooza tisov to yes Yuda tilam tilup zi, ve igham Paulus ilam gha ipayooze ila naghozi.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.